U okviru dvaju značajnih projekata, Svemirski teleskop James Webb (JWST) usmjerit će svoj fokus na istraživanje aurora Urana i Saturna, ciljajući na razotkrivanje procesa koji stoje iza ovih nebeskih fenomena. Predstojeća istraživanja zahvatit će očaravajuće svjetlosne igre koje krasi atmosfera dva divovska planeta Sunčevog sustava - ledenog Urana i plinovitog Saturna. Kako prenosi space.com, dvije specijalizirane skupine astronoma sa Sveučilišta u Leicesteru koristit će mogućnosti ovog iznimnog svemirskog teleskopa, čija je vrijednost procijenjena na 10 milijardi dolara, za dubinsku analizu aurornih svjetlosnih prikaza, s namjerom detaljnijeg razumijevanja njihovog nastanka i razvoja.
Henrik Melin, predstavnik Odjela za fiziku i astronomiju Sveučilišta u Leicesteru, koji će predvoditi istraživanje usmjereno na Uran, podijelio je svoje uzbuđenje i očekivanja: "Svemirski teleskop James Webb već je znatno promijenio našu percepciju svemira, od intimnog poznavanja Sunčevog sustava pa sve do znanja o najranijim galaksijama. Izuzetno smo počašćeni što smo dobili priliku koristiti ovaj izvanredni instrument, čiji će podaci bitno doprinijeti našem razumijevanju Saturna i Urana."
Aurorena drugim planetama
Aurore, poznatije kao Sjeverna i Južna svjetlost, već su dugo vremena predmet divljenja i znanstvenih istraživanja na Zemlji. Ove zadivljujuće svjetlosne pojave rezultat su interakcije između nabijenih čestica Sunčeva vjetra i Zemljine zaštitne magnetosfere. Dinamički procesi uključuju putovanje čestica duž magnetskih linija polja i njihovu interakciju s atmosferskim česticama, rezultirajući u stvaranju svjetlosti. Pojava je posebno izražena tijekom Koronalnih izbačaja mase, kada se aurore mogu promatrati i na manjim geografskim širinama.
Premda su aurorne pojave zabilježene na više planeta Sunčevog sustava, još uvijek postoji niz nepoznanica o aurorama koje se formiraju na drugim nebeskim tijelima, pogotovo onima s atmosferom i magnetskim poljem. Upravo zbog toga, aurore Urana privlače posebnu znanstvenu pažnju. Uran, ledeni div s atmosferom bogatom vodom, amonijakom i metanom, predmet je istraživanja koje je nedavno potvrdilo postojanje njegove infracrvene aure, zahvaljujući naporima tima sa Sveučilišta u Leicesteru, predvođenim doktorandicom Emmom Thomas.
Poseban interes izaziva i Uranova os za rotaciju, naginjana pod kutom od gotovo 97,77 stupnjeva uslijed prošlih kosmičkih sudara, zbog čega su njegovi polovi gotovo direktno usmjereni prema Suncu, a aurore pozicionirane na neobičnoj lokaciji koja bi inače bila ekvatorska zona na ostalim planetima Sunčevog sustava. Ova jedinstvena karakteristika Urana otvara nove perspektive u istraživanju aurornih fenomena i njihovog utjecaja na temperaturu i klimatske uvjete na planetima.
© NASAJames Webb Fotografija Urana
"Temperature plinovitih divova, uključujući Uran, su znatno više, dosežući vrijednosti za stotine stupnjeva Kelvin/Celzijusa iznad onih koje predviđaju modeli zagrijavanja isključivo solarnom radijacijom, postavljajući nas pred zagonetku njihove neočekivane topline," objasnila je Thomas prošle godine.
Komentari čitatelja
na naše novosti