© Peter Thompson / New York TimesJohn Perkins
Snimku objavljujemo kako bismo usporedili tadašnje izjave ovog konzultanta i današnje stanje u svijetu. Želimo li razumjeti što se događa danas, moramo gledati što je bilo jučer. Ne ulazimo u to imaju li ove izjave kredibilitet ili ne. U interesu objektivnog mišljenja, pročitajte i pogledajte video snimak, te zaključak donesite sami.
Prema Perkinsu, 1980. godine počeo je pisati Confessions of an Economic Hit Man - Ispovijesti ekonomskog ubojice. Perkins tvrdi da određena elita u Sjedinjenim Državama želi izgraditi globalno carstvo, što su definirali predsjednici Lyndon Johnson i Richard Nixon. Da bi to učinili, osnovali su skupinu konzultanata koji koriste međunarodne financijske organizacije za stvaranje uvjeta za podčinjavanje naroda ovom carstvu putem ekonomskog zaduživanja koje nameću organizacije poput MMF-a i Svjetske banke.
Zadaća ovih konzultanata je opravdati i argumentirati odluku o velikim međunarodnim zajmovima čiji će novac, nakon što se umanji za iznos namijenjen korupciji lokalnih elita i pojedinaca, završiti na bankovnim računima velikih američkih inženjerskih i građevinskih korporacija. Budući da su ovi konzultanti prethodno precijenili likvidnost, vlada koja ih posluša nema mogućnost vratiti dug, te automatski ulazi u dužničko ropstvo.
Ova pozicija moći tada omogućava vjerovniku da zahtijeva od države dužnika uspostavu vojnih baza, glasanje u korist Ujedinjenih naroda, kao i političku odanost ili pristup bilo kojem naftnom bogatstvu i drugim prirodnim resursima (rude, vode, šume, zemljište...). Perkins ove metode naziva mafijaškim metodama.
Ponekad ti zajmovi uzimaju štetan oblik razvojne pomoći, što Perkins kritizira, jer su ove "potpore" motivirane pohlepom. Perkins napada ideju univerzalnog razvojnog ideala, pitajući se može li cijeli svijet živjeti istim životnim stilom kao i Sjedinjene Države, znajući da su resursi planeta ograničeni.
Izražava sumnju u održivost i nadmoć vladajućeg sustava s obzirom na loš životni standard, visoku statistiku samoubojstava, razvoda, zlouporabe droga, depresije i različitih zločina.
Perkins opisuje dolar kao kamen temeljac globalnog carstva. Radi se glavnoj međunarodnoj valuti koji ovaj sustav održava. Svi ti zajmovi su neisplativi, ali SAD nemilice tiska novac koji se temelji samo na međunarodnom povjerenju u američku ekonomiju.
Perkins predviđa mogući kolaps ovog sustava ako bi nova međunarodna valuta zamijenila dolar kao transakcijsku valutu i ako bi američki kreditori zahtijevali otplatu duga u drugoj valuti, primjerice u euru.
Objašnjava da kad "financijski ubojice" poput njega ne uspiju u svojim planovima, pojavljuju se "šakali" i ubijaju ljude koji blokiraju američke ambicije. Ne uspiju li ubojstva pojedinaca, ostaje krajnje sredstvo tj. američki vojnici se šalju u rat, slijedeći strategiju klasičnog imperijalizma.
Perkins negira bilo kakav doprinos Teorijama zavjere, tvrdeći da ne možemo kriviti zavjeru. Iako svjetsko carstvo ovisi o učinkovitosti banaka, tvrtki i vlada, mi smo ti koji to dopuštamo jer radimo za te tvrtke i konzumiramo njihove proizvode. Elita koja radi za ovo globalno carstvo je kombinacija zajedničkih interesa i uvjerenja, a ne zli zavjerenici.
John Perkins podržava političku viziju američkog predsjednika Jimmyja Cartera, za kojeg misli da je najbliži idealima pobunjenika iz 1776. godine. Ruga se Ronaldu Reaganu kojeg smatra "glumcem naviknutog da bude režiran". Osuđuje Roberta McNamara kao čovjeka koji je pomogao pretvoriti Svjetsku banku u sredstvo porobljavanja Trećeg svijeta u ime globalnog carstva. Američki State Department tvrdio je da Perkinsove teze nemaju temelje i da je on samo još jedan teoretičar zavjere.
Internet stranica Johna Perkingsa
Komentari čitatelja
na naše novosti