Tajna povijest
Na ovoj karti, Antarktik nije prekriven ledenom površinom već gustom vegetacijom! Kako mapa iz 1513. godine može sadržavati kontinent koji je otkriven tek 1820. godine? Tko je mogao to zabilježiti na karti prije svih poznatih civilizacija? Hipoteza otvara vrata mogućnosti da je neka zaboravljena drevna civilizacija imala kapacitet da putuje do Antarktika, obilježavajući zemlju s tehnologijom za pravljenje mapa, nekad prije nego što su se ledne površine formirale.
I tko je to mogao učiniti dugo prije izmišljanja morskog kronometra u 18. stoljeću, koji je konačno riješio problem točnog praćenja zemljopisnih dužina na otvorenim morima?
Ako je konvencionalno znanje o povijesti ljudske rase točno, onda ljudska civilizacija nije dovoljno stara, niti je bila toliko napredna, da bi joj se pripisala mnoga misteriozna monolitska i arheološka nalazišta diljem svijeta.

Razglednica u “Svijet na horizontu, Svahili umjetnosti preko Indijskog oceana” u Nacionalnom muzeju afričke umjetnosti Smithsonian.
Fotografija: JP Fernandes, “Ostafrikanische Schönheit” (“Istočnoafrička ljepota”) u Zanzibaru, Tanzanija, prije 1900.
Znanstvenici su u srijedu rekli da su ispitali DNK 80 ljudi s pet lokacija u Keniji i Tanzaniji koji datiraju od otprilike 1250. do 1800. godine. Više od polovice genetskog inputa u mnogima od njih potječe od ženskih predaka s istočne obale Afrike, dok je značajan doprinos također došao iz Azije, od čega oko 90 posto od muškaraca iz Perzije - modernog Irana - i 10 posto iz Indije.
Nakon otprilike 1500. godine naše ere, najveći dio azijskog genetskog doprinosa prešao je na arapske izvore, pokazalo je istraživanje.
Obala Svahilija proteže se otprilike od somalijskog glavnog grada Mogadišua na sjeveru do tanzanijskog otoka Kilwa na jugu, a uključuje i dijelove Kenije i Malavija te arhipelaga Zanzibara i Komora u Indijskom oceanu.
Srednjovjekovni narod Svahili u gradovima-državama poput Mombase i Zanzibara izvozio je robu iz unutrašnjosti Afrike, uključujući slonovaču, zlato, ebanovinu i sandalovinu, kao i robove, na odredišta preko Indijskog oceana. Oni su također bili među prvim koji su prakticirali islam od subsaharskih naroda.

Pogled iz zraka prikazuje arenu iz rimskog doba koja strši iz brdovitog područja u Mastauri u Turskoj
Rimski amfiteatar potiče iz oko 200. godine nove ere, a otkrivena je 2020. godine, prenosti Live Science. Ovo je vreme vladavine dinastije Severa koja je obuhvatala pet careva od 193. do 235. godine.
Drevni grad Mastaura bio je bogat grad. Ljudi bi putovali iz Afrodizije, Efesa, Magnezije, Mileta i Priene da gledaju krvave borbe gladijatora.
Mumificirane ovce, psi, divlje koze, krave, gazele i mungosi pronađeni su u hramu zajedno s ovnovskim glavama, za koje se smatra da su zavjetni darovi koji ukazuju na kontinuirano štovanje Ramzesa II. na tom mjestu oko 1000 godina nakon njegove smrti, prema ministarstvu turizma i starina.
Dodaje se da će otkrića proširiti znanje o nalazištu u razdoblju koje obuhvaća više od dva tisućljeća sve do Ptolemejskog razdoblja.
Ptolemejsko razdoblje trajalo je oko tri stoljeća do rimskog osvajanja 30. godine pr. n. e.

Prikaz Notre-Dame de Paris u restauraciji
Restauratorski radovi u Parizu otkrili su da je to bila prva zgrada koja je koristila željezna ojačanja u izgradnji
Razarajući požar 2019. godine u katedrali Notre-Dame de Paris doveo je do novog otkrića o metodama korištenim za izgradnju kultne znamenitosti, nakon što su stručnjaci koji vode napore obnove katedrale istražili prethodno skrivene dijelove zgrade.
Nalazi su u srijedu u časopisu PLOS ONE objavili Maxime L'Heritier sa Sveučilišta Paris 8 i njegov tim. Otkrili su da je Notre-Dame de Paris možda prva poznata gotička katedrala koja je tijekom izgradnje pretežno koristila željezo za vezivanje kamenja. Katedrala je sagrađena sredinom 12. stoljeća i bila je najviša zgrada ikada podignuta u to vrijeme, sa svodovima koji dosežu visinu od 32 metra (104 stope).
Iako su prethodna istraživanja sugerirala da je ovaj rekord postignut kombinacijom brojnih arhitektonskih inovacija, do sada stručnjaci još uvijek nisu imali potpuno razumijevanje materijala korištenih u izgradnji ili koliku je ulogu željezo imalo u ovom pothvatu.
Međutim, požar iz 2019. omogućio je arheolozima pristup prije neviđenim dijelovima Notre-Damea. L'Heritier i njegov tim uspjeli su dobiti uzorke materijala od 12 željeznih spajalica korištenih za spajanje kamenja u različitim dijelovima zgrade, uključujući tribine, brodske prolaze i gornje zidove.
Komentar: Pogledajte također:
- Kosturi u sarkofazima iz katedrale Notre Dame identificirani kao visoki svećenik i mladi plemić
- MIT rješava misterij zašto je rimski beton bio tako izdržljiv
- Tajni astronomski sat od vitraja u katedrali u Strasbourgu osvjetljava svaki ekvinocij
- Vitraji katedrale u Canterburyju jedan su od najstarijih na svijetu

Ovaj uzorak ljudskog zuba tretiran je za karijes prije 14.000 godina, što ga čini najstarijim poznatim dokazom stomatološke prakse
Do nedavno se mislilo da je najstariji dokumentovani slučaj iz neolita u Pakistanu pre 9.000 godina. Kod 9 osoba primećeno je bušenje zuba uz pomoć kamenih alatki uz pomoć strele.
Međutim, kod ovih osoba nisu primećene plombe već su im zubi bili izbušeni kako bi se, verovano, karijes uklonio. Neki istraživači bušenje zuba povezuju sa kulturnom praksom, a ne sa stomatologijom i potrebom da se osobe reše bola koji stvara pokvareni zub.
Hram u Esni, koji se nalazi 60 km južno od Luksora, izgrađen je u doba Ptolomeja, a do danas je preživjelo samo predvorje koje je dodano za vrijeme vladavine cara Klaudija. Ono što je specifično za ovaj dio građevine je da je svojom ljepotom zasjenio mnoga nalazišta starog Egipta, zbog čega arheolozi posljednjih godina predano rade kako bi mu vratili nekadašnji sjaj.
Prošle godine iznenadili su nas prikazima božica Nekhbet i Wadjet koje su nakon pažljivog čišćenja otkrili ispod zemlje i ptičjeg izmeta. Da će tijekom ove sezone otkriti prikaze zodijaka, boga Khnuma s glavom ovna, kao i pet planeta našeg sunčevog sustava.
Od djevojčica rođenih s dvije glave do novorođenčadi s paraliziranim nogama, irački liječnici u Falluju od 2005. godine upozoravaju da se rađa ogroman broj djece rađa sa ozbiljnim rođenim manama i bolestima, dodajući da građani mnogo češće oboljevaju od karcinoma nego prije Bitke za Falluju.
Svoje tvrdnje, kako prenosi Independent, potkrijepili su istraživanjem prema kojem se broj karcinoma kod odraslih povećao četiri puta, a kod djece do 14 godina čak 12 puta.
Smrtnost dojenčadi u tom iračkom gradu nakon američkog napada postala je tolika da je četiri puta veća nego u susjednom Jordanu i osam puta veća nego u Kuvajtu.
Dr. Chris Busby, gostujući profesor na Sveučilištu Ulster i jedan od autora studije na 4800 ispitanika u Falluji, rekao je da je teško odrediti točan uzrok raka i urođenih mana, ali da su oni definitivno rezultat napada .
"Da bi se proizveo ovakav učinak, u vrijeme napada 2004. godine moralo je doći do nekog vrlo velikog izlaganja mutagenom materijalu", potvrdio je on.
Grad od 12 hektara postojao je između kasnog 6. i sredine 8. stoljeća, prethodeći islamskoj civilizaciji, prema Odjelu za turizam i arheologiju Umm al-Quwain.
Nalazi arheologa otkrivaju da je grad jedno od "najvećih preživjelih urbaniziranih naselja ikada pronađenih" u današnjim UAE, a vjeruje se da je u njemu živjelo hiljade stanovnika, od kojih su se mnogi oslanjali na industriju bisera. Kuće zajednice građene su od lokalnog kamenja na plaži i materijala iz okolnog okoliša, a krovovi su im bili od palminih debala.
Abu Ghraib je zatvor u istoimenom iračkom gradu u blizini Bagdada. Prve zgrade izgradila je britanska građevinska tvrtka 50-ih godina prošlog stoljeća, a objekti su od samog početka korišteni kao zatočenički objekti. Kasnije, tijekom američke okupacije Iraka, pojavili su se užasi o maltretiranju i mučenju zatvorenika.
Komentar: Tijekom ranih faza rata u Iraku, pripadnici vojske Sjedinjenih Američkih Država i CIA-e počinili su niz kršenja ljudskih prava i ratnih zločina protiv zatvorenika u zatvoru Abu Ghraib u Iraku, uključujući fizičko i seksualno zlostavljanje, mučenje, silovanje i ubijanje Manadela al-Jamadija.
Za vrijeme vladavine Sadama Huseina, posebno čuvani zatvor bio je podređen Upravi za opću sigurnost (Amn el Am) u kojem su se, prema pisanju zapadnih medija, odvijala masovna mučenja i pogubljenja političkih zatvorenika vladajućeg režima. Međutim, nema dokaza da je zatvor bio politički. Na to ukazuje i masovna amnestija zatvorenika osuđenih za kaznena djela iz Općeg kaznenog zakona koji su pušteni 2002. godine, neposredno prije početka invazije zapadne koalicije na Irak. Također nema dovoljno dokaza koji bi poduprli tvrdnje o masovnim pogubljenjima jer je otkriveno da su 993 zatvorenika bila pokopana u masovnim grobnicama u blizini zatvora tijekom cijelog razdoblja, iako je Zapad tvrdio da su pogubljene tisuće.
Komentar: Velika je razmjera i dubina izopačenosti koju su dosegli svi koji su učestvovali u tim događajima.
Komentar: Pogledajte i: