Dobrodošli na Sott.net
Pon, 16 Pro 2019
Svijet za ljude koji misle

Znanost o duhu
Karta


Light Saber

Kako pametni ljudi neutraliziraju utjecaj toksičnih ljudi

toxic people

Da biste se učinkovito nosili s toksičnim ljudima, potreban vam je pristup koji vam omogućava da kontrolirate sve što možete i eliminirate ono što ne možete. Važno je zapamtiti da imate kontrolu nad puno više nego što vam se čini.
Toksični ljudi prkose logici. Neki blaženo nisu svjesni negativnog utjecaja koji imaju na one oko sebe, a drugi izgledaju kao da dobivaju zadovoljstvo stvaranjem kaosa i pritiskanjem gumbi drugih ljudi. Bilo kako bilo, takvi ljudi stvaraju nepotrebnu složenost, svađu i najgore od svega stres.

Studije su odavno pokazale da stres može imati trajan, negativan utjecaj na mozak. Izloženost stresu, čak i nekoliko dana, kompromitira učinkovitost neurona u hipokampusu - važnom području mozga odgovornom za rasuđivanje i pamćenje. Tjedni stresa uzrokuju reverzibilno oštećenje neuronskih dendrita (male "grane" koje moždane stanice koriste kako bi međusobno komunicirale), a mjeseci stresa mogu trajno uništiti neurone. Stres predstavlja strašnu prijetnju vašem uspjehu - kada stres izmakne kontroli, pati vaš mozak kao i vaše performanse.

Većinu izvora stresa na poslu je lako prepoznati. Ako vaša neprofitna organizacija radi na pronalaženju nepovratnih sredstava koja vaša organizacija treba kako bi funkcionirala, osjetit ćete stres i vjerovatno ćete znati kako se nositi s tim. Ali oni neočekivani izvori stresa su ti koji vas iznenade i najviše vam naštete.

Istraživanje Odjela za biološku i kliničku psihologiju sa Sveučilišta Friedrich Schiller u Njemačkoj otkrilo je da je izlaganje podražajima koji izazivaju snažne negativne emocije - istu vrstu izloženosti koju dobivate kada ste suočeni s toksičnim ljudima - uzrokuje da mozak ispitanika ima snažan odaziv na stres. Bilo da se radi o negativnosti, okrutnosti, sindromu žrtve ili samo obično ludilo, toksični ljudi dovode vaš mozak u stresno stanje, što bi trebalo izbjeći po svaku cijenu.

Komentar: Pogledajte također:

Komunikacijske vještine: Ne dižite glas, postanite rječitiji
Saving your sanity and career: Six toxic relationships to avoid like the plague


People 2

Ljudi koji smatraju da su pronašli smisao života žive duže

Obitelj
© Depositphotos / Syda_Productions
Pronalaženje smisla u životu moglo bi da smanji rizik od rane smrti, zaključuje se u novom istraživanju na Medicinskom fakultetu u Kaliforniji.

Istraživači u SAD su otkrili su da ljudi koji smatraju da su pronašli životni smisao u boljem fizičkom i psihičkom stanju i izvesnije je da će živeti duže. Ljudi koji ga još uvek traže imali su lošije mentalno zdravlje, kao i loše kognitivno funkcionisanje.

"Mnogi razmišljaju o svrsi života iz filozofske perspektive. Smisao u životu je povezan sa boljim zdravljem, a možda i dugovečnošću. Oni sa smislom su srećniji i zdraviji od onih bez njega", kaže dr Dilip Jeste, profesor psihijatrije i neuronauke na Medicinskom fakultetu u San Dijegu.

Za studiju, objavljenu u časopisu "Klinička psihijatrija", tim je pregledao podatke više od 1.000 odraslih učesnika starosti od 21 do 100 godina. Oni koji su rekli da su pronašli smisao u životu bili su boljeg fizičkog i mentalnog zdravlja, mada detalji kako se to meri nisu tako jasni. Ipak, potraga za svrhom bila je povezana sa lošijim mentalnim zdravljem i kognitivnim funkcionisanjem. A veza sa zdravljem razlikovala se kod starijih i mlađih od 60 godina - dob u kojoj su prisustvo smisla i potraga za njim bili na najnižoj tački.

Snow Globe

Nova studija snova otkriva da noćne more pomažu mozgu da se pripremi za stvarnu situaciju koja izaziva strah

noćna mora
Nova istraživanja pokazuju da čak i kada su nam snovi zastrašujući ili uznemirujući, to može delovati poput "noćne terapije", jer pripremaju naš mozak da se bolje nosi sa strahom.

Mapiranjem aktivnosti ljudskog mozga tokom spavanja dobijaju se rezultati koji idu u prilog ideji da nas ponovni loši događaji dok sanjamo pripremaju za realne događaje. Istraživači su otkrili da su se oni koji su imali mnogo loših snova, takođe lakše oslobađali od straha u budnom stanju, piše portal "Sajens alert".

"Prvi put smo pronašli neuronske veze za strah kada sanjamo i primetili smo da se u mozgu aktiviraju slične regije kada doživljavamo strah i u stanju spavanja i u budnom stanju", kaže naučnik Lampros Perogamvros sa Ženevskog univerziteta.

Ljudski san je još uvek misterija, ali svako ko se probudi obliven znojem, zna iz ličnog iskustva da su raspoloženje i san usko povezani. Slično kao kad smo budni, mi doživljavamo emocije u snu, a to može uticati na to kako se osećamo kad se probudimo.

Danas se nesumnjivo misli da REM faza sna nekako stabilizuje naše negativne emocije i sećanja, ali da li će ta emocija ući u naše snove, druga je stvar.

Light Saber

Kako pobijediti u ratu za svoj um

Brain Maze
Sve bitke, svi ratovi, sve tuče i barske svađe, svi sukobi bilo gdje i bilo kada (osim onih sukoba u kojima obje strane odgovaraju istom lutkaru) počinju i završavaju kao bitke za um. Nijedna borba se ne odlučuje samo snagom oružja. U stvari, tehnološki napredniji protivnik sa svom svojom pomodnom vatrenom moći je često ranjiviji od svog tehnološki slabije razvijenog suparnika. Činjenica je, naravno, da se to suprostavlja našem zapadnjačkom načinu razmišljanja koji nas uči da vjerujemo da čovjek koji ima veći pištolj (ili veću bespilotnu letjelicu) uvijek pobjeđuje. Tužno je reći da smo morali propatiti višestruke poraze i pretjerane okupacije u Aziji kako bismo naučili drukčije. Jedna od velikih neizrečenih istina našeg doba je činjenica da je modernizacija ratovanja malo promijenila načine na koje se ratovi dobivaju. Od početka povijesti, inteligencija, snaga volje, i principi koji se slijede su dominantni faktori u svakoj kampanji.

Stoga, posve je razumno da je najbitnija bitka s kojom ćemo se ikada susresti ona psihološka, unutarnja borba; jer uspjeh uma će odlučiti uspjeh u svim drugim pothvatima.

Nažalost, jako malo ljudi razmišlja o važnosti rata za um, a još manje se zna obraniti od psihološkog napada. Kao i s drugim metodama samoobrane, potrebno je stalno vježbanje.

Cassiopaea

Borite se u najvažnijoj bitci svih vremena

corporate media
Ako čitate ovaj članak, to je najvjerojatnije rezultat niza događaja u vašem životu koji su privukli vaše zanimanje i pažnju u svezi činjenice da je naš svijet prilično drugačiji od onoga što su nam rekli naši učitelji u školi, novinski mediji, Hollywood i političari.

U nekom trenutku ste, iz bilo kojeg razloga, shvatili da su općeprihvaćena uvjerenja o onome što se događa u našem društvu lažna/pogrešna. Alati s kojima su ljudi poučeni da se informiraju o svojoj vladi, svojoj naciji i svom svijetu nisu samo puni netočnosti, već i namjernih iskrivljenja, a razlozi za to se kreću od razloga zbog kojih smo započeli ratove do načina na koji naši politički sustavi djeluju, do tamo gdje zapravo leži stvarna moć i vlast, do načina na koji se države i vlade zapravo ponašaju u svijetu.

Ova je svjesnost došla sa stupnjem otuđenosti. Ako ne prihvaćate iste opće prihvaćene priče o svijetu kao vaši prijatelji, bliski ljudi i vršnjaci, dolazite u situacije da se ne možete s njima povezati na nekim razinama, što može uzrokovati osjećaj nedostatka intimnosti u tim područjima. Možda ste se i vi osjećali kao autsajder u razgovorima o politici ili drugim kontroverznim pitanjima, možda ste zbog toga izgubili i stare prijatelje.

Ali niste zbog toga odustali. Nekima od nas važnije je biti posvećen istini nego biti dio većine. Vi ste jedan od tih ljudi.

Komentar: Pogledajte također: Kako pobijediti u ratu za svoj um

Mi smo stvoreni za ovo vrijeme


Eye 2

Filozofski značaj psihopata: Postmodernizam, moral i Bog

Psychopath
Psihopati su fascinantni, na jedan odvratan način. Bilo da čitamo o Tedu Bundyju ili Paulu Bernardou ili vidimo psihopate prikazane kroz izmišljene likove kao što je Hannibal Lecter, prisiljeni smo se zapitati kako bi ljudsko biće ikad moglo učiniti tako grozne stvari. Također smo prisiljeni pitati sami sebe da li možemo ikada raditi te stvari - postoji li moguće takva tama duboko u svima nama.

Kao osjetljivo ljudsko biće uvijek sam bio zbunjen psihopatima dok nisam proučio temu psihopatije, pogotovo onako kako je to razumio njezin najistaknutiji stručnjak Robert Hare, psihijatar koji je razvio test za psihopatiju, koji je sada standardni alat za dijagnosticiranje ljudi s psihopatijom. Ali kao filozof doživio sam svojevrsno buđenje. To je zato što ne samo da sam shvatio što pokreće psihopate, već sam počeo uočavati širi značaj psihopata - povezanosti s područjima istraživanja za koja stručnjaci kao što su Hare (a kamoli filozofi) kao da nisu primjetili. (Ja sam tip filozofa kojeg zanima "Što je x?", tip koji znanost shvaća ozbiljno, onaj koji vjeruje da nije mudrost ignorirati dokaze.)

U ovom ću se članku usredotočiti na tri područja šireg značaja: postmodernizam, moral i teologiju. Možda je začuđujuće da nas ljudski fenomen psihopatije može naučiti o bilo kojem od ova tri polja, ali kao što ćemo vidjeti, on nas zapravo ima mnogo toga za naučiti.

Komentar: Pa, Jahve se sigurno uklapa u profil psihopata. Potomci njegovih sljedbenika, kršćanstvo i islam nisu ništa bolji. Monoteizam je plodno tlo za psihopatiju.

Ovaj članak donosi mnogo dobrih točaka. Da biste proširili vidno polje i shvatili učinke psihopatije nad čitavim društvom, svakako pročitajte Političku Ponerologiju.

Confronting Your Liberal Beliefs is the Single Most Important Thing You Can Do at This Time


Cassiopaea

Može li nam poremećaj višestruke osobnosti pomoći u razumijevanju osnovne prirode stvarnosti?

Mindfulness 2
© Tang Yau Hoong
2015. godine liječnici u Njemačkoj izvijestili su o izvanrednom slučaju žene koja je patila od onoga što se tradicionalno naziva "poremećaj višestruke osobnosti", a danas je poznat kao "disocijativni poremećaj identiteta" (DID). Žena je predstavila različite disocirane osobnosti ("alter ega"), od kojih su neke ličnosti tvrdile da su slijepe. Korištenjem EEG-a, liječnici su bili u mogućnosti utvrditi da aktivnost mozga koja se standardno povezuje s vidom nije prisutna dok je slijep alter ego imao kontrolu nad ženinim tijelom, iako su joj oči bile otvorene. Zanimljivo je da, kada je ličnost koja ima vid preuzela kontrolu, vratila se uobičajena aktivnost mozga.

To je bila uvjerljiva demonstracija doslovno zasljepljujuće moći ekstremnih oblika disocijacije, stanja u kojem psiha stvara višestruke, operativno odvojene centre svijesti, svaki sa svojim vlastitim privatnim unutarnjim životom.

Moderne tehnike neuro-snimanja pokazale su da je DID stvaran: u studiji iz 2014. liječnici su izvršili sken mozga s fMRI [funkcionalna magentska rezonanca, op. prev.] i na DID pacijentima i na glumcima koji simuliraju DID. Skeniranje stvarnih pacijenata pokazalo je jasne razlike u usporedbi s onim sudionicima koji su glumili, pokazujući da disocijacija ima prepoznatljiv otisak neuralne aktivnosti. Drugim riječima, postoji nešto prilično posebno kako disocijativni procesi izgledaju u mozgu.

Također postoje i uvjerljivi klinički podaci koji pokazuju da različite osobnosti mogu biti istodobno svjesne sebe kao i vidjeti sebe kao zasebne identitete. Jedan od nas je podastro opsežnu obradu dokaza za tu različitost identiteta i složene oblike interaktivne memorije koji ga prate, osobito u onim ekstremnim slučajevima DID-a koji se obično nazivaju poremećaj višestruke osobnosti.

Komentar: Pogledajte također:


Bulb

Komunikacijske vještine: Ne dižite glas, postanite rječitiji

quite
Ne dižite glas, postanite rječitiji. Kiša je ta koja pomaže cvijeću da raste, a ne grmljavina. - Rumi
Jedan od najčešćih izvora sukoba među ljudima je zbog načina na koji komuniciramo. Često se sukobi ne javljaju zbog različitosti mišljenja i uvjerenja. Raznolikost je potrebna za razmjenu misli i ultimativni rast.

Pravi izvor sukoba je, naime, način na koji izražavamo naše mišljenje i komuniciramo neslaganje. Okrivljujući, ponekad čak i agresivni ton glasa može prodrijeti u naš jezik, koji poziva na sučeljavanje umjesto na suradnju, i prenosi zatvoreni 'moj način ili nikakav' pristup.

Ako se osvrnem na svoju prošlost, sjećam se da mi se tijekom mog djetinjstva sve činilo moguće. U mom svijetu, punom razigranosti, kreativnosti i zabave, stvari su bile izravne i jasne. Kad god sam bila gladna, pobrinula sam se da moja majka zna za to. Kad sam se bojala, bila tužna ili uzrujana, to sam i izgovorila. Kad god sam htjela nešto, tražila sam to.

Komentar: The practice of listening
Dakle, što se onda smatra DOBRIM slušanjem? Pa, aktivno slušanje se definira kao: specifična komunikacijska tehnika koja zahtijeva od slušatelja da pruži povratne informacije na temelju onoga što čuje. Slušanje je aktivan proces kojim razumijevamo i reagiramo na ono što čujemo.

Je li moguće da je tijekom naše evolucije, dok žurimo i trčimo svoj put kroz život, to je prodrlo u način na koji razgovaramo s drugima? Hoćemo li u to uskočiti odmah i to potvrđivati jer smo uvijek kratki s vremenom kao i zahtijevati razinu hitnosti sa svime što radimo? Ima li naš ego goruću želju da ga se čuje, ili postoji strah da se naš glas neće uopće čuti? Jesmo li samo predvidjeli naš red da govorimo i stvaramo u svojim umovima točno ono što ćemo reći?
Pogledajte također: Hearing from the heart: The power of deep listening


Caesar

Stoička filozofija: Savjeti rimskog cara Marka Aurelija

Marcus Aurelius
Marko Aurelije (2. st. poslije Krista) bio je mudri car i filozof čija je dvadesetogodišnja vladavina zapamćena kao najsjajnije razdoblje Rimskog Carstva. Napisao je "Meditacije", dnevnik vlastitih misli ili aforizama koje je kao filozof uputio samome sebi kako bi što pravednije i mudrije upravljao carstvom.

Taj dnevnik oduševljava svježinom i univerzalnošću misli, koje mogu utješiti i suvremenog čovjeka.

Kao filozof Marko Aurelije zastupao je ideje grčkih stoika, koji su smatrali da je svrha života živjeti u skladu s prirodom te da u svakom čovjeku postoji djelić božanske esencije.


Komentar: Jordan Peterson također često govori o tome, a isto se može pronaći i u filozofiji Alfred North Whiteheada.


Ambulance

Buđenje tigra: Intervju s Peter Levinom

Tiger
Podsvjesna slika

Victor Yalom: Dakle, Peter, proveo si većinu svog života radeći s traumom i traumatiziranim pacijentima, i razvio si pristup koji se zove Somatsko doživljavanje® koji se fokusira na uključivanje i stavljanje naglaska na fiziološke aspekte traume. Vjerujete da je rad s traumom kroz tijelo nužan za bilo kakvo rješavanje traume i potreban korak prije rješavanja emocionalnih i kognitivnih problema. U to ćemo se detaljnije upustiti, ali prvo ćemo početi s: Što vas je dovelo tamo? Kako ste se uopće zainteresirali za traumu?

Peter Levine: Moja karijera je započela pomalo slučajno. Šezdesetih godina sam se počeo baviti područjem izliječenja uma i tijela. Otprilike u to vrijeme to područje je bilo potpuno u povojima. Razvijao sam protokol za korištenje svijesti o tijelu kao alata za smanjenje stresa. Učio bih ljude kako se opustiti u različitim dijelovima tijela, a oni bi doživljali duboko opuštanje koje je bilo mnogo dublje od mojih očekivanja. Psihijatar me uputio pacijentici - koristit ću ime Nancy - koja je patila od brojnih fizičkih simptoma, uključujući migrene, teškog PMS-a, što danas nazivamo fibromijalgijom i kroničnim umorom, i bol u većini dijelova njezina tijela. Psihijatar je zaključio da ako joj mogu pomoći s nekim od svojih tehnika opuštanja, to bi moglo pomoći kod njezine tjeskobe ili barem s njezinom bolju.

Komentar: Iako je ovo stariji intervju, i danas je relevantan. Da biste saznali više, možete slijediti ovaj link: In An Unspoken Voice: How to Release Trauma and Restore Goodness