Dobrodošli na Sott.net
Sre, 22 Sij 2020
Svijet za ljude koji misle

Znanost i tehnologija
Karta


Microscope 1

Znanstvenici uspješno uzgajaju misteriozni drevni organizam koji bi mogao biti ishodište života kakav znamo

drevni organizam
© Wikimedia Commons
Lokiarchaeota je Arheja (umetak) s nekim karakteristikama eukariota
Skupina istraživača razjasnila je naučni misterij uspješno uzgojivši drevni oblik života u laboratoriju i sada smo korak bliže otkrivanju svojih prvih predaka na Zemlji.Način njegovog funkcioniranja otkriva puno o tome kako su se prva živa bića razvila, a istraživači su oduševljeni značajkama i sposobnostima koje ima. Organizam koji je pronađen na dnu Arktičkog okeana 2010. godine nazvan je Lokiarchaeota u čast Loki's Castleu, gdje je i pronađen, a pokazao je iznimne sposobnosti koje treba detaljnije proučiti, piše RT.

Ono što je bilo posebno zanimljivo u vezi s ovim pronalaskom jest da je ovaj organizam bio vrsta mikroorganizma koji se naziva arheja, ali je imao karakteristike potpuno drugačijeg oblika života, eukariota. Ljudi i sve životinje i biljke koje su ikada postojale su eukarioti.

Neko se vrijeme sumnjalo da je ovo posljedica zagađenosti, ali kada je skupina japanskih naučnika uspjela izolirati Lokiarchaeotu i uzgojiti je u laboratoriju, nestala je svaka sumnja.

Da bi ovo postigli, istraživači su 2006. godine skupili talog s dna mora, na dubini od 2.533 metra u blizini obala Japana. Uzorci su nakon toga smješteni u staklene cijevi, a onda su im osigurane hranljive tvari kako bi se ustanovilo hoće li se razvijati. Nakon godinu dana pojavio se prvi mali znak da se Lokiarchaeota počela razvijati.

Nekoliko godina nakon strpljivi naučnici razvili su zdravu populaciju ovih neobičnih organizama. Nazvali ga kultivirani mikroorganizam Prometheoarchaeum syntrophicum, po Prometeju, koji je, prema grčkoj mitologiji, napravio glinene ljude. Daljnje testiranje dovelo je do zaključka da su se ovi organizmi razvijali samo u vezi s jednim ili dva druga mikroorganizma i da imaju duge pipke koji se rasprostiru iz njihovih tijela, ispod kojih su se drugi mikroorganizmi gnijezdili.

Airplane

Gremlin: Izvođač Pentagona pokazuje prvi let novog 'roja' bespilotnih letjelica

bespilotna letjelica
© YouTube / Dynetics Inc
Dynetics X-61A UAV
Rojevi bespilotnih letjelica koji nadvladavaju neprijateljsku obranu čistim brojevima uskoro bi mogli biti dio američke borbene strategije. Snimku prvog leta jednog takvog bespilotnog zrakoplova upravo je prikazao izvođač radova za Pentagon.

Videozapis kompanije Dynetics na YouTubeu prikazuje dron i izgleda otprilike kao velika raketa zemlja-zrak, bačena iz krila američkog transportnog zrakoplova Lockheed C-130 Hercules.

Dron označen s X-61A zatim otpušta mala krila i pali svoj raketni motor, pripremajući se za autonomni let. Izvještaji medija sugeriraju da je UAV ostao u zraku sat i pol dok se na snimku vidi kako izvodi jednostavne manevre tijekom svog prvog probnog leta, koji se dogodio u studenom 2019. godine.


Komentar: Pogledajte također: Demonstracija roja Perdix:
U jednom od najznačajnijih testova autonomnih sustava koji je razvilo Ministarstvo obrane, Ured za strateške sposobnosti, u suradnji s Zapovjedništvom mornaričkih zračnih sustava, uspješno je pokazao jedan od najvećih svjetskih rojeva mikro dronova na Kineskom jezeru u Kaliforniji. Ispitivanje, provedeno 26. listopada 2016., sastojalo se od 103 bespilotne letjelice Perdix lansirana iz tri F/A-18 Super Hornetsa. Mikro dronovi pokazali su napredna ponašanja rojeva poput kolektivnog odlučivanja, letenja adaptivne formacije i samoizlječenja. - Američka mornarica




Robot

Ruski roboti "rade" na miniranim terenima u Siriji

ruski roboti
Rad robotizovanih kompleksa "Skarabej" i "Sfere" u Siriji, prikazala je televizija "Zvezda".

Na video-snimku se vidi kako ruska vojska prati teško dostupan miniran teren.

"Skarabej" - mala platforma na točkovima sa video kamerom visoke rezolucije, mikrofonom i termalnim uređajem. Njime se upravlja putem digitalnog radio kanala sa panela za video nadzor.

"Sfera" - uređaj koji predstavlja kuglu sa četiri video kamere, sa mikrofonom i predajnikom informacija, koji pruža pogled od 360 stepeni. Sfera može da izdrži pad sa pet metara, piše Sputnjik.


Fireball

Asteroid, a ne vulkani, doveo je do smrti dinosaura - studija

dinosauri
© CC0 Public Domain
O uzroku nestanka dinosaura s lica Zemlje prije 66 milijuna godina dugo se nagađalo, ali skupina znanstvenika sada smatra da imaju konačan odgovor na to pitanje.

Isprva se razmatrala ideja da je izumiranje dionosaura skrivila golema vulkanska aktivnost u prahistoriji. No, prof. Paul Wilson kazao je za BBC da je krivac - asteroid. Tim prof. Wilsona analizirao je oceanske sedimente koji su pokazali da veliki vulkani koji su eruptirali u Indiji nisu promijenili klimatske uvjete na Zemlji u tolikoj mjeri da bi to pokrenulo izumiranje.

Naime, vulkani mogu ispustiti u atmosferu ogromne količine plinova koji istovremeno mogu hladiti, ali i zagrijavati planetu.

Proučavajući vulkansko područje u Indiji gdje je tijekom tisuća godina površinu zemlje prekrilo stotine tisuća kubičnih kilometara rastopljenog kamena, istraživači su utvrdili da postoji nepodudaranje efekta i vremena vulkanske aktivnosti.

Prof. Wilson sa Sveučilišta Southampton i njegovi kolege iz drugih dijelova Europe i SAD-a u istraživanju su bušili dno oceana u Sjevernom Atlantiku s ciljem da dođu do drevnog blata u kojem žive mikroskopski sitni morski organizmi nazvani Foraminifera. Znanstvenici su koristili ljuske tih organizama da doznaju podatke o temperaturnim promjenama koje su se događale uoči izumiranja dinosaura.

Utvrdili smo da se udar asteroida događao upravo u isto vrijeme kad i izumiranje, kazao je prof. Wilson za BBC.

Krivac za tu katastrofu bio je 12 kilometara širok asteroid koji je prije 66 milijuna godina udario u Zemlju i ostavio svoj trag na dnu Meksičkog zaljeva - krater širok 200 kilometara. Kad je udario u Zemlju, asteroid je odmah proizveo cunami i ogromne požare, a milijarde tona njegovih krhotina letjele su u svim smjerovima.

Znanstvenici su nedavno utvrdili da je taj asteroid udario u stijenu bogatu sumporom. Kada je on ishlapio i prešao u više slojeve atmosfere, mogao je dovesti do naglog i dubokog hlađenja klime u kratkom razdoblju, što je zaprijetilo održanju života mnogih biljnih i životinjskih vrsta.

Stresnu promjenu uvjeta u okolišu dinosauri jednostavno nisu mogli nadvladati, za razliku od sisavaca koji su se tako uzdigli iznad ostalih u hranidbenom lancu.

Komentar: Nedavni članak Pierra Lescaudrona o vulkanima, zemljotresima i ciklusu kometa od 3.600 godina opisuje koliko značajni događaji utječu na život na našem planetu. Iako je također vrijedno napomenuti da glavna znanost još uvijek ne može u potpunosti objasniti zašto je vladavina dinosaura završila.


Galaxy

"Gigantske zvijezde koje se mijenjaju" uočene su u blizini crne rupe Mliječnog puta

galaksija
© Owen Humphreys / PA
Astronomi su pronašli šest čudnih objekata koji su kružili oko supermasirane crne rupe Sagittarius A* u središtu Mliječnog puta, koji se razlikuju od svega ostalog u galaksiji.

Oni su toliko čudni, da su znanstvenici morali stvoriti novu klasu nebeskih tijela za njih, nazvanu 'G objekti'. G1 i G2 zapravo su uočeni 2005. i 2012., ali sada je tim astronoma na čelu s UCLA astronomkinjom Annaom Ciurlo identificiro je još četiri od tih objekata: G3, G4, G5 i G6.

Oni su se u početku činili kao divovski plinski oblaci promjera otprilike 100 Astronomskih jedinica (AU) (15 milijardi kilometara). Međutim, kako su ih astronomi promatrali tijekom vremena, shvatili su da se G1 i G2 uopće ne ponašaju poput plinskih oblaka, već zapravo više poput zvijezda, s orbitalnim razdobljima u rasponu od 100 godina, do 1.600 godina.

Astronomi su prije smatrali da je G2 oblak vodikovog plina koji se proteže supermasiranom crnom rupom sve dok na kraju ne eksplodira poput vatrometa. Kad se ništa nije dogodilo, u onome što su nazivali "kozmičkim pukotinama", morali su preispitati svoje prethodne ideje o tome što bi ti objekti mogli biti.

"Nešto je moralo [G2] držati kompaktnim i omogućiti mu da preživi svoj susret s crnom rupom ... To je dokaz kako postoji zvjezdani objekt unutar G2", rekla je Ciurlo, teoretizirajući da bi objekt u stvari mogao biti binarno spajanje zvijezda, s jednom gigantskom zvijezdom skrivenom iza vela neobično gustih plinova i prašine.

Da bi stvari stavili u perspektivu, kad se sjedine, obično je potrebna ogromna sila i otprilike milijun godina da se dvije zvijezde spoje.

Istraživači misle da bi preostalih pet objekata moglo biti i binarno spajanje zvijezda, a s obzirom na gotovo neosporivu gravitacijsku silu Sagittarius A *, oni bi također mogli destabilizirati i ponovno se stabilizirati relativno često kad prođu dovoljno blizu crne rupe tijekom svojih orbita.

Sada promatranje navodi tim da vjeruje da su takva binarna spajanja možda puno češća nego što se prije mislilo - i mogla bi objasniti druge misteriozne objekte i pojave drugdje u svemiru.

Galaxy

Proučavanje "čudnih čestica" na Antarktici ostavlja znanstvenike zbunjenim

antarktika
© Martin Wolf, IceCube / NSF
Ledeni opservatorij IceCube lovi čestice na Antarktici
Znanstvenici su nedavno došli do otkrića koje bi moglo uzdrmati današnje shvaćanje zakona fizike. Naime, u hladnim područjima Antarktike u nekolika su navrata registrirali izuzetno čudne čestice čija je narav za sada neobjašnjiva.

Prvo su NASA-ini stručnjaci još 2006., a zatim i 2014. godine pomoću balona s detektorom čestica (Antarctic Impulsive Transient Antenna, ANITA) uočili neobične signale. S vremenom su shvatili da se radi o visokoenergetskim česticama koje su se kretale pod kutom koji sugerira da su neometano jurile kroz naš planet, piše New Scientist.

Standardna fizika nema objašnjenje

Najnovija analiza tih čudnovatih čestica isključila je sva moguća objašnjenja njihove pojave standardnim modelom. Standardni model je teorija u fizici elementarnih čestica koja uspješno opisuje tri od četiri fundamentalne interakcije između elementarnih čestica od kojih se sastoji sva poznata materija: elektromagnetizam te jaku i slabu nuklearnu interakciju.

Prema dosadašnjim spoznajama novootkrivene čestice mogu se objasniti jedino izvan principa standardnog modela, što bi značilo da će za njihovo tumačenje možda biti potrebna neka sasvim nova fizika.

Fizičari išli provjeriti radi li se o neutrinima

Znanstvenici su prvo razmatrali ideju da se radi o neutrinima, vrlo neobičnim česticama bez električnog naboja koje slabo međudjeluju s materijom, odnosno za koje se zna da bez problema prolaze kroz druge tvari. No, nove čestice registrirane su na vrlo visokim energijama i da se radi o neutrinima, oni bi pri tako visokim energijama ipak reagirali s česticama unutar Zemlje, a ne bi s lakoćom klizili kroz tisuće kilometara tla.

Komentar: Pogledajte i:


Better Earth

'Pustinja' usred Tihog oceana

tihi ocean
© (MPI morska mikrobiologija / YouTube)
Kružno kretanje južni Pacifik
Južnopacifički vrtlog jedna je od pet velikih okeanskih struja na našem planetu i nalazi se, kao što naziv nalaže, u južnom dijelu Tihog okeana.Upravo tu se nalazi Point Nemo, odnosno, okeanski pol nedostupnosti. Riječ je o najudaljenijoj tački od kopna na Zemlji.

Ovaj prostor okeana je drugačiji od svog okruženja, a poznat je i kao groblje za svemirske letjelice.

Donedavno ni naučnici nisu imali jasnu sliku o životu koji obitava u ovim tajanstvenim vodama, koje zauzimaju 10% Zemljine površine. Južno-pacifički vrtlog je, iz tog razloga, oduvijek važio za pustinju u pogledu morske biologije.

Usprkos svojoj razvedenosti, život tamo opstaje. Uzroci oskudnosti ekosistema su brojni i podrazumijevaju udaljenost od hranjivih tvari koje kopno pruža, način na koji kruženje vode izolira središte vrtloga od ostatka oceana, kao i visoku razinu UV zraka.

Proučavanje ove okeanske pustinje je veoma zahtjevan pothvat, kako zbog njene udaljenosti, tako i zbog veličine prostora koji zauzima - 37 miliona kvadratnih kilometara.

Uprkos ovim izazovima, nedavno su naučnici uspjeli zaviriti u mikrobiološki sistem tamošnjih voda.

Posada, koju su predvodili istraživači s Instituta Max Planck za morsku mikrobiologiju iz Bremena u Njemačkoj, otisnula se prije nekoliko godina na šestosedmičnu ekspediciju, koja se protezala od Čilea do Novog Zelanda. Zahvaljujući naporima istraživača s Instituta, prikupljeni su mikrobiološki podaci iz dubine od pet kilometara.

Komentar: Pogledajte također:


Galaxy

Meteorit sadrži najstariji materijal na zemlji - zvjezdani prah star 7 milijardi godina

slika
© NASA, W. Sparks (STScI) and R. Sahai (JPL). Inset: SiC grain with ~8 micrometers in its longest dimension. Inset image courtesy of Janaína N. Ávila.
Znanstvenici vjeruju da su otkrili najstariji materijal na Zemlji, zvjezdanu prašinu iz meteorita Murchinson koji je 1969. godine pao na područje jugoistočne Australije.

Pojasnili su da meteorit sadrži najstarije čestice prašine koje su se formirale u zvijezdama što su sjale davno prije formiranja našega Sunčeva sustava.

Starost čestica zvjezdane prašine ustanovili su na način da su dijelove meteorita samljeli u prah te ih potom izmjerili kada se prašina izložila kozmičkim zrakama. Mljevenjem dijelova meteorita nastaje forma nalik pasti, pojasnila je Jennika Greer iz čikaškog muzeja Field, dodavši da se pasta nakon toga razgradi u kiselini, a od nje ostane zvjezdana prašina.

Stručnjaci su zaključili da su neka zrnca stara između 4,6 i 4,9 milijarda godina, a usporedbe radi, pretpostavlja se da je naše Sunce staro 4,6 milijardi godina, a Zemlja 4,5 milijarde godina.

U konačnici su ustanovili da je najstariji element otkrivene prašine star oko 7,5 milijarda godina.

Zrnca su sitna, veličine od 2 do 30 mikrometara. Mikrometar je jedna tisućina milimetra.

Američki i švicarski znanstvenici pojedinosti svojeg istraživanja objavili su u ponedjeljak u znanstvenom časopisu PNAS (Proceedings of the National Academy of Sciences).

Glavni autor studije Philipp Heck, kustos čikaškog muzeja Field i izvanredni profesor na Sveučilištu u Chicagu pojasnio je da se, kada zvijezda umre, njezine čestice rasprše po svemiru.

Ta 'predsolarna zrnca' potom postaju dijelovi novih zvijezda, planeta, mjeseca i meteora.

Frog

Tim znanstvenika stvorio prve žive robote

prvi živi robot
© Sam Kriegman, UVM
S lijeve strane, anatomski nacrt računalno dizajniranog organizma, otkriven na UVM superračunalu. S desne strane, živi organizam, koji je u potpunosti izgrađen od kože žaba (zelena) i stanica srčanog mišića (crvene)
Znanstvenici su od matičnih stanica žaba stvorili prve žive robote koji se mogu samoobnavljati.

Roboti ksenoboti (eng. xenobots) dobili su ime po afričkoj pandžašici (lat. xenopus laevis), vrsti žabe iz čijih su matičnih stanica stvoreni. Ovi strojevi manji su od milimetra i dovoljno mali da mogu putovati kroz ljudsko tijelo. Mogu hodati i plivati, preživjeti tjednima bez hrane i raditi u skupinama, piše CNN.

Radi se o "potpuno novom životnom obliku", rekli su znanstvenici sa Sveučilišta Vermont koji su zajedno sa stručnjacima iz Sveučilišta Tufts stvorili ove neobične robote.

Mogu se sami liječiti

Znanstvenici su uzeli matične stanice iz embrija žabe i ostavili ih u inkubaciji. Zatim su stanice izrezali i preoblikovali u posebne "tjelesne forme" koje je dizajniralo superračunalo, odnosno u oblike koji "nikad do sada nisu postojali u prirodi".

Novonastale stanice su nakon toga počele samostalno funkcionirati. Stanice kože vezale su se na takav način da su formirale strukturu robota, dok su pulsirajuće stanice srčanog mišića omogućile stroju da se sam kreće.

Ksenoboti imaju i sposobnost samoizlječenja; kada su znanstvenici porezali jednog od njih, on je sam zacijelio i nastavio se kretati.

"Ovo je nova forma živih strojeva", rekao je računalni znanstvenik Joshua Bongard sa Sveučilišta Vermont.

"Ne spada ni u tradicionalne robote ni u poznate životinjske vrste. To je potpuna nova kategorija: živi organizam koji se može programirati", dodao je.

Komentar: Nema razloga za brigu?


Fish

Solarne oluje mogu uzrokovati da se sivi kitovi izgube tijekom migracije, kažu znanstvenici

sivi kitovi
© Image credit: Kyle Munson/Shutterstock
Novo istraživanje pokazuje da bi se zdravi sivi kitovi, pod utjecajem sunčevih pjega i visokih razina radio valova koji se emitiraju iz solarnih oluja, mogli izgubiti tijekom migracije.

Istraživači su svoja otkrića predstavili na sastanku Društva za integrativnu i komparativnu biologiju u utorak, označivši još jedan korak u razumijevanju kako se životinje mogu oslanjati na magnetsko polje Zemlje ili kako na njih mogu utjecati druga nebeska tijela.

"To je fascinantan nalaz", rekao je Kenneth Lohmann, biolog sa Sveučilišta Sjeverne Karoline u Chapel Hillu u e-poruci Live Science. "Bilo je nekoliko prijašnjih izvještaja koja povezuju magnetske oluje s nasukavanjima kitova, ali ovo je posebno dobro napravljena i uvjerljiva analiza", rekao je Lohmann, koji nije bio uključen u studiju.

Jesse Granger, biofizičarka sa Sveučilišta Duke u Sjevernoj Karolini i glavna autorica studije, rekla je kako vjeruju da će kitovi migranti, poput sivih kitova, vjerojatno koristiti magnetnu percepciju - percepciju magnetskih polja - za kretanje kroz ocean - a radio valovi iz solarnih oluja mogu utjecati na tu percepciju i poremetiti ju.

Sivi kitovi obično plivaju od ožujka do lipnja s obale Baje Kalifornije, Meksika, do mora Beringa i Chukchija, tražeći hranu, započinjući putovanje još u studenom. Međutim, tijekom putovanja neki se kitovi povremeno gube, a autori studije su sugerirali kako se mogući razlog krije u tome što nešto, poput solarnih oluja, može poremeti Zemljino magnetsko polje ili sposobnost kita da ga otkrije.

Granger i njezine kolege pregledali su podatke o nasukavanju sivih kitova s ​​američke Zapadne obale između 1985. i 2018. i otkrili povezanost - kitovi su nasukali mnogo češće kada je bio velik broj sunčevih pjega. Međutim, budući da je većina elektromagnetskog zračenja iz Sunca blokirana ili raspršena Zemljinom atmosferom, još uvijek je misterija kako točno utječe na navigacijske sposobnosti kitova.

"Postoji ogroman komad valnog raspona radiofrekvencija (RF) koji ga čini sve do Zemlje", rekao je Granger. "I kod nekoliko vrsta pokazano je da RF šum može poremetiti sposobnost magnetske orijentacije."