Dobrodošli na Sott.net
Čet, 21 Sij 2021
Svijet za ljude koji misle

Znanost o duhu
Karta


Brain

Neuroznanost nam pomaže u razumijevanju zašto je slobodna volja stvarna

free will
Čini se da fizičarka Sabine Hossenfelder i biolog Jerry Coyne, koji negiraju slobodu volje, ne razumiju neuroznanost

Čini se da je evolucijski biolog Jerry Coyne opsjednut negiranjem slobodne volje. U nedavnoj objavi na svom blogu, Why Evolution Is True, podržao je tvrdnju teoretske fizičarke Sabine Hossenfelder da nemamo slobodnu volju:
Ako ste čitali ovu stranicu, znat ćete da su moji vlastiti pogledi gotovo jednaki njezinim, barem o slobodnoj volji. Mi je nemamo, a ne daje nam ju ni temeljna neodređenost kvantne mehanike.

Hossenfelder o tome govori vrlo direktno:

"To zapravo znači da je cijela priča o svemiru u svakom pojedinom detalju utvrđena već Velikim praskom. Mi jednostavno gledamo kako se sve odigrava". ...

QED! [quod erat demonstrandum - latinski izraz koji se koristi kako bi se prenijelo da činjenica ili situacija pokazuje istinitost nečije teorije ili tvrdnje, posebno kao zaključak formalnog dokaza, op. prev.]

Jerry Coyne, "Sabine Hossenfelder u članku Why Evolution Is True tvrdi da mi nemamo slobodnu volju, ali njezino nepostojanje ne bi nas trebalo smetati"
I Coyne i Hossenfelder su ateisti, materijalisti i deterministi - svojevrsna intelektualna mračna trijada - i njihova su uvjerenja znanstveno i logički neinformirana. Oni koriste poricanje slobodne volje kako bi potkrijepili svoju materijalističku i determinističku nereligioznost. To nije znanost; to je ideološki projekt, bez trunke znanosti ili logike koji ga podupiru.

Komentar: Pogledajte također:


Bulb

Individualno rješenje za izbjegavanje totalitarizma

no face masks allowed
Ubrzo nakon prijelaza u trenutno stoljeće, našao sam se kako stojim u jednoj od dvorana političke moći u bivšoj Čehoslovačkoj, nakon što sam po ko zna koji put čuo horor priču iz komunizma i rekao sebi: "Volio bih da mogu proživjeti kroz malo komunizma da vidim kako su normalni ljudi dopustili da se sve to dogodi".

Jednostavno nisam mogao vjerovati kako se ova stabilna i prosperitetna međuratna demokracija mogla naći u agoniji staljinističkog komunizma i njegovih psiholoških previranja. Ipak, ubrzo nakon Drugog svjetskog rata, 1948. godine, komunisti su došli na vlast i bilo je mnogo "novog normalnog" s kojim se trebalo suočiti nakon ratnih strahota. Poput današnje ere, postojalo je čak i razdoblje čehoslovačkog komunizma pod nazivom "normalizacia" ili normalizacija.

Što je bilo to što se zvalo normalizacija? Bio je to "drugi val" staljinizma koji je vodila stara garda, povratak nakon liberalizacije Praškog proljeća 1968. u najrepresivniji komunizam, "novu normalu".

Normalizacija je trajala od jeseni 1968. do 17. studenog 1989., kada je u bivšoj Čehoslovačkoj uspostavljena mirna revolucija.

Komentar: Očito želimo imati malo razboritosti i strategije pred gomilom autoritarnih sljedbenika, ali pitanje autora i dalje ostaje: Kakve odluke donosimo u ovom trenutku kako bismo [pomogli] širiti veću slobodu u svijetu?

Pogledajte također:


Evil Rays

Kako su nas "MEAN" psiholozi natjerali da postupamo u skladu s koronavirus ograničenjima

mind control
Uvod

Rašireno prihvaćanje vladinih drakonskih diktata od strane britanske javnosti po svoj prilici je najznačajniji aspekt koronavirus krize. Dosad nezabilježena ograničenja naših osnovnih sloboda - u obliku zaključavanja, zabrana putovanja i obveznog nošenja maski - pasivno je prihvaćeno od velike većine ljudi. Unatoč nedostatku dokaza o učinkovitosti ovih ekstremnih mjera i sve većem prepoznavanju njihovih negativnih posljedica, čini se da se većina nas i dalje podvrgava aktualnih ograničenjima naših života. Zašto smo svjedoci takve kapitulacije?

Veliki doprinos masovnoj poslušnosti Britanaca vjerojatno su aktivnosti državnih psihologa koji rade kao dio "Behavioral Insights Team" (BIT). Nakon što izložim strukturu i navedenu nadležnost BIT-a, opisat ću strategije koje je primijenila ova skupina psiholoških stručnjaka kako bi oblikovala naše ponašanje u skladu s vladinim zdravstvenim pristupom koronavirusu. Osobito ću istaknuti četiri glavne taktike koje se koriste u njihovim COVID-19 komunikacijskim kampanjama kako bi nas 'usmjerili' prema poslušnosti: fokus je stavljen na GLASNIKA (engl. messenger), EGO, AFEKTE i NORME (ili 'MEAN' kao kratica) [riječ mean na engleskom jeziku znači zao ili zloban, op.prev.], pružajući konkretne primjere kako bi ilustrirao kako su ti influenceri zaposleni kako bi nas natjerali da poštujemo Vladine smjernice. Konačno, pozabavit će se upitnom etikom pribjegavanja ovim psihološkim intervencijama radi promicanja poštivanja sve spornije zdravstvene politike.

Behavioural Insights Team - struktura i nadležnost

BIT je zamišljen u Uredu premijera 2010. godine kao "prva vladina institucija na svijetu posvećena primjeni bihevioralne znanosti na politiku" (Hallsworth i sur., 2018.). U zajedničkom je vlasništvu Vlade Velike Britanije, Nesta (dobrotvorne organizacije koja sebe vidi kao 'inovacijsku zakladu' i 'prvaka radikalnog razmišljanja') i samih zaposlenika BIT-a. Prema BIT web stranici, njihov se tim brzo proširio iz jedinice od sedam osoba koja radi s Vladom Velike Britanije u "tvrtku za društvene svrhe" koja djeluje u mnogim zemljama svijeta.

Komentar: Za više informacija o koronavirusu pogledajte:


Eye 1

Najčešći mit o psihopatima i narcisima o kojem ljudi griješe

Masks of psychopaths
© psychopathsinlife.com
Jedna od najvećih zabluda o psihopatima i zloćudnim narcisima koji imaju psihopatske osobine jest ideja da oni imaju izljeve bijesa zbog boli kad se agresivnog ponašanja. Ništa nije dalje od istine.

Osnovna karakteristika psihopata je njihova sklonost upuštanju u ono što je poznato kao instrumentalna agresija (Glenn i Raine, 2009). Instrumentalna agresija je namjerna agresija koja se vrši na žrtvu u svrhu ispunjavanja određene agende ili dobivanja neke vrste nagrade. Ovu vrstu agresije, poznatu i kao proaktivna ili grabežljiva agresija, planirana je i osmišljena i često ne izazvana od njihovih žrtava; kontrolirana je, svrhovita i koristi se za postizanje osobne koristi, obično vanjski cilj poput novca, socijalnog statusa, slave, droge ili čak sadističkog užitka proizašlog iz čina nanošenja boli.

Istraživanje je pokazalo da je vjerojatnije da će se kriminalac psihopat uključiti u predatorsko instrumentalno nasilje, dok će nasilni kriminalac koji nije psihopat vjerojatnije sudjelovati u reaktivnom nasilju - nasilju kao odgovor na pretpostavljenu prijetnju.

Komentar: Pogledajte također: I, Psychopath


2 + 2 = 4

Roger Scruton: Što se dogodilo s razumom?

foucault derrida
[...] Ako istražimo gurue establišmenta novoga sveučilišta, one čija su djela najcitiranija u beskrajnom nizu članaka posvećenim raskrinkavanju Zapadne kulture, otkriti ćemo da su svi oni protivnici objektivne istine. Nietzsche je najomiljeni jer je to eksplicitno izrazio: "Ne postoje istine," zapisao je, "samo interpretacije." Ili je ono što je Nietzsche rekao istina - a u tom slučaju nije istina, jer ne postoje istine - ili je pogrešno. Dosta o tome, mogli bi pomisliti, ali ne: istu stvar možete izjaviti manjom žestinom, pritom sakriti paradoks. To objašnjava privlačnost kasnijih mislioca - poput Michela Foucaulta, Jacques Derride, i Richarda Rortya - koji svoju intelektualnu uzvišenost ne duguju svojim argumentima (kojih je malo) nego svojoj ulozi davanja autoriteta odbacivanju autoriteta, i svojoj apsolutnoj predanosti nemogućnosti apsolutne predanosti. Kod svakoga od njih pronalazite stav kako su istina, objektivnost, vrijednosti i značenje nepostojeći, a jedino što možemo imati, i jedino što trebamo imati, jest topla sigurnost našeg vlastitog mišljenja.

Uzaludno je suprotstavljati se tim guruima. Nijedan argument, koliko god racionalan, ne može se suprotstaviti velikoj volji vjerovanja zbog koje su toliko mili svojim uobičajenim čitateljima. Racionalni argument pretpostavlja upravo ono u što sumnjaju - odnosno, mogućnost racionalnog argumenta. Barem jedan od njih - Michel Foucault - je postao predmet hagiografije (Saint Foucault autora Davida Halperina) zbog oslobađajuće poruke koju pronalazimo u njegovim napadima na strukturirano razmišljanje. Ali svaki od njih duguje svoju reputaciju novoj vrsti religijske vjere; vjere u relativnost svih mišljenja, uključujući i ovog.

Istina, poručuje nam Foucault, nije apsolut kojeg se može shvatiti i procijeniti na neki trans-povijesni način. Istina je dijete "diskurza", a kako se diskurz mijenja, tako se mijenja i istina sadržana u njemu. Što termin "diskurz" označava? Pogledajte bilo koji akademski časopis u humanističkim znanostima i pronaći ćete ga u središtu tisuću fiktivnih rasprava: "Zapadnjački falocentrizam i diskurz roda," "Diskurz bijelačke nadmoći u romanima Conrada, "Diskurz isključivosti: queer perspektiva," i tako dalje. Opisujući argumente kao "diskurz", zaobilazite ih, okrećete se stanju uma u kojem su nastali. Više se ne suočavate sa istinom ili razumnošću mišljenja drugoga nego se bavite socijalnim silama koje govore kroz njih. Pitanje više nije "Što to govoriš?" nego umjesto toga postaje "Od kuda to govoriš?" To je Foucaultov trijumf, pružio je riječ koja nam omogućuje da svaku misao vezujemo uz njezin kontekst, i da pretvorimo kontekst u nešto važnije od same misli.

NPC

Ideje koje nanose štetu i slabe umove i emocije moje generacije

millenial
© Andrew Neel on Unsplash
Svijet uronjen u paranoičnu zabrinutost oko sigurnosti narušava čovjekov pogled na život, što šteti sposobnosti funkcioniranja i napretka.

Teško je vrijeme za Generaciju Z. Problemi s mentalnim zdravljem, posebno poremećaji raspoloženja poput depresije i anksioznosti, vrtoglavo rastu. Za Gen Z je najmanje vjerojatno da će prijaviti dobro ili izvrsno mentalno zdravlje, a najvjerojatnije loše ili prosječno mentalno zdravlje. Stope samoubojstava za američke tinejdžere i mlade odrasle osobe su najviše ikad.


Komentar: Kad se govori o Generacija Z obično se misli na osobe rođene od sredine 1990-ih pa do ranih 2010-ih.


Kao 23-godišnji pripadnik Gen Z koji se osobno nosio s tim problemima i vidio utjecaj na svoje prijatelje i voljene, to mi slama srce.

Na putu poboljšanja vlastitog mentalnog zdravlja i pokušavanja da pomognem drugima, moje putovanje me dovelo do traženja objašnjenja zašto su se stvari tako pogoršale, a uvjerljivu hipotezu pronašao sam u radu socijalnog psihologa Jonathana Haidta i pravnog stručnjaka Grega Lukianoffa.

U svojoj koautorskoj knjizi "The Coddling of the American Mind: How Good Intentions and Bad Ideas Are Setting Up a Generation for Failure", Haidt i Lukianoff istražuju problem mentalnog zdravlja Generacije Z. Oni tvrde da su mladi uronjeni u svijet koji karakterizira paranoična zabrinutost za sigurnost, što im iskrivljuje misli i šteti njihovom psihičkom zdravlju.

"Mnogi sveučilišni studenti uče razmišljati na iskrivljen način, a to povećava njihovu vjerojatnost da postanu krhki, tjeskobni i osjetljivi", oni kažu.

Komentar: Pogledajte i SOTT radio emisiju: MindMatters: How Universities Are Destroying Young Minds With Pathological Thinking




Cassiopaea

Morfička rezonancija: Znanost o međusobnoj povezanosti

morfička polja

Morfička polja
Znanstvenik Rupert Sheldrake pokušava pronaći odgovor na zagonetno pitanje: kako se diferenciraju različite biološke forme? Kako sjemenka "zna" kako treba izgledati buduća odrasla biljka? Njegov odgovor su "morfička polja" koja predstavljaju nevidljivu organizirajuću strukturu, u kojoj je sadržan plan organizama, i koja rezonancijom privlače jedinku ka njenom posebnom obliku i svrsi u prostoru i vremenu. Svojim istraživanjima dokazuje da su jata ptica, jata riba, pa i društvene grupe, organizirani kroz ta morfička polja u kojima su jedinke povezane s kolektivnim pamćenjem i mogu telepatski komunicirati.

Sabine Leitner:
Možete li dati kratak pregled Vašeg znanstvenog rada i istraživanja?

Rupert Sheldrake: Radna područja po kojima sam vjerojatno najpoznatiji su morfička rezonancija i morfička polja. Karijeru sam započeo kao razvojni biolog na Cambridgeu i uskoro mi je postalo jasno da se razvojna biologija ne može objasniti isključivo uobičajenim mehanicističkim pristupom pomoću molekula i gena. Činilo se da je potreban holistički pristup i zaista od 1920-ih godina u biologiji postoji ideja o poljima koja daju oblik, takozvana morfogenetička polja.

Bio sam jako zainteresiran za ovaj pristup i prvo sam se pitao što su ta polja? To nitko ne zna, ali većina biologa kaže: "No, dobro, moramo uzeti u obzir ta polja, ali prije ili poslije pokazat će se da se radi o normalnoj fizici i kemiji, nije to ništa novo." Došao sam do zaključka da ona predstavljaju novu vrstu polja i, budući da su to biološka polja i budući da se organizmi razvijaju, moraju se također razvijati i ta polja. Tako sam došao na ideju da polja moraju imati nekakvu vrstu pamćenja, a to i jest koncept morfičke rezonancije.

Komentar: Rupert Sheldrake i znanost o međupovezanosti: Morfna polja i morfna rezonanca


Gear

Kako preko gena dobijamo traumatično iskustvo naših predaka

geni
Mnogi veruju da smo gospodari svoje sudbine, ali novo istraživanje otkriva u kojoj meri geni utiču na naše ponašanje i kako se iskustva bliskih predaka prenose u naš DNK. Potomci ljudi koji su preživeli holokaust pod većim su rizikom da razviju anksioznost.

Danas je moguće dešifrovati individualni genetski kod. To je niz od 3,2 milijarde DNK "slova", jedinstven za svakog od nas i on čini svojevrstan kalup za naš mozak i telo, piše "Sajens alert".

Novo istraživanje Hane Hričlou sa Institu u Kembridžu otkriva koliko jaku biološku predispoziciju naše ponašanja ima i koliko smo predodređeni za neke osobine. Istraživanje je pokazalo da geni ne određuju samo visinu, boju očiju ili težinu, već i karakteristike kao što su ranjivost, loše mentalno zdravlje, dugovečnost, inteligencija i impulsivnost. Takve osobine se u različitoj meri zapisuju u naše gene - ponekad su to hiljade gena koji rade zajedno.

Sve češće smo suočeni sa činjenicom da su predispozicije za složenije ponašanje slično povezane u našem mozgu. Tu spada i religija koju izaberemo, formiranje sopstvene političke ideologije, pa čak i to s kim sklapamo prijateljstva.

Postoje i drugi načini na koje se naše životne priče mogu prenositi kroz generacije, osim što su upisane u DNK.

Epigenetika je relativno novo područje nauke koje može otkriti koliko priroda i spoljni faktori tokom odrastanja mogu biti isprepleteni. Ne posmatraju se samo promene gena, već i "oznake" koje iz životnog iskustva dobijaju geni, a koje menjaju način na koji se naši geni izražavaju.

Komentar: Područje epigenetike i dalje donosi nove uvide na koji način na nas utječe naš okoliš i može se pokazati kao mehanizam kojim se ciklus trauma zlostavljanja nastavlja kroz generacije. Koliko je naša osobnosti oblikovana vlastitim iskustvom i koliko je zapravo naslijeđeno od naših predaka?


Butterfly

Postoji li slobodna volja?

slobodna volja
Pitanje o slobodnoj volji jedno je od najstarijih i najtrajnijih pitanja s kojima se suočava ljudski rod. Razmatrali su ga i drevni Grci u svojim tragedijama, primjerice u Kralju Edipu, gdje se čini da je sudbina junaka unaprijed određena, što god on poduzeo da je spriječi ili promijeni. Grci, i njihovi kulturni nasljednici Rimljani, govorili su o trima Suđenicama koje su tkale i prele sudbine ljudi i rezale nit njihovih života u unaprijed određenom trenutku.

To je pitanje puno jasnije objašnjeno u učenjima Istoka o dharmi, karmi i reinkarnaciji. Dharma je zakon prema kojem svako živo biće ima sudbinu koja proizlazi iz njegove vlastite prirode. Kao što će žir postati hrast, tako će i čovjek razviti svoj puni ljudski izraz s vremenom, s puno vremena. Otuda učenje o reinkarnaciji. Karma je zakon o akciji i reakciji prema kojem svako naše djelo, svaki naš postupak, na bilo kojem planu (uključujući nevidljive planove kao što su misli ili osjećaji) ima posljedicu, ovisno o tome je li djelovanje u skladu s prirodnim zakonima života ili nije.

Tako gradimo karmu - "dobru" ili "lošu" - koja nam donosi slatke ili gorke plodove naših prošlih postupaka. Svrha je tog procesa da nam pomogne učiti o zakonima, osigurati pravednost te utvrditi sigurnost cijelog sustava jer neograničena sloboda djelovanja bez posljedica vodi slomu univerzalnog reda.

Taj pristup podrazumijeva pojam vodeće inteligencije i element slobodne volje glumaca na pozornici kazališta života. Istočni bi filozofi rekli da je Edip došao do tragedije nakupljanjem prošle karme ili možda preko karme svoje obitelji ili kulture kojoj je pripadao. No ono što se nalazi u djelokrugu njegove slobodne volje jest to kako reagirati na sudbinsku tragediju: s dostojanstvom i plemenitošću, ili s negodovanjem, ljutnjom, gorčinom i mržnjom.

Stoički filozofi staroga Rima, kao što su Epiktet i Marko Aurelije, odabrali su vrlo sličan pristup. Smatrali su da su mnoge vanjske životne okolnosti izvan naše kontrole, na primjer: obitelj ili zemlja u kojoj smo rođeni, naše zdravlje, ugled, bogatstvo i tako dalje.

Boat

Mi smo stvoreni za ovo vrijeme

Slika
Dragi prijatelji, ne očajavajte. Mi smo stvoreni za ovo vrijeme. Čujem nedavno kako su mnogi duboko i pošteno zbunjeni. Zabrinuti zbog stanja stvari u našem svijetu danas. Naše trenutno vrijeme je period skoro dnevnih zaprepaštenja i često pravedničkog bijesa zbog zadnjih degradacija onoga što znači sve civiliziranim, vizionarskim ljudima.

Dobro ste procijenili. Uzvišenost i oholost kojima neki teže dok podupiru i odobravaju tako gnusna djela protiv djece, nemoćnih, normalnih ljudi, siromašnih, nejakih, bespomoćnih, prosto ostavlja bez daha. Ipak, pozivam Vas, pitam Vas, molim Vas, nemojte klonuti duhom oplakujući ova teška vremena. Posebno nemojte izgubiti nadu. I to posebice jer je činjenica da smo stvoreni za ovo vrijeme. Da. Godinama mi učimo, vježbamo, treniramo i samo čekamo da se ulovimo u koštac s točno ovom dužnosti.