slika
© Nadja Pöllath (SNSB-SPM)Dio iskopavanja u humci naselja Aşıklı Höyük (Centralna Anatolia, Turska). Jasno su vidljivi brojni slojevi nastali tijekom tisućljeća naseljavanja na tom mjestu
Nove studije provedene na mjestu ranog pripitomljavanja ovaca, Asıklı Hoiuku u središnjoj Anatoliji, pružile su neočekivane uvide u genetsku raznolikost ovaca i proces njihovog pripitomljavanja. Istraživači su otkrili da je, unatoč tisućljećima miješanja, mitogenomska raznolikost ostaje i dalje visoka, a da su neke od prethodno nepoznatih loza sačuvane.

Studija, objavljena u časopisu Science Advances, pokazuje da je proces pripitomljavanja ovaca bio složeniji nego što se prethodno mislilo.

Istraživanje je proveo međunarodni tim znanstvenika na čelu s prof. Jorisom Petersom i prof. Ivicom Medugoracom, a uključivala je DNK analizu 629 modernih i drevnih ovaca diljem Euroazije. Rezultati su pokazali da je mitogenomska raznolikost ostala visoka tijekom 1.000 godina uzgoja ovaca u Asıklı Hoiuku, što je bilo iznenađujuće za istraživače.

ovce
© Nadja Pöllath (SNSB-SPM)Današnji potomci prve domaće ovce srednje Anatolije. I danas se poljoprivreda na ovim prostorima uglavnom temelji na velikim stadima ovaca
Ova otkrića sugeriraju da je proces pripitomljavanja ovaca bio složeniji nego što se dosad mislilo. Iako se mitogenomska raznolikost kasnije smanjila, prevladavajuće haplogrupe ovaca u Europi i istočnoj Aziji su različite, što sugerira procese selekcije koji su se odvijali tijekom neolitika.

Prof. Peters ističe da je otkriće važno jer pruža nove uvide u našu kulturnu povijest i odnose između ljudi i životinja. Integracija genetskih i arheoloških podataka omogućila je koherentniju sliku pripitomljavanja životinja i kulturnih prilagodbi tijekom vremena.

Ovi rezultati sugeriraju da je pripitomljavanje životinja složen proces koji je oblikovao našu povijest i danas ima dalekosežne posljedice.