Znanost i tehnologija
Znanstvenici već punih pola stoljeća pokušavaju pronaći znakove vulkanskih erupcija na Veneri, no njezina gusta atmosfera onemogućava promatranja sa Zemlje.
U novom istraživanju znanstvenici su u snimkama odavno završene svemirske misije uspjeli pronaći dokaze za vulkansku erupciju - vidjeli su kako vulkan na Veneri mijenja oblik i širi se te nešto nalik na lavu u grotlu.
Autori rada, objavljenog u časopisu Science, u sažetku tumače da je NASA-ina misija Magellan od 1990. do 1992. iz Venerine orbite snimala površinu planeta pomoću radara. Kada su istražili snimke vulkanskih područja, koje je dva ili tri puta napravio Magellan, identificirali su vulkanski otvor površine oko 2.2 km2, koji je u osam mjeseci između dvije radarske slike promijenio oblik.
NASA-in svemirski teleskop James Webb (JWST) snimio je nevjerojatnu sliku masivne zvijezde koja se sprema postati supernova i koja je udaljena 15.000 svjetlosnih godina od Zemlje
Riječ je o zvijezdi koja se naziva Wolf-Rayet 124 (WR 124) i koja je počela odbacivati svoje vanjske slojeve prije nego što će eksplodirati u još spektakularnijoj supernovi.
Zvijezda WR 124 je oko 30 puta masivnija od našeg Sunca. Kada ogromnim zvijezdama poput nje ponestane vodika za sagorijevanje u jezgri, umjesto toga počnu spajati teže elemente, a ta fuzija zauzvrat stvara snažne udare energije, ispuhujući nalete vjetra brzinom od milijun kilometara na sat.
Iako ti nabori u vremenu mogu biti iskrivljavanje stvarnosti, kada nam je zanimljivo, čini nam se da vrijeme prolazi brže, a kada nam je dosadno, ono se zna otegnuti u beskonačnost. Tehnički gledano, ta percepcija ne dolazi samo iz glave. Prema novom istraživanju, na nju utječe i naše srce.
"Otkucaji srca određuju tempo percepcije vremena"
"Otkucaji srca određuju tempo percepcije vremena. Vrijeme je dimenzija svemira i temeljna osnova za iskustvo nas samih. Naše istraživanje pokazuje da se iskustvo vremena iz trenutka u trenutak sinkronizira i mijenja s duljinom otkucaja srca", rekao je psiholog Adam K. Anderson sa Sveučilištu Cornell, a prenosi Science Alert.
Tim znanstvenika koji su došli do otkrića predvodili su dr. Rhys Grinter, Ashleigh Kropp, studentica na doktorskom studiju i profesor Chris Greening s Instituta za biomedicinska otkrića Sveučilišta Monash u Melbourneu. Tim je proizveo i proučavao enzim za potrošnju vodika dobiven iz bakterije koja se obično nalazi u tlu.
Enzim je izvanredno učinkovit
Nedavni rad tima pokazao je da mnoge bakterije koriste vodik iz atmosfere kao izvor energije u okruženjima siromašnim hranjivim tvarima. Profesor Greening rekao je da se već neko vrijeme zna da bakterije mogu koristiti vodik u zraku kao izvor energije za rast i preživljavanje, uključujući i arktičko tlo, vulkanske kratere i duboke oceane. Ali se nije znalo kako to čine. U ovoj studiji, objašnjeno je kako je ekstrahiran enzim odgovoran za korištenje atmosferskog vodika iz bakterije. Enzim koji vodik pretvara u struju nazvan je Huc.

Samo se nekoliko embrija izvedenih iz potpuno muških stanica razvilo u zdrave mišje mladunce
Ranije su naučnici su stvorili miševe koji su tehnički imali dva biološka oca kroz lanac složenih koraka, uključujući genetski inženjering. Međutim, ovo je prvi put da su održive jajne ćelije kultivisana iz muških ćelija i predstavlja značajan napredak. [Tim profesora medicinskih nauka Univerziteta Kjušu Katsuhiko Haiashi] sada pokušava da ponovi ovo dostignuće sa ljudskim ćelijama, iako bi postojale značajne prepreke za upotrebu jajnih ćelija uzgojenih u laboratoriji u kliničke svrhe, uključujući utvrđivanje njihove bezbednosti.
Gardijan nastavlja da objašnjava proces kojim su naučnici uspeli da proizvedu jajne ćelije iz muških ćelija:
"Brinicle" ili ledeni stalaktit zvuči kao nešto što je ispalo iz naučno-fantastičnog filma, ledeni prst koji se polako spušta odozgo i smrzava sve što dodirne. Riječ je o neobičnom podvodnom fenomenu kojeg možemo vidjeti u dubinama Antarktičkog okeana.
Reč "brinicle" složenica je dvije engleske riječi - "brine" (so) i "icicle" (ledenica). Ledeni prst putuje od ledene ploče prema dnu, a proces smrzavanja istjeruje so te pravi intenzivnu hladnoću. Slanu vodu koja se ne može zamrznuti zbog visoke koncentracije soli pa zbog toga tone prema dnu.
Novinar Sam Biddle, autor teksta koji se inače bavi tehnološkim temama na portalu, rekao je da federalni dokumenti o ugovoru, u koje je The Intercept imao uvid, otkrivaju da se Američka komanda za posebne operacije (SOCOM), odgovorna za neke od najtajnovitijih vojnih poduhvata u zemlji, priprema za vođenje propagandnih i obmanjujućih kampanja na internetu koristeći kontraverzne deepfake videozapise.
Dodao je da su SOCOM-ove aspiracije za sljedeću generaciju navedene u dokumentu o nabavi u kojem se navode mogućnosti kojima teži u bliskoj budućnosti i traže ponude od strana za koje smatraju da ih mogu ispuniti.
Komentar: Ako ga sada najavljuju, to je zato što ga već imaju i koriste.
Primjer deepfake tehnologije - ovo nisu Tom Cruise i Paris Hilton
Pogledajte također:
- Američki tajni ratovi
- Jeste li čuli za deepfake tehnologiju? Evo kako se već duže vrijeme može manipulirati masama
- Rastuća opasnost od deepfake tehnologije: Nixon čita lažan i izmišljen govor o katastrofi na Mjesecu koja se zapravo nikada nije dogodila
Curiosity je snimio fotografiju 2. veljače ove godine, dok je Sunce zalazilo iza skupine mračnih oblaka. Ti oblaci vise na neobično visokoj nadmorskoj visini, što sugerira da su vjerojatno napravljeni od leda ugljičnog dioksida, poznatog i kao suhi led.
NASA je fotografiju sablasnog izgleda objavila u ponedjeljak. Sunčeve zrake na slici probijaju se kroz marsovske oblake, osvjetljavajući ih prigušenim nijansama zelene i ružičaste boje.
Curiosity je također snimio i nebičan oblak u obliku pera iznad površine Marsa i koji svijetli ružičasto, zeleno i plavo.
Tamo gdje vidimo preljeve, to znači da su veličine čestica oblaka identične njihovim susjedima u svakom dijelu oblaka. Gledajući prijelaze boja, vidimo promjenu veličine čestica u oblaku. To nam govori o načinu na koji se oblak razvija i kako njegove čestice mijenjaju veličinu tijekom vremena, pojasnio je u izjavi Mark Lemmon, atmosferski znanstvenik.
Udarni val od eksplozije još uvijek se širi svemirom, što znači da se čak i sada može promatrati sa Zemlje. Tim koji ga proučava je koristio NASA-in Imaging X-ray Polarimetry Explorer (IXPE) za proučavanje polariziranih X-zraka iz ostataka supernove, a istraživači su svoja otkrića objavili u časopisu The Astrophysical Journal.
Energija koju bi naše Sunce emitiralo 10 milijardi godina
Eksplozija supernove nazvane Tycho oslobodila je toliku količinu energije koju bi naše Sunce emitiralo tijekom 10 milijardi godina, stoji u priopćenju NASA-e. Eksplozija je izbacila čestice u svemir brzinom blizu svjetlosti, a istraživači su koristili IXPE kako bi otkrili geometriju magnetskih polja blizu Tychovog udarnog vala.
Razumijevanje geometrije magnetskog polja omogućuje znanstvenicima da se pozabave nekim od najvećih pitanja u astrofizici, poput onoga kako Tycho i drugi objekti ubrzavaju čestice bliže brzini svjetlosti nego najmoćniji akceleratori čestica na Zemlji.
Kad su se vratili na brod Viking Expeditions i pokazali fotografije Danielu M. Mooreu, morskom biologu sa Sveučilišta Exeter u Velikoj Britaniji, odmah je znao da su naišli na "nešto nevjerojatno rijetko".
Kako se ispostavilo, ovi putnici su među rijetkima koji su uspjeli vidjeti divovsku fantomsku meduzu ili Stygiomedusa gigantea. Do tog trenutka, ovo je morsko čudovište prije toga uočeno samo 126 puta otkako je vrsta prvi put opisana 1910. godine. Čak su je i znanstvenici iz Monterey Bay Aquarium Research Institute - koji su proveli tisuće sati pod vodom - susreli samo devet puta.
Međutim, samo tjedan dana kasnije, tj. krajem siječnja 2022. još jedna grupa turista također je vidjela fantomsku meduzu, a zatim još jednu sredinom ožujka. Da bi pred kraj turističke sezone, između listopada 2022. i siječnja 2023., turistička podmornica zabilježila još sedam-osam viđenja.
Komentar: Pogledajte također: Sedam destruktivnih prolaza komete Venere pokraj Zemlje