U svakom od nas se krije perfekcionista. Od malih nogu učimo da se od nas se očekuje da ostvarimo najbolje rezultate i da se ti rezultati nagrađuju, bilo roditeljskim pohvalama, bilo dobrim ocenama. Želja da nešto uradimo izuzetno dobro može biti reakcija na takva očekivanja, što i nije loše, jer su društvu potrebni ljudi koji postižu odlične rezultate.
- U svakodnevnom životu oslanjamo se na rezultate perfekcionista - objašnjava savetnik za karijeru Gabi Regler iz Minhena.

- Niko ne bi ušao u avion koji nije savršeno konstruisan - kaže Meltem Avči-Verning, predsednica upravnog odbora Odeljenja za školsku psihologiju u Strukovnom odruženju nemačkih psihologa.

Biohemičar dr Džon Norman je našao dokaz postojanja bioenergetskog polja oko ljudi.

On je sproveo na stotine eksperimenata sa desetak ispitanika i njegovi rezultati su neverovatno reproduktivni. Drugi naučnici, poput Viljema H. van den Berga i Vilijama van der Slisa, uspeli su da ostvare iste rezultate.

Prethodna istraživanja o ljudskom bioenergetskom polju su uključivala fotonske senzore. Dr Hansen se odlučio na drugačiji pristup. On se zapitao da li bioenergetsko polje, ako ono postoji, ima dovoljno snage da pomeri torziono klatno - uređaj dovoljno osetljiv da ga pomeri manja sila. On je okačio klatno iznad glave ispitanika i uočio jasno vidljivo pomeranje klatna.

"Nakon što sam sproveo kontrolne eksperimente kako bih isključio vazdušne struje i druge moguće uzroke pomeranja, zaključio sam da klatno pomera nekakvo polje sile koje stvara ispitanik koji sedi ispod klatna. Ne znamo ni za jednu silu u okviru elektromagnetnog spektra koja može da da ovakve rezultate. Moguće je da ćemo otkriti konvencionalno objašnjenje za ove iznenađujuće rezultate, ali je moguće i da smo otkrili fenomen koji zahteva razvoj novih teorijskih koncepata", objasnio je on u svojoj studiji iz 2013. godine.

Takođe je uočeno da se efekat ljudskog prisustva zadržao oko 30-60 minuta nakon što je ispitanik napustio svoje mesto. Kada su druge sile u pitanju, poput vazdušne struje, klatno se vraća u svoje nepokretno stanje čim se izvor ukloni. Svaki ispitanik je otprilike istom silom uticao na klatno, što ukazuje da "delovanje na klatno ne zahteva nikakav talenat niti vežbanje", napisao je Hansen.

Vi i vaša svest ste postojali čak i pre nego što ste se rodili, kaže uvaženi doktor koji se specijalizovao za biološku i medicinsku hemiju.

Naučnici su još uvek zbunjeni svešću a pitanja o tome zašto je imamo i kako, stalno ostaju bez odgovora.

Jedna teorija je da se svest stvara na kvantnom, subatomskom nivou preko energije koja se konstanstno nalazi u univerzumu.

Ova teorija je zanovana na poznatom Ajnštajnovom citatu: “Energija se ne može stvoriti ili uništiti, samo se može promeniti iz jednog oblika u drugi.“

Dr Dejvid Hamilton je rekao da je sva svest oduvek postojala, i još postoji, u univerumu kroz kvantne čestice, a kada se rodite, ona se kanališe u fizičko biće.

Pišući za internet stranicu “Heal Your Life,“ dr Hamilton je rekao: “Verujem da svako od nas postoji i pre nego što se rodi na zemlji.“

Dodao je: “Svako od nas je čista svest, trenutno fokusirana na fizičku dimenziju.“

“Nauka bi obično rekla da je život nasumičan, da proizilazi iz nasumičnog roženja subatomskih čestica, ali se ja ne slažem sa tim.“

“Vodeća nauka kaže da je svest sporedni efekat moždane hemije.“

“Ali ja verujem da mozak samo utiče na svest, na isti način na koji kvalitet instalacije u TV-u utiče na obradu signala a tako i na kvalitet slike koju dobijate.“

Udio pojedinaca s psihopatološkim karakteristikama veći je na čelnim pozicijama korporacija i institucija nego u općoj populaciji. Psihopatska osobnost je u većoj mjeri nepoštena i okrutna. U čemu joj pogoduju današnje okolnosti

“Nisu svi psihopati u zatvoru, neki su i u sobama za sastanke.”

Vrlo je vjerojatno kako je za prosječnog građanina prva asocijacija na spomen „psihopatije“ kriminal, nasilje ili masovne ubojice. Ipak, u akademskom svijetu zadnjih nekoliko desetljeća, pogotovo uslijed globalne ekonomske krize, kreditnih prijevara, korupcije i sličnih šokantnih narušavanja javnog povjerenja, velik je interes za istraživanjem odnosa ove mračne osobine i korporativnog ponašanja. PriceWaterhouseCoopers u svom globalnom istraživanju ekonomskog kriminala za 2016 navodi kako trećina organizacija ima iskustvo sa ekonomskim kriminalom, u 46% slučajeva uzrokovanim internim akterima - srednjim i visokim menadžmentom.

Mračna trijada

Psihopatija je jedna od tri osobine ličnosti koje se naziva mračnom trijadom, a čine ju još i narcisoidnost i makijavelizam. Zajedničko ovom trojstvu je hladnokrvno, sebično i zlonamjerno ponašanje u međuljudskim odnosima. Važno je naglasiti kako se osobina psihopatije i ostalih mračnih osobina normalno distribuira u populaciji, što znači da svaki pojedinac ima, u manjoj ili većoj mjeri, psihopatska obilježja. Psihopatska osobnost se razlikuje od kliničke psihopatije. Možete imati niži ili viši rezultat na ovoj dimenziji te savršeno normalno funkcionirati. Kada je funkcioniranje narušeno na osobnoj i poslovnoj razini te kada su simptomi poremećaja prepoznatljivi i traju duži period vremena, tada se vrlo vjerojatno radi o mentalnom poremećaju.

Dok sam odrastao, nije baš bilo cool čitati knjige. Ovih dana, u svakom coffee shop-u ima gostiju koji čitaju knjigu dok pijuckaju svoje piće.

To je velika promjena. I ja također čitam više knjiga nego ikad prije. No, u ovom je stvar: Ne radi se o tome koliko knjiga pročitaš, nego koliko zapamtiš iz onoga što čitaš.

Većina ljudi s kojima razgovaram nemaju strategiju za čitanje. Samo podignu nešto i krenu čitati. Tako sam i ja radio. Međutim, sada mi je to nezamislivo. Naravno, za zabavu možemo čitati romane.

No, iz kojeg razloga biste čitali ne-fikcijsku knjigu? Odgovor je naravno - jer želite nešto korisno izvući iz nje na kraju. Želite naučiti stvari koje možete primijeniti u svom životu kako biste rasli. U tom je cijela svrha.

Često me pitaju: "Kako ti zapamtiš informacije koje pročitaš u knjigama?" Ovdje ću vam objasniti svoj sistem.

Istražujući stare tradicije, iz različitih dijelova svijeta i različitih povijesnih razdoblja, čini se da je za njih put čovjekova razvoja sinonim puta prema jedinstvu. Potraga za istinom, višom stvarnosti, često je predstavljena kao sposobnost nadilaženja iluzije odvojenosti koja čini da čovjek djeluje u suprotnosti od svoje istinske prirode koja je dio univerzuma.

Učenja kozmogeneze i kozmografije drevnih civilizacija Egipta, Mezopotamije, Grčke, Indije i pretkolumbovskih kultura, da spomenemo samo neke, dijele neke zajedničke temeljne principe. To ne isključuje jedinstvenu vrijednost i gledište svake pojedine tradicije, već nam nudi najvrjednije stajalište za vlastito istraživanje. Promatranje temeljnih sličnosti među različitim tradicijama zahtijeva veliku pažnju kako bismo primijetili odraz opće istine s kojom su sve bile povezane ili čak zajedničko podrijetlo njihovih znanja. Konstitucija čovjeka i svemira kao cjeline često je opisivana kao tajanstven spoj vječne i prolazne stvarnosti. Čovjek je smatran odrazom cjeline, mikrokozmos kozmosa, i temeljno je vođen istim zakonima prirode.

Mitologije i s njima povezana drevna učenja opisuju proces stvaranja kao proces ograničavanja neograničenog, dajući mu oblik i granice, kao prijelaz iz bezobličnog (indijski arupa) u oblik (rupa). Bezgranični ocean pun životnog potencijala (poput Nuna kod starih Egipćana) rađa prvi otok otkuda započinje stvaranje. Proces stvaranja često je paradoksalno opisivan kao prijelaz iz Jednog u Mnoštvo, od jedinstva koje se širi prema mnoštvu bez gubljenja izvornog jedinstva.

Škole mišljenja poput onih u staroj Grčkoj, Indiji i Rimu, da spomenemo samo neke, govore o svemiru kao velikom biću, jednom životu čiji je čovjek dio, bio ga svjestan ili ne. Čovjekov je razvoj putovanje obrnutim putem, iz mnoštva i odvojenosti prema jedinstvu života.

To putovanje svijesti često je simbolizirano usponom do točke sjedinjenja: vrha planine, središta mandale ili osi piramide. To je duhovno putovanje koje nas vodi prema unutra i gore, od mnoštva prema jednom, uklanjajući nam mrežu iluzije koja čini da vidimo samo dio stvarnosti, dio koji se sastoji samo od djelomičnog i razdvojenog. To je putovanje koje, simbolično ili ne, obilježava smrt odvojenog identiteta i ponovno rođenje novog identiteta, kapi koja se vraća u ocean čiji je uvijek bila dio, iako toga nesvjesna. Hindusi govore o jogi kao putu jedinstva sa samim sobom, s učenjima i konačno sa samim Životom (Prana Jiva).

U istoj ste kancelariji sa novim kolegom ili koleginicom koga/koju baš i ne poznajete, i ta osoba započinje razgovor. Imate blagi otklon, a povrh svega, pomalo ste i zatvoreni. Da li je ovo neko sa kim možete da razgovarate otvoreno i bez ustezanja? Kako to uopšte možete da znate?

Sajt Inc ima jedno magično pitanje, koje je zasnovano na naučnim istraživanjima. Koliko pozitivno gledamo na druge povezano je sa tim koliko smo srećni, emocionalno stabilni, otvoreni i dobrog srca. Ovo je zaključak istraživanja iz 2010. godine Univerziteta “Wake Forest”, na čelu sa profesorom Dastinom Vudom (Dustin Wood).

- Vaša percepcija drugih otkriva mnogo o vašoj ličnosti. To što na druge gledamo pozitivno otkriva naše pozitivne osobine - rekao je Vud, vodeći autor i istraživač ove studije, i dodao:

- Jednostavna tendencija da se drugi ljudi gledaju negativno pokazuje da postoje velike šanse za depresiju kao i neke psihičke poremećaje.

Ta studija je pokazala i da percepcija drugih pokazuje koliko ste zadovoljni svojim životom, i koliko vas drugi vole. S druge strane, ako neko ima tendenciju da priča i opisuje druge u negativnim terminima (čak i kada osobu o kojoj se priča ne karakterišu baš poželjne osobine), to otkriva mnogo o njemu/njoj - na primer da ispoljava narcizam i antisocijalno ponašanje.

Stižemo do interesantnog dela. Dakle, ostali ste sami sa novim kolegom ili koleginicom i niste sigurni da li je dobra osoba kojoj se može verovati... Vaše tajno oružje može da bude sledeće pitanje: “Reci mi, kako ti se sviđa ovde, do sada?”. Što može da prati i sledeće pitanje: “Kako ti se dopada da radiš sa (pa ime kolege ili šefa)?”

Nemojte biti isključivi, ali kada vam je to važno i potrebni su brzi pokazatelji - odgovor može da da dobre smernice. Ljudi obično vide svoje karakteristike u drugima.

Kada učiteljica Tamara Vučković (36) u osnovnoj školi u zagrebačkom Podsusedu vikne: “Meditacija!”, njezini đaci već znaju što ih čeka.
Sjednu mirno u svoje klupe i prepuste se vođenoj vježbi koju je za njih snimila. Kratke mentalne vježbe Tamara svojim učenicima obično pusti prije testa, ako su taj dan posebno živahni ili slabije koncentracije. Ponekad i zato što ih oni sami traže. “Nikad nisam čula ništa ljepše, skoro sam se rasplakala od ljepote”, komentirala je nakon vježbeMia (8), dok jeAna (10) konstatirala da bi “i njezinom tati dobro došla jedna meditacija kad dođe s posla”.

BBC javlja da su izraelske novine objavile fotografije ministra odbrane Amira Peretza kako pokušava da posmatra vojne manevre kroz zatvoren dvogled.

On nije prvi političar koji je demonstrirao tako živopisno koliko su oni stvarno van dodira sa stvarnošću. Na primjer, George Bush je uhvaćen u istom gafu:

Sada, ne šaljite mi Snopea koji je "raskrinkao" linkove. Snope nije raskrinkao ovu fotografiju. Oni priznaju da ne znaju da li je fotografija prava ili manipulisana.

Veza između uma, mozga i tijela je stoljećima držala filozofe i znanstvenike zaposlenima. Neki od prvih interesantnih, iako jezivih, eksperimenata o ulozi tijela u ljudskoj svijesti proučavali su mogućnost života nakon odvajanja glave.

Godine 1905. francuski liječnik dr. Gabriel Beaurieux vjerovao je da je komunicirao sa zatvorenikom Henrijem Languilleom nakon što mu je glava bila odsječena od njegovog tijela. Opisujući ovo iskustvo, Beaurieux je rekao:

Zvao sam ga snažnim, oštrim glasom: "Languille!" Vidio sam da su se kapci polako dizali, bez ikakvih spazmodičkih kontrakcija - namjerno ističem ovu osobitost, ali s ujednačenim pokretom, sasvim vidljivim i normalnim, kao što se događa i u svakodnevnom životu, kad se ljudi probude ili kad su prekinuti u svojim mislima.

Gotovo dva desetljeća kasnije, sovjetski znanstvenik Sergei Brukhonenko je navodno održavao odsječenu glavu psa na životu gotovo šest mjeseci koristeći primitivni stroj koji služi umjesto srca i pluća. Video snimka navodno pokazuje glavu koja reagira na podražaje svjetlosti, zvuka i limunske kiseline. No, dok je istraživanje Brukhonenka možda bilo važno u razvoju kardijalne kirurgije - također se smatralo lažnom propagandom sovjetskog doba.