Slika
Amalgam, kao sredstvo za ispunu oštećenih zubi, rabi se već dugi niz godina. Plombe izrađene od amalgama poznate su i kao "srebrne plombe".

Amalgamske plombe sastavljene su od približno 50% žive i 50% fine prašine, sastavljene iz srebra, kositra, bakra i cinka. Otkad su 1819. godine napravili prve zubne amalgame na temelju žive zbog dobrog vezivanja u zubima, mehaničkih osobina i niske cijene, korištenje je prešlo u masovnu upotrebu u cijelom svijetu. U većini zemalja svijeta još uvijek se smatraju sigurnima za zdravlje. Štoviše, mnogi stomatolozi daju im prednost jer su mehanički otpornije i dvostruko trajnije od bijelih zubnih ispuna. Jedna od prednosti amalgamskih plombi je i u njihovoj cijeni, što znači da su dostupne svakome.

Ipak, po koju cijenu?

S obzirom na činjenicu da se o opasnosti amalgamskih plombi počelo govoriti tek u novije vrijeme, većina ljudi ne zna da su takve ispune štetne po zdravlje. Nažalost, unatoč brojnim i sve glasnijim upozorenjima znanstvenika, FDA nije zabranila uporabu amalgamskih plombi. Doduše, radi li se o djeci mlađoj od 6 godina, trudnicama i osobama narušenog zdravlja, FDA prije stavljanja takvih zubnih ispuna savjetuje konzultacije s liječnikom, no to je zasad sve. Iz navedenog se stječe dojam da bi takve plombe mogle biti potencijalno štetne za djecu, trudnice i osobe oslabljenog imuniteta, ali ne i za ostatak populacije.

No, to nije tako. Živa je izvor opasnosti ne samo za trudnice i djecu, nego i sve nas. Živa je poznata kao opasan kancerogeni otrov izrazito poguban za imunološki sustav.

U prošlosti, sva cjepiva su sadržavala živu, a mnoga je i danas sadrže, poput cjepiva protiv gripe za koje je - kad već govorimo o štetnosti žive - utvrđeno da za 10% povećava rizik obolijevanja od Alzheimerove bolesti. U skladu s tim, nije teško zaključiti da briga oko prisutnosti tog otrova u našim ustima nipošto nije neosnovana. Naime, čak i zagovornici amalgama priznaju da iz takvih zubnih ispuna s vremenom može doći do otpuštanja živinih para koje će se udisanjem apsorbirati većinom u pluća, a zatim će preko krvi dospjeti do svih organa.

Tako udisanje živinih para može postati uzročnikom raznih bolesti poput:
  • Alzheimerove, Parkinsonove i Crohnove bolesti
  • karcinoma
  • reumatoidnog artritisa
  • multiple skleroze
  • bolesti bubrega
  • gastritisa
  • kolitisa
  • alergije i astme
  • bolova u mišićima
  • nesanice
  • anksioznosti
  • problema povezanih s učenjem i koncentracijom
  • iscrpljenosti
  • kroničnog umora
  • depresije, itd.
Američki znanstvenici su na temelju mjerenja koncentracije žive u tijelu osoba zaraženih kandidom ustanovili da je čak 80% ispitanika imalo povećanu razinu žive u tijelu. Živine pare ispuštaju se iz plombi tijekom žvakanja i pranja zubi, a što je takvih plombi više u zubima, šteta je potencijalno veća. Kada žvačemo ili pijemo vruća pića izluči se od 6 do 150 µg/m3 žive! To znači da isparavanje uvelike premašuje sigurnu granicu izloženosti živi, koju je odredila američka EPA (Environmental Protection Agency): 50 µg/m3.

Kada u tvornici razina žive prijeđe tu granicu, moraju svi napustiti prostoriju. A kako da se sklone oni, koji tempirane bombe žive, u obliku amalgamskih plombi, svakog dana nose sa sobom u svojim ustima i više puta pređu "sigurnu granicu"? S obzirom na to kakve posljedice ostavlja i niska izloženost teškim metalima, ovdje nema sigurne granice!

Korištenje amalgamskih zubnih ispuna zabranjeno je u Norveškoj i Danskoj, no ponajviše zbog brige za očuvanje okoliša. Jedino je u Švedskoj zabranjeno i zbog opasnosti po zdravlje. U ostalim zemljama svijeta iskorišteni i odstranjeni amalgam podliježe strogim pravilima za odlaganje toksičnih tvari iz čega je savršeno jasno da je riječ o opasnom otrovu.

Ono što pouzdano znamo jest da amalgamske plombe nisu nipošto bezopasne. Stoga, ako morate staviti plombu, izdvojite novac za bijele ispune. Nemojte dozvoliti zubaru da vam stavi amalgamsku plombu i dovede u opasnost vaše zdravlje.