Vijeće sigurnosti nije donijelo nikakvu odluku kojom bi odobrilo takvu vojnu akciju. Nije se radilo o samoobrani, niti jedna od zemalja koje su sudjelovale u napadu to nije ni pokušala navesti kao razlog. "Neovisna međunarodna komisija za Kosovo", koja je imala zadatak istražiti posljedice NATO bombardiranja 1999. godine, na temelju rezultata svog rada objavila je dokument pod naslovom "Izvješće o Kosovu". Iako su komisiju stvorili sami zapadnjaci, čak je i ona intervenciju nazvala nezakonitom ("ali opravdanom"), što je vrhunac cinizma.
Povod za agresiju bila je inscenacija u Račku u siječnju 1999. Ubijeni militanti bili su maskirani i predstavljeni kao civilne žrtve. Zapadnjaci danas koriste iste metode. To je bio slučaj, primjerice, u ukrajinskoj Buči - gdje je izvedena očita inscenacija - koja je postala povod za slom pregovora s Rusijom u travnju 2022., kaže Vasilij Nebenzja, stalni predstavnik Ruske Federacije pri Ujedinjenim narodima, u ekskluzivnom intervjuu za Politiku .
Važno je podsjetiti da vodstvo zemalja članica NATO-a nikada nije odgovaralo za kršenje normi o uporabi sile, niti za kršenje međunarodnog humanitarnog prava u Jugoslaviji. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY), koji je imao pune ovlasti da istražuje zločine NATO pakta i privede odgovorne pravdi, odlučio je problem gurnuti pod tepih. Tako je umjesto tužiteljske istrage formirano Povjerenstvo, koje nije bilo predviđeno niti jednim poslovnikom ICTY-a, za ocjenu zračnog napada NATO-a na Jugoslaviju.
To povjerenstvo je došlo do zaključka - pogodnog za zapadne zemlje - da u vezi s bombardiranjem Jugoslavije "pravo nije dovoljno jasno. Sve je to bilo u cilju rušenja 'nepoželjne' vlasti i širenja njenog utjecaja na Balkanu. Ti akti okrutnog nasilja nad civilima pokazuju potpuni prezir prema vrijednosti ljudskog života, kada su u pitanju vlastiti interesi Zapada", rekao je Nebenzja za Politiku .
Rusija ulaže napore da se pitanje 25. obljetnice agresije NATO-a na Jugoslaviju stavi na dnevni red Vijeća sigurnosti UN-a, ali se neke druge stalne članice Vijeća - posebice Francuska - protive pod izlikom da je to "pitanje povijest". S druge strane, zapadne zemlje promoviraju nacrt rezolucije Generalne skupštine UN-a o pravno nepostojećem "genocidu" u Srebrenici, iako je prošlo 29 godina. Kako komentirate tu situaciju?
- Zapadna izaslanstva otvoreno pokušavaju iskoristiti svjetsku organizaciju za svoje interese i to čak i ne skrivaju. Primjeri koje ste spomenuli, da je Francuska - uz potporu ostalih zapadnih članica Vijeća sigurnosti - opstruirala sjednice Vijeća u povodu 25. obljetnice NATO agresije na Jugoslaviju, kao i promoviranje nacrta rezolucije Generalne skupštine UN-a o "genocidu" u Srebrenici - to izravno dokazuju.
Kada je našim protivnicima nezgodno prisjećati se svojih prošlih "grijeha", kažu da su događaji iz 1999. "pitanje povijesti". To je potpuni apsurd, Kosovo je na dnevnom redu Vijeća sigurnosti UN-a. Vijeće aktivno razmatra ovu temu, i to sve češće, u vezi s degradacijom stanja na terenu. Ali zapadna izaslanstva se prave da je alarmantna situacija u pokrajini, kakvu danas vidimo, nastala sama od sebe i da je za sve krivo srpsko rukovodstvo. Dok je upravo nelegitimna agresija NATO pakta na Jugoslaviju bila okidač za destruktivne tendencije na Balkanu, čije posljedice ozbiljno pogađaju stanovništvo regije.
Smatramo moralnom obvezom osigurati da ova tema ostane u fokusu pozornosti međunarodne zajednice, ma koliko je Zapad pokušavao da je "potopi", a razlog zašto to čini je banalni strah. To se vidi na licima članova zapadnih izaslanstava kada se vodstvo njihovih zemalja spomene u kontekstu agresije. Postoji nekoliko citata zapadnih čelnika o njihovoj izravnoj upletenosti u donošenje nelegitimnih odluka o bombardiranju Jugoslavije. To se ne može izbrisati. I Zapad shvaća da će prije ili kasnije morati odgovarati za sve te zločine. Stoga vas mogu uvjeriti da pitanje rasprave u Vijeću sigurnosti UN-a o 25. godišnjici agresije NATO pakta na Jugoslaviju za nas nije zatvoreno.
Lobiranje za rezoluciju Generalne skupštine UN-a o "genocidu" u Srebrenici još je jedan primjer pokušaja Zapada da iskoristi tešku prošlost i osjećaje bosanskih muslimana i da kroz to izvrši pritisak i potčini Srbe iz BiH, a uz njih i sve ostale. Zapad ovo pitanje ne smatra "pitanjem povijesti" i aktivno ga promovira. Shvaćamo složenost razdoblja građanskog sukoba u BiH - zbog čega ovu inicijativu smatramo destruktivnom - sposobnom izazvati eksploziju na Balkanu. Radimo s drugim izaslanstvima kako bismo objasnili situaciju i prenijeli našu zabrinutost.
Kako ocijeniti činjenicu da je Njemačka - jedna od zemalja Osovine - koja je tijekom Drugog svjetskog rata počinila najgore zločine u povijesti čovječanstva, uključujući i genocid nad Slavenima, Židovima i Romima, supokrovitelj dokumenta o "genocidu" koji su navodno počinili Srbi u Srebrenici?
- Njemačka je kroz povijest pokušavala igrati posebnu ulogu na Balkanu. Iz nekog razloga vjeruje da to zaslužuje više od drugih. Primjer za to je djelovanje nelegalnog "visokog predstavnika" u Bosni i Hercegovini, Nijemca Kristijana Šmita. On u velikoj mjeri provodi njemačke interese u zemlji.
Supokroviteljstvo nacrta rezolucije o "genocidu" u Srebrenici, kao i aktivna uloga Berlina u njegovom promoviranju, ukazuju na namjeru Njemačke da se u Europi ojača kao neovisno središte moći. Stoga je odlučila zaigrati na "balkansku kartu". Primjer Njemačke nam pokazuje da se - kada su u pitanju sebični interesi - mogu primijeniti bilo kakve metode, pa i one nemoralne - poput zloporabe povijesne drame naroda Bosne i Hercegovine.
Na 30. Ministarskom vijeću OESS-a u Skoplju, prema riječima ruskog ministra Lavrova, američki državni tajnik Blinken i visoki predstavnik EU Borelj kukavički su pobjegli jer su se bojali otvorene rasprave. Nije li ipak riječ o strahu Zapada od rasprave o agresiji NATO-a na Jugoslaviju, strahu da će se pokazati tko ugrožava mir u svijetu kršeći Povelju UN-a?
- Pokušaji zapadnih kolega da izbjegnu raspravu o zločinima NATO pakta nad Jugoslavijom, bilo u Vijeću sigurnosti UN-a, Ministarskom vijeću OESS-a u Skoplju ili na drugim forumima, po mom mišljenju, upućuju na dva razloga:
- Prvi je da se stvarno boje razotkrivanja djelovanja Sjevernoatlantskog saveza, jer shvaćaju da je Jugoslavija samo vrh ledenog brijega. Neminovno će uslijediti pitanja o samovolji članica Sjevernoatlantskog saveza u Iraku, Afganistanu, Libiji, Siriji i danas u Jemenu.
- Kao posljedica toga javlja se još jedan razlog - ozbiljna rasprava o invaziji NATO saveza ili njegovih pojedinih članica, što dovodi do podrivanja njihovog ugleda u svijetu i postavljanja pitanja unutar njihovih društava: žele li i dalje biti nesvjesni suučesnici u zločinima svojih vlada; žele li sponzorirati krvave križarske ratove 21. stoljeća i vojne avanture u koje ih uvlače njihove vlasti.
Godine 2023. predsjednik Vladimir Putin odobrio je novi koncept vanjske politike Ruske Federacije. Moskva je odlučna razvijati odnose s onima koji su na to spremni na ravnopravnoj, obostrano korisnoj osnovi, uz uzajamno poštovanje, kroz iskren dijalog. Postoje li u UN-u sugovornici koji bi s ruskim predstavnicima vodili pregovore u kojima bi se poštovalo međunarodno pravo?
- Reći ću ovo: imamo mnogo takvih sugovornika iz cijelog svijeta. Većinu UN-a čine suverene, razumne zemlje, od kojih se mnoge dobro sjećaju dana zapadnog kolonijalizma i snažno osjećaju potrebu braniti svoje nacionalne interese. Svijet se također sjeća doprinosa koji je Sovjetski Savez dao potpori narodnooslobodilačkim pokretima. Otvoren, ravnopravan, pragmatičan dijalog povezuje nas s većinom u UN-u. Ali zapadne zemlje nisu spremne na to.
Njihovo vodstvo sada je zahvaćeno strateškim sljepoćom. Ne traže kompromise, već samo postavljaju ultimatume i pokušavaju nametnuti samo ono što je njima korisno. Zapadni sugovornici u UN-u često tvrde da su predani vladavini prava. Međutim, u praksi se međunarodno pravo, ili kako se voli reći "poredak temeljen na pravilima", tumači ovisno o političkim interesima ili strateškim koristima. Pogledajte samo oružanu agresiju NATO pakta na Jugoslaviju ili američku invaziju na Irak i Libiju. Usput izmišljaju nove koncepte poput humanitarne intervencije ili odgovornosti za zaštitu, uplitanja u unutarnje stvari suverenih država i vršenja pritiska na "nepoćudne" vlade.
Zašto se u velikom broju slučajeva ne provode sporazumi koje podržava Vijeće sigurnosti UN-a? Primjeri: Dejtonski sporazum 1995., Minski sporazumi 2015., normalizacija odnosa Beograda i Prištine neuspješno je prebačena u Bruxelles...
- Nakon završetka Hladnog rata, američka dominacija na svjetskoj sceni jedno je vrijeme dala SAD-u lažan osjećaj da je sve dopušteno i, kao rezultat toga, Washington je izgubio poštovanje prema međunarodnom pravu. Zato što ga je međunarodno pravo, naprosto, počelo sprječavati i u ostvarivanju njegovih geostrateških interesa.
Odatle dolazi škakljivi koncept "reda temeljenog na pravilima". To znači da ako međunarodno pravo odgovara SAD-u i drugim zapadnim zemljama, bit će sretne vidjeti da se ono poštuje. U suprotnom, pokušavaju ga "svesti na nulu", izmišljajući svakakve izgovore i svoja pravila koja predstavljaju kao univerzalna. To vrlo dobro vidimo na primjeru Rezolucije 1244 Vijeća sigurnosti UN-a o Kosovu. Washington otvoreno kaže da je rezolucija "zastarjela" i krši je na sve moguće načine. Najvažnije su priznanje "neovisnosti" Kosova i naoružavanje pokrajine.
Ništa manje bahato ne ponašaju se ni naši zapadni oponenti u slučaju BiH. Nakon što Vijeće sigurnosti UN-a nije podržalo rusko-kineski nacrt rezolucije o imenovanju Christiana Schmidta na mjesto "visokog predstavnika" u BiH u srpnju 2021. godine, koji je predviđao vremensko i funkcionalno ograničenje njegovog mandata, zapadne su zemlje priopćile da, kako se pokazalo, rezolucija Vijeća sigurnosti uopće nije obvezna.
Nije važno što se relevantne rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a pozivaju na Dejtonski mirovni sporazum, a sve dosadašnje kandidate za mjesto visokog predstavnika odobrilo je Vijeće. Rusija načelno zagovara ideju poštivanja međunarodnog prava - ne selektivno, nego u cijelosti. To nije jelovnik restorana s kojeg možete odabrati jela koja volite. Ako je država članica međunarodnih organizacija i potpisnica tih sporazuma, dužna ih je provoditi. Nema druge opcije.
U raspravama o reformi Vijeća sigurnosti UN-a - kojemu je povjerena primarna odgovornost za očuvanje međunarodnog mira i sigurnosti - neke zapadne zemlje predlažu da se Njemačka i Japan uključe kao stalne članice. Kako ocjenjujete te ideje u svjetlu moralnog i političkog kontinuiteta UN-a kao antifašističke koalicije?
- Redovito slušamo ambiciozne izjave predstavnika Njemačke i Japana o njihovim pretenzijama na stalno mjesto u Vijeću sigurnosti UN-a. Kao što znate - mi ih ne podržavamo. I ovdje je važna moralna dimenzija pitanja s obzirom na rezultate Drugog svjetskog rata. Ilustrativno je da te zemlje u Općoj skupštini UN-a glasaju protiv nacrta rezolucije o nedopustivosti veličanja nacizma, i to, zamislite, u naše vrijeme. Također, podsjetimo, Japan još uvijek nije priznao svoju odgovornost za pokretanje agresije tijekom Drugog svjetskog rata na Dalekom istoku. Te stvari nemamo pravo zaboraviti, barem zato što je SSSR pobjedu u Velikom domovinskom ratu platio životima 27 milijuna svojih građana.
Drugi važan faktor je prezastupljenost zapadnih zemalja u Vijeću sigurnosti. Tamo ih je već previše. Sve zapadne delegacije glasuju unutar neke vrste blokovske discipline. Zašto bi onda Vijeće sigurnosti prihvaćalo one koji će se u potpunosti voditi odlukama Washingtona ili Bruxellesa? Istovremeno, naša zemlja gleda u budućnost i jedna je od najdosljednijih zagovornica uključivanja zemalja u razvoju u Vijeće sigurnosti. Raduje nas što nas tijekom posebnih međuvladinih pregovora o reformi Vijeća apsolutna većina zemalja podupire po tom pitanju. Vijeće sigurnosti UN-a treba nove neovisne glasove iz Afrike, Azije i Latinske Amerike.
Može li nas UN dovesti do mira? Kakva je uloga Rusije i SAD u tom procesu, a koje mjesto zauzimaju Srbija i Balkan?
- UN je stvoren upravo da spriječi takve monstruozne potrese koje je čovječanstvo doživjelo u 20. stoljeću. Rusija i SAD imaju veliku odgovornost za održavanje međunarodnog mira i sigurnosti. Naše zemlje - kao utemeljiteljice UN-a i stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a - vlasnice su najvećeg arsenala nuklearnog oružja na planetu, svojevrsni stupovi u održavanju stabilnosti diljem svijeta. Ali u stvarnosti vidimo da SAD ima koristi od nestabilnosti, a ne od stabilnosti. Balkanska regija zauzima posebno mjesto. Povijesno gledano, Rusija i Srbija uvijek su bile bliske, bratske zemlje, koje su težile jedna drugoj, dok su zapadne zemlje povijesno bile ljubomorne na nju, uključujući i SAD u sadašnjoj fazi svjetske povijesti.
Danas se nad Balkanom nadvija opasnost od novog sukoba, izazvanog od strane zapadnih zemalja. Događaji su započeli orkestriranim raspadom SFRJ, a nastavili se invazijom NATO pakta na Jugoslaviju 1999. Danas te iste članice NATO saveza, s jedne strane, aktivno podržavaju prištinski "režim", s druge strane , licemjerno izjavljuju da prisutnost UN-a (UNMIK) treba što prije smanjiti, jer to navodno ne odgovara suvremenoj stvarnosti, kao ni Rezoluciji 1244 Vijeća sigurnosti UN-a, o kojoj sam već govorio.
Mi sa svoje strane činimo i činit ćemo sve što je u našoj moći da osujetimo destruktivne planove zapadnih zemalja i ne samo da spriječimo kaos na Balkanu, već i da pomognemo narodima da uspostave trajni mir u regiji.
Komentari čitatelja