Dok Palestinci tuguju zbog smrti 21-godišnje liječnice Razan al-Najjar, Izrael nastavlja bombardiranje Pojasa Gaze

Razan je bila 21-godišnjakinja iz Khuzaae, malog palestinskog sela koje se nalazi u blizini Khan Yhunis u južnom pojasu Gaze.
1. lipnja pogođena je u srce od strane snajperista IDF-a, dok je pomagala drugima na koje su pucali snajperisti IDF-a na maratonskim prosvjedima održanim duž obrambene ograde koncetracionog logora Gaze od kraja ožujka. Njena priča - a time i priča o tome što se događa u Gazi - dobila je neznatnu pokrivenost u zapadnim medijima. A kad se pokriva, pokriva se samo sentimentalno, bez ikakvog stvarnog konteksta.

U srpnju 2014. Izrael je pokrenuo još jedan barbarski napad na pojas Gaze. Opravdano otmicama i ubojstvom tri izraelska tinejdžera, na medije je postavljena gagova zapovijed (sudačka direktiva koja zabranjuje javno objavljivanje informacija o određenom pitanju, op.pr.) kako bi ih spriječili da detaljno navedu sudbinu dječaka, dok je IDF pokrenuo masivnu kampanju terora prema palestinskom narodu, a vjerski čelnici pretvorili su izraelsko javno mnijenje u pomamu za krvlju.

Tisuće je poginulo, a gotovo 100.000 kuća ostalo je ozbiljno oštećeno. Max Blumenthal opisao je dejstvo na mali grad Khuzaa kao "prozor u pakao". Svaki bombardirani dom, svaka kraterirana ulica i svaka vandalizirana škola bila je prikladna za viziju "apokaliptičkog zaborava".

U 2009. godini, kada je Razan imala 11 godina, IDF je ciljala njezinu četvrt u "Operaciji Lijevano olovo". U krugu pokolja 2014. godine, "Operacije Zaštitnog ruba", IDF je uništio kuće Khuzaa s civilima koji su još bili uvijek unutra - pod izgovorom "sprječavanja raketne vatre" i "okončanja krijumčarenja oružja". IDF je započeo kratkotrajni, prekid vatre od nekoliko sati, koji je postao 10-dnevna opsada koja je grad odvojila od ostatka svijeta. Oni koji su pokušali pobjeći mašući bijelim zastavama su ubijeni, a oni koji nisu pobjegli do 25. srpnja doživjeli su 'nasilni kraj'. Mrtvi su ostavljeni da trunu gdje su pali dok IDF nije okončao opsadu u kolovozu, a preživjeli su se vratili kako bi pokopali svoje mrtve i obnovili uništeno.

U intervjuima koje je dala od početka Velikog ožujskog povratka, Razan nije pokazivala znakove ožiljaka njezine prošlosti. Umjesto toga, bila je odlučna. Jedan od razloga zašto može se naći u poruci koju je Blumenthal otkrio, a koja je napisana u školi Khuzaa. Ona glasi:

Uvijek se čini nemogućim dok se to ne ostvari

Ostanite živi

Gledajte u budućnost

Ne dopuštajte negativne misli

U tako malom gradu zamišljamo da je Razan pronašala nadahnuće u tim i sličnim porukama. Unatoč užasu koji ju je okružio, njezin san je bio da postane medicinska sestra. Ona će pomoći drugima da prežive.

Iako je nesezonski snijeg padao na područjima Rocky Mountainsa i sjevernog SAD-a, kao i Kanade, sjeverne Europe, sjeveroistočne Kine, sjeverne Indije, Kašmira i Nepala, ipak su poplave "biblijskih" razmjera širom svijeta bile te koje su preotele show u mjesecu svibnju.

Sjedinjene Države i veliki dio Europe također su iskusili tornada i razorne olujne tuče... izgleda da ogromna zrna tuče postaju nova normala u mnogim dijelovima svijeta.

Tisuće ljudi diljem Južne Amerike, Europe, Azije, Bliskog istoka i Afrike je raseljeno i ostavljeno bez struje u nekim područjima kao rezultat izrazito obilnih i upornih kišnih padalina. Somalija, koju pogađa dugotrajna suša, sada je poplavljena uslijed ogromne količine kiše, a pustinjska država Jemen primila je 3-godišnju količinu kišnih padalina u samo jednom danu kao posljedica ciklona Mekunu. Prva imenovana oluja u sezoni 2018., uragan Alberto, donio je poplave i razaranje Kubi.

Zastori od kiše, tuča, poplave i neuobičajene temperature oštetili su velike količine usjeva u nekim najplodnijim dijelovima svijeta, što dodatno zabrinjava zbog moguće krize s hranom u bliskoj budućnosti.

Vulkansku aktivnost u svibnju okrunio je vulkan Kilauea koji je stvarajući nezaustavljiv tok lave pogodio tisuće stanovnika Havaja. Dok je lava tekla, potres jačine 6,9 zatresao je veliki otok izazvavši mnoštvo manjih potresa, uslijed čega je nastalo i najmanje desetak procjepa koji su također počeli izbacivati lavu uništavajući pritom 37 građevina (od čega 28 domova). Najmanje 1800 ljudi moralo je napustiti područje. Kilauea je pri kraju mjeseca iznenadila i s metanskim plamenovima, područje je prekrio toksični plin.

Međutim, Kilauea nije jedina koja izbacuje lavu - bjesne i mnogi drugi vulkani u 'Vatrenom prstenu', kao Volcano de Fuego, Sinabung i Mount Merapi.

Pogledajte video sažetak (napomena: prijevod na hrvatski jezik je dostupan klikom na "kotačić" koji se nalazi dolje desno u prozoru video uratka, pri čemu odaberete Hrvatski među ponuđenim titlovima):

Dakle sastali su se Čovjek raketa i Starac. Nakon prošlogodišnjeg epskog blaćenja, američki predsjednik Donald Trump sada kaže kako on i predsjednik Kim Jong-un iz Demokratske Narodne Republike Koreje imaju "posebnu vezu". "Optika" summita dobro se odražava na oba čelnika, koji su bili srdačni i bez ikakvih histerija i izljeva bijesa zbog kojih su "analitičari" prošle godine predviđali nuklearnu paljbu.

Ali sada je to sve drevna povijest. Potpisani dokument - deklaracija, a ne "pogodba", "putokaz" ili nešto više - kratka je:

Uvjereni da će uspostava novih odnosa SAD-DNRK pridonijeti miru i prosperitetu Korejskog poluotoka i svijeta, te priznajući da međusobna izgradnja povjerenja može promicati denuklearizaciju korejskog poluotoka, predsjednik Trump i predsjednik Kim Jong Un navode sljedeće:

1. Sjedinjene Američke Države i DNRK [Demokratska narodna Republika Koreja] obvezuju se na uspostavljanje novih odnosa SAD-DNRK u skladu sa željom naroda dviju zemalja za mir i prosperitet.
2. Sjedinjene Države i DNRK pridružit će se naporima na izgradnji trajnog i stabilnog mirovnog režima na Korejskom poluotoku
3. Ponovno potvrđujući Deklaraciju Panmunjom od 27. travnja 2018., DNRK se obvezuje na potpunu denuklearizaciju korejskog poluotoka.
4. Sjedinjene Države i DNRK se obvezuju na vraćanje ostataka zarobljenih/nestalih uključujući neposrednu repatrijaciju već identificiranih.

Na kraju sastanka Trump je navodno pustio sljedeći video:


Nazovite ga kitnjast ili željno razmišljanje, ali ova poruka je mnogo bolja nego "vatra i bijes".

Gost emisije "Intervju" bio je gospodin Pepe Escobar, stručnjak za geopolitičke odnose. Piše za RT, Sputnik i TomDispatch, i često doprinosi web sajtovima i radio i TV emisijama, od Amerike do Istočne Azije. Takođe je i bivši dopisnik za Asia Times Online. Preporučujemo Vam da pogledate ceo intervju i saznate više o brojnim zanimljivim temama.

Intervju je snimljen 13.05.2018. godine u Iranu. Emisiju je vodio novinar Teša Tešanović.

Izrael je stvoren kao prilično konvencionalna europska kolonija, kako bi ispunila zahtjeve europskog cionističkog pokreta i zadržala zapadna uporišta u arapskom svijetu. Izgrađena na izmišljenoj rasnoj ideologiji koja je usporediva s nacističkim progonima europskih Židova, Izrael je gotovo uspio uvjeriti svijet da je to legitimna nacija. Ali palestinski otpor je to okončao.

Nema potrebe trošiti previše vremena za raspravu o rasnom karakteru židovske države Izrael. Nema sumnje da je izgrađena na "rasnoj" privilegiji i razvila sustav potpunog aparthejda sa stalnim etničkim čišćenjem. Grupa Adalah (2017.) u Izraelu, primjerice, dokumentirala je više od 65 zakona koji Izrael čine rasističkom državom. Najnoviji autoritativni izvještaj Ujedinjenih naroda - od strane američkih odvjetnika Richard Falka i Virginie Tilley (2017.) - jasno pokazuje da je Izrael doista "država aparthejda" i, prema tome, zločinac protiv čovječnosti. Falk i Tilley zaključuju da "situacija u Izraelu i Palestini predstavlja neostvarenu obvezu organizirane međunarodne zajednice da riješi sukob djelomično generiran vlastitim postupcima".

Svih 13 izraelskih premijera od 1948. došli su iz europskih obitelji. Nitko nije došao iz obitelji koja je živjela u Palestini više od jedne generacije. Ipak, svi oni zahtjevaju "pravo na povratak" u mitsku zemlju predaka.


Cionizam je bio i jeste uglavnom sekularni, kolonijalni projekt; ali se oslanjao na religijski mit i došao je nakon stoljeća anti-židovske diskriminacije unutar Europe. Religiozni mitovi bili su iz biblijskih tekstova i ponovnog oživljavanja drugog hrama, jedan dio u suvremenom judaizmu. Ova priča sugerira da židovski narod neće imati svoje društveno i duhovno opravdanje sve dok se njihov Hram, uništen u rimsko doba, ne obnovi u Jeruzalemu (Isaacs 2005).

Misionarske snage iza stvaranja židovske države u Palestini imale su dva razloga. Prva je bila cionistička misija da se kolonizira (ili da se "ponovno zauzme") ono što se vidjelo kao zemlju predaka ili "obećanu" zemlju, temeljenu na svetom pismu. Drugi je bio tražiti utočište od stoljeća diskriminacije protiv europskih Židova, koja je imala svoj užasni vrhunac u nacističkom holokaustu 1933-1945. Nacistički holokaust, pokušaj genocida europskih Židova, dobro je dokumentiran, unatoč uvjetima rata i uništavanju zapisa i ljudskih ostataka (Gutman i Berenbaum 1998). Nema sumnje o tom velikom zločinu; niti postoji sumnja da su europski Židovi u četrdesetim godinama tražili sigurno utočište od progona u Europi. Ipak, ništa od toga nije opravdalo protjerivanje i etničko čišćenje arapskog naroda Palestine.

Suprotno popularnom mitu, Ujedinjeni narodi nisu "stvorili" državu Izrael. Krajem četrdesetih godina prošlog stoljeća Britanci su prenijeli svoj mandat 'Lige naroda' u Palestini novouspostavljenim Ujedinjenim narodima, koji su stvorili odbor za 'buduću vladu Palestine'. Većinsko izvješće preporučilo je stvaranje arapske države, židovske države i "posebnog režima" međunarodnog statusa Jeruzalema (UNGA 1947). Iako je stanovništvo Palestine 1946. godine bilo 65% arapsko i 33% židovsko, s "bez jasnog teritorijalnog razdvajanja Židova i Arapa od strane velikih graničnih područja", Odbor je preporučio da područje židovske države bude 55,5% ukupne površine Palestine. Rezolucija 181 donesena je 29. studenoga 1947. godine sa 33 glasova za, 13 protiv i 10 suzdržanih (Hammond 2010, UNGA 1947). I Britanci i UN su onda ostavili cionističke skupine njihovom procesu nasilnog etničkog čišćenja.

Dana 14. svibnja 1948., David Ben-Gurion, šef Židovske agencije za Izrael, proglasio je uspostavu države Izrael. Deklaraciju je odmah priznala vlada SAD-a, zatim SSSR i postupno mnogi drugi. Gotovo godinu dana kasnije Izrael je primljen u članstvo Ujedinjenih naroda. Međutim, 25 država (arapske, muslimanske i afričke) nikada nisu priznali Izrael, dok je sedam država (Iran, Čad, Kuba, Maroko, Tunis, Oman i Katar) naknadno poništilo svoje ranije priznanje (JVL 2018). I prethodeći i prateći deklaraciju bio je strašan val cionističkog nasilja kojeg su arapski Palestinci nazvali 'Katastrofom' (al Nakba), brišući palestinski narod iz stotine sela.

Izraelski povjesničar Ilan Pappe temeljito je dokumentirao postupak etničkog čišćenja, a posebno planiranje. To se u konačnici pretvorilo u četvrti i završni plan u ožujku 1948. da "etnički očisti zemlju kao cjelinu". David Ben Gurion, čelnik ove operacije, smatrao je da je potrebno 80-90% britanskog obveznog teritorija i 1947. godine rekao da "samo država s najmanje 80% Židova bi bila održiva i stabilna [židovska] država" (Pappe 2006: xii-xiii, 26, 48).

Nakon neuspjelog pokušaja stvaranja ustava, cionisti su pribjegli skupu "osnovnih zakona" u kojima su definirani ključni razlozi za rasnu državu: utočište i "povratak iz progonstva" (utočište od nacističkog genocida i šire europsko progonstvo) i povratak na navodnu zemlju predaka. U svojoj Deklaraciji o neovisnosti Izrael se zove 'država židovske migracije'. Cionistički zakon o povratku, kojeg je napisao David Ben-Gurion "u sjeni holokausta", tvrdio je da se " koga god su nacisti nazvali Židovom i poslali u logore smrti trebalo mu je ponuditi utočište" (Clayman 1995, Knesset 2014.). Međutim, velik dio cionističkog vodstva došao je iz istočnoeuropskih obitelji. Ben-Gurion nije ni pokušao odrediti tko je Židov. Jasno je da mnogi od narednih europskih, ruskih i američkih Židova koji su iskoristili taj povlašteni zakon nisu bili 'poslani u logore smrti'.

Veća vjerska i esencijalistička rasna značenja kasnije su dodana idejom da je ovaj zakon bio za 'okupljanje prognanika' (Knesset 2014), izgradivši ideju da su predci židovskog naroda bili izbačeni iz Levanta s rimskim uništenem drugog hrama, u 70. godini. Povijesni i geneološki dokazi iznijeti su u pokušajima dokazivanja ovog zajedničkog podrijetla.

Ipak, cionistička rasna 'znanost' prilagođena je potrebama političkog projekta. Konvencionalni cionistski povjesničari danas tvrde da svi Židovi imaju zajednički genetski sastav koja dolazi iz Levanta. Ta 'Rhinelandova teorija' pokušava povezati europske (ili aškenaške) Židove sa levantskim Židovima, tvrdeći da su oni koje su Rimljani protjerali iz Palestine nakon uništenja Drugog hrama otišli u izgnanstvo duž rijeke Rajne u Njemačku. Implikacija toga je da se za europske Židove može reći da se "vraćaju" u svoj dom predaka (Ostrer 2010, Entine 2013, Rubin 2013).

Pa ipak, profesor Shlomo Sand, u svojoj knjizi "Stvaranje židovskog naroda" mogao je naći malo dokaza o "izgnanstvu" ili rasnoj vezi. Nastavio je tvrditi da su europski Židovi najvjerojatnije potomci onih koji su podvrgnuti masovnom preobraćenju u sjeveroistočnoj Turskoj, Europi i Sjevernoj Africi (Cohen 2009, Sand 2010). Mnogi su Židovi živjeli u svim dalekim područjima Rimskog Carstva, velika većina izvan Judeje; i judaizam kao vjera izvezen je "u Jemen, Etiopiju, Indiju i Kinu". "Teorija Rhineland" bila je u suprotnosti s "Kazarskom teorijom" (masovna preobraćenja na Kavkazu) i drugim dokazima šireg podrijetla europskih Židova. U vrijeme uništavanja drugog hrama u 70. godini, više od 90% Židova živjelo je izvan Judeje, uglavnom u južnoj Europi (Ghose 2013). Analize DNK pokazuju da svi glavni izvori aškenazijske mtDNA 'imaju porijeklo u prapovijesnoj Europi, a ne Bliskom Istoku ili Kavkazu ... tako da velika većina aškenazijskih majčinskih loza nije bila donijeta iz Levanta, što se obično pretpostavlja, niti se regrutira u Kavkazu, kao što je ponekad predloženo, već se asimilirala unutar Europe (Costa i sur. 2013).

Dokazi o većoj raznolikosti židovskog porijekla, izvan Levanta, stoga su prilično snažni. Ipak, možda su još značajnija nastojanja za izgradnjom odane "rasne znanosti", kako bi se potaknuo cionistički projekt i njegov režim "prava na povratak". Ovaj napor privilegira Židove i, bez ikakvih pretenzija u znanost, isključuje palestinske Arape. Potonji se često jednostavno odbacuju kao necivilizirani ljudi bez kulture ili zakona. Strašna ironija je da je židovski narod, koji je toliko trpio od teoretiziranja o rasi i genocidne prakse u Europi, trebao da stvori vlastite rasne mitove kako bi opravdao cionistički kolonijalni projekt.

'Rasna znanost' je došla da opsjeda cioniste, kao i progoniteljie Židova u nacističkoj Njemačkoj. Posebni ljudi s posebnim pravima i povijesnom misijom uvijek su bili proizvedeni alat. Rasna "znanost" pretvorena je u rasističku svrhu, odbacivši ljude izvan posebne klase. Zato vidimo upadljive sličnosti između esencijalističkog rasizma nacističkog ideologa Julija Streichera i cionističkog povjesničara Benziona Netanyahua. Slično su postavili nadmoćne i inferiornije narode, demonizirajući svoje "rasne" neprijatelje. To je postavilo zajednički temelj za etničko čišćenje i genocidnu praksu (vidi tablicu 1).

Tablica 1: Rasne ideologije, temelj etničkog čišćenja
Julije Streicher (1885-1946). Nacistički ideolog, pogubljen zbog širenja mržnje prema židovskom narodu.	Benzion Netanyahu (1910-2012). Cionistski povjesničar, otac izraelskog premijera Benjamina Netanyahua.
Kao dijete "u moj život je došla prva sumnja da je suština Židova bila osebujna ... Tko su bili zajmodavci novca? Oni su bili oni koje je iz hrama protjerao sam Krist ... [oni] nikada nisu radili, ali žive na prijevari ... Bog Židova je ... Bog mržnje."	"On ne poštuje bilo koji zakon ... u pustinji on može učiniti kako hoće, tendencija ka sukobu je arapska suština. On je po suštini neprijatelj ... Nije važno kakav je otpor ... kakvu će cijenu platiti. Njegovo postojanje je jedan vječni rat. "

George Galloway, bivši član britanskog parlamenta gotovo 30 godina, trenutno aktivan u medijima, uključujući RT, filmaš i pisac, napisao je kratak i zanimljiv osvrt o postojanju i funkcioniranju NATO pakta.

Za NATO kaže da je virus koji se širi, agresivan je i imun na bilo koji antibiotik čija je aktivna supstanca logika.

Poput zemljopisnog virusa, širenje Sjevernoatlantskog saveza je probilo sve prirodne granice. Imun je na svaki antibiotik logike i predstavlja smrtonosnu prijetnju zdravlju, miru i stabilnosti svijeta. Vjerojatno je desetljećima na Zapadu NATO bio obrambeni odgovor na stvaranje Varšavskog pakta, unatoč činjenici da je formiran mnogo prije od sovjetskog bloka, koji je, sa svoje strane, mrtav gotovo 30 godina. Ipak, poput smrti i poreza, članstvo u NATO savezu se smatra jednim od rijetkih jamstava životne sigurnosti s rastućim udjelom nacionalnog bogatstva kojim će se to platiti, piše George Galloway.

To bi moglo biti neupitno, ali ne uz višestruke krize između Istoka i Zapada posljednjih nekoliko godina i bizarno uključivanje u savez braće u oružju državama poput Kolumbije i Izraela u nedavne aktivnosti NATO saveza. Gotovo preko noći je interes za moju dugotrajnu kampanju No2NATO porastao, jer je javnost shvatila činjenicu da NATO, još manje Sjeverni Atlantik, imaju malo toga obrambenog.

Kada je kolumbijski predsjednik najavio Sporazum o suradnji s NATO savezom 2013. godine i izrazio nadu kako će njegova zemlja konačno ući u savez pod vodstvom Sjedinjenih Država, našao je na otpor u njegovoj zemlji i neugodno poniženje u NATO zapovjedništvu. U džungli u zemlji je FARC eskalirao svoje borbene aktivnosti, a sukob s Chavezovom revolucijom u susjednoj Venezueli je bilo "izvan područja", čak i za NATO misije u Bruxellesu.

No, uz naglasak na američko neprijateljstvo prema Venezueli, zemlji s najvećim dokazanim rezervama nafte na svijetu i službeno neprijateljem Washingtona, koja je bila meta uobičajenog spektra metoda svrgavanja režima, odnosi NATO saveza i Kolumbije su se odjednom dramatično uspaničili, nastavlja bivši britanski parlamentarac.

Zaboravite galamu oko iranskog nuklearnog programa - Netanyahu i neokonzervativci vrište o neizbježnom nestanku svijeta od strane nepostojećeg nuklearnog oružja u Iranu već više od dvadeset godina. Istina je da je Iran na meti zapadnih imperijalista zbog četiri glavna geopolitička razloga:

Naftna konkurencija

U svjetlu dokazanih svjetskih rezervi, Iran je na 4. mjestu po nafti i 2. po prirodnom plinu. Prema tome će slobodni Iran ugroziti ulogu Saudijske Arabije kao proizvođača nafte br. 1.

Da bi dali neki povijesni kontekst, jedini razlog zbog kojeg su Saudijci sada toliko bogati jest da je Iran od 1979. godine praktički izoliran zahvaljujući američkim sankcijama. Desetljećima prije toga, Iran je bio na 1. mjestu u proizvodnji i preradi nafte, ali sve se promijenilo kada su Saudijci s međunarodnim financijerima tijekom dolarske krize sedamdesetih godina stvorili šemu nafta za dolar ("petrodolar"). Zauzvrat, zapadni imperijalisti su Iran pretvorili u globalnog izgnanika. Tako je Iran 1970. proizvodio više nafte nego Saudijska Arabija; međutim, u 1980. Saudijci su proizvodili šest puta više nafte nego Iranci!

Ponovno oživljeni Iran također će značiti konkurenciju američkim tvrtkama za naftu i škriljevce koji su od 2011. godine pojačale proizvodnju (kada je Libija uništena!).

Sjedinjene Američke države, njezini NATO saveznici i režim koji su kolektivno stvorili u Kijevu, u Ukrajini, će u najboljem slučaju moći tvrditi kako je Rusija, ili proruske paravojne snage koje istočnu Ukrajinu brane od kijevskih vojnih upada, slučajno srušila let MH17 Malaysia Airlinesa nakon što su ga kijevski kontrolori leta bezobzirno i nepromišljeno skrenuli iznad područja bojišta koje su se drugi zrakoplovi uspješno trudili zaobići.

U najgorem slučaju, SAD i njezini mlađi partneri diljem Europe i ostataka britanskog Commonwealtha će biti implicirani ili da su ga slučajno sami srušili ili u još gorem slučaju, da su ga namjerno srušili kako bi za to okrivili Rusiju i antikijevske pobunjenike u istočnoj Ukrajini.

Rusija zasigurno nije imala nikakve koristi od obaranja civilnog zrakoplova nad bojišnicom koju proturežimske antikijevske pobunjeničke snage uspješno drže i brane. No, što je s NATO-vim i ukrajinskim saveznicima? U ratu koji gube, mogu li oni imati koristi stvarajući izgovor kako bi NATO izravnije intervenirao?

Korist koju su već ostvarili glede propagande protiv Rusije je impresivna. Od trenutka kada je srušen zrakoplov, SAD, NATO i Ukrajina koriste taj incident kako bi utjecali na javno mnijenje optuživanjem Rusije, a posebno ruskog predsjednika Vladimira Putina. Koriste pravne manevre i dobro podmazane medije kako bi istragu o nesreći pretvorili u lov na vještice s neizbježnim ishodom u kojem se već nestrpljivo odlučilo da se pokaže umiješanost Rusije u cijelu priču.

SAD i Izrael su već desetljećima vodile promjene režima na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi. U kaosu koji je uslijedio, Iran je prošao kroz transformaciju što je prirodno proširilo njegov utjecaj. Sada, uzrujani posljedicama svojih postupaka, SAD i Izrael imaju novi plan: uzeti globalno gospodarstvo kao taoca da bi prisilili Iran da napusti taj utjecaj. Kao i obično, Rusija se trudi da upravlja ludilom Zapada, uz održavanje kursa za bolju budućnost.

1. svibnja 2018., nekoliko sati nakon što je Netanyahu prikazao svoju bizarnu powerpoint prezentaciju "Iran je lagao", a tjedan dana prije nego što je Trump odbacio sporazum s Iranom, Netanyahu i Putin imali su telefonski razgovor. Tijekom ovog razgovora, Putin je naglasio važnost sporazuma za međunarodnu stabilnost, ponovivši kako to mora biti "strogo poštovano od svih strana". Kako nije jedan od onih koji uzimaju u obzir "međunarodnu stabilnost", Netanyahu je imao druge ideje.

Tjedan dana kasnije, Trump je priopćio kako Sjedinjene Države izlaze iz iranskog sporazuma, što je zapravo značilo povećanje umjesto da smanji gospodarski pad zemlje. Govoreći na zakladi Heritage, državni tajnik Pompeo izjavio je da će to biti "najsnažnije sankcije u povijesti", te da će SAD "primijeniti financijski pritisak bez presedana na iranski režim". Sada je jasno zašto su Merkel i Macron bili toliko očajni da razgovaraju s Trumpom da odustane od ove odluke.

Prije (ponovnog) nametanja sankcija EU je bila glavni trgovinski partner Irana. Nakon što je Obama ublažio sankcije, europske tvrtke su se trgavale kako bi obnovile posao, i to ozbiljno. Od 2013. do 2017. godine, trgovina EU s Iranom dramatično je porasla, s rastom uvoza 89,7 posto, a izvoza gotovo 20 posto, a prošlogodišnji promet dosegao je 23,5 milijardi dolara.

Sada nekoliko velikih tvrtki - odnosno Peugot, Boeing, Airbus i Shell - riskiraju gubitak milijardi u poslovima ili, ako održavaju poslovne veze, gubitak poticaja američkog kredita i nametanje teških kazni. Dužnosnici EU govore robusno, ali čini se da su njihove ruke vezane i ustavnom poveljom Europske unije (koja propisuje da moraju slijediti vodstvo NATO-a u vanjskoj politici) i praktičnim posljedicama odstupanja od američkih financija.

Ali to je samo Europa. Kao što Hill kaže :

Kineska trgovina s Iranom iznosila je više od 37 milijardi dolara u 2017. godini - izvezla je robu u vrijednosti od 18,59 milijardi dolara, što je porast od 13 posto na godišnjoj razini. Kina je činila oko 21 posto izvoza Irana; Ujedinjeni Arapski Emirati 14 posto (vrijedi više od 5 milijardi dolara); Irak 14 posto (vrijedi više od 5 milijardi dolara); Južna Koreja 9,5 posto (vrijedi više od 3,4 milijarde dolara); i Indija 6 posto od siječnja do listopada 2017. godine.

Postoji mogućnost da određene tvrtke mogu podnijeti zahtjev za "izuzeća" koja im dopušta nastavak trgovine s Iranom. Međutim, Trump ostaje ćutljiv o tome hoće li ih ovlastitii ili neće, a tajnik državne riznice Steven Mnuchin izjavio je da će se ukinuti sve dozvole koje Airbusu ili Boeingu omogućavaju prodaju Iranu. Štoviše, SAD i Izrael su postavili bombu u globalno gospodarstvo i, iako su namjeravali ukloniti Iran, postoje mnogi, mnogi posmatrači koji će značajno trpjeti.

Ali ako je ovo razmišljanje "umjetnosti dogovora", šta je onda to što oni žele? Trump bi mogao tražiti veće cijene nafte za američke naftne tvrtke i bolju poziciju za američke tvrtke koje se bave Iranom. Pritisak na strane tvrtke nesumnjivo će osigurati utjecaj u drugim pregovorima. No, bio je to Pompeo koji je iznio srž manevra: promjena režima. Pompeo je u svom izlaganju u zakladi Heritage postavio zahtjeve duboke države, navodeći: "Mi smo otvoreni za nove korake ne samo s našim saveznicima i partnerima, već i s Iranom, ali samo ako je Iran spreman napraviti velike promjene."

Ovdje su njihove predložene izmjene:

1. Iran mora obavijestiti Međunarodnu agenciju za atomsku energiju (IAEA) o svim aktualnim aspektima svog nuklearnog programa i zaustaviti ove aktivnosti u budućnosti.
2. Iran mora zaustaviti obogaćivanje i nikad ne pokrenuti ponovnu preradu plutonija. To uključuje zatvaranje reaktora teške vode.
3. Iran također mora pružiti IAEA bezuvjetan pristup svim mjestima diljem zemlje.
4. Iran mora okončati proliferaciju balističkih projektila i zaustaviti daljnje pokretanje ili razvoj nuklearnih raketnih sustava.
5. Iran mora osloboditi sve građane SAD-a, kao i građane naših partnera i saveznika, svaki od njih koji je pritvoren zbog lažnih optužbi.
6. Iran mora završiti potporu terorističkim skupinama na Bliskom istoku, uključujući libanonski Hezbollah, Hamas i palestinski islamski džihad.
7. Iran mora poštovati suverenitet iračke vlade i dopustiti razoružanje, demobilizaciju i reintegraciju šiiskih milicija.
8. Iran također mora okončati svoju vojnu potporu za Houthi miliciju i raditi na mirnom političkom poretku u Jemenu.
9. Iran mora povući sve snage pod iranskim zapovjedništvom u cijeloj Siriji.
10. Iran također mora završiti potporu Talibanima i drugim teroristima u Afganistanu i regiji te prestati štititi vodeće vođe al-Qaide.
11. Iran također mora okončati podršku snagama iranske revolucionarne garde koje podržavaju teroriste i militantne partnere širom svijeta.
12. Iran mora okončati svoje prijeteće ponašanje protiv svojih susjeda - mnogi od njih su američki saveznici. To svakako uključuje i prijetnje uništenjem Izraela i lansiranje njegovih projektila u Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate. To također uključuje prijetnje međunarodnim dostavama - i destruktivnim hakerskim napadima.

Njegov popis bi mogao zvučati, informiranom čitatelju, poput niza izraelskih halucinacija. Ali ono na šta se stvarno svodi je potpuno i nedvosmisleno ograničavanje utjecaja Irana u regiji. Kako, dakle, nastaviti?

Pa 18. svibnja, Putin i Assad su imali "iznenadni sastanak" kako bi razgovarali o povlačenju stranih snaga sa sirijskog tla. U raspravi o tome svaki od njih je dijelio znatno drugačiji pogled na situaciju. U pitanjima geopolitičke važnosti, očekuje se da su riječi vrlo pažljivo odabrane. Imajući to na umu, informativna razlika između Assadove i Putinove verzije "povlačenja stranih vojnika" otkrivena je kada je Asad govorio o uklanjanju svih "ilegalnih stranih snaga" dok je Putin izričito izjavio da "sve strane snage" trebaju da se evakuiraju iz zemlje - vjerojatno uključujući i Iran:

"Izjavljujemo da je ostvarivanjem velikih pobjeda i izuzetnim uspjesima sirijske arapske vojske u borbi protiv terorizma i aktiviranjem političkog procesa nužno da se sve strane snage povuku sa teritorija Sirijske arapske Republike."

Iran je na neočekivano neprijateljski način odgovorio na izjavu Rusije:

"Nitko ne može prisiliti Iran da učini bilo što, Iran je neovisna zemlja koja određuje vlastitu politiku", rekao je glasnogovornik iranskog ministarstva vanjskih poslova Bahram Qasemi novinarima na dnevnoj tiskovnoj konferenciji u ponedjeljak.

"Prisutnost Irana je na poziv Sirijske vlade da se bori protiv terorizma i brani teritorijalni integritet Sirije i trajat će sve dok sirijska vlada želi da Iran pomogne", dodao je. "Oni koji su ušli u zemlju bez suglasnosti sirijske vlade moraju napustiti Siriju".

Kao što je istaknuto nedavno na Behind the Headlines, Rusija ne želi ekspanzionistički Iran. Ruske namjere su jasno izražene u riječi i djelu: oni žele da podrže sirijsku i iransku obranu kako bi ponovno uspostavili ravnotežu moći u regiji. Što se tiče Izraela s nuklearnom moći, Putin je izuzetno jasno objasnio da će bilo kakva uporaba nuklearnog oružja na ruskom savezniku biti suočena s trenutnim odgovorom Rusije.

Prirodno, Iran nije želio da odstupi od bilo kakvih strateških prednosti koje je učinio nad onima koji svakodnevno pozivaju na njegovo uništavanje. Umjesto toga, on je poduprijeo svoju strategiju na nastavak gospodarskih odnosa s Europom kako bi nadoknadio učinke sankcija. Europska komisija pokrenula je zakonske i financijske procese potrebne za zaštitu tvrtki koje rade u Iranu, povećavajući sveukupno gospodarsko partnerstvo i olakšavajući financiranje tih projekata od strane Europske investicijske banke.

Ponovo, u tim događajima vidimo "nepokretan objekt" u jakom neslaganju s ''nezaustavljivom silom''. Prvi krug američkih sankcija stupit će na snagu u kolovozu kada će SAD sankcionirati Iranov automobilski sektor, metalurgijsku i čeličnu industriju, sve značajne transakcije iranskih riala, bilo koju novčanicu američkog dolara koje je kupio Iran i svako olakšavanje iranskog državnog duga.

U studenom će SAD povećati ulog i sankcionirati sve iranske luke, naftne transakcije, energetski sektor, sve planove osiguranja, bilo kakve inozemne financijske transakcije ili usluge razmjene poruka s Iranskom središnjom bankom.

Da li su SAD moćne kao i uvijek? Mogu li one zapravo provesti ekonomsku opsadu Irana? Tko će dobiti ono što žele: Trumpov "sjajni, novi iranski dogovor"; ili promjenu režima duboke države?

Na putu do odgovora na ta pitanja, neki prilično interesantni događaji nam vjerojatno dolaze.

U tibetanskom budizmu grupa tantričkih tehnika poznata kao milam ima za cilj otkriti iluzornu prirodu budnog života, tako da praktikanti izvode jogu u svojim snovima. To je ritualna verzija jednog od najmisterioznijih sposobnosti ljudskog uma: znati da sanjamo čak i dok spavamo, stanje poznato kao lucidno sanjanje.

Lucidnost (svijest o snu) razlikuje se od kontrole (imati moć nad parametrima iskustva, što može uključivati prizivanje objekata i ljudi, postizanje supermoći i putovanja na fantastične svjetove). Ali to dvoje je usko povezano, a mnoge drevne duhovne tradicije poučavaju da snove možemo 'pokoriti' s vremenom i praksom. Kako?