Zanimljivo je da je sastanak ministara vanjskih poslova zemalja skupine G7 u Torontu u velikim dijelom bio posvećen Rusiji, manje ekonomijama ovih sedam zemalja.
The Washington Post naglašava kako je na sastanku ministara vanjskih poslova G7 u Torontu velika pozornost posvećena aktivnostima Rusije u različitim regijama. Autor članka napominje kako su se zemlje ove skupine, nakon što je Rusija lišena članstva u G7 zbog aneksije Krima, vratile na točku na kojoj se utemeljila zajednica, a to je "zaštita demokracije i slobode".
"Diplomati iz sedam vodećih zemalja svijeta su se sastali u Torontu kako bi raspravljali o tome kako se suočiti s Rusijom u Siriji i Ukrajini i Iranu na Bliskom istoku", piše The Washington Post, iako zemlje skupine G7 odavno nisu "vodeće u svijetu", ni po ekonomiji, ni po političkoj težini.
Prema autoru članka, na dvodnevnom sastanku ministara vanjskih poslova zemalja G7 je izražena"opća zabrinutost zbog Rusije".
"Stupanj pogoršanja odnosa između Sjedinjenih Država i Rusije bio je vidljiv primjerom ponašanja Kremlja i terminima koji se najčešće koriste za ključnog protivnika Washingtona - Iran", piše The Washington Post.
"Među zemljama skupine G7 postoji jedinstvo u suprotstavljanju neprijateljskom ponašanju Rusije", rekao je za američki list visoki dužnosnik State Departmenta. Prema njegovim riječima, dijalog s Rusijom će se nastaviti, ali Rusija mora odgovarati za "neprijateljsko ponašanje i pokušaje destabilizacije drugih država".
Autor članka tvrdi kako su akcije Rusije podsjetile na činjenicu da je izvorna svrha skupine G7, utemeljene 1975. godine, "zaštita vrijednosti demokracije i slobode". Sada, kada su odnosi između Zapada i Rusije dosegli najveću razinu sukoba od Hladnog rata, zemlje G7 su se ujedinile oko navodnih "vrijednosti" za koje se zalažu.
Osudile su Rusiju zbog upotrebe nervnog plina protiv bivšeg ruskog agenta. Također su objavile izjavu u kojoj podržavaju napad zapadnih zemalja na Bashara Al-Assada. Francuski predsjednik Emmanuel Macron je izjavio kako zapadne zemlje još uvijek ne mogu napustiti Siriju, jer će inače ostaviti prostor za akcije Irana, Assada i drugih u arapskoj zemlji.
Na summitu je bilo toliko mnogo tema da se čak morao odgoditi jedan od sastanaka. Riječ je o dogovoru o iranskom nuklearnom programu, za kojeg Donald Trump prijeti da će ga raskinuti. Osim toga, diplomati su razgovarali o mogućem sastanku između Donalda Trump i sjevernokorejskog lidera Kim Jong-una.
Sjedinjene Države je na ovom summitu predstavljao prvi zamjenik državnog tajnika John Sullivan, jer je Rex Tillerson dobio otkaz, a direktor CIA-e Mike Pompeo još nije imenovan na ovu dužnost. Prema riječima stručnjaka, nedolazak Mikea Pompea je bio veliki propust, jer je mogao komentirati njegov tajni sastanak s čelnikom Sjeverne Koreje.
The Washington Post citira i politologa sa Sveučilišta u Torontu, koji je savjetovao Trumpa da pronađe avion i pošalje Pompea na sastanak, čak i sa statusom direktora CIA-e.
The Washington Post za kraj dodaje kako će se čelnici zemalja G7 sastati u Kanadi u lipnju.
Podsjetimo da skupina G7 to nije još od 2014. Već tada su u ekonomskom smislu Francuska i Velika Britanija bile na osmom i desetom mjestu , a među prvih deset nedostaju Kanada i Italija. U budućnosti će unutar G7 ostati samo SAD i Japan, a na globalnoj razini će čak i Njemačka pasti na deseto mjesto. U trenutku izbacivanja Rusije je lista prvih deset svjetskih ekonomija izgledala ovako: 1.) Kina, 2.) SAD, 3.) Indija, 4.) Japan, 5.) Njemačka, 6.) Rusija, 7.) Brazil, 8.) Francuska, 9.) Indonezija, 10.) Velika Britanija.
Tada je Pew Research Center u prognozi za 2050. izašao sa sljedećom listom: 1.) Kina, 2.) Indija, 3.) SAD, 4.) Indonezija, 5.) Brazil, 6.) Meksiko, 7.) Japan, 8.) Rusija, 9.) Nigerija, 10.) Njemačka.
Kada se 2016. počelo govoriti o potrebi vraćanja Rusije u G7, glasnogovornik predsjednika Vladimira Putina, Dmitrij Peskov, više nego jasno je Europljanima rekao da je Rusija već u klubu G20, a da "papirnata skupina G7" ionako ujedinjuje američke vazale i za Rusiju je nezanimljiva.
Ipak, G7 sam sebe još uvijek predstavlja kao "nedostižni elitni klub koji upravlja svijetom". Ali elita skupine G7, na primjer, uključuje i političkog patuljka Kanadu, a s druge strane ne uključuje azijske divove Indiju i Kinu.
Italija je također dio skupine, iako se zemlja bori s dugom od preko 2000 milijardi eura i tempirana je bomba eurozone, čak gora i od Grčke.
Postoji i niz drugih pokazatelja koji potvrđuju činjenicu da je G7 klub propalih aristokrata koji još uvijek vjeruju u svoju neodoljivu privlačnost.
Angelu Merkel više ne podnose ni sami Nijemci, kao ni većina naroda južne i istočne Europe. Francuski predsjednik Macron ne zna kako smiriti socijalne nemire u zemlji. Italija i nema pravog premijera, a nova bi vlada vrlo lako mogla biti euroskeptična. Zanimljiv je domaćin susreta ministara, kanadski premijer Justin Trudeaua, koji sebe naziva "feministom", a prodaje oružje vrijedno milijarde dolara Saudijskoj Arabiji, zemlji s "najvećim pravima žena na svijetu". Za Veliku Britaniju je upitno hoće li uopće ostati "velika", jer još nije jasno kako će se riješiti problem Škota i Iraca koji žele ostati u EU, budući da na Brexitu nisu glasali za izlazak.
Dakle, ako je skupina G7 nekada i predstavljala "svjetsku elitu", to danas sigurno više nije, čak i uz sve argumente na njihovoj strani, kao što su odlični ekonomski pokazatelji u Njemačkoj ili američki vojni proračun oko 700 milijardi dolara.
Komentar: Uspon Rusije i "Smak svijeta"