Macron
© Reuters

Francuski predsjednik Emmanuel Macron, kojeg je u Elizejsku palaču, zajedno s njegovom partnericom Brigitte, doveo Jacques Attali, zaista je uvjeren da je veliki državnik. Ranije je iračkom premijeru rekao "kako šiitska armija u Iraku, koja broji 120 000 vojnika, mora biti razoružana", što je ponovio i tijekom susreta s premijerom regije Kurdistan, Nechirvanom Barzanijem, na zajedničkoj tiskovnoj konferenciji u Parizu održanoj u subotu, 2. prosinca 2017.

Naravno, odgovor Bagdada je isti kao i Washingtonu, kada je uputio isti zahtjev.

Irački premijer je izjavio kako SAD nemaju pravo reći što Bagdad mora činiti, dodajući kako su snage Hashd Al-Shaabi snage "patriotski borci pod zapovjedništvom iračkog premijera".

Dakle, Emmanuelu Macronu ostaje jedino da krene sam u iračku pustinju i da s "drugaricom učiteljicom" Brigitte prisili Abu Mahdija Al-Muhandisa i Hadija Al-Amirija i njihove borce da polože oružje.

Treba spomenuti i zanimljivost diplomatskih napora predsjednika Macrona u Burkini Faso.

Podsjetimo da je u toj zemlji 15. listopada 1987. godine, zajedno sa svojim zamjenikom Blaiseom Compaoreom, ubijen je Thomas Sankara. Razlog ovog tragičnog događaja je bilo Sankarino odbijanje plaćanja kolonijalnog javnog duga i pokušaj da od Burkine Faso stvori samodostatnu i suverenu državu, čime je neizbježno navukao antipatije zemalja kao što su Sjedinjene Države, Francuska i Engleska.


Komentar: Komentar: Thomas Sankara: Čovjek koji je preporodio Burkinu Faso, francuski kolonizatori i MMF mu to nisu mogli oprostiti



Ovaj događaj pokazuje koliko vrijedi diplomacija Emmanuela Macrona, koji je u Africi gotovo izazvao diplomatski incident.

Macron je krajem prošlog mjeseca otišao u Burkinu Faso, točnije u glavni grad Ouagadougou, kako bi se susreo sa studentima i pozvao ih da o Francuskoj razmišljaju kao o "paternalističkoj" zemlji. Da je rekao samo to, izazvao bi osmijehe, ali to nije sve, jer je Macron pozvao studente "da ga ne tretiraju kao da je predsjednik Burkine Faso". Ali, nije se zaustavio ni ovdje.

"Govorite mi kao da smo još uvijek kolonijalna sila, ali ja se ne želim brinuti o električnoj energiji na sveučilištima Burkine Faso! To je zadatak vašeg predsjednika", rekao je Emmanuel Macron.

Kada je predsjednik zemlje Kaborè napustio prostoriju, Macron je dodatno pogoršao situaciju.

"Eto, odlazi. Ma ne, ostani ovdje! Ništa, otišao je popraviti klima uređaj", rekao je Macron, što je bila šala koja se nije svidjela nikome.

Ali najbolje je tek trebalo doći. Macron je odgovorio na otvorena pitanja studenata koji su ga pitali o trgovini izbjeglicama.

"Tko su trgovci ljudima? To su Afrikanci, prijatelji moji, a ne Francuzi", odgovorio je Macron.

Naravno, mediji su pokušali umanjiti značaj incidenta smušenog predsjednika i sintetičkog političkog proizvoda Jacquesa Attalija, koji je izmišljen na brzinu samo kako bi se otklonila i najmanja mogućnost da Marine Le Pen pobijedi na izborima.

Čak i da je izjava Emmanuela Macrona istina, i dalje je primjetna bahatost kojom je francuski predsjednik izgovorio ove riječi. Reći to u zemlji koja više od drugih platila teret zapadnog kolonijalizma je neoprostivo.

Kada je izjavio "da treba zahvaliti francuskim vojnicima", još jednom je pokazao bezdušnost ne samo prema zemlji s kojom je bilo gorkih sporova zbog kolonijalne prošlosti, nego i zbog raznih vrsta zlostavljanja od strane francuskih vojnika, koji očigledno nisu ostali upamćeni po dobru među lokalnim stanovništvom.

Čak i ako je istina da su u trgovinu ljudima uključene zločinačke skupine iz Afrike, još više je istina da stotine tisuća i milijuni ljudi bježe od izvoza "univerzalnih zapadnih vrijednosti", što je na Crnom kontinentu obično popraćeno "humanitarnim" vojnim intervencijama. Ako i nije tako i gdje su na vlasti marionetske vlade, stanovništvo je toliko osiromašeno da u Europu bježe kao ekonomske izbjeglice.

Činjenica je da je u prošlosti premalo učinjeno kako bi se stvorili uvjeti da afričke zemlje same stvore pristojnu budućnost za vlastite građane. Tragičan kraj Sankare je primjer koji narode Afrike treba podsjetiti da Macrona i njemu slične treba tretirati onakvima kakvi jesu.