© TV7 Israel NewsBenjamin Netanyahu
Razlika je ista kao između osobne neuroze i kolektivne neuroze. Prema Freudu, religija (a on je mislio na kršćanstvo) je kolektivna neuroza. Freud nije mislio da su religiozni ljudi neurotični. Naprotiv, primijetio je da njihova kolektivna neuroza ima tendenciju imunizirati religiozne ljude od osobne neuroze.[1] Ne pristajem na Freudovu teoriju, samo mi treba njegova potpora da predstavim vlastitu teoriju: cionisti, čak ni oni najkrvoločniji među njima, nisu individualni psihopati; mnogi od njih su puni ljubavi, pa čak i samopožrtvovne osobe unutar vlastite zajednice. Umjesto toga, oni su vektori kolektivne psihopatije, što znači poseban način (možemo ga nazvati neljudskim) na koji kolektivno vide i komuniciraju s drugim ljudskim zajednicama.
Ovo je ključna točka bez koje nikada ne možemo razumjeti Izrael. Nazivanje njihovih vođa psihopatima nije od pomoći. Ono što trebamo je prepoznati Izrael kao kolektivnog psihopatu i proučiti porijeklo ovog jedinstvenog nacionalnog karaktera. Pitanje je opstanka svijeta, kao što je pitanje opstanka bilo koje grupe prepoznati psihopatu među njima i razumjeti njegove obrasce razmišljanja i ponašanja.
Što je psihopatija?
Psihopatija je sindrom psiholoških osobina koji se svrstavaju u poremećaje ličnosti. Kanadski psiholog Robert Hare, na tragu knjige The Mask of Sanity (1941.) Herveyja Cleckleya, definirao je svoje dijagnostičke kriterije na temelju kognitivnog modela koji je danas naširoko prihvaćen, iako neki psihijatri preferiraju izraz "sociopatija" jer doista ima veze s nemogućnošću druženja na pravi način.[2] U nastojanju da se svi slože, Dijagnostički i statistički priručnik o mentalnim poremećajima predložio je "antisocijalni poremećaj osobnosti"; ali izraz "psihopatija" je još uvijek najpopularniji i samo iz tog razloga ću ga usvojiti.
Najkarakterističnija osobina psihopata je potpuni nedostatak empatije i, kao rezultat toga, moralna inhibicija u nanošenju štete drugima, u kombinaciji sa žeđu za moći. Psihopatija također dijeli neke osobine s narcizmom: psihopati imaju veliku viziju vlastite važnosti. U njihovim glavama sve se duguje njima jer su izuzetni. Oni nikada nisu u krivu, a za neuspjehe su uvijek krivi drugi.
Istina za psihopatu nema nikakvu vrijednost; istina je sve ono što mu odgovara u bilo kojem trenutku. On je patološki lažac, ali jedva da je toga svjestan. Laganje mu je toliko prirodno da je pitanje njegove "iskrenosti" gotovo irelevantno: psihopat pobjeđuje detektor laži.
Psihopat osjeća samo vrlo površne emocije i nema pravih osjećaja ni za koga; ali je razvio veliku sposobnost varanja. Može biti šarmantan do točke karizmatičnosti. Nije u stanju suosjećati, ali uči to simulirati. Njegova moć je njegova izvanredna sposobnost da glumi, prevari, uhvati u zamku i zarobi. Iako je i sam imuniziran protiv krivnje, postaje majstor u izazivanju osjećaja krivnje kod drugih.
Budući da se psihopat ne može staviti u tuđu kožu, ne može se kritički sagledati. Uvjeren u svoju ispravnost u svim okolnostima, on je iskreno iznenađen ljutnjom svojih žrtava - i kaznit će ih za to. Ako ukrade nečiju imovinu, ogorčenost opljačkanih smatrat će iracionalnom mržnjom.
Iako se za psihopata može ocijeniti da je lud, on nije lud u medicinskom smislu, jer ne pati - psihopati ne posjećuju psihijatre osim ako nisu prisiljeni. U određenom smislu, psihopat je pretjerano prilagođen društvenom životu, ako je svrha društvenog života individualno snalaženje. Zato prava misterija, s darvinističkog gledišta, nije postojanje psihopata, već njihov nizak udio u populaciji.
Najoptimističnija donja procjena u zapadnoj populaciji je jedan posto. Ne treba ih brkati s onih poslovičnih jedan posto koji posjeduju polovicu svjetskog bogatstva, iako je studija među višim rukovoditeljima velikih kompanija pokazala da su psihopatske osobine među njima široko rasprostranjene.[3]
Izrael kao psihopatska država
Činjenica da su Židovi danas neproporcionalno zastupljeni među elitom (oni čine polovicu američkih milijardera, dok predstavljaju samo 2,4% stanovništva),[4] ne znači ni da je psihopatija među Židovima prisutnija. Na neki način, slučaj je sasvim suprotan: Židovi među sobom pokazuju visok stupanj empatije ili barem solidarnosti, često do točke samožrtvovanja. Ali selektivna priroda ove empatije sugerira da je ona manje upućena ljudskosti drugih nego njihovom židovstvu.
Zapravo, Židovi su skloni brkati židovstvo i čovječanstvo. Dakle, ono što je dobro za Židove nužno mora biti dobro i za čovječanstvo. Suprotno tome, zločin protiv Židova je "zločin protiv čovječanstva", koncept koji su stvorili 1945. Brkanje židovstva s čovječanstvom znak je kolektivnog narcizma, ali kada se ne-Židove smatra manje ljudskim, to postaje znak kolektivne psihopatije.
Kolektivno, Židovi se smatraju nevinima za optužbe koje su protiv njih podignute. Zato je cionistički pionir Leo Pinsker, doktor medicine, judeofobiju smatrao "psihičkom aberacijom. Kao psihička aberacija je nasljedna, a kao bolest koja se prenosi dvije tisuće godina neizlječiva je." Posljedično, Židovi su "ljudi odabrani za univerzalnu mržnju" (čak i Židovi ateisti ne mogu a da ne definiraju židovstvo kao odabranost).[5]
Izrael, židovska država, psihopat je među narodima. Ponaša se prema drugim narodima na način na koji psihopat postupa prema svojim bližnjima. "Samo psihijatri mogu objasniti ponašanje Izraela", napisao je izraelski novinar Gideon Levy u Haaretzu 2010. Međutim, njegova dijagnoza, uključujući "paranoju, shizofreniju i megalomaniju," [6] je pogrešna. Uzimajući u obzir apsolutnu samopravednost Izraela, dehumaniziranost Palestinaca i njegovu izvanrednu sposobnost laganja i manipulacije, imamo posla s psihopatom.
Povlačeći paralelu između psihopatije i stava Izraela, ne krivim Izraelce ili Židove kao pojedince. Oni su dio te kolektivne psihopatije samo u onoj mjeri koliko su podložni nacionalnoj ideologiji. Možemo napraviti usporedbu s drugom vrstom kolektivnog entiteta. U knjizi In The Corporation: The Pathological Pursuit of Profit and Power, Joel Bakan primijetio je da se velike tvrtke ponašaju poput psihopata, neosjetljive na patnju onih koje su slomile u svojoj potrazi za profitom: "Korporacijsko ponašanje vrlo je slično ponašanju psihopata."[7] Moja analiza Izraela temelji se na istom razmišljanju. Osim što je Izrael puno opasniji od bilo koje divovske tvrtke (čak i od Pfizera), jer je ideologija koja uzrokuje poremećaj njegove osobnosti puno luđa od liberalne, socijal-darvinističke ideologije koja vlada burzom. Izraelska ideologija je biblijska.
Biblijski virus
Izraelska kolektivna psihopatija nije genetska, ona je kulturološka, ali nastala je u vrlo davnim vremenima, pa je ugrađena u podsvijest predaka (što god to bilo): u konačnici dolazi od ljubomornog boga, kojeg su izmislili Leviti, da kontrolira izgladnjele plemena koja su krenula u osvajanje Palestine prije nekih tri tisuće godina. Po rođenju Izrael je nacija psihopatskog boga.
Jahve, "izraelov bog", je ljutiti i usamljeni bog vulkana koji prema svim drugim bogovima iskazuje neumoljivu mržnju i na kraju ih smatra ne-bogovima, a on je zapravo jedini pravi bog.
Komentar: U Bibliji, Jahvinu pojavu obično prate fenomeni nalik vulkanskim. Kada se spusti na planinu Sinaj kako bi otkrio Toru Židovima, planina bukne u plamenu, izbacujući lavu i oblake koji se uzdižu popraćeni potresima i grmljavinom (Izlazak 19:16-19)
To ga vrlo jasno karakterizira kao psihopatu među bogovima. Nasuprot tome, za Egipćane, prema njemačkom egiptologu Janu Assmannu, "bogovi su društvena bića", a sklad među njima jamči sklad u kozmosu.[8] Štoviše, postojao je određeni stupanj prevodljivosti između panteona različitih civilizacija. Ali Jahve je poučio Hebreje preziru prema božanstvima svojih susjeda - čineći ih, u očima ovih susjeda, prijetnjom kozmičkom i društvenom poretku. Jahve je u suštini, kaže Assmann, teoklastički bog: "Morate potpuno uništiti sva mjesta gdje su narodi koje ste oduzeli služili svojim bogovima, na visokim planinama, na brežuljcima, pod bilo kojim raširenim drvetom; morate srušiti njihove žrtvenike, razbiti njihove sveto kamenje, spali njihove svete stupove, sasjeći na komade kipove njihovih bogova i izbrisati njihovo ime s toga mjesta" (Deuteronomy 12:2-3).
Jahve je možda izmišljen lik, ali njegov utjecaj na židovski um ipak je stvaran. "Da te privlači nasilni otac, i to tri tisuće godina, to je ono što znači biti ludi Židov!"[9] rekao je Smilesburger u knjizi Philipa Rotha Operation Shylock. Židove je Jahve naučio da se drže strogo odvojeno od drugih ljudi. Zabrane hrane služe za sprječavanje svake socijalizacije izvan plemena: "Izdvojit ću te od svih ovih naroda da budeš moj" (Levitski zakonik 20,26).
Priroda saveza nije moralna. Jedini kriterij, za odobrenje od strane Jahve, je poslušnost njegovim proizvoljnim zakonima i zapovijedima. Izdajnički pobiti stotine Baalovih proroka je dobro, jer je to volja Jahvina (Prva knjiga o kraljevima 18). Iskazati milost prema kralju Amalečana je loše, jer kada Jahve kaže, "ubijte sve", on misli na "sve" (Prva knjiga o Samuelu 15). U biblijskoj historiografiji sudbina židovskog naroda ovisi o tome hoće li slijediti Jahvine naredbe, ma koliko sulude bile. Kao što je dobro rekao Kevin MacDonald:
Ideja da židovska patnja proizlazi iz toga što su Židovi odstupili od vlastitog zakona pojavljuje se gotovo poput neprestanog udaranja bubnjeva u cijelom Tanahu - stalni podsjetnik da progon Židova nije rezultat njihovog vlastitog ponašanja prema nežidovima, već rezultat njihovo ponašanje vis-à-vis Boga.[10]Ako Židovi slijede Jahvinu zapovijed da se otuđe od ostatka čovječanstva, zauzvrat, Jahve obećava da će učiniti da vladaju čovječanstvom: "slijedite njegove putove, držite se njegovih zakona, njegovih zapovijedi, njegovih običaja i slušajte njegov glas," i Jahve će te "podići više od svih drugih naroda koje je stvorio"; "Mnoge ćeš narode učiniti svojim podanicima, ali nećeš biti podložan nijednom" (Pnz 26,17-19 i 28,12). Ovo zapravo zvuči vrlo poput sporazuma koji je Sotona predložio Isusu: "đavao mu je pokazao sva kraljevstva svijeta i njihov sjaj. I rekao mu je: 'Sve ću ti to dati ako mi padneš pred noge i pokloniš mi se.'" (Matej 4,8-9).
Ako Izrael bude skrupulozno slijedio Zakon, Jahve obećava da će podvrgnuti sve narode dominaciji Izraela i uništiti one koji se opiru. "Kraljevi će padati ničice pred tobom, licem na zemlju, i lizat će prašinu pred tvojim nogama," dok će "narod i kraljevstvo koji ti neće služiti propasti" (Izaija 49:23 i 60:12). Nacije moraju ili priznati suverenitet Izraela ili biti uništene. Jahve je rekao Izraelu da je identificirao "sedam naroda većih i jačih od tebe", koje "moraš staviti pod prokletstvo uništenja" i "nemoj im pokazati nimalo sažaljenja". Što se tiče njihovih kraljeva, "ti ćeš im izbrisati imena pod nebom" (Ponovljeni zakon 7,1-2, 24).
Ratni kodeks iz Ponovljenog zakona 20 zapovijeda da se istrijebi "svako živo biće" u osvojenim gradovima Kanaana. U praksi, pravilo je prošireno na sve ljude koji se odupiru Izraelcima u njihovom osvajanju. Mojsije ga je primijenio na Midjance, iako je u ovom slučaju Jahve dopustio svojim ratnicima da zadrže mlade djevojke (Brojevi 31). Jošua ju je primijenio na kanaanski grad Jerihon, gdje su Izraelci "nametnuli prokletstvo uništenja svima u gradu: muškarcima i ženama, mladima i starima, uključujući volove, ovce i magarce, sve ih poklavši" (Jošua 6:21). U gradu Aju svi su stanovnici pobijeni, njih dvanaest tisuća, "sve dok nitko nije ostao živ i nitko nije mogao pobjeći... Kad je Izrael završio s ubijanjem svih stanovnika Aja na otvorenom terenu i u pustinjo gdje su ih progonili, i kad je svaki pao od mača, sav se Izrael vratio u Aj i poklao preostalo stanovništvo." Žene nisu bile pošteđene. "Za plijen, Izrael je uzeo samo stoku i plijen ovog grada" (Jošua 8:22-27). Zatim su došli na red gradovi Makeda, Libna, Lakiš, Eglon, Hebron, Debir i Hazor. U cijeloj zemlji Jošua "nije ostavio nijednog preživjelog i stavio je sve živo pod prokletstvo uništenja, kao što je Jahve, bog Izraelov, naredio" (10,40).
Kao što je napisao Avigail Abarbanel u knjizi "Why I left the Cult," [Zašto sam napustio kult, op. prev.] cionistički osvajači Palestine "prilično su pomno slijedili biblijski diktat Jošui da samo uđe i uzme sve. ... Za jedan navodno nereligiozni pokret nevjerojatno je kako cionizam je usko ... slijedio Bibliju." [11] Kim Chernin, još jedan izraelski disident, napisao je u "The Seven Pillars of Jewish Denial" [Sedam stupova poricanja Židova, op. prev.]: "Ne mogu izbrojati koliko sam puta pročitao priču o Jošui kao priču o našem narodu koji je došao u svoj zakoniti posjed svoje obećane zemlje, a da nisam prestao govoriti sebi, 'ali ovo je povijest silovanja, pljačke, klanja, invazije i uništavanja drugih naroda."[12]
Jahve Izraelu nudi samo dva moguća puta: dominaciju nad drugim narodima, ako Izrael drži Jahvin savez odvojenosti ili uništenje od strane istih tih naroda, ako Izrael prekrši savez:
"Ako se sprijateljiš s ostatkom ovih naroda koji još žive pokraj tebe, ako se s njima ženiš, ako se pomiješaš s njima i oni s tobom, tada sigurno znaj da će Jahve, tvoj bog, prestati tjerati te narode ispred tebe, i za tebe oni će biti zamka, klopka, trnje u bokovima i čičak u očima dok ne nestaneš iz ove lijepe zemlje koju ti je dao Jahve, tvoj bog." (Jošua 23:12-14)Razvlastiti druge ili biti razvlašten, dominirati ili biti istrijebljen: Izrael ne može razmišljati dalje od te alternative.
Cionizam je biblijski
Kakve to veze ima s cionizmom, pitate se? Nije li cionizam sekularna ideologija? Mislim da je krajnje vrijeme da se taj nesporazum otkloni. Cionizam je proizvod židovstva, a židovstvo je ukorijenjeno u hebrejskoj Bibliji, Tanakhu. Bez obzira je li je čitao ili ne, smatra li je povijesnom ili mitskom, svaki Židov u konačnici temelji svoje židovstvo na Bibliji - ili bilo čemu što zna o Bibliji. Židovstvo je internalizacija psihopatskog boga. Malo je bitno definiraju li Židovi svoje židovstvo u vjerskim ili etničkim terminima. S religioznog gledišta, Biblija čuva sjećanje i bit Saveza s Bogom, dok je sa svjetovnog gledišta, Biblija temeljna pripovijest židovskog naroda i obrazac po kojem Židovi tumače cijelu svoju kasniju povijest (Raspršenje, holokaust, ponovno rođenje Izraela i tako dalje).
Istina je da Theodor Herzl, prorok političkog cionizma, nije crpio inspiraciju iz Biblije. Ipak, svoju je ideologiju nazvao cionizam, koristeći biblijsko ime Jeruzalem. Što se tiče post-Herzlovih cionista i stvarnih utemeljitelja moderne Države Izrael, oni su bili uronjeni u Bibliju. "Biblija je naš mandat", izjavio je Chaim Weizmann 1919., a 1948. ponudio je Trumanu svitak Tore za njegovo priznanje Izraela. Tako počinje Deklaracija o osnivanju Države Izrael:
ERETZ-ISRAEL [(hebrejski) - zemlja Izrael, Palestina] bio je rodno mjesto židovskog naroda. Tu se oblikovao njihov duhovni, vjerski i politički identitet. Ovdje su prvi put zadobili državnost, stvorili kulturne vrijednosti od nacionalnog i općeg značaja i podarili svijetu vječnu Knjigu nad knjigama.Nema sumnje da je država Izrael utemeljena na biblijskoj tvrdnji.
David Ben-Gurion, autor ovog dokumenta i otac nacije, imao je biblijsku viziju židovskog naroda. Za njega je, prema njegovom biografu Danu Kurzmanu, ponovno rođenje Izraela 1948. "usporedno s izlaskom iz Egipta, osvajanjem zemlje od strane Jošue, Makabejskom pobunom." Ben-Gurion nikada nije bio u sinagogi i jeo je svinjetinu za doručak, ali je bio duboko umočen u biblijsku povijest. "Ne može biti vrijednog političkog ili vojnog obrazovanja o Izraelu bez dubokog poznavanja Biblije", govorio je on.[13] Tom Segev piše u svojoj novijoj biografiji:
Sponzorirao je sat proučavanja Biblije u svom domu i promicao dva koncepta za okarakteriziranje moralnog karaktera Države Izrael i njezine sudbine i dužnosti prema sebi i svijetu: prvi je bio "izabrani narod", pojam koji dolazi iz saveza između Boga i naroda Izraela (Izlazak 19:5-6); drugo je bila predanost židovskog naroda načelima pravde i mira koji ga čine "svjetlom narodima", u duhu proroka (Izaija 49,6). Često je govorio i pisao o tim konceptima.[14]Ben-Gurionov biblijski način razmišljanja postajao je sve očitiji kako je rastao. Uzmimo za primjer činjenicu da je, dok je molio Kennedyja da dopusti svom narodu bombu jer su ih Egipćani htjeli istrijebiti (kao što su činili pod Mojsijem), prorekao je u časopisu Look (16. siječnja 1962.) da će u roku od dvadesetpet godina, Jeruzalem "biti sjedište Vrhovnog suda čovječanstva, da riješi sve kontroverze među federalnim kontinentima, kao što je prorekao Izaija." [15] Ben-Gurion nije bio lud, on je jednostavno razmišljao biblijski.
Gotovo svaki izraelski vođa Ben-Gurionove generacije i sljedeće zajedničke dijele isti biblijski način razmišljanja. Moshe Dayan, vojni heroj Šestodnevnog rata 1967., opravdao je njihovu aneksiju novog teritorija u knjizi pod naslovom Living with the Bible (1978.) [Živjeti s Biblijom, op. prev.] Naftali Bennett, dok je bio izraelski ministar obrazovanja, također je opravdao aneksiju Zapadne obale Biblijom. [16] Cionisti u Bibliji mogu naći sva opravdanja koja su im potrebna: za Gazu imaju Suce 1:18-19: "I Juda zauze Gazu s njezinim područjem ... Sada Jahve bijaše s Judom, i oni zauzeše brdoviti kraj." Sada postoje otvoreni biblijski čudaci u izraelskoj vladi, poput ministra nacionalne sigurnosti Itamara Ben-Gvira, koji svakodnevno citiraju biblijske citate. "Bog je dao zemlju Izrael židovskom narodu" je alfa i omega cionizma, ne samo za Izraelce, već i za kršćane koji su od 1917. podržavali židovske zahtjeve i podržavaju Izrael danas.
Još više od Ben-Guriona, Benjamin Netanyahu razmišlja biblijski, a i to mu je sve jasnije što je stariji. Također zna da kršćani ne mogu ozbiljno raspravljati protiv biblijske tvrdnje. 3. ožujka 2015. pred američkim Kongresom dramatizirao je svoju fobiju od Irana pozivajući se na biblijsku knjigu o Esteri:
Mi smo prastari narod. U našoj gotovo 4000 godina povijesti mnogi su opetovano pokušavali uništiti židovski narod. Sutra navečer, na židovski praznik Purim, čitat ćemo knjigu o Esteri. Čitat ćemo o moćnom perzijskom potkralju po imenu Haman, koji je kovao zavjeru da uništi židovski narod prije nekih 2500 godina. Ali hrabra Židovka, kraljica Estera, razotkrila je zavjeru i dala židovskom narodu pravo da se brani od svojih neprijatelja. Zavjera je osujećena. Naš narod je spašen. Danas se židovski narod suočava s još jednim pokušajem još jednog perzijskog moćnika da nas uništi.[17]Netanyahu je zakazao svoje obraćanje uoči Purima, kojim se slavi sretan kraj Knjige o Esteri - pokolj 75.000 perzijskih muškaraca, žena i djece. Godine 2019. Netanyahu je izgovorio ove riječi tijekom obilaska Zapadne obale: "Vjerujem u knjigu nad knjigama i čitam je kao poziv na akciju da svaka generacija mora učiniti što može kako bi osigurala vječnost Izraela." Biblija mu zauzima toliko velik dio mozga da želi staviti Bibliju na Mjesec!
Zato vas molim da prestanete nazivati Netanyahua psihopatom. Ili ga barem nazovite biblijskim psihopatom, štovateljem psihopatskog boga. I dok ste tamo, naučite vidjeti hebrejsku Bibliju kakva ona jest: "zavjera protiv ostatka svijeta", kako je rekao H. G. Wells. U knjigama Biblije, "imate zavjeru jednostavnu i jasnu, ... agresivnu i osvetoljubivu zavjeru. ... Nije tolerancija nego glupost zatvoriti oči pred njihovom kvalitetom." [18]
______________________
Bilješke:
[1] Freud je razvio ovu teoriju u tri knjige: Totem and Taboo, Civilization and Its Discontents i The Future of an Illusion.
[2] Robert Hare, Without Conscience: The Disturbing World of the Psychopaths Among Us, The Guilford Press, 1993.
[3] Paul Babiak i Robert Hare, Snakes in Suits: When Psychopaths Go to Work, HarperCollins, 2007.
[4] Benjamin Ginsberg, The Fatal Embrace: Jews and the State, University of Chicago Press, 1993.; J.J. Goldberg, Jewish Power: Inside the American Jewish Establishment, Basic Books, 1997.
[5] Leon Pinsker, Auto-Emancipation: An Appeal to His People by a Russian Jew, 1882., na www.jewishvirtuallibrary.org/jsource/Zionism/pinsker.html
[6] Gideon Levy, "Only psychiatrists can explain Israel's behavior," Haaretz, 10. siječnja, 2010., www.haaretz.com/print-edition/opinion/only-psychiatrists-can-explain-israel-s-behavior-1.261115
[7] Joel Bakan, The Corporation: The Pathological Pursuit of Profit and Power, Free Press, 2005. Pogledajte i istoimeni dokumentarac.
[8] Jan Assmann, Of God and Gods: Egypt, Israel, and the Rise of Monotheism, Sveučilište u Wisconsinu Press, 2008., str. 47.
[9] Philip Roth, Operation Shylock: A Confession, Simon & Schuster, 1993., str. 110.
[10] Kevin MacDonald, Separation and Its Discontents: Toward an Evolutionary Theory of Anti-Semitism, Praeger, 1998., kindle 2013., kindle l. 6187-89.
[11] Avigail Abarbanel, "Why I left the Cult," 8. listopada 2016., na https://mondoweiss.net/author/avigail/
[12] Kim Chernin, "The Seven Pillars of Jewish Denial," Tikkun, rujan. 2002., citirano u knjizi Kevina MacDonalda, Cultural Insurrections: Essays on Western Civilization, Jewish Influence, and Anti-Semitism, Occidental Press, 2007., str. 27-28.
[13] Dan Kurzman, Ben-Gurion, Prophet of Fire, Touchstone, 1983., str. 17-18, 22, 26-28.
[14] Tom Segev, A State at Any Cost: The Life of David Ben-Gurion, Apollo, 2019., kindle l. 286.
[15] David Ben-Gurion i Amram Ducovny, David Ben-Gurion, In His Own Words, Fleet Press Corp., 1969., p. 116.
[16] "Israelski ministar: "Biblija tvrdi da je Zapadna obala naša" na www.youtube.com/watch?v=Png17wB_omA
[17] "The Complete Transcript of Netanyahu's Address to Congress," on Washingtonpost.com.
[18] Herbert George Wells, The Fate of Homo Sapiens, 1939. (archive.org), p. 128.
Komentar: Pogledajte također iz naše arhive: