Dobrodošli na Sott.net
Pet, 29 Ruj 2023
Svijet za ljude koji misle

Znanost i tehnologija
Karta


Solar Flares

Snažna oluja solarne plazme pogodila je Zemljino magnetsko polje

sunce
© EarthSky/X
Zemlja je doživjela udar izbacivanja koronalne mase (CME). Bila je to jaka (G3) oluja i mnoge u Europi i najsjevernijoj Sjevernoj Americi iznenadio je prizor rijetke crvene aurore
Prije nekoliko dana, točnije, 24. rujna snažna oluja solarne plazme pogodila je Zemljino magnetsko polje i 'zapalila' noćno nebo. Diljem sjeverne hemisfere, od Europe do Sjeverne Amerike, oni s vedrim nebom mogli su svjedočiti spektakularnom crvenom svjetlosnom showu, koji je barem jedan promatrač opisao kao 'Sveti gral sjevernog svjetla'.

Prije nekoliko stoljeća, neki ljudi na ovim nižim geografskim širinama mislili su da je grimizno nebo zlokoban znak budućeg rata ili tragedije. Danas znanstvenici znaju da su aurore, i zelene i crvene, prirodna pojava koja ne uzrokuje stvarnu štetu ljudima, iako ih to ne čini manje strašnima.

Prekrasan fenomen uzrokovan je izbacivanjem nabijenih čestica sa Sunca, koje u interakciji s molekulama kisika u Zemljinoj atmosferi emitiraju svjetlost. Ovisno o tome gdje se u atmosferi nabijene solarne čestice sudaraju s kisikom, boja dobivene svjetlosti je drugačija.

Fish

Pokazalo se da meduze, koje nemaju mozak, uče iz prošlih iskustava

meduza
© Jan Bielecki
Karipska kutijasta meduza (Tripedalia cystophora) može naučiti povezivati ​​određeni vizualni znak s osjećajem sudara
Prema novome istraživanju, izgleda da nam za pamet nije potreban mozak, odnosno da je evolucija nekim svojim kreacijama omogućila da se uspješno snalaze i uče bez centralizirane "sive tvari". Naime, znanstvenici su ustanovili da su meduze, unatoč tome što nemaju središnji živčani sustav (odnosno mozak), sposobne učiti iz prošlih iskustava slično kao ljudi, miševi i druge životinje.

Uspjeli su izdresirati posebnu vrstu malene meduze (Tripedalia cystophora) da uočava i izbjegava prepreke, što je bacilo "novo svjetlo" na evolucijske korijene učenja i pamćenja te dovelo u pitanje dosadašnju pretpostavku da je za napredno učenje potreban centralizirani mozak.

Mada Tripedalia cystophora nije veća od našeg nokta, ima složen vizualni sustav koji ju je obdario s čak 24 oka. S obzirom na to da živi u močvarama, koristi svoj vid kako bi migoljila kroz mutnu vodu, zaobišla podvodno korijenje mangrova i hvatala plijen.

Stručnjaci su tijekom eksperimenta pokazali da može naučiti izbjegavati prepreke kroz asocijativno učenje, odnosno kroz proces stvaranja mentalnih veza između osjetilnih stimulacija i ponašanja.

Beaker

Znanstvenici stvorili pijesak koji se kotrlja uzbrdo

pijesak
© Dmytro Skrypnykov / iStock / Getty Images Plus
Znanstvenici sa Sveučilišta Lehigh (Bethlehem, Pennsylvania, SAD) stvorili su mikročestice koje se ponašaju neočekivano.

Otkrili su da se mikroskopske čestice polimetil metakrilatne plastike presvučene željeznim oksidom mogu kretati uzbrdo, unatoč gravitaciji, pod utjecajem magnetskog polja.

Kada se aktivira rotirajuće magnetsko polje u blizini nagnute gomile čestica, svaka čestica doživljava zakretni moment, a zajedno s fluktuirajućim privlačenjem među česticama, one se samostalno penju uz padinu.

Arrow Up

NASA predviđa da bi veliki udar asteroida mogao biti u budućnosti Zemlje

benu
© NASA/Goddard/Sveučilište Arizona/CSA/York/MDA putem AP-a
Ova nedatirana slika koju je NASA stavila na raspolaganje prikazuje asteroid Bennu iz svemirske letjelice OSIRIS-REx. U srijedu, 11. kolovoza 2021., znanstvenici su rekli da imaju bolji uvid u to gdje će se asteroid Bennu nalaziti sljedećih 200 godina. Loša vijest je da svemirska stijena ima nešto veće šanse da udari Zemlju nego što se mislilo. Ali nemojte se uznemiriti: znanstvenici su izvijestili da su izgledi da će nas Bennu pogoditi u sljedećem stoljeću još uvijek prilično mali.
Asteroid, nazvan Benu nova je velika prijetnja i ukoliko se sruši na Zemlju postoji šansa da izazove pustoš 975 kilometara od mjesta nesreće. NASA već uveliko pravi planove da mu skrene putanju, kako bi se izbjegla katastrofa.

Benu je širok oko jedne trećine milje, što ga čini upola manjim od asteroida za koji se smatra da je ubio dinosauruse. Međutim, ako se Benu sruši na Zemlju, to će izazvati pustoš 975 kilometara od mjesta nesreće, ali nije dovoljno veliko da izazove izumiranje širom svijeta.

NASA radi na planovima da osujeti kurs sudara asteroida i skrene Benua. Njihova misija je sada kako su objasnili u "završnoj fazi".

Kako se navodi zvanično na sajtu NASA 25. septembra 2135. pomenuti asteroid proći će blizu, ali je "izuzetno mala šansa da će udariti direktno u Zemlju".

Galaxy

NASA tim simulira pogled na našu galaksiju u gravitacijskim valovima

slika
© The Astronomical Journal (2023). DOI: 10.3847/1538-3881/acd3f1
Gustoća broja UCB-ova koji gravitacijski zrače u pojasu LISA u simuliranoj populaciji Mliječnog puta. Instrumentalne (isprekidane) i kombinirane instrumentalne i granice konfuzije (pune) za godinu dana promatranja s misijama LISA i AMIGO prikazane su radi usporedbe.
Gravitacijski valovi donose novu sliku Mliječnog puta: NASA-ina simulacija otkriva potencijal budućih svemirskih opservatorija!

Astronomi su uz pomoć simuliranih podataka stvorili vizualni prikaz neba kakvo bi se vidjelo u gravitacijskim valovima - kozmičkim "poremećajima u prostor-vremenu" koje izazivaju objekti u orbiti. Ova simulacija pokazuje kako će budući svemirski opservatoriji za gravitacijske valove, čija se lansiranja očekuju u narednom desetljeću, proširiti naše razumijevanje naše galaktičke domovine.

Od 2015. godine, zemaljski opservatoriji zabilježili su oko stotinu događanja koja su rezultat spajanja crnih rupa veličine zvijezde, neutronske zvijezde ili kombinacija oboje. Ovi signali obično traju kraće od minute, imaju visoke frekvencije i mogu se pojaviti bilo gdje na nebu. Njihovi izvori uglavnom se nalaze izvan naše galaksije.

"Imamo binarne sustave i u Mliječnom putu, a očekujemo da će mnogi od njih sadržavati kompaktne objekte kao što su bijeli patuljci, neutronske zvijezde i crne rupe u uskim orbitama", istaknula je Cecilia Chirenti, istraživačica na Sveučilištu u Marylandu i NASA-inom Goddard Space Flight centru. "Za njihove gravitacijske valove, koji imaju preniske frekvencije za zemaljske detektore, potreban nam je svemirski opservatorij."

Mars

Analiza gravitacije Marsa ukazuje da je planet nekad mogao imati prostrani ocean u svojoj sjevernoj regiji

mars
Zahvaljujući inovativnoj metodi proučavanja gravitacijskih obrazaca Marsa, znanstvenici sugeriraju da je Crveni planet nekad mogao imati prostrani ocean u svojoj sjevernoj regiji.

Napredna tehnika proučavanja gravitacijskih sila Marsa jača tezu o postojanju ogromnog sjevernog oceana. Ova metoda baca novo svjetlo na opseg i specifičnosti predloženog sjevernog marsijanskog paleo-oceana. Znanstvena otkrića objavljena su u prestižnom časopisu Icarus.

Istraživači koji stoje iza ove studije

Vodeći istraživač, Jaroslav Klokočník, počasni profesor Astronomskog instituta Češke akademije znanosti, predvodio je ovu značajnu studiju. U istraživanju je sudjelovao i Gunther Kletetschka, docent na Geofizičkom institutu Sveučilišta u Aljasci, koji je također povezan s Karlovim sveučilištem u Češkoj.

Kletetschka ističe globalnu fascinaciju vodom na Marsu te njezin potencijal da podržava život. Izjavio je: "Na Zemlji smo uspješno koristili ovaj gravitacijski pristup u potrazi za skrivenom vodom. Primjerice, otkrio nam je obalu drevnog jezera u sjevernoj Africi, koja se potpuno podudara s arheološkim podacima."

Komentar: Pogledajte ovaj vrlo interesantan članak našeg autora Pierre Lescaudrona: Je li Zemlja 'ukrala' Marsovu vodu?


Comet 2

'Munje' na Veneri zapravo su meteori koji izgaraju u atmosferi planeta, kaže studija

venera
© Future
Venera snimljena od orbitera Akatsuki u ožujku 2018.
Gusti, kiselinom bogati oblaci Venere i dalje obavijaju tajne susjednog nam planeta. Znanstvenici su dugo raspravljali o tome jesu li intrigantni bljeskovi svjetlosti koje su zabilježile prethodne misije Venere dokaz o udarima munja na planet. Ako ti bljeskovi doista predstavljaju munje, buduće misije na vjetrovitu planetu moraju biti dizajnirane tako da budu dovoljno jake da prežive munje, za koje je poznato da oštećuju elektroniku ovdje na Zemlji.

Štoviše, munja na Veneri znači da bi se Zemljin kozmički susjed pridružio rijetkom planetarnom klubu čiji sadašnji članovi, Zemlja, Jupiter i Saturn, drže munje u svojim oblacima. Takvi bljeskovi svjetlosti također bi bili jedinstveni na svijetu po tome što bi postojali unatoč tome što Venerinim oblacima nedostaje vode, tvari koja se smatra ključnom u stvaranju električnih naboja.

Znanstvenici uzbuđeni

Dakle, znanstvenici su uzbuđeni mogućnošću munje na Veneri, ali dokazi su do sada bili u najboljem slučaju posredni.

A sada, nova studija sugerira da bi munje mogle biti izuzetno rijetke na planetu. Umjesto toga, nudi mogućnost da su meteori koji gore visoko u Venerinoj atmosferi vrlo vjerojatno odgovorni za detektirane svjetlosne bljeskove.

2 + 2 = 4

Znanstvenici predlažu da je indoeuropska obitelj jezika nastala južno od Kavkaza

jezik kavkaz
© Mapa: P. Heggarty et al., Science, 2023
Prema novim istraživanjima, domovina protoindoeuropskog bila je južno od Kavkaza, a prajezik se počeo razilaziti prije otprilike 8.100 godina
Naučnici sa Max Planck instituta ponudili su novu teoriju o porijeklu indoevropskih jezika. Prema ovoj teoriji prvi govornici indoevropskog jezika živjeli su na prostoru Kavkaza.

Protoindoevropski (PIE) jezik je iz kojeg su nastali mnogi drugi. Oko 46 posto ljudi, više od tri milijarde ljudi, izvorni su govornici indoevropskog jezika. Ali gdje je prvi put nastao PIE i ko ga je govorio: stočari iz pontskih stepa koje su opkoljavale istočnu Evropu i zapadnu Aziju ili zemljoradnici iz Anatolije u Turskoj?

Odgovor na to pitanje antropolozima izmiče već godinama. A sada, istraživači u časopisu Science predlažu treće mjesto: Mali Kavkaz, koji se prvenstveno nalazi u Armeniji, Azerbajdžanu i dijelovima istočne Turske i južne Gruzije.

PIE je i najmrtviji i najživlji jezik. Posljednji govornik umro je prije više hiljadagodina, a ako je ikad zapisan, ne znamo za to. Jedini dokaz postojanja PIE-a su tragovi koje je ostavio u jezicima koji su od njega potekli.

Kažemo "samo", ali to je mnogo dokaza. Moderni potomci PIE uključuju ne samo engleski, španski i ruski, već i perzijski, hindi, bengalski i desetke drugih. Indoevropski je daleko najveća porodica jezika na svijetu. Sino-tibetanski, koji uključuje mandarinski kineski, daleko je drugi, s oko 1,3 milijarde izvornih govornika.

Binoculars

Drevni supervulkan u SAD-u mogao bi skrivati najveće nalazište litija ikada pronađeno

Karta kaldere McDermitt na granici Oregona i Nevade.
© MacGregor Campbell / OPB
Karta kaldere McDermitt na granici Oregona i Nevade
Drevni supervulkan u SAD-u mogao bi skrivati najveće nalazište litija na svijetu, tvrdi se u novoj studiji. Kaldera McDermitt, koja se proteže između Nevade i Oregona, potencijalno sadrži dvostruko više od globalne koncentracije litija u slojevima gline, ukupno 20 do 40 milijuna tona.

Ipak, kontroverze okružuju planove za iskopavanje ovog vrijednog resursa. Rudnik litija Thacker Pass u kalderi McDermitt, koji je nedavno odobrila američka vlada, sporan je zbog svoje lokacije na zemlji koja je sveta za domorodačka plemena i vitalno stanište divljih životinja.

Globalno ključan resurs

Trenutačno je litij ključan za baterije električnih vozila, a procjenjuje se da će do 2040. biti potrebno milijun tona litija za njihovu proizvodnju. Iako je ključan za prijelaz s fosilnih goriva, utrka za litijem izaziva ekološke i društvene brige. Rudarstvo može naštetiti ekosustavima, iscrpiti podzemne vode i proizvesti velike količine otpada, dok proizvodnja baterija često uključuje potrošnju fosilnih goriva.

SAD uvelike ovisi o kineskom litiju, što potiče napore da se poveća domaća proizvodnja. U slučaju uspjeha, rudnik litija Thacker Pass bio bi druga velika operacija u zemlji. Projekt nadzire Lithium Nevada, LLC, podružnica Lithium Americas Corporation (LAC), koja je i sponzorirala navedeno novo istraživanje, koje je objavljeno u časopisu Science Advances.

Brain

Osjećaj za red koji razlikuje ljude od ostalih životinja

životinje

Istraživanje na Sveučilištu u Stockholmu pokazalo je da samo ljudi imaju sposobnost prepoznavanja i pamćenja takozvanih sekvencijalnih informacija
Ne zaboravite da je redoslijed informacija ključan za osobu kada sudjeluje u razgovorima, planira svakodnevni život ili prolazi kroz obrazovanje. Nova studija, objavljena u časopisu PLoS ONE, pokazuje da je ova sposobnost vjerojatno jedinstvena za ljude. Čak ni ljudski najbliži rođaci, poput bonoba, ne uče red na isti način.

"Studija pridonosi još jednom dijelu slagalice pitanju kako se mentalni kapaciteti ljudi i drugih životinja razlikuju i zašto samo ljudi govore jezike, planiraju svemirska putovanja i naučili su da učinkovito iskorištavaju Zemlju tako učinkovito da sada predstavljamo ozbiljnu prijetnju bezbrojnim drugim oblicima života", kaže Johan Lind, izvanredni profesor etologije i zamjenik direktora Centra za kulturnu evoluciju Sveučilišta u Stockholmu.

Ranije istraživanje na Sveučilištu u Stockholmu sugeriralo je da samo ljudi imaju sposobnost prepoznavanja i pamćenja takozvanih sekvencijalnih informacija, te da je ta sposobnost temeljni blok koji leži u osnovi jedinstvenih ljudskih kulturnih sposobnosti. Ali ranije, ova hipoteza o slijedu pamćenja nije testirana na čovjekovim najbližim rođacima, čovjekolikim majmunima. Novi eksperimenti pokazuju da se bonobi, jedni od velikih čovjekolikih majmuna, bore naučiti redoslijed podražaja.