Kako je duboka država jureći Trampa nehotice raskrinkala veze Klintonovih i globalističke elite sa milijarderom optuženim za pedofiliju
Epstein
© New York State Division of Criminal Justice Services | Handout | Reuters
Jedan naizgled bizaran incident mogao bi konačno da razobliči globalnu mrežu zla u dubini angloameričkog establišmenta. Neuspeh da svrgnu Donalda Trampa očito je oslabio njihov uticaj, pa isplivavaju događaji iz prošlosti. U avgustu 2018. godine, dok se iz očaja da se održi narativ o ruskom mešanju forsira pitanje kontakata Trampovog sina sa Rusima i histerija o navodnim zahtevima Trampa da se obustavi istraga specijalnog prokuratora Sekretarijata pravde Roberta Malera o ruskom "uticaju" na izbor Trampa, na nekim američkim blogovima se pojavila insinuacija o Trampovom navodno neprikladnom odnosu prema kćerki Ivanki dok je bila maloletna i, u tom kontekstu, u priču je uvedeno da se ranije družio sa milijarderom i mondenom Džefrijem Epstinom, javno razobličenim po sklonosti ka pedofiliji.

U julu 2019. godine, Džefri Epstin je uhapšen na aerodromu u Nju Džersiju, po povratku iz Pariza privatnim avionom. Protiv njega je pred Odeljenjem Saveznog suda u Njujorku pokrenut postupak za trgovinu ljudima, odnosno seks trafiking. Optužnica ga tereti da je "mamio, vrbovao i pomagao da se namame i vrbuju maloletnice" da se "upuste u seksualne odnose sa njim, nakon čega bi žrtvama dao stotine dolara u gotovini". U pretresu njegove kuće nađeno je mnoštvo fotografija golih i delimično golih mladih devojaka. Epstin se pred sudom izjasnio da nije kriv za dela za koja se sumnjiči.

DA LI JE EPSTAJN DELOVAO SAM?

Epstin je poznat u visoki krugovima. Među onima sa kojima se družio, pored Donalda Trampa, bili su Bil Klinton i, kako se navodi u sudskim spisima, britanski princ Endru. Niko od njegovih prijatelja nije osumnjičen. Za sada, samo se Epstin tereti za kupovinu i obljubu "više desetina maloletnica" od 14 godina naviše, u periodu od 2002. do 2005. godine. Tu se situacija komplikuje. Naime, u optužnici se navodi da je način izvršenja uključivao lica koja su vršila vrbovanja maloletnica kako bi mu pomogli da stvori "veliku mrežu maloletnih žrtava kako bi ih seksualno eksploatisao na lokacijama među kojima su Njujork i Palm bič". Ako je to tačno, onda je Epstin vodio organizovanu grupu za trgovinu devojkama i seks trafiking. To otvara pitanje da li je tu "veliku mrežu" pravio samo za svoje perverzne potrebe.

Lica koja neposredno vrbuju su opšti način rada organizovanih grupa koje se bave trgovinom ljudima i njihovih uglađenijih varijanti, kao što su seks kultovi, poput njujorškog NXIVM. U slučaju Epstina stvari deluju nešto drugačije. Prošle godine, list Majami herald je pisao o tome kako se Sekretar za rad iz Trampove administracije Aleks Akosta 2008. godine kao tadašnji savezni tužilac za južnu Floridu vansudski nagodio sa Epstinovim advokatima o sporazumu o negonjenju za vođenje mreže za eksploataciju maloletnica, ali protivno zakonu, bez saglasnosti žrtava.

Upadljive su dve stvari. Savezni tužilac je deo administracije Sekretarijata pravde i za nagodbu je morao da dobije saglasnost nosilaca viših funkcija, i to ne samo jednu. Da je Akosta postupio u skladu sa stavom pravosudne vrhuške ukazuje i to da je prošao provere i dobio saglasnost da postane sekretar u vladi. S druge strane, Epstin je priznao krivicu, ali nije robijao. Takav niz događaja teško da je slučajan u državi u kojoj obaveštajna birokratija masovno koristi evidencije za diskreditaciju Trampovih kadrova, pa čak i za širenje laži o njima. Šef Savezne kancelarije za istrage (FBI) tada je bio Robert Maler (poznat kao specijalni istražitelj ruskog "mešanja").

Nešto drugo je još čudnije. Javno su objavljeni dokumenti iz kojih se vidi da je privatni avion 'Bell Long Ranger' za koji se sumnja da ga je Epstin koristio za trafiking na repu imao isti broj kao i avion Državnog sekretarijata 'Bronco', koji je po ugovoru koristila privatna kompanija DynCorp, a koji je, kako izveštavaju američki istraživački mediji, bio korišćen za seks trafiking maloletnica/ka sa Balkana.

KO JE I ŠTA JE "DYN CORR"?

DynCorp je kompanija koja je do 2003. godine većinu poslova ugovarala sa Centralnom obaveštajnom agencijom (CIA). Te godine, sajt Wired je pisao da DynCorp predstavlja ništa manje nego budućnost nacionalne bezbednosti. Dok kompanije poput Raytheon-a zarađuju od razvoja oružja, DynCorp nudi vojsci alternativu za sebe samu. Ova firma je 2002. godine naplatila 2,3 milijarde dolara za poslove koji su sve samo ne privredni: naoružani radnici DynCorp su glavnina policijskih snaga BiH, obezbeđuju avganistanskog predsednika Hamida Kazaija, upravljaju graničnim ispostavama između SAD i Meksika, poligonima Pentagona za ispitivanje oružja, kao i predsedničkom flotom aviona i helikoptera. Tokom Zalivskog rata, američke borbene helikoptere su servisirali i naoružavali zaposleni u DynCorp-u, a krajem 2001. godine oni su počeli dopremu opreme i municije na Bliski istok u okviru priprema za rat sa Irakom.

DynCorp popisuje sve što se zapleni u okviru programa zaplene imovine Sekretarijata pravde (pod kojim je i Savezna kancelarija za istrage, FBI), vodi centar za mornaričko vazduhoplovno naoružanje i proizvodi vakcine malih boginja i antraksa. Ako je stvarno tako kako ukazuju činjenice, nije izvan zdravorazumskog da je o seks trafikingu znala CIA, a možda čak i bila umešana kao deo svojih tadašnjih operacija, ili za svoje operativce, ili za vojnike izopačenih sklonosti. Niko ne može tvrditi da je ta operacija bila sprovođena samo na Balkanu, niti se ne zna koliko je aviona korišćeno za prevoz devojaka iz raznih delova sveta za seksualnu eksploataciju od strane moćnih, bogatih ili vojnika.

Epstinov let avionom Bell Long Ranger pod istim brojem repa (N474AW) kao avion Bronco, koji je po ugovoru sa Državnim sekretarijatom koristio DynCorp, dogodio se 2002. godine. Prema dokumentima Savezne vazduhoplovne administracije, taj broj je bio u vlasništvu Državnog sekretarijata, a zvanična vladina dokumenta potvrđuju da su ovaj broj na repu koristila i DynCorp (za operacije "protiv pobune" i "protiv narkotika" u Kolumbiji). Epstinov let sa tim brojem na repu nije bio zaveden u dnevniku, niti su bili evidentirani putnici. Dakle, ako su navedeni podaci tačni, Epstin je ili ukrao broj ili su mu njegovo korišćenje odobrili Državni sekretarijat/DynCorp. Državni sekretar u to doba bila je Medlin Olbrajt, nama poznata kao zagovornik nasilne "demokratizacije" na Balkanu.

BALKANSKA KONEKCIJA

Za nas je interesantno da Epstin ima istoriju sa maloletnim devojkama iz balkanskih država: od kupovine seksualnog roba Nađe Marčinko/Marčinkove; preko agencije MS2 - koju je držao sa Žan Luk Brunom - za trafiking devojka iz Istočne Evrope; do zabava u vilama Vanity Fair, na kojima su ljudi bili okruženi Epstinovim mladim devojčicama. Sve ovo asocira na pozadinu afere seksualnih bahanalija o trošku države, nazivane pica-gejt (pizzagate), koja se pripisuje vrhuški tokom administracije Baraka Obame.

Veza picagejta sa Srbijom ispostavlja se kroz zločinačku mrežu Klintonovih, u kojoj su bili antisrpski "Srbi", poput sa okultizmom povezivane Marine Abramović i umetnice čudne opsesije sa decom Biljane Đurđević, čiji radovi krase zidove Džona Podeste, šefa kabineta Bila i izborne kampanje Hilari Klinton, čiji su mu mejlovi procureli do Vikiliksa.

U procureloj elektornskoj pošti Hilari Klinton pominje se događaj koji izgleda neprikladno: "Prema mom izveštaju, u nedelji 13. aprila, regionalni komandant DynCorp iz Konduza, Flint Čejmbers je dozvolio svojim ljudima da unajme 15-godišnjeg dečaka da izvodi plemensku igru na zabavi u kampu za obuku DynCorp. Oko 15 službenika DynCorp izdvojili su jednu stolicu i dečak je imitirao igru u krilu. Ovo je zabeleženo na videu. Video prikazuje službenike DynCorp kako stavljaju novčanicu od 1 dolara dečaku za pojas, kako bi radili i striperu..." Ovu poruku je Hilari Klinton poslala Čeril Mils (branilac Bila Klintona od impičmenta). Čikago tribjun je 2005. godine pisao da vlada zataškava trafiking dece. Na primer, Vašington post je pisao o skandalu DynCorp u Avganistanu i kasnije objavio da je službenik DynCorp otpušten, ali bez pomena dečaka. Državni sekretarijat, koji ništa nije preduzeo protiv takvog svog ugovarača, vodila je Hilari Klinton. Nakon njenih zataškavanja afera svojih saradnika, njujorškog kongresmena Entoni Vinera za zloupotrebu dece i seks trafikinga maloletnih štićenika Lore Silsbi, deluje kao da je bila "fikser" za DynCorp.
Marina Abramovič
Marina Abramovič na umetničkom performansu ”Marina 70” u muzeju Solomon Gugenhajm, Njujork, 2016. godina
Nakon hapšenja Epstina, ispostavilo se da je, kako je rekao pomoćnik državnog tužioca, da je 1980-ih posedovao pasoš na ime Alek Rosmiler. Zašto bi posedovao takav pasoš i ko mu ga je mogao izdati? Ili, da nije slučajno imao "državnog sponzora" koji ga je podržao u okviru operacije koja omogućava da se ucenjuju moćni ljudi?

KLINTON U "LOLITA EKSPRESU"

Dokle seže taj uticaj ili interes da se podrži moralna nakaza poput Epstina pokazuje primer nečega što se samoproklamuje za slobodarsko, demokratsko, čovekoljubivo. Prema letačkim dnevnicima, Bil Klinton je Epstinovim avionom, u javnosti (po maloletnicama) nazvan "Lolita Ekspres", leteo najmanje 26 puta, a Epstin je za Klintona imao 21 telefonski broj. Na Vikipediji se, na stranici za Epstina, ne spominje njegova veza sa Klintonom, ali se pominje citat Trampa iz 2002. godine: "Poznajem Džefa petnaest godina. Sjajno. Sa njim je jako zabavno. Čak se kaže da on voli lepe žene koliko i ja, a mnoge od njih su na mlađoj strani."

Na stranici se, međutim, ne pominje da je Tramp Epstina izbacio sa svog poseda kad je otkrio da je sa sobom doveo maloletnu devojčicu. Još opakije zvuči kada Monike Pitersen, koja je 2016. godine otišla na Haiti da istraži veze Klinton fondacije sa trafikingom dece iz te izmučene zemlje, iznenada tamo i umre. Monika Pitersen nije običan aktivista u ovoj oblasti. Ona je od 1999. do 2002. godine radila je u kancelariji državnog tužioca ispred DynCorp, u vreme skandala u Bosni. To znači da je DynCorp imao svoje ljude u tužilaštvu u vreme kad je trebalo da bude pod istragom za trafiking dece iz Bosne. Da li je ona slučajno istraživala baš Klintonove?

Ako su navedene pretpostavke tačne, zanimljiva je podudarnost operacija trgovine i seks trafikinga decom u dobi od 12 do 15 godina, između ostalog i sa naših prostora, između DynCorp-a i Epstajna. Zloupotreba siromaštva i kriza za iskorišćavanje dece za bahanalije, verovatno i ucene, očito su sastavni deo metoda neoliberalne globalističke elite, koja je spolja uredna i puna lepih reči.

Nije teško pretpostaviti ko ima resurse da štiti takvu globalnu zaveru. Ispostavlja se da se radi o istom establišmentu koji se ogorčeno bori protiv Trampa. Ti isti, počev od službe koja ih štiti, promoteri su i patroni nezavisnosti Kosova. Ne ulazeći u to da li je slučajna njihova bliskost sa pandanima iz britanskog establišmenta, koji redovno bivaju eksponirani u takvim aferama, ali nikad ne odgovaraju, niti ko bi sve mogao biti uvučen u elitističko kolo, ostaje opšti utisak: kad su blagoglagoljivi neoliberalni globalisti u blizini, treba sklanjati ne samo pare i vrednosti, nego i decu. Strašno je i pomisliti šta bi sve bili spremni da urade za zdravlje.

Miroslav Stevanović je vanredni profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta Megatrend i na Akademiji za nacionalnu bezbednost u Beogradu. Eksluzivno za Novi Standard.