Iz povijesti možemo naučiti puno toga, na žalost mnogi ljudi smatraju da je povijest tek mrtvo slovo na papiru koje opisuje davno prošle događaje. Povijest pokazuje da svaka akcija elite izaziva reakciju puka, te da se negativni efekti u društvu akumuliraju sve do točke u kojoj se ljudske frustracije eksplozivno oslobađaju u vidu masovnih protesta, pobuna i revolucija.
Prvo s čim bi se trebali suočiti analizom naše zajedničke i ne tako davne povijesti, je činjenica da je europsko bogatstvo nastalo na mučenju, ubijanju i okradanju stotina milijuna nedužnih ljudi diljem svijeta. Psihopatija je nedvojbeno imala najviši učinak u institucionalizaciji porobljavanja i kolonizaciji prekomorskih područja europskih sila, a na istim osnovama su europski iseljenici stvorili Sjedinjene Američke Države.

Leopold II od Belgije je godinama masakrirao nedužne Kongoleze uz blagoslov ondašnjih europskih sila. Europljani su ubijanje, mučenje i sakaćenje Kongoleza prezentirali kao "humanitarnu akciju". Europa je nastala na genocidu nedužnih naroda.

Stravični prizori iz Pompeja, nisu iznimka, dapače, to je ponavljajući uzorak, na žalost mi ama baš ništa nismo naučili iz svoje nesretne povijesti. Priroda nam konstantno šalje poruke, no ljudi će radije živjeti uljuljkani u osjećaj sigurnosti, negoli svjesni razornih sila u prirodi i njihovog učinka na prošle civilizacije.
Europa primjenjuje dupla mjerila u diplomaciji i politici. Takvo što najbolje možemo vidjeti na primjeru Srbije i Španjolske, dok je s jedne strane odvajanje Kosova od Srbije automatski proglašeno validnim i demokratskim pravom Kosovara, dotle se želja Katalonaca za samostalnošću smatra prijetnjom te se rezultati referenduma za samostalnost Katalonije podmeću "pod tepih". Nemojte misliti da je primjer Katalonije usamljen, dovoljno je da se sjetimo "pokreta za samostalnost" Škotske, Flandrije, Baskije, Francuske Nove Kaledonije, Korzike, danskih Farskih otoka, Lombardije i Venecije.
Za europske aparatčike situacija je "jasna kao dan" Srbija nije u EU te se na nju primjenjuju drugačiji standardi. "Dvoličnost" EU se s godinama pojačava, a da bi se takvo što opravdalo potrebno je "ministarstvo istine".
Utjecaj poneriziranih političara na medije je europska stvarnost. Taj utjecaj, kao i u SAD-u postaje institucionaliziran, jednako kao i posebni algoritmi na Googlu s kojima se utječe na to što će Europljani čitati, slušati i gledati, državne dalekovidnice su očigledne političke priležnice, a "neovisno" novinarstvo je mrtvo slovo na papiru. Oni "profesionalni" novinari koji pokušavaju iznijeti istinu kroz medije koji su vidljivi većem dijelu publike završavaju kao Udo Ulfkotte koji je objasnio kako CIA i druge obavještajne agencije potkupljuju novinare te ih obučavaju u laganju i obmanjivaju javnosti. Ulfkotte je zaključio da su profesionalni novinari obične marionete s kojima upravljaju skriveni "lutkari". Umro je nekoliko godina nakon tog intervjua, navodno od srčanog udara.

Što na tlu ujedinjene Europe čine američke vojne snage? Jesu li u pitanju prijateljske snage? Štite li nas Ameri od ruske prijetnje?
Prije dvije godine njemačka kancelarka Angela Merkel je najavila povećanje europskih sigurnosnih snaga kako bi se nosili s terorističkim prijetnjama. Uzmemo li u obzir, između ostalog, oklopna vozila na pariškim ulicama tijekom protesta "žutih prsluka" čini se da ne možemo izbjeći policijsku državu koja će nas ustrojavati kad god se "raja" ne ponaša u skladu sa htijenjima ponerizirane europske vrhuške. Sigurnosne snage će političkoj eliti sve više biti potrebne za suzbijanje "seljačkih" buna, a ne za obranu od vanjskih prijetnji, koje su u velikoj mjeri ili izmišljene ili prenapuhane.
Niall Bradley je pogodio u samu srž europske ponerizacije kada je zaključio da je pokret "žutih prsluka" nastao kao reakcija na sklerotičnu i totalitarnu politiku zapadne Europe. Na žalost društveni sustav, se kao takav se nije "pokvario" on je takav stvoren, a "žuti prsluci" samo ukazuju kako će prije ili kasnije promjena morati doći "izvana", a ne unutar pokvarene i strogo kontrolirane hijerarhije zapadnih "demokracija".
Europski parlament nalikuje na "sprdnju" s elementima "tragi-komedije". Najbolji dokaz da je najviše "demokratsko" tijelo ujedinjene Europe obična farsa je nedavna objava o usvajanju zakona s kojim se nalaže izbjegavanje korištenja odvratne muškobanjaste riječi "mankind" ("čovječanstvo") koja se zamijenjuje s neutralnom riječi "humanity" ("ljudski rod"). Što reći, dok starim kontinentom protestiraju ljudi koji više ne mogu živjeti od vlastitog rada, dotle europski parlamnet zabija svoju glavu u "živi pijesak" neoliberalnih ludarija.
Da ujedinjena Europa nema niti trunku čovječnosti, se najbolje moglo vidjeti na primjerima čerupanja Grčke i Cipra, a znakovi nezaustavljivih ekonomskih problema na Starom kontinentu su se mogl vidjeti još davne 2009. godine.

Čini se da je vladajući setablišment u poptunosti zaboravio što se dogodi kad je pritisak nad narodom prevelik i kako je završila Francuska revolucija.
Ovaj članak ćemo završiti s navodom bugarskog politologa Ivan Krasteva koji je rekao sljedeće:
"Europska unija se vidi kao prosvijetljena manjina koja ima dužnost nametnuti svoje vrijednosti neprosvjećenoj većini, baš onako kako su to činila castva iz davnina. Ona želi vladavinu elite, a ne demokraciju".