Zakon o legalnom korišćenju marihuane (kanabisa) u rekreativne svrhe usvojen je u kanadskom parlamentu. Odnos glasova bio je 52 spram 29 u korist onih koji su glasali "za".

Na taj način Kanađani će s početka jeseni na zakonit način moći da kupuju i konzumiraju marihuanu, ne strepeći od mogućih sankcija. Premijer te zemlje Džastin Trudo oglasio se na svom zvaničnom nalogu na Tviteru povodom ovog događaja:

"Naša deca su lako dolazila do marihuane, a kriminalci su ubirali profit. To smo danas promenili", istakao je Trudo.

Premijer je tako održao reč i ispunio obećanje koje je dao građanima još u predizbornoj kampanji, pa je njegova zemlja postala prva država članica G7 koja je to učinila. U svetu su, ipak drugi. Posle Urugvaja, koji je legalizovao kanabis pre četiri godine, Kanada je tek druga država koja je to učilila s napomenom da se može koristiti u rekreativne svrhe, piše BBC.

Posle gotovo čitavog veka, preinačena je odluka, pošto se od 1923. to u ovoj zemlji smatralo krivičnim delom, iako je u medicinske svrhe legalizovana još 2001. godine.

Nove odredbe kažu da svi punoletni građani mogu da uzgajaju do četiri sadnice te biljke i da poseduju 30 grama marihuane koje mogu da dobavljaju od ovlašćenih trgovaca.

Naučnici sa Univerziteta u Koloradu otkrili su bakteriju koja štiti mozak od štetnog uticaja stresa. Ako to otkriće bude potvrđeno kliničkim istraživanjima, biće moguće lečenje stresa, posttraumatskog poremećaja i strahova - i to probioticima, navodi Medikal njuz tudej.

Naučnici su, tokom istraživanja, miševima ubrizgavali bakteriju (mycobaterium vaccae), nakon čega se pokazalo da su životinje, suočene sa opasnom situacijom, bile manje uplašene i pokazivale manjim rizik od dobijanja upala ili kolitisa.

Nakon nekoliko nedelja od ubrizgavanja bakterije, naučnici su izmerili povećan nivo protivupalnog proteina u mozgu miševa.

Vrednost alarmina, proteina odgovornog za stres, bila je niža, dok je, istovremeno, bilo više receptora čija je glavna uloga da sačuvaju protivupalne osobine imunih ćelija mozga.

Naučnici su se uverili da bakterija blokira uticaj stresa, stvarajući fenotip u mozgu otporan na njega. Ako i kod ljudi bude postignut isti efekat, to će imati ogroman uticaj na brojne neuroinflamatorne bolesti, navode naučnici.

Medikal njuz tudej piše i o studijama koje povezuju mozak sa crevnim bakterijama.

Jedna od studija ukazala je na to da nedostatak određene crevne bakterije može da promeni područja u mozgu koja utiču na strahove i depresiju, prenose Nezavisne.

Druga studija sugeriše da lekovi protiv želudačne kiseline mogu da utiču na pojavu depresije.

Naučnici tvrde da bi sintetička droga, poznata pod nazivom LSD, mogla da leči slomljene moždane veze, kod ljudi koji boluju od depresije.

Droga poput LSD bi mogla da se koristi u budućnosti za lečenje, piše britanski Metro.

Uzimanje psihodelične droge, poput LSD, zapravo bi moglo da pomogne povezivanju moždanih veza - a ovo je naoročito značajno kod ljudi koji pate od depresije i zavisnosti.

Naučnici veruju da bi droge poput ketamina, MDMA i DMT mogle da se koriste kao tretman za lečenje anksioznosti, zavisnosti i posttraumatskog poremećaja.

Kako bi dokazali ovu teoriju stručnjaci su sproveli eksperiment koristeći LSD, DMT - psihodeličnu drogu dobijenu od lijane ajavaske, amazonskog biljnog čaja i DOI, halucinogene forme amfetamina.

Izloženost halucinogenim drogama je dovela do rasta dendrita, dendritičnih kičmi i sinapsa, zahvaljujući kojima svi neuroni komuniciraju jedni sa drugima.

Dendriti su kratki, razgranati nastavci koji nadražaj dovode do tela neurona. Sinapse su važne veze koje omogućavaju protok hemijskih signala između neurona.

Za promene koje su uočene u mozgovima životinja gotovo je sigurno da se javljaju i kod ljudi, ističu naučnici.

"Ljudi već dugo pretpostavljaju da psihodelici mogu da promene strukturu neurona, ali ovo je prva studija koja jasno i nedvosmisleno podržava tu hiptotezu", kazao je voditelj studije doktor Dejvid Olson sa Univeziteta Kalifornija.

Život žene s rakom dojke u terminalnoj fazi spasila je nova, još eksperimentalna terapija, objavili su američki znanstvenici. Točnije rečeno, život joj je spasilo 90 milijardi protutijela koja ubijaju stanice raka, a koje su joj ubrizgali u tijelo.

Judy Perkins su liječnici dali još tri mjeseca života, no dvije godine kasnije ona nema ni naznake karcinoma u tijelu. Tim stručnjaka s Nacionalnog instituta za istraživanje raka kažu da je terapija još uvijek eksperimentalna, no mogla bi se prilagoditi liječenju svakog oblika raka, piše BBC.

Judy, koja s mužem živi na Floridi, dijagnosticiran je uznapredovali oblik raka dojke koji se nije mogao liječiti konvencionalnom terapijom. Osim primarnog karcinoma dojke, pronašli su joj tumore veličine teniske loptice u jetri i metastaze po cijelom tijelu.

'Oko tjedan dana nakon početka terapije, počela sam nešto osjećati, kao da mi se tumor u prsima smanjuje. Tjedan ili dva nakon toga tumor je u potpunosti nestao', rekla je za BBC. Prisjetila se prvog rendgena nakon terapije kad je osoblje bolnice 'bilo jako uzbuđeno i skakalo naokolo'. Tad su joj rekli da postoji velika mogućnost da je izliječe novom terapijom.

Trenutno uživa u životu putujući po zemlji, planinareći, vozeći kajak, a u iduća dva tjedna namjerava oploviti Floridu.

Objašnjavajući tehnologiju koju su koristili, znanstvenici su objasnili da se radi o stanicama samog pacijenta od kojih se radi 'živi lijek'. Šef kirurgije s Nacionalnog instituta za istraživanje raka dr. Steven Rosenberg rekao je za BBC: 'Govorimo o najpersonaliziranijoj terapiji koja postoji.'

Britanski naučnici su razvili novu tehniku obnavljanja zubne gleđi, najtvrđeg tkiva u organizmu za koju je važilo da kada se jednom ošteti ne može da se regeneriše.

U studiji objavljenoj u časopisu Nature Communications naučnici sa londonskog Univerziteta Kvin Meri otkrili su tehniku rasta mineralizovanih materijala koji mogu da regenerišu tvrdo tkivo kao što su zubna gleđ i kosti.

Zubna gleđ može da izdrži sile žvakanja, izloženost kiseloj hrani i pićima, kao i ekstremnim temperaturama. Uništenje zubne gleđi dovodi do zubobolje a postepeno i do gubitka zuba, što se događa polovini svetske populacije. Pronalazak načina kako je sačuvati ili obnoviti dugo vremena predstavlja problem dentalne medicine.

Zubna gleđ omogućuje našim zubima da funkcionišu dobar deo našega života, a ta jedinstvena osobina rezultat je njene visokoorganizovane strukture. Studija tumači novi pristup koji, sa velikom preciznošću, može da stvori materijale koji oponašaju i izgledaju kao zubna gleđ.

Najveća studija koja je je do sada sprovedena u lečenju od raka dojke pokazuje da većina žena sa najčešćim oblikom ove bolesti može da preskoči hemioterapiju bez umanjenja šanse da pobede bolest.

Ovi rezultati će, kako se očekuje, poštedeti do 70.000 pacijentkinja godišnje u SAD i još mnogo više njih u drugim zemljama "agonije" hemioterapije i troškova za to lečenje.

Studija se odnosila na ranu fazu raka dojke koji se nije proširio na limfne čvorove i koji je hormonski pozitivan, što znači da mu rast podstiču estrogen ili progesteron i da nije tip za koji se koristi lek herceptin. Inače se duže sumnja u vrednost hemoterapije u takvim slučajevima.

Oko 70 odsto žena sa najčešćim ranim oblikom raka dojke može da bude pošteđeno hemoterapije, navode naučnici. Nalazi su usledili posle genetskih testova koji analiziraju opasnost tumora.

Doktorica Lidija Gajski je prvenstveno intelektualno poštena osoba, a nakon toga i liječnica. Specijalistica interne medicine, djelatnica Doma zdravlja Zagreb, autorica je više kvalitetnih radova u kojima iznosi nepobitne činjenice, koje pokazuju naličje suvremene medicinske i farmaceutske struke, njihovu interesnu povezanost s krupnim kapitalom. Dr. Lidija Gajski piše o knjizi Darka Vujnovića "Zbogom cjepiva, štetna i neučinkovita".

U zadnjih dvadesetak godina objavljeno je dosta knjiga s temom cijepljenja. Sada i mi u Hrvatskoj imamo svoju, knjigu Darka Vujnovića "Zbogom cjepiva, štetna i neučinkovita".

Uobičajeno je da ljudi pišu knjige na različite stručne teme, želeći pružiti drugima nove ili sveobuhvatne informacije i uvide. Ono što se u vezi s cijepljenjem može primijetiti jest da je tih knjiga razmjerno puno, da su u većini kritički intonirane i da ih često pišu medicinski laici, autori čija struka nije povezana s temom. To je slučaj i s knjigom Darka Vujnovića.

Koja bi bila motivacija laika da pišu o vrlo stručnoj i kompleksnoj temi kao što je cijepljenje?

Pretpostavljam, u prvom redu stoga što je to važna tema. Cijepljenje je medicinski postupak s izravnim učinkom na zdravlje i život. Uz to, provodi se na djeci. "Djeca su naša budućnost" - fraza je koja se možda izlizala, no duboko je istinita; način na koji danas postupamo s našom djecom odredit će sudbinu društva za nekoliko desetljeća. I ne samo za zajednicu, djeca su ono najvažnije što imamo kao pojedinci, kao obitelji, i uz njih su vezane naše najpozitivnije i najsnažnije emocije. Ono što posebno valja istaknuti - ovdje je riječ o zdravoj djeci. Cijepljenje se ne primjenjuje na bolesnoj, ili čak teško bolesnoj djeci, pa si možemo dopustiti neispitana i nesigurna terapijska sredstva sa značajnim nuspojavama. U ovom slučaju rizik štetnih učinaka mora biti jednak ili vrlo blizak nuli.

Hrvatska udruga roditelja aktivista (HURA) oglasila se priopćenjem za javnost u povodu nedavne pojave ospica u Hrvatskoj:

Vezano uz aktualni slučaj obolijevanja muškarca u Dubrovniku od ospica, Hrvatska udruga roditelja aktivista (HURA) ističe da pojedini hrvatski mediji, i to ne prvi puta, šire paniku od ospica. Na danas održanoj konferenciji za novinare predstavnici Opće bolnice Dubrovnik i Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije nisu naveli cjepni status oboljelog. No, u medijskim izvještajima u slučaju obolijevanja od ospica često se neodgovorno ponavlja pretpostavka da su svi oboljeli necijepljeni i neosnovano zaključuje da su isti krivci za bolest. Ono što se javnosti uporno prešućuje je soj virusa koji uzrokuje ospice. Razlog tome zasigurno leži i u činjenici kako je mogući uzročnik ospica i njihovog daljeg širenja upravo cjepni soj virusa, što i potvrđuju brojna znanstvena istraživanja izvedena i u Hrvatskoj (istraživanje iz Hrvatske) i u svijetu.

Strah od ospica se kroz medije već godinama reciklira isticanjem i ponavljanjem tvrdnji o prijetećoj epidemiji. Epidemija ne nastupa senzacionalističkim isticanjem te riječi u naslovima medijskih objava, već onda kada ministar zdravstva Republike Hrvatske istu proglasi temeljem Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (čl. 2., st. 4. ZZPZB, NN br. 130/2017). Pojedinačni i malobrojni slučajevi ospica zadnjih su se desetljeća javljali i unatoč visokoj procijepljenosti i u nas i u okruženju, primjerice u Srbiji. S druge strane, niski cjepni obuhvat u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, odavno je već trebao proizvesti epidemiju. To se ne slaže s onim što nam o kolektivnom imunitetu govore stručnjaci za cijepljenje.

Prije pojave cjepiva protiv ospica očekivalo se da se gotovo svaka osoba u djetinjstvu zarazi ospicama, kako bi razvila i stekla trajni imunitet. Takav stav podupirali su i preporučivali i vodeći medicinski autoriteti, koji su znali da su ospice blaga dječja bolest koja se rijetko komplicira. Iznimno su rijetko obolijevala djeca mlađa od godinu dana, jer su ona zadržavala pasivni imunitet dobiven u majčinoj utrobi ili dojenjem. Epidemiologija bolesti se promijenila nakon uvođenja obaveznog cijepljenja na način da je porastao broj oboljelih u kasnijoj mladenačkoj dobi, a u novije vrijeme i među odraslima, jer je "imunitet" stečen cijepljenjem vremenski ograničen, a u odrasloj dobi je veća vjerojatnost da bolest ima teže posljedice. Obavezno cijepljenje je povećalo učestalost bolesti u najrizičnijim skupinama (mladi i odrasli), a smanjilo njezino pojavljivanje u najmanje rizičnim skupinama (mala djeca). Otvara se pitanje o kojem kolektivnom imunitetu zapravo govorimo kad je evidentno da dosadašnja politika obavezne imunizacije, koja se oslanja isključivo na cijepljenje djece, nije urodila plodom?

Mediji već duže vrijeme dječju bolest ospice - koju smo gotovo svi preboljeli u djetinjstvu - žele pretvoriti u "strašno zlo" koje odnosi živote i od koje prijeti epidemija globalnih razmjera. Perfidno se krije da smrtnih slučajeva u Hrvatsko nema i pored sporadičnog pojavljivanje ove dječje bolesti. Bitno je napomenuti da obična gripa uzima na stotine puta više života nego ospice. Možemo razumjeti da iza poplave članaka stoje "sponzori", na što mediji imaju pravo ako to jasno naglase. Međutim, nije prihvatljivo da se sličnim propagandnim materijalima stigmatiziraju hrvatski intelektualno pošteni liječnici kao što su dr. Lidija Gajski, dr. Srećko Sladoljev, dr. Lucija Tomljenović i mnogi drugi kojima su medijska vrata zatvorena.

Poremećaji u biološkom ritmu mogu izložiti ljude pojačanom riziku od promjene raspoloženja, kažu znanstvenici.

Sat otkucava u gotovo svim stanicama u tijelu koje se mijenjaju prema tome kako tkivo funkcionira u dnevom ritmu.

Istraživanje provedeno nad 91.000 ljudi pokazalo je da su poremećaji biološkog sata povezani s depresijom, bipolarnim poremećajem i drugim problemima, piše u srijedu BBC

Znantvenici iz Glasgowa kažu da je to upozorenje društvima koja su u sve većem raskoraku s "normalnim" dnevnim ritmovima.

Iako se istraživanje nije bavilo upotrebom mobitela, prof. Daniel Smith kaže kako je "vjerojatno" da su neki ispitanici koji su imali problema noću koristili društvene mreže.

"Moj mobitel se gasi u 22 sata i to je jednostavno zato što nismo evouirali da bi buljili u ekrane u vrijeme kada bi trebali spavati", rekao je Smith.

Ljudi u istraživanju tjedan su dana nosili monitore koji su bilježili u kojoj su mjeri poremećeni njihovi bioritmovi. Poremećeni se smatraju oni koji su bili jako aktivni noći ili neaktivni tijekom dana.

Ti ispitanici su za šest do deset posto imali više promjena raspoloženja od ljudi koji su živjeli po uobičajenom obrascu, aktivnost danju-neaktivnost noću.

Istraživanje je otkrilo veće stope depresije, bipolarnog poremećaja, usamljenosti, nižeg stupnja sreće, sporije reakcije i promjene raspoloženja u ljudi s poremećenim bioritmom.

Znanstvenici ipak ne mogu sa sigurnošću reći uzrokuju li ti poremećaji mentalne bolesti ili su samo njihov simptom, pa je potrebno provesti dodatna istraživanja, piše BBC.