Znanost i tehnologijaS


Meteor

'Izvanzemaljska kemija' otkrivena na meteoritu koji je propao kroz krov kuće u New Jerseyju

meteor
© SETI institutMeteorit je probio krov kuće u New Jerseyju 16. srpnja 2024.
U utorak, 16. srpnja 2024., stanovnici nekoliko saveznih država na sjeveroistoku SAD-a na nebu su ugledali vatrenu kuglu (veoma sjajan meteor), nakon čega je meteorit teži od 1 kg probio krov obiteljske kuće u gradiću Hillsboroughu (New Jersey), no pritom nitko nije bio ozlijeđen. Jurio je brzinom od 14,4 km/sek, no zbog svoje iznimno krhke strukture raspao se na visini od oko 35,4 km iznad tla.

Taj nesvakidašnji događaj omogućio je znanstvenicima jedinstven uvid u povijest vode u ranom Sunčevu sustavu. Rezultati detaljne analize objavljeni su u srijedu u časopisu Science Advances. Istraživanje je predvodio Peter Jenniskens, viši znanstvenik s instituta SETI i NASA-ina istraživačkog centra Ames.

Vlasnici kuće, koji su željeli ostati anonimni, odmah su reagirali - prije nego što je te večeri pala kiša, zakrpali su rupu na krovu i u jednokratnim rukavicama sakupili crne krhotine i prašinu s kreveta i tepiha, te ih pohranili u aluminijsku foliju i staklene posude. Time je spriječeno propadanje izrazito poroznog uzorka koji upija vlagu iz zraka, a brza reakcija omogućila je stručnjacima proučavanje iznimno očuvanog materijala. Mike Hankey iz Američkog meteorskog društva, suautor studije, uputio ih je kako ispravno sačuvati uzorak.

Microscope 2

Misterij smrti obitelji Medici mogao bi biti riješen DNK analizom nakon više od 400 godina

medici
Bianca Cappello i F. De'Medici (Umjetnik A. Del Senno, Rim, Italija - Likovna razglednica)
Stoljećima su kružile glasine o misterioznoj smrti velikog vojvode Francesca I. de' Medicija i njegove supruge Biance Cappello, članova moćne talijanske dinastije. Nagađalo se da je par otrovan, no znanstvenici sada vjeruju da su pronašli pravi uzrok smrti star više od 400 godina - nije bilo ubojstvo, već malarija.

O novim saznanjima koja bi mogla riješiti jednu od najvećih zagonetki renesanse piše CNN.

Sumnje koje traju stoljećima

Veliki vojvoda Francesco I. i njegova supruga Bianca Cappello umrli su 1587. godine u razmaku od samo nekoliko sati, nakon višednevne agonije.

Službeni uzrok smrti bila je malarija, što je bilo logično s obzirom na simptome poput isprekidane groznice. Međutim, odmah su se proširile glasine o ubojstvu, a prst sumnje uprt je u Francescovog mlađeg brata i suparnika, Ferdinanda.

Ferdinando je bio idući u nasljednom redu za prijestolje, no postojala je opasnost da ga preskoči Francescov izvanbračni sin Antonio.

Better Earth

Znanstvenici prvi put svjedočili stvaranju nove Zemljine kore

kore
© MARK GARLICK/BIBLIOTEKA ZNANSTVENIH FOTOGRAFIJAJedan od nekoliko modela koji objašnjavaju formiranje nove duboke oceanske kore
Većina Zemljinih kora nastaje u okeanskoj "tvornici" skrivenoj duboko ispod mora, daleko od ljudskih pogleda. Znanstvenici su sada, prvi put u historiji, uspjeli zabilježiti taj proces u stvarnom vremenu, svjedočeći kataklizmičkom događaju u kojem se okeansko dno doslovno raspuklo i stvorilo potpuno novi dio kore. Nevjerovatni prizori zabilježeni su na Jugoistočnom indijskom hrptu, piše Science Alert.

Sustav srednjooceanskih hrptova, dug oko 65.000 kilometara, označava granice na kojima se susreću Zemljine tektonske ploče. U tim dubinama, daleko od sunčeve svjetlosti, ogromne sile razdvajaju morsko dno, au nastalu pukotinu prodire magma. Ona se zatim hladi i stvrdnjava, stvarajući novu koru. Na taj način nastalo je više od dvije trećine Zemljine površine.

Comet 2

Je li nas neka prolazeća zvijezda obasula kometima?

Možda proživljavamo kišu kometa koju je stvorila zvijezda koja je prije milijuna godina potresla Oortov oblak oko Sunčevog sustava.
McNaught (C/2006 P1)
© ESO / Sebastian DeiriesDugoperiodični komet Comet McNaught (C/2006 P1) snimljen je iznad Tihog oceana iz opservatorija Paranal. Dugoperiodični kometi potječu iz Oortovog oblaka koji okružuje Sunčev sustav.
Daleko iza Plutona, golemi, ledeni rezervoar obavija naš Sunčev sustav: Oortov oblak, rodno mjesto kometa. Sada su dva astronoma otkrila da je bliski susret s drugom zvijezdom mogao poslati niz kometa iz Oortovog oblaka na putovanje u naš unutarnji Sunčev sustav.

Astronomi, predvođeni Nathanom Kaibom (Institut za planetarne znanosti), prepoznali su ovaj davni zvjezdani prelet po anomalijama koje je stvorio u orbitama dugoperiodičnih kometa. Ovi kometi kruže po vrlo eliptičnim putanjama, a potrebno im je tisuće do milijune godina da završe svoje putovanje oko Sunca. Takvi kometi dolaze iz Oortovog oblaka.

Galaxy

Asteroid Torifune ima neobičan dvostruki oblik. Sonda Hayabusa2 snimila ga je iz neposredne blizine

Japanska sonda Hayabusa2 poslala je rijetku snimku asteroida Torifune, malog tijela blizu Zemlje koje se pokazalo znatno neobičnijim nego što se znalo iz ranijih promatranja. Nova fotografija otkriva dvostruki, izduženi oblik asteroida i donosi podatke koji bi mogli biti važni za buduće misije planetarne obrane.
aaaaaaaaaaaaaa
Asteroid Torifune snimljen teleskopskom optičkom navigacijskom kamerom (ONC-T) na sondi Hayabusa2. Izvor: Japanska agencija za istraživanje svemira (JAXA)
Torifune više nije samo nejasan objekt u blizini Zemlje

Japanska agencija za istraživanje svemira JAXA objavila je novu fotografiju asteroida Torifune, nastalu tijekom bliskog preleta sonde Hayabusa2. Riječ je o asteroidu bliskom Zemlji, skupini objekata koje znanstvenici posebno prate jer njihove putanje prolaze kroz naše kozmičko susjedstvo.

Torifune je i prije bio poznat kao izduženo tijelo, ali njegova stvarna površina i detaljan oblik nisu bili poznati. Nova snimka pokazuje da asteroid ima izrazito neobičnu građu, s dva zaobljena dijela spojena u jednu cjelinu. Upravo je taj oblik najviše iznenadio istraživače.

Volcano

Znanstvenici otkrili 73 vulkanske kaldere skrivene na dnu oceana

kaldera
© NOAA program za prozračivanjeBatimetrija poznate kaldere, Niuatahi, u tonganskom arhipelagu
Znanstvenici su, koristeći se umjetnom inteligencijom, otkrili 73 dosad nepoznate vulkanske kaldere skrivene na dnu oceana. Ovo otkriće, koje više nego utrostručuje broj poznatih podmorskih kaldera, moglo bi biti ključno za procjenu budućih vulkanskih opasnosti. Istraživanje je predvodio tim vulkanologa Andrea Verolina sa Sveučilišta Paris-Saclay u Francuskoj, piše Science Alert.

Opasnosti s morskog dna

Većina vulkanske aktivnosti na Zemlji odvija se pod morem, gdje se tektonske ploče neprestano pomiču, sudaraju i podvlače jedna pod drugu. Iako je većina tih erupcija relativno blaga, povremeno se događaju i dramatičniji izljevi.

Na mjestima takvih erupcija mogu nastati kaldere, goleme depresije nalik kraterima koje se formiraju kada se tlo uruši u ispražnjenu magmatsku komoru vulkana. Neke su odavno neaktivne, no druge mogu označavati vulkanske sustave koji bi ponovno mogli eruptirati.

Beaker

Prva sintetička stanica na svijetu s potpunim životnim ciklusom mogla bi revolucionirati biološki inženjering

stanice
© Kate Adamala, Adamala LabFluorescentna mikroskopska snimka SpudCella – sintetičke stanice sastavljene u potpunosti od neživih kemijskih komponenti - tijekom diobe
Znanstvenici sa Sveučilišta u Minnesoti objavili su da su stvorili prvu sintetičku stanicu u potpunosti izgrađenu od neživih komponenti te svjedočili njezinom cjelokupnom "životnom" ciklusu, uključujući i diobu. Projekt nazvan SpudCell predstavlja značajan korak u sintetičkoj biologiji, iako istraživanje još čeka službenu objavu i stručnu recenziju, piše ScienceAlert.

Dokaz da životu ne treba "čarobna iskra"

"Ovo je najfascinantnija i najvažnija stvar koju sam ikada napravila u svom radu, a spoznaja da se to stvarno događa prilično je sporo sjedala", izjavila je sintetička biologinja Kate Adamala, jedna od voditeljica projekta.

"U kemiji smo replicirali ono što je prije bilo moguće samo u biologiji: potpuni skup staničnog ponašanja. To dokazuje da najosnovnije životne funkcije, poput rasta i replikacije, ne trebaju nikakvu tajanstvenu, čarobnu iskru", pojasnila je.

Tsunami

Kako se zapadnolondonski dabrovi bore s poplavama

dabrovi
© Rachael MitchellDabar se hrani vodenom leći na lokalitetu Ealing
Kolonija dabrova, koje ponovno naseljava područje zapadnog Londona, pomogla je spriječiti poplave na obližnjoj željezničkoj postaji, potvrdio je projekt koji stoji iza njihova povratka. Iz projekta Ealing Beaver navode kako postaja Greenford, koja se nalazi nizvodno od močvarnog staništa ovih sisavaca u Paradise Fieldsu, više ne plavi nakon obilnih kiša otkad su se dabrovi ondje nastanili, piše BBC.

Brane kao obrana od poplava

Gradeći brane, dabrovi usporavaju protok vode tijekom pljuskova i stvaraju močvarna područja koja je zadržavaju, čime se smanjuje pritisak na sustav odvodnje nizvodno.

Sean McCormack, veterinar i konzervator u projektu, objasnio je kako je riječna voda nekoć protjecala kroz sustav u Greenfordu za samo nekoliko minuta, dok se danas, zahvaljujući dabrovima, voda procjeđuje satima.

"Usporavaju protok za vrijeme jakih kiša. Tlo je ovdje vlažnije, čak i uz samu rijeku, pa upija više vode, a oni stvaraju ova složena močvarna područja koja tu vodu u osnovi povlače i zadržavaju je dulje", rekao je. "To se pokazalo uspješnim. Već druge zime otkako su ovdje, nizvodno nije bilo poplava, a isto se ponovilo i treće zime koja je upravo prošla."

People

Papirusov svitak koji je potpuno izgorio tijekom erupcije Vezuva dešifriran uz pomoć umjetne inteligencije

svitak
Papirusni svitak koji je u erupciji Vezuva pretvoren u ugljen prije gotovo 2000 godina virtualno je odmotan i djelomično dešifriran uz pomoć umjetne inteligencije. Svitak, poznat kao PHerc. 1667, jedan je od stotina pronađenih u drevnom rimskom gradu Herkulaneju, koji je bio zatrpan vulkanskim materijalom nakon erupcije 79. godine, a dešifriran je u sklopu inicijative Vesuvius Challenge, piše CNN.

Svitci su otkriveni u 18. stoljeću, sačuvani ispod slojeva blata i pepela u vili za koju se vjeruje da je pripadala tastu Julija Cezara. Ova zbirka predstavlja jedinu veliku knjižnicu koja je preživjela iz klasične antike. Svitci su toliko izgorjeli da su karbonizirani i iznimno krhki. Tijekom godina znanstvenici su ih pokušavali otvoriti raznim metodama, što je često dovodilo do njihovog oštećenja ili uništenja.

Colosseum

Pompeji otkrili tajnu rimskog betona starog 2.000 godina koji se sam popravljao

pompeji
© Frank Bienewald/LightRocket/Getty Images/DATOTEKAKaligulin luk na arheološkom nalazištu Pompeji, drevnom rimskom gradu uništenom erupcijom Vezuva 79. godine nove ere
Rimski beton stoljećima je zbunjivao znanstvenike i inženjere jer su neke građevine iz antičkog razdoblja ostale iznenađujuće čvrste do danas. Nova analiza materijala iz Pompeja poduprla je objašnjenje prema kojem su Rimljani u beton ugrađivali kemijski mehanizam zbog kojeg su se pukotine u njemu mogle zatvarati bez naknadnog popravka.

Bijela zrnca u betonu nisu bila znak loše izrade

Tajna rimskog betona dugo se tražila u njegovim sastojcima. Jedan od najvažnijih bio je pucolan, reaktivni vulkanski prah iz područja Pozzuolija, nedaleko od Napulja i Vezuva. Upravo je taj materijal rimskim graditeljima davao vezivo koje se ponašalo drukčije od obične mješavine kamena, pijeska i vapna.