Iran

Stiskanje iranskog gospodarstva
SAD i Izrael su već desetljećima vodile promjene režima na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi. U kaosu koji je uslijedio, Iran je prošao kroz transformaciju što je prirodno proširilo njegov utjecaj. Sada, uzrujani posljedicama svojih postupaka, SAD i Izrael imaju novi plan: uzeti globalno gospodarstvo kao taoca da bi prisilili Iran da napusti taj utjecaj. Kao i obično, Rusija se trudi da upravlja ludilom Zapada, uz održavanje kursa za bolju budućnost.

1. svibnja 2018., nekoliko sati nakon što je Netanyahu prikazao svoju bizarnu powerpoint prezentaciju "Iran je lagao", a tjedan dana prije nego što je Trump odbacio sporazum s Iranom, Netanyahu i Putin imali su telefonski razgovor. Tijekom ovog razgovora, Putin je naglasio važnost sporazuma za međunarodnu stabilnost, ponovivši kako to mora biti "strogo poštovano od svih strana". Kako nije jedan od onih koji uzimaju u obzir "međunarodnu stabilnost", Netanyahu je imao druge ideje.

Tjedan dana kasnije, Trump je priopćio kako Sjedinjene Države izlaze iz iranskog sporazuma, što je zapravo značilo povećanje umjesto da smanji gospodarski pad zemlje. Govoreći na zakladi Heritage, državni tajnik Pompeo izjavio je da će to biti "najsnažnije sankcije u povijesti", te da će SAD "primijeniti financijski pritisak bez presedana na iranski režim". Sada je jasno zašto su Merkel i Macron bili toliko očajni da razgovaraju s Trumpom da odustane od ove odluke.

Prije (ponovnog) nametanja sankcija EU je bila glavni trgovinski partner Irana. Nakon što je Obama ublažio sankcije, europske tvrtke su se trgavale kako bi obnovile posao, i to ozbiljno. Od 2013. do 2017. godine, trgovina EU s Iranom dramatično je porasla, s rastom uvoza 89,7 posto, a izvoza gotovo 20 posto, a prošlogodišnji promet dosegao je 23,5 milijardi dolara.

Sada nekoliko velikih tvrtki - odnosno Peugot, Boeing, Airbus i Shell - riskiraju gubitak milijardi u poslovima ili, ako održavaju poslovne veze, gubitak poticaja američkog kredita i nametanje teških kazni. Dužnosnici EU govore robusno, ali čini se da su njihove ruke vezane i ustavnom poveljom Europske unije (koja propisuje da moraju slijediti vodstvo NATO-a u vanjskoj politici) i praktičnim posljedicama odstupanja od američkih financija.

Ali to je samo Europa. Kao što Hill kaže :
Kineska trgovina s Iranom iznosila je više od 37 milijardi dolara u 2017. godini - izvezla je robu u vrijednosti od 18,59 milijardi dolara, što je porast od 13 posto na godišnjoj razini. Kina je činila oko 21 posto izvoza Irana; Ujedinjeni Arapski Emirati 14 posto (vrijedi više od 5 milijardi dolara); Irak 14 posto (vrijedi više od 5 milijardi dolara); Južna Koreja 9,5 posto (vrijedi više od 3,4 milijarde dolara); i Indija 6 posto od siječnja do listopada 2017. godine.
Postoji mogućnost da određene tvrtke mogu podnijeti zahtjev za "izuzeća" koja im dopušta nastavak trgovine s Iranom. Međutim, Trump ostaje ćutljiv o tome hoće li ih ovlastitii ili neće, a tajnik državne riznice Steven Mnuchin izjavio je da će se ukinuti sve dozvole koje Airbusu ili Boeingu omogućavaju prodaju Iranu. Štoviše, SAD i Izrael su postavili bombu u globalno gospodarstvo i, iako su namjeravali ukloniti Iran, postoje mnogi, mnogi posmatrači koji će značajno trpjeti.

Ali ako je ovo razmišljanje "umjetnosti dogovora", šta je onda to što oni žele? Trump bi mogao tražiti veće cijene nafte za američke naftne tvrtke i bolju poziciju za američke tvrtke koje se bave Iranom. Pritisak na strane tvrtke nesumnjivo će osigurati utjecaj u drugim pregovorima. No, bio je to Pompeo koji je iznio srž manevra: promjena režima. Pompeo je u svom izlaganju u zakladi Heritage postavio zahtjeve duboke države, navodeći: "Mi smo otvoreni za nove korake ne samo s našim saveznicima i partnerima, već i s Iranom, ali samo ako je Iran spreman napraviti velike promjene."

Ovdje su njihove predložene izmjene:
  1. Iran mora obavijestiti Međunarodnu agenciju za atomsku energiju (IAEA) o svim aktualnim aspektima svog nuklearnog programa i zaustaviti ove aktivnosti u budućnosti.
  2. Iran mora zaustaviti obogaćivanje i nikad ne pokrenuti ponovnu preradu plutonija. To uključuje zatvaranje reaktora teške vode.
  3. Iran također mora pružiti IAEA bezuvjetan pristup svim mjestima diljem zemlje.
  4. Iran mora okončati proliferaciju balističkih projektila i zaustaviti daljnje pokretanje ili razvoj nuklearnih raketnih sustava.
  5. Iran mora osloboditi sve građane SAD-a, kao i građane naših partnera i saveznika, svaki od njih koji je pritvoren zbog lažnih optužbi.
  6. Iran mora završiti potporu terorističkim skupinama na Bliskom istoku, uključujući libanonski Hezbollah, Hamas i palestinski islamski džihad.
  7. Iran mora poštovati suverenitet iračke vlade i dopustiti razoružanje, demobilizaciju i reintegraciju šiiskih milicija.
  8. Iran također mora okončati svoju vojnu potporu za Houthi miliciju i raditi na mirnom političkom poretku u Jemenu.
  9. Iran mora povući sve snage pod iranskim zapovjedništvom u cijeloj Siriji.
  10. Iran također mora završiti potporu Talibanima i drugim teroristima u Afganistanu i regiji te prestati štititi vodeće vođe al-Qaide.
  11. Iran također mora okončati podršku snagama iranske revolucionarne garde koje podržavaju teroriste i militantne partnere širom svijeta.
  12. Iran mora okončati svoje prijeteće ponašanje protiv svojih susjeda - mnogi od njih su američki saveznici. To svakako uključuje i prijetnje uništenjem Izraela i lansiranje njegovih projektila u Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate. To također uključuje prijetnje međunarodnim dostavama - i destruktivnim hakerskim napadima.
Njegov popis bi mogao zvučati, informiranom čitatelju, poput niza izraelskih halucinacija. Ali ono na šta se stvarno svodi je potpuno i nedvosmisleno ograničavanje utjecaja Irana u regiji. Kako, dakle, nastaviti?

Pa 18. svibnja, Putin i Assad su imali "iznenadni sastanak" kako bi razgovarali o povlačenju stranih snaga sa sirijskog tla. U raspravi o tome svaki od njih je dijelio znatno drugačiji pogled na situaciju. U pitanjima geopolitičke važnosti, očekuje se da su riječi vrlo pažljivo odabrane. Imajući to na umu, informativna razlika između Assadove i Putinove verzije "povlačenja stranih vojnika" otkrivena je kada je Asad govorio o uklanjanju svih "ilegalnih stranih snaga" dok je Putin izričito izjavio da "sve strane snage" trebaju da se evakuiraju iz zemlje - vjerojatno uključujući i Iran:
"Izjavljujemo da je ostvarivanjem velikih pobjeda i izuzetnim uspjesima sirijske arapske vojske u borbi protiv terorizma i aktiviranjem političkog procesa nužno da se sve strane snage povuku sa teritorija Sirijske arapske Republike."
Iran je na neočekivano neprijateljski način odgovorio na izjavu Rusije:
"Nitko ne može prisiliti Iran da učini bilo što, Iran je neovisna zemlja koja određuje vlastitu politiku", rekao je glasnogovornik iranskog ministarstva vanjskih poslova Bahram Qasemi novinarima na dnevnoj tiskovnoj konferenciji u ponedjeljak.

"Prisutnost Irana je na poziv Sirijske vlade da se bori protiv terorizma i brani teritorijalni integritet Sirije i trajat će sve dok sirijska vlada želi da Iran pomogne", dodao je. "Oni koji su ušli u zemlju bez suglasnosti sirijske vlade moraju napustiti Siriju".
Kao što je istaknuto nedavno na Behind the Headlines, Rusija ne želi ekspanzionistički Iran. Ruske namjere su jasno izražene u riječi i djelu: oni žele da podrže sirijsku i iransku obranu kako bi ponovno uspostavili ravnotežu moći u regiji. Što se tiče Izraela s nuklearnom moći, Putin je izuzetno jasno objasnio da će bilo kakva uporaba nuklearnog oružja na ruskom savezniku biti suočena s trenutnim odgovorom Rusije.

Prirodno, Iran nije želio da odstupi od bilo kakvih strateških prednosti koje je učinio nad onima koji svakodnevno pozivaju na njegovo uništavanje. Umjesto toga, on je poduprijeo svoju strategiju na nastavak gospodarskih odnosa s Europom kako bi nadoknadio učinke sankcija. Europska komisija pokrenula je zakonske i financijske procese potrebne za zaštitu tvrtki koje rade u Iranu, povećavajući sveukupno gospodarsko partnerstvo i olakšavajući financiranje tih projekata od strane Europske investicijske banke.

Ponovo, u tim događajima vidimo "nepokretan objekt" u jakom neslaganju s ''nezaustavljivom silom''. Prvi krug američkih sankcija stupit će na snagu u kolovozu kada će SAD sankcionirati Iranov automobilski sektor, metalurgijsku i čeličnu industriju, sve značajne transakcije iranskih riala, bilo koju novčanicu američkog dolara koje je kupio Iran i svako olakšavanje iranskog državnog duga.

U studenom će SAD povećati ulog i sankcionirati sve iranske luke, naftne transakcije, energetski sektor, sve planove osiguranja, bilo kakve inozemne financijske transakcije ili usluge razmjene poruka s Iranskom središnjom bankom.

Da li su SAD moćne kao i uvijek? Mogu li one zapravo provesti ekonomsku opsadu Irana? Tko će dobiti ono što žele: Trumpov "sjajni, novi iranski dogovor"; ili promjenu režima duboke države?

Na putu do odgovora na ta pitanja, neki prilično interesantni događaji nam vjerojatno dolaze.