Dobrodošli na Sott.net
Čet, 17 Lis 2019
Svijet za ljude koji misle

Znanost i tehnologija
Karta


Mars

NASA-in znanstvenik: Pronašli smo dokaze života na Marsu 1970-ih, NASA je to prikrila

mars
© CC0 / Pixbay
Gilbert Levin, glavni istraživač u Nasinom eksperimentu u okviru kojeg su na Mars poslate sonde "Viking" 1976. godine, objavio je članak u naučnom časopisu "Sajentifik Amerikan" (Scientific American) tvrdeći da su pozitivni rezultati eksperimenta dokaz života na Crvenoj planeti.

Eksperiment je osmišljen da testira marsovsko zemljište za organsku materiju. "Čini se da smo odgovorili na to pitanje", navodi Levin u članku.

U okviru eksperimenta, "Viking" je postavio hranljive sastojke u uzorke zemlje sa Marsa. Da je postojao neki oblik života, potrošio bi hranu i ostavio iza sebe gasne tragove svog metabolizma, koje bi senzori otkrili.

Da bi potvrdili da se radi o biološkoj reakciji, test je ponovljen nakon iskuvavanja uzorka - što bi sasvim sigurno bilo smrtonosno. Ukoliko bi reakcija bila izmjerena u prvom uzorku, a ne u drugom, to bi značilo da su se u prvom odigrale određene biološke reakcije.

Baš to se i desilo, tvrdi Levin.

Međutim, drugi eksperimenti nisu uspjeli da otkriju organski materijal, a Nasa nije uspjela da ponovi rezultate u laboratoriji, pa su zbog toga odbačeni prvobitni pozitivni rezultati, kao lažno pozitivni, odnosno podvedeni su kao rezultat neke nepoznate hemijske reakcije umjesto kao prisustvo vanzemaljskog života.

"Nasa je odlučila da je pronađena supstanca koja imitira život, a ne život. Neobjašnjivo, 43 godine nakon lansiranja Vikinga, nijedna naredna Nasina sonda poslata na Mars nije nosila instrumente za otkrivanje života", ističe Levin.

Komentar: Više na ovu temu pogledajte ovdje.


Mars

NASA-in znanstvenik: Svijet nije spreman za ono kad na Marsu pronađemo život

mars
© NASA
Europski rover ExoMars i njegov američki kolega Mars 2020 u ožujku iduće godine kreću na put do Marsa. Vozila će analizirati formacije stijena u nadi pronalaska tragova vanzemaljskog života, no Dr. Jim Green, znanstvenik koji radi na oba projekta tvrdi da Zemlja za to otkriće još nije spremna

Premda znanstvena zajednica aktivno traži vanzemajski život te će ga, prema predviđanjima, otkriti tijekom iduće dvije godine, svijet vjerojatno 'nije spreman za rezultate istraživanja'. Tako barem tvrdi jedan od glavnih ljudi iz NASA-e, Dr. Jim Green u razgovoru za Sunday Telegraph.

Europski ExoMars Rover i NASA-in Mars 2020 tražit će vanzemaljski život na Marsu pomoću mjernih instrumenata kojima će analizirati tamošnje kamenje. ExoMars će, primjerice, koristiti bušilicu kojom će prokopati čak dva metra u kamen kako bi sakupio željene uzorke. Green je uvjeren da će znakovi života, ako postoje, biti otkriveni nekoliko mjeseci nakon njihovog dolaska u ožujku 2021.

'Rezultati ovog istraživanja potaknut će nove načine razmišljanja', tvrdi Green i upozorava: 'Nisam siguran jesmo li spremni za te rezultate'. Nova pitanja koja bi mogla nastati je mogu li se ljudi seliti među planetima i kakav je zapravo život na drugim svjetovima. Sve ovo ovisi o rezultatima analize uzoraka tla - ako uzorci koji će biti poslani za Zemlju u sebi sadrže jedan od 300 minerala koje jedino može razviti organski život, istraživanje na području nalazišta će se nastaviti. Na trenutno ciljanom području je nekad davno postojao ocean. 'Kada okoliš postane ekstreman, život se povlači u kamenje' komentirao je Green.

Komentar: Na Marsu je najvjerojatnije bilo života. A voda je tamo možda bila mnogo kasnije nego što mnogi znanstvenici pretpostavljaju:


Saturn

Saturn je nadmašio Jupiter nakon što je otkriveno 20 novih mjeseci

saturn novi meseci
© NASA/JPL-Caltech/Space Science Institute. Starry background courtesy of Paolo Sartorio/Shutterstock
Umjetnička koncepcija o 20 novootkrivenih mjeseca koji kruže oko Saturna. Ta otkrića dovode do ukupnog broja planetarnih mjeseci na 82, što premašuje Jupitera u Sunčevom sustavu. Proučavanje ovih mjeseci može otkriti podatke o njihovom nastanku i o uvjetima oko Saturna u to vrijeme. Ilustracija je ljubaznošću Carnegie Institucije za znanost
Saturn je "nadmašio" Jupiter te je postao planeta s najviše mjeseca, tvrde američki istraživači.

Tim naučnika je otkrio ukupno 20 novih mjeseca koji orbitiraju oko Jupitera, a time je njihov ukupan broj povećan na 82. S druge strane, Jupiter ima 79 prirodnih satelita. Mjeseci su otkriveni pomoću teleskopa Subaru koji se nalazi na Havajima.

Svaki od novootkrivenih mjeseca u orbiti Saturna promjera je oko 5 km, a 17 od njih orbitira oko planete "unazad". To se zove retrogradni pravac, a preostala tri mjeseca se okreću u progradnom pravcu, tj. baš kao i Saturn.

Jupiter je bio planeta s najviše mjeseca od kasnih devedesetih godina prošlog stoljeća.

Tim istraživača sada bira imena za mjesece, a ona moraju poticati iz nordijske, galske i inuitske mitologije.


Stormtrooper

Super vojnici? DARPA se zalaže za korištenje uređivanja gena u američkim trupama

darpa vojnici
© Getty Images / mikkelwilliam
Agencija DARPA američkog ministarstva obrane trenutno traži načine da promijeni biologiju svojih uposlenika kako bi osoblje adekvatno zaštitila od kemijskih i bioloških napada.

Doći će vrijeme kada će se znanstvenofantastični filmovi sami pisati. Međutim, te se pokretne slike ne bi ni zvale znanstvena fantastika, jer bi se, manje ili više, temeljile na stvarnosti. Iako za sada još nisu stvarnost, mora se priznati da smo došli do točke u kojoj je vjerojatno samo pitanje vremena kada će taj koncept provesti znanstvenici koji financiraju vlada, koji navodno žele pomoći američkoj vojsci.

Prema Pentagonu, Agencija za napredne istraživačke projekte u području obrane (DARPA) trenutno promiče termin poznat kao uređivanje gena, ili uređivanje genoma, kao korist za američko vojno osoblje. Uređivanje gena je u osnovi skupina tehnologija koja omogućuje znanstvenicima manipulaciju DNK organizma dodavanjem, uklanjanjem ili izmjenom genetskog materijala na određenim mjestima u genomu.

Kao što je ravnatelj agencije DARPA, Steven H. Walker, javno potvrdio, agencija aktivno radi na korištenju ove tehnologije za zaštitu vojnika od bolesti i kemijskih ili bioloških uzročnika, mijenjajući genetiku vojnika kako bi se lakše odupirali vanjskim štetnim utjecajima. Do sada je DARPA u istraživanje uređivanje gena uložila 65 milijuna dolara.

"Možete li doista zaštititi vojnika na bojnom polju od kemijskog i biološkog oružja tako što ćete kontrolirati njegov genom, mijenjajući ga tako što će proizvoditi proteine koji će vojnika automatski zaštititi iznutra?", retorički je pitao Walker.

Očigledno, Walkerov cilj nije formirati vojsku super-vojnika, premda bi i to moglo biti iskušenje. Umjesto toga, navedeni cilj je povećati sigurnost vojnika. To je zato što, kako objašnjava Walker, "ne možete u budućnosti imati zalihe cjepiva ili antivirusnih kapaciteta da biste zaštitili stanovništvo od kemijskog ili biološkog rata."
"Ali ako ljudsko tijelo pretvorite u "tvornicu antitijela", ono se može transformirati, zašto ne?", rekao je Steven H. Walker.
Kao što Walker navodi, ove tehnologije možete koristiti na bolje ili na gore. Srećom, DARPA kaže kako je "koristi za bolju zaštitu američkih vojnika".

Komentar: Da će se tim vojnicima ukloniti geni empatije i oni neće pokazivati milosti?


Saturn

Okean na Saturnovom mjesecu Enkelada sadrži građevne blokove života, otkrivaju NASA-ini podaci

saturnov mjesec
© NASA/JPL-Caltech
Ova ilustracija prikazuje proces organskih spojeva na putu do ledenih zrna koja su ispuštana u gejzirima sa Saturnova mjeseca Encelade prema Saturnovim prstenovima, gdje ih je otkrila NASA-ina letjelica Cassini
Znanstvenici su upravo uočili kako se u oceanu Saturnovog mjeseca Enkelada nalazi obilje najosnovnijih sastojaka za razvoj života.

Prema rezultatima nove analize prijašnjih NASA-inih podataka, otkriveno je kako se u gejzirima, koji iz oceana ispod ledene kore mjeseca izbacuju u svemir veliku količinu tekuće vode, nalaze organski spojevi, piše Business Insider.

Ti spojevi koji sadrže dušik i kisik, igraju ključnu ulogu u stvaranju aminokiselina ⁠- kompleksnih molekula od čijih su lanaca sastavljeni proteini. Bez proteina, život kakav znamo na Zemlji, ne bi mogao postojati.

Dokazano da su otopljene u vodi

Znanstvenici već neko vrijeme pretpostavljaju da se u oceanu ispod površine Enkelada nalaze organski spojevi. Prošle su godine na tom mjesecu otkrili organske molekule, ali one nisu bile otopljene.

Da bi takvi spojevi mogli stvoriti život, prvo moraju reagirati s hidrotermalnim izvorima, a za to je potrebno da su otopljeni u vodi.

Iako je letjelica Cassini, nakon dvadeset godina svemirskog istraživanja, 2017. godine završila sa svojom misijom, podaci koje je ona dostavila još se uvijek obrađuju i smatra se da će biti u potpunosti analizirani tek za nekoliko desetljeća, piše NASA.

U najnovijoj analizi, znanstvenici su koristili podatke iz Cassininog uređaja Cosmic Dust Analyzer (CDA). Naime, CDA je detektirao ledena zrnca koja iz Enkelada stižu do Saturnovog prstena E, a sada su fizičari odredili njihov sastav koristeći se mjerenjima iz CDA-ovog masenog spektrometra. Masena spektrometrija je tehnika kojom se analiziraju molekule na temelju njihove mase.

Otkrili su da su se detektirane organske molekule prvo otopile u oceanu, zatim isparile s vodene površine i na kraju se kondenzirale u pukotinama na ledenoj mjesečevoj kori i zamrznule u zrnca leda. Cassini ih je detektirala kada su ih gejziri izbacili u svemir, prema Saturnovim prstenovima.

Robot

Paralizirani čovjek kreće se pomoću egzoskeleta kontroliranog umom

egzoskelet
© FONDS DE DOTATION CLINATEC
Paralizirani muškarac uspio je pomaknuti sva četiri ekstremiteta pomoću egzoskeletona (vanjskog kostura) koji se kontrolira umom. Thibault (30) je rekao da su mu se prvi koraci, koje je napravio u robotskom odijelu, činili poput 'hodanja po Mjesecu', piše BBC, no to je hodanje još daleko od savšenog i može se koristiti samo u laboratoriju.

Znanstvenici se nadaju da će ovo otrkiće napredovati i da će jednog dana omogućiti kvalitetniji život pacijentima.

Kako radi?

Thibaultu su operacijom ugradili dva implantata na površinu mozga, i to na mjestu gdje se nalaze centri za kontrolu pokreta. Čak 64 elektroda na svakom implantatu očitavaju moždanu aktivnost i prenose upute za kontrolu egzoskeletona. Sofisticirani računalni software očitava moždane valove i pretvara ih u upute kojima se kontrolira robotski kostur.

Thibault mora biti spojen na egzoskeleton i onda, kad pomisli na hodanje, ta misao pokreće niz uputa koje mozgu šalju signal da pokrene noge. Osim toga, može kontrolirati svaku ruku pojedinačno, kao i nogu, te ih micati na sve strane.

Muškarac koji nije želio da mu se otkrije prezime, radio je kao optičar prije nego što je prije četiri godine pao s visine od 15 metara u jednom noćnom klubu. Pritom je ozlijedio kralježnicu, ostao je paraliziran i čak iduće dvije godine proveo je u bolnici.

Prije dvije godine uključio se u eksperimentalno liječenje egzoskeletonom biomedicinskog istraživačkog centra Clinatec na Sveučilištu Grenoble. Vježbao je koristeći avatar, virtualni lik, u računalnoj igri kako bi naučio koristiti implatante, a potom je isprobao odijelo.

Info

Bebe imaju 'ruke gmazova' u maternici, tvrdi istraživanje

mišići
© Rui Diogo, Natalia Siomava, Yorick Gitton
Tijekom ranog razvoja ljudskog fetusa u udovima su prisutni brojni, tzv. atavistički mišići, koji nestaju do rođenja bebe, pokazala je studija američkih znanstvenika objavljena u časopisu Development.

Fascinantno je da su neki od tih mišića nestali kod naših predaka prije više od 250 milijuna godina tijekom evolucije sinapsidnih gmazova u sisavce. Drugim riječima, u ranom razvoju ljudskog fetusa prisutni su mišići koje posjeduju gmazovi, poput guštera i daždevnjaka.

Koristeći napredne tehnike 3D snimanja, znanstvenici su uspjeli s izvanrednom rezolucijom prikazati rani rast naših udova. Slike koje su snimili pokazuju prolaznu prisutnost nekoliko atavističkih mišića.

Tako se pokazalo da od 30 mišića u ruci i stopalu, formiranih oko sedmog tjedna trudnoće, trećina ih se ili spojila ili nestala do otprilike 13 tjedna trudnoće.

- Ono što je fascinantno jest da smo promatrali različite mišiće koji nikada nisu opisani u prenatalnom razvoju čovjeka.

Neke od ovih atavističkih mišića vidjeli smo čak i u fetusima starima 11,5 tjedana, što je dosta kasno - rekao je autor studije Rui Diogo, evolucijski biolog sa Sveučilišta Howard u Washingtonu.

- Zanimljivo je da se neki od tih atavističkih mišića u rijetkim prilikama mogu naći kod odraslih, bilo kao anatomske varijacije bez ikakvog primjetnog učinka na zdravog pojedinca ili kao rezultat urođenih malformacija.

To pruža fascinantan, moćan primjer evolucije na djelu - dodao je Diogo.

Komentar: Gore navedeni nalaz samo je jedno u nizu nedavnih otkrića koja pokazuju koliko još moramo naučiti:


Galaxy

NASA je fotografije Hubblea pretočila u glazbu

svemir
Svemir je čudesno mjesto, puno neistraženih planeta i galaksija te nerazriješenih misterija. No, za njega se ne može reći da je glasan ili da fascinira svojom muzikalnošću. Da bismo nešto čuli, potrebna je atmosfera, odnosno molekule zraka koje prenose zvuk. Stoga u dalekim prazninama svemira najčešće čujemo samo tišinu.

Kako bi malo začinila rezultate svojih svemirskih istraživanja, NASA je u ožujku izvela jedan zanimljiv zvučni performans pri kojem je uglazbila jednu svoju nevjerojatnu sliku, piše Science Alert.

Radi se o snimci koju je u kolovozu prošle godine snimio svemirski teleskop Hubble, a koju su znanstvenici prozvali "škrinjom galaktičkog blaga" zbog ogromnog broja galaksija koje se na njoj mogu uočiti.

"Svaka mrlja na slici zapravo je galaksija u kojoj se nalazi bezbroj zvijezda", objašnjava NASA.


Galaxy

Vanzemaljske sonde špijuniraju Zemlju? Znanstvenik upozorava na moguće 'posmatrače' u našem sunčevom sustavu

vanzemaljci
© AFP 2019 / NASA Handout
Da li je Zemlja pod budnim okom "skrivenih" vanzemaljskih špijunskih sondi? Američki fizičar James Benford tvrdi da ne bi škodilo da pošaljemo sopstvene sonde da bismo ispitali situaciju u kosmosu.

Fizičar i nezavisni istraživač SETI (Potraga za vanzemaljskom inteligencijom) Džejms Benford izjavio je da bi obližnji asteroidi koji prate Zemljinu orbitu, takođe poznati kao koorbitale, mogli biti idealno mesto za vanzemaljsko špijuniranje. Svoja otkrića, pod nazivom "U potrazi za posmatračima", objavio je u časopisu "Astronomikal džurnal".

"Takva sonda mogla bi da traje sve dok naša civilizacija ne razvije tehnologiju koja će moći da je pronađe i kada jednom stupimo u kontakt, mogla bi da započne kominikacija u realnom vremenu", napisao je Benford u radu.

To bi mogao da bude dugotrajan izvještaj o našoj biosferi i civilizaciji.

U svom radu, Benford ne nudi samo "moguće lokacije za vanzemaljske sonde", već predlaže i načine kako istraživači mogu da traže dokaze o vanzemaljskoj tehnici, u rasponu od korišćenja optičkih i radio-teleskopa, do slanja svemirskog broda.

S obzirom na blisku i stalnu prisutnost u blizini Zemlje, moglo bi da se zaključi da bi Mesec mogao biti bolja lokacija za špijunsku stanicu od udaljenijih koorbitala, ali Benford ističe da je deo Mesečeve površine stalno u tami, uskraćujući sondama solarnu energiju za njihovo funkcionisanje. Postavljanje sondi preblizu Zemlji takođe bi moglo da predstavlja problem, jer Benford tvrdi da vanzemaljci verovatno žele da ostanu neotkriveni.

Čini se da je najbliži koorbitalni asteroid u stabilnoj orbiti koja će vekovima pratiti Zemlju. Iako se o njima još puno toga može naučiti, Benford je rekao da bi oni mogli biti idealno mesto za vanzemaljske sonde, jer imaju stabilne orbite u dužem vremenskom periodu.

Iako Benford priznaje da ideja nema dokaze, on tvrdi da nemamo šta da izgubimo ako proverimo njegove tvrdnje.

Paul Dejvis, fizičar i astrobiolog na Državnom univerzitetu u Arizoni, takođe sumnja da ćemo pronaći vanzemaljsku tehnologiju za nadzor, ali smatra da bi bilo korisno nauci da to svejedno proveri.

"Kolika je verovatnoća da će vanzemaljska sonda biti na nekoj od ovih orbitala, očigledno krajnje mala", rekao je Dejvis za "Lajv sajens", "ali ako nas to ne košta puno, zašto ne proveriti? Čak i ako ne nađemo vanzemaljca, možda pronađemo nešto zanimljivo".

Radar

Tajanstveni 'džep' podvodnog plina mogao bi sadržavati velike količine prirodnog plina ili CO2

prirodni plin

Tajanstveni džep plina zarobljen ispod morskog dna na obali Japana otkrili su geolozi koji su sondirali valove na Zemlji. Duga plava mrlja koja se nalazi unutar zelenog dijela predstavlja ogroman rezervoar stakleničkih plinova zarobljenih ispod morskog dna
Tokom ispitivanja tla seizmičkim talasima geolozi su otkrili misteriozni džep gasova zarobljenih ispod morskog dna pored obale Japana. Sastav gasova nije utvrđen, ali naučnici pretpostavljau da je reč ili o metanu, ili o ugljen-dioksidu, koji nastaju usled podizanja magme iz dubljih slojeva Zemlje.

Novootkrivene rezerve mogu biti netaknuti prirodni resurs ukoliko preovladava metan, koji bi mogao da se koristi kao gorivo, kažu naučnici. U suprotnom, možda je reč o tempiranoj bombi od gasova koja izazivaju efekat staklene bašte, koji bi mogli da odu u atmosferu i izazovu klimatske promene.


Komentar: Ni metan ni CO2 nemaju stvarni utjecaj na klimu, a ako je ovo ležište prirodnog plina, to bi moglo biti dobra za svjetske energetske potrebe


Bez obzira na to o kakvim je gasovima reč, naučnici kažu da ovo verovatno nije jedini rezervoar i da se slični džepovi kriju nedaleko od tog mesta, ali i u sličnim okruženjima širom sveta.

Seizmolog Andri Hendrijana i kolege sa Univerziteta Kjušu otkrili su rezervoar koristeći kompresione talase, koji, slično kao i oni koje pokreću zemljotresi, mogu da otkriju prirodu kamena ispod morskog dna kada se odbiju o njega.

- Seizmički kompresioni talasi obično se sporije kreću kroz gasove nego kroz čvrsta tela. Tako na osnovu procene brzine kretanja seizmičkih kompresionih talasa kroz tlo, možemo da identifikujemo podzemne rezervoare gasa i čak saznamo koliko su zasićeni - objašnjava koautor studije Andri Hendrijana.