Holokaust 2: Dobrodošli u džunglu

Fritz Gerlich bio je njemački novinar za vrijeme Hitlerovog uspona na vlast, poznat po svojim oštrim kritikama Führera. Njegov najkontroverzniji rad uključuje montiranu sliku koja prikazuje Hitlera s prenaglašenim crtama lica i ruku, pod ruku s crnkinjom.

U članku koji je pratio sliku, Fritz sugerira čitateljima da po zakonima fiziognomije (pseudoznanost o predviđanju raznih duševnih svojstava pojedinca prema njegovoj fizionomiji, op. prev.) koju je Hitler u to vrijeme promicao, sam Hitler uopće nije Arijevac već pripada mongolskom podtipu. Gerlich je i prije koristio snagu pera u suprotstavljanju Hitleru na svakom koraku, ali ta uvreda zapečatila je njegovu sudbinu. Dok je radio na još jednom razotkrivanju Hitlera, uhapsili su ga i odvukli u koncentracijski logor Dachau, gdje je ubijen nešto više od godinu dana kasnije.

Gerlich je jedan od mnogih primjera novinara koji su zaplašivani, mučeni i ubijani samo zbog otkrivanja istine. Zlo se može sakrivati jedino u mraku. Počeo sam s ovim primjerom jer se želim pozabaviti nekim drugim novinarima današnjice koji su ubijeni pod sumnjivim okolnostima. Izgleda da nam predstoji ponavljanje lekcija, iako smo se zarekli da to gradivo nećemo nikad zaboraviti.

Nedugo nakon novogodišnjih praznika, veteran iračkog rata David Crowley i njegova obitelj pronađeni su mrtvi u njihovoj kući u Minnesoti. David je radio na dokumentarnom filmu pod nazivom Siva država (Gray State), koji upozorava na policijsku državu, ovdje u SAD-u. Njihovi prijatelji i familija nisu primjetili da su imali ikakve nevolje, nisu imali financijske probleme i ne postoji nikakvo očigledno objašnjenje za tu tragediju što je neke navelo na teoretiziranje o tome kako su David i njegova familija ubijeni od strane vlasti. Naravno, ovih dana teško možemo očekivati istinsko razotkrivanje s obzirom da živimo u ”policijskoj državi”, ali to ne znači da mnogi neće pokušati.

Možda ćete se sjetiti Michaela Hastingsa. Bio je novinar za Rolling Stone dok nije poginuo u prometnoj ”nesreći” 2013. Hastings je radio na priči o CIA-i. Nekoliko sati prije smrti stupio je u kontakt s odvjetnikom koji je imao veze s osobljem Wikileaksa, jer je otkrio da je pod istragom od strane FBI-a. Atentat je uobičajena taktika organizacija koje poznajemo po njihovim skraćenicama, dekadama im već polazi za rukom nekoga ubiti, a onda sve lijepo namjestiti da izgleda kao samoubojstvo, saobraćajna nesreća, ili srčani udar. To je nešto suptilnije od crnih čizmi i koncentracionih logora, ali ima isti efekt.

Kad već spominjemo nacističke huligane u crnim čizmama pada mi na pamet još nekoliko ekstremnih događaja koji su se dogodili tek prošle sedmice. Policajci su se ponašali potpuno isto kao i nacistički huligani i prošli nekažnjeno. Policija ubila 17-godišnju djevojku u Coloradu zato jer je vozila ”ukradeni” auto. Po riječima očevidaca, policija je prišla autu, otvorila vatru na Jessicu Hernandez koja je bila za volanom, tako da je izgubila kontrolu nad vozilom i udarila u jednog policajca. Policija tvrdi da ih je ona prva ”napala” prisiljavajući ih da počnu pucati.

Velika neslaganja između svjedočenja očevidaca i svjedočenja policije postaju uobičajena. Jessica nije bila nasilni kriminalac, bila je tìnejdžerica i po svim svjedočenjima pomagala je ljudima iz svoje okoline. Još uvijek nije razjašnjeno tko je vlasnik automobila kojim je upravljala, niti je li vozilo zaista bilo ukradeno. (Zapamtite, samo zato što policajci brže-bolje obavijeste novinare da je osumnjičeni kojeg su upravo ubili bio u izvršavanju kriminalnog djela, ne znači da je kriminalnog djela stvarno i bilo.)

Zatim ovdje opet imamo policajca iz Missourija koji je drogirao, tukao i silovao svoje žrtve. Nakon deset godina pritužbi i zlostavljanja dobio je otkaz u svojoj jedinici konačno kad su njegova zlodjela objelodanjena ali, pazi ovo - zadržao je policijsku licencu što znači da ga može zaposliti bilo koja druga jedinica. Protiv njega se ne provodi nikakav postupak.

Policajci iz Ujedinjenog Kraljevstva nisu ništa bolji. Policajac Warren Luke je nedavno oslobođen optužbi za brutalno prebijanje i napad na majku koja je odbila ostaviti svoju kćerku koja ima cerebralnu paralizu samu, kad je to od nje zatražilo bolničko osoblje.

Nasilje svakako nije bilo nužno, ali budući da je nasilje započeo policajac, ”vršeći svoju dužnost”, umjesto zatvora dobit će pohvalu. On je izudarao tu ženu, i rukama i nogama, i oborio je na pod kada je odbila poslušati njegova naređenja. Pri tom je pretrpila 40 različitih povreda, neophodna joj je plastična operacija i ne može se vratiti na posao. Štoviše, jedan od zločinu prisutnih policajaca je svjedočio protiv Lukea i opisao njegov napad na ženu "naprosto užasnim".

Policajci u Wisconsinu imali su zadatak dovesti nasumično izabrane građane kako bi služili u poroti. Jednostavno su ih oteli s ulica i odvukli na sud. Nije ni čudo da je sudac zatim odlučio kako ta porota ”nije pogodna” i sve ih je poslao kući. Nikome nije ni palo na pamet da je ono što se tu dogodilo potpuno pogrešno.

Okrenimo se na trenutak Francuskoj, tamo je izgleda ludilo obuzelo neke državne službenike jer hapse djecu od 8 godina zbog ”propagiranja terorizma”. Bez sumnje, terorizam je grozan i nitko ga ne bi trebao braniti. No, jesu li sva ta djeca zaista kriva za zločine za koje su optužena? Jedan 14-godišnjak koji je sudjelovao u školskoj debati u vezi terorističkog napada u Parizu, bio je dovoljno smion da izjavi da su ”Oni (pretpostavljamo napadači) imali pravo”. Uhapšen je i optužen nekoliko dana kasnije, unatoč tome što se pokajao zbog svoje tri izrečene riječi. I još jedan 8-godišnjak je uhapšen jer je "opravdavao teroristički čin".

U međuvremenu, prema izraelskoj humanitarnoj organizaciji PCATI, izraelska država redovno muči djecu, drži ih u kavezima, i tko zna što sve ne. UN je nedavno održao prvi sastanak u vezi porasta anti-semitizma. Pod Semitima, UN podrazumijeva židove, međutim tehnički, veliki broj židova širom svijeta uopće nisu Semiti - imaju europske gene. Nakon napada u Parizu, islamofobija, ili rasizam prema muslimanima je u porastu u Europi, a većina europskih muslimana jesu Semiti i potječu s Bliskog istoka.
Nedavno se dogodila i premijera Američkog Snajpera, filma koji zdušno raspiruje islamofobiju u SAD-u, ponovno budeći sumnjičavost i strah od muslimana. U ovom članku biši američki marinac analizira film i objašnjava zašto je to sasvim promašen kinematografski uradak. Jako je interesantno primijetiti da se mnoge od propagandnih metoda koje su koristili protiv židova u vrijeme nacista, danas koriste protiv muslimana: ”odbijaju se integrirati”, netolerantni su prema drugim skupinama i vjerama, te ne dopuštaju uvrede pod okriljem slobode govora. To su navodni razlozi zbog kojih se cijela religija etiketira kao ”opasna”.

Istovremeno, u Ukrajini, možemo vidjeti prave naciste koji se zalažu za uništenje ”nižih rasa”, kao i onih koji imaju ”perverzne seksualne sklonosti” i separatističke težnje. Ti isti nacisti šalju 16-godišnjake na front u istočnu Ukrajinu gdje će poslužiti kao topovsko meso.

U državi Mississippi, zakonodavci predlažu zakon po kojem bi bilo legalno da vam policija upadne u kuću bez naloga za pretres, ukoliko posjedujete pitbula. Ne samo to, nego još mogu i upucati vašeg psa ako "nije propisno vezan na posjedu svog vlasnika" ili ukoliko "pokušaji da se psa mirno uhvati ostanu neuspješni". To je očigledna povreda 4. amandmana koji se odnosi na prava protiv bezrazložnih pretresa i hapšenja, kao i smiješna zloupotrebe moći od strane lokalnih vlasti. Ustalom, to je ono što nam policajci redovito rade od 11. rujna 2001.

Kad već govorimo o smiješnoom, evo jedne priče iz New Jerseya. Dva dječaka iz Bridgewatera su u duhu američkog poduzetništva odlučila na brzinu zaraditi nešto novca poslije snježne oluje, tako što će čistiti snijeg s prilaza kuća. Pogodite što se dogodilo? To nije moguće ukoliko ne platite 450$ za dozvolu u trajanju 180 dana. Da, dobro ste pročitali, ići od kuće do kuće i ponuditi susjedima da im očistite snijeg je protuzakonito ukoliko niste platili dozvolu za to. Nažalost, to je samo jedan slučaj u kojem se djecu onemogućuje u njihovim prvim pokušajima da se oprobaju u kapitalizmu. Slijedi se uzorak koji se događa izviđačicama koje prodaju kekse ili limunadu na štandovima, a širi se diljem SAD-a.

Postaje suludo. Od nasumičnih pucnjava koji se izgleda događaju na dnevnoj bazi, do pretjeranih prijetnji - bilo od vremenskih neprilika ili od ”muslimanskih ekstremista” - živimo na planeti na kojem kaos ključa tik ispod površine.