Zašto trebamo ozbiljno shvatiti svoju intuiciju

Napomena: Ovaj post je djelomično inspiriran člankom Johna Cartera, Why don't conservatives trust science (Zašto konzervativci ne vjeruju znanosti), i nekima od komentara koji je isti izazvao.

I ovaj je uvid nešto što već morate imati - ako ga nemate, ne mogu vam pomoći.
~ Iain McGilchrist

Do sada su svi trebali shvatiti da je po pitanjima istine, Znanost (s velikim Z) na mnogo načina zamijenila religiju kao najviši autoritet.

Dugotrajna analiza nekoliko stotina adolescentskih mozgova pokazala je da socioekonomski status (SES) obitelji može igrati bitnu ulogu u razvoju ključnih područja mozga odgovornih za učenje, jezik i emocionalni razvoj.

Da bi proučili efekte dohotka i razine obrazovanja roditelja i kognitivnog razvoja njihovog djeteta, znanstvenici Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje skenirali su mozgove više od 600 osoba tijekom njihovog života u dobi od 5 do 25 godina.

Zatim su usporedili neuro-slike u odnosu na podatke o obrazovanju i zanimanju njihovih roditelja, kao i IQ svakog sudionika.

Kad je u pitanju veza između anatomije mozga i SES-a, malo se toga mijenja od djetinjstva do rane odraslosti. To je navelo znanstvenike da vjeruju kako je predškolski život ključno vrijeme u kojem se počinju razvijati prve veze između socijalno-ekonomskog statusa (SES) i organizacije mozga.

Razvijajući svijest na svom životnom putu, postajemo svjesni istine - koja nas postupno i s puno ljubavi obasjava poput prvih zraka izlazećeg Sunca - da smo svi mi Jedan Život, duboko povezani jedni s drugima na zagonetne i tajanstvene načine.
Različite tradicije su koristile razne riječi, znakove, simbole i druge egzoterijske izraze kako bi izrazile tu ideju jedinstva. Drevna vedska tradicija tu međusobnu povezanost naziva pranajeeva, Kybalion je naziva zakonom jedinstva, Maye su je prikazivale kao stablo života koje ujedinjuje čovječanstvo s božanstvom, nichirenski budizam¹ govori o načelu esho funi, prema kojem su život (sho) i njegova okolina (e) nerazdvojni (funi). Funi znači "dva bez dvojnosti". Iako stvari oko sebe doživljavamo kao odvojene od sebe, na suptilnijoj razini života nema razdvajanja između nas i okoline.

Zadovoljstvo je čitati Dave Chalmersa.

OK, pretpostavljam da možda ne uvijek, i ne za svakoga. To je ipak analitička filozofija.

Ono što čini zadovoljstvo dok ga čitate jest to što je nevjerojatno pametan, temeljit, pažljiv u svojim mislima i izvrsno razumije kanon analitičke filozofije.

Ono po čemu se on još više ističe je to što, slažete li se s njim ili ne, možete reći da ga pokreće potraga za istinom: postoji vatra. On nije poput nekih od onih filozofa koji su jednostavno poput mašine za mljevenje, uživaju u hiper-apstraktnoj misli ili žele privući pozornost šokirajući ljude argumentima tipa "sve vaše intuicije su pogrešne".

Nova optička iluzija nazvana "rupa koja se širi" pojavila se juče na internetu i odmah je postala viralna. Stručnjaci pomno posmatraju ovu optičku iluziju koja je toliko moćna da može da prevari nesvesne reflekse očiju i mozga.

Prema njihovim rečima, samo 80 odsto ljudi je u stanju da u potpunosti doživi iluziju, a istraživači nisu baš sigurni zašto.

Optička iluzija se sastoji od bele pozadine sa crnim tačkama, u čijem središtu je maglovita crna rupa. Ako se duboko zagledate u nju, postoji šansa da ćete primetiti da se oblik širi.

Kružna centralna crna rupa izaziva utisak optičkog toka - doživljavanje kretanja kroz ono što vidimo. Prema istraživačima, kada ljudi pogledaju u ilustraciju, zenica ima tendenciju da se širi i povećava kako bi ušlo više svetlosti, piše Iflscience.

Recenzija I. svezaka i mogući filozofski prigovori
Oni od vas, koji su pratili moje postove ovdje, znaju da sam više puta spominjao veliki opus Iaina McGilchrista, "The Matter With Things". Vrijeme je za recenziju prvog sveska.

Drugi svezak još nisam pročitao; zapravo, napisao sam dijelove ovog teksta odmah nakon čitanja uvoda. Općenito mi se ovo pokazalo korisnom strategijom: slažete svoje misli dok čitate, dok su još svježe, povezujete ih s drugim idejama i, u skladu s pristupom desne hemisfere, vjerujete svojoj intuiciji.

Mislio sam da ću to spomenuti, ne samo zato što se u ovoj recenziji moje misli skreću na odnos između materijalizma i hipoteze o hemisferama, iako nisam ni uronio u ono što McGilchrist ima za reći o tim pitanjima (on se uglavnom njima bavi u svesku II). Pa idemo.

_______________________________

Mnogo tinte je proliveno na ovo pitanje.

Uostalom, dizanje šake prema nebu, izvikivanje gađenja prema Bogu koji dopušta da se sva ta neizreciva patnja i zlo dogodi na ovom svijetu, čini se kao bezvremenski motiv. I to iz dobrih razloga.

Bez sumnje, kao odgovor, mnoge teološke obrade problema zla proizvele su velike uvide. (Na primjer, sviđa mi se govor Petera Kreefta koji se bavi problemom iz tradicionalne katoličke perspektive.)

Ali također mi se čini da je kršćanska misao uvijek bila previše vezana uz tri premise problema i logične sitnice koje ih okružuju.

Granični poremećaj ličnosti odnosi se na osjećaje i ponašanja koji se osobi što ih proživljava čine prikladni i opravdani, iako joj upravo ti osjećaji i ponašanja uzrokuju puno problema u životu.

Granični poremećaj osobnosti (eng. Borderline Personality Disorder BPD) je poremećaj koji obično uključuje sljedeće simptome:

• Neprikladne ili ekstremne emocionalne reakcije
• Vrlo impulzivno ponašanje
• Povijest nestabilnih odnosa

Intenzivne promjene raspoloženja, impulzivna ponašanja i ekstremne reakcije mogu otežati osobama s poremećajima granične osobnosti da završe školovanje, održavaju stabilna radna mjesta i imaju dugotrajne zdrave odnose.

Ljudi s poremećajima osobnosti nisu svjesni da njihovo ponašanje ili obrasci mišljenja nisu odgovarajući, upravo suprotno oni vjeruju da su njihovi stavovi ispravni. Kada konačno i zatraže pomoć od stručne osobe oni vjeruju da njihov problem uzrokuje neka druga osoba ili situacija.

Poremećaj osobnosti uključuje ove tipove: paranoidni, shizoidni, shizotipni, histrionski, nerealistički, protudruštveni, granični, izbjegavajući, ovisni, opsesivno - kompulzivni i pasivno - agresivni.

Šta ljude čini naročito velikodušnim ili okrutnim? Istraživači kažu da način na koji nam je mozak organizovan može da utiče na to koliko saosećamo.

S kuhinjskog prozora svoje pokretne kuće u Obernu u Ilinoisu Ešli Oldridž imala je nesmetan pogled na železničku prugu udaljenu stotinak metara.

Kad je ta 19-godišnja majka prvi put ugledala čoveka u invalidskim kolicima, upravo je završila davanje ručka svojoj dečici od jedne i tri godine, te je nastavila da pere sudove - još jedan u beskonačnom nizu kućnih poslova. Dignuvši pogled, primetila je da se invalidska kolica ne kreću. Zaglavila su se između šina. Čovek je zvao upomoć, a jedan motociklista i dva automobila prošli su bez zaustavljanja.

Oldridžova je požurila da pozove komšiju da pripazi na decu kako bi mogla da pomogne. Utom je začula sirenu voza i zveket rampe koja se spušta, što je značilo da se voz približava. Potrčala je bosih nogu preko šljunkovite staze duž šina. Kad je stigla do čoveka, voz je bio udaljen manje od kilometra, a išao je brzinom od oko 125 kilometara na sat. Nije uspela da oslobodi invalidska kolica, pa je stala iza čovekovih leđa, obavila mu ruke oko grudi i pokušala da ga podigne, ali nije uspela. Dok je voz jurio prema njima, povukla ga je svom snagom, pala unazad i pritom ga izvukla iz sedišta. U sledećih nekoliko sekundi voz je smrskao invalidska kolica, odnoseći komade čelika i plastike gotovo kilometar niz šine.

U svom psihoanalitičkom osvrtu na psihologiju politike, "Pyschopathology and Politics" [hrv. "Psihopatologija i politika"; op.prev.], Harold Lasswell je primijetio:

Posebna vrijednost psihopatološkog pristupa je u tome što on predstavlja supermikroskopsku metodu korištenja pojedinačnih instanci za proučavanje kulturnih obrazaca. (str. 258)

Distinktivna oznaka homo politicusa je racionalizacija premještanja [privatnih motiva na javne objekte] u smislu javnih interesa. (str. 262)

Političko djelovanje ovisi o simbolizaciji nezadovoljstva pojedinca u smislu uključivijeg samoga sebe koji zastupa skup zahtjeva za društvenim djelovanjem. (str. 265)

Politička ponerologija djeluje na sličnom principu, ali s fokusom na poremećaje osobnosti. Jedan od njezinih argumenata jest da osebujne kognitivne i emocionalne značajke različitih poremećaja osobnosti - drugim riječima, njihovi tipični "svjetonazori" - utječu na to koje vrste politike privlače njihove nositelje i koje bi mjesto mogli naći u takvom sustavu. Kao primjer takvog svjetonazora, evo kako Nicholas Thomson sažima psihopatski svjetonazor:

"Mogu raditi što god hoću, jer mi je u prošlosti počinjena nepravda; svi ostali su nečasni, sebični, slabi i manipulativni; stoga ih imam pravo iskoristiti." ("Understanding Psychopathy" [hrv. "Razumijevanje psihopatije"; op.prev.], str. 29-30, malo prilagođeno)