© Facebook
Po cijenu vlastite kičme.« I dalje...«da je malo koji svjetski događaj kao taj rat obilježen toliko snažnim, nerijetko i presudnim medijskim utjecajima i manipulacijama u stvaranju svjetskog javnog mnijenja i percepcija u prosuđivanju tih zbivanja. Dodatno, i na donošenje direktnih političkih odluka sudbonosnih za sami događaj kao i za cijeli regionalni pa i globalni kontekst u kojem se taj rat odvija.«
I sada kada je jasno da ciljevi tzv. »proxy« oslobodilaca Sirije i njihovih nalogodavaca iz pozadine očigledno nisu realizirani - što na žalost ne znači i da je sve još potpuno gotovo - evo novog događaja koji sam po sebi i nije posebno bitan osim što razotkriva koliko je otrovno sjeme u porazu značajnog dijela svjetskog novinarstva već dalo odvratne plodove.
Minule sedmice je na sve strane po svijetu objavljeno kako je osnivač »Bijelih kaciga« James Le Mesurier nađen mrtav nakon što je, navodno, »pao s balkona svog apartmana u Turskoj..... » Predstavnik »Bijelih kaciga« je novinaru Marku Urbanu, novinaru BBC-a, rekao da je »nemoguće pasti s balkona tog apartmana.«
Optužio je »državne aktere« da možda stoje iza nasilne smrti Le Mesuriera... Njemački Bild prenosi pisanje medija iz Turske koji u svemu ne isključuju ni samoubojstvo. Njemački list pri tome kao usput javlja o jednoj »bizarnosti« u ovom slučaju, a to je da je »pokojnik prije samo tri dana od strane Ministarstva vanjskih poslova Rusije proglašen za teroristu...« Šta to znači danas kod tzv. prosječnog čitaoca na zapadu, ne treba nagađati. Eto odmah i sjećanja na druge moskovske krimene, od famoznog »novičoka« i otrovanog Skripalu u Salisburyju, pa natuknica sa šleperom mrtvih Azijata u Engleskoj ali nakon »ruske rute« prema Londonu preko Krima... itd., itd.
Pomenuti Bild, recimo, u svojoj informaciji o ovom heroju »volonterske organizacije« - koja se sama proglasila i »Sirijskom civilnom zaštitom«, a djelovala isključivo na područjima kojima su vladale opozicione snage i teroristi u Siriji - naziva »humanitarnom organizacijom u kojoj radi preko 3000 Sirijaca, volontera. Doduše, grabili su novce iz inozemstva, između ostalog i iz Njemačke. Cilj je, kažu, bio da ublaže patnju civilnog stanovništva koju im je nanosio Assad sa saveznicima, pretežno Rusi iz zraka. Na ovom zadatku je, kažu, ubijeno više od 260 članova »Bijelih kaciga«.
Video: Bijele kacige u akciji "spašavanja"
Onda u ljeto prošle godine saznajemo dramatično intoniranu vijest kako su ovi »humanitarci« morali bježati iz Sirije u Jordan »u strahu od odmazde Assadovih snaga koje napreduju«. Evakuacija 422 »Sirijca« kako su nazivali pripadnike »kaciga« naložena je od strane zapadnih zemalja, a u dogovoru sa njima operativci u spašavanju tzv. humanitaraca bili su izraelski vojnici (?!). Potom se posredstvom UN-a tražio i dobivao za njih azil u Kanadi, Njemačkoj i Velikoj Britaniji. UNHCR je glasno, sa olakšanjem pozdravio ovu operaciju.
Komentar: Zapad spašava svoju terorističku imovinu: Veliko iznenađenje: Izrael evakuira Al-Qaideine Bijele kacige iz Sirije u Jordan - biće prebačene u Kanadu, Veliku Britaniju, Njemačku
Saznavalo se puno tada i u samoj Siriji prateći priču iz raznih izvora, pa i od očevidaca tih »humanitarnih operacija« u izvedbi »volontera«. Ozbiljni izvori su pominjali 2017. godine oko 200 miliona dolara godišnjeg suporta. Ponajprije iz SAD-a, uključujući i USAID, potom iz Njemačke, Holandije, Francuske, Japana i Turske, uz mnoge glasovite humanitarne (sic) organizacije, NGO-e i bogate donatore i filantrope.
Zanimljivo je da je u septembru 2018. godine vlada Nizozemske objavila završetak potpore »propagandnoj skupini poznatoj kao 'Bijele kacige' koja je od njih ranije već dobila 12,5 miliona eura«.
Organizirani centar za obuku »Bijelih kaciga« tih godina bio je u Turskoj, u gradu Gaziantepu na granici sa Sirijom, a lider im je tamo bio »revolucionar-pobunjenik« Farouq Habib.
Biografija dotičnog Jamesa Le Mesuriera odavno nije bila tajna za one koji su se bar površno zainteresirali i za organizaciju i za njega, a posebno nije onima koji su se profesionalno bavili zbivanjima na Bliskom istoku, posebno u Siriji, a živjeli su na Balkanu, uključujući tu i Sarajevo. Jer, Le Mesurier je kao bivši obavještajac britanske službe MI6 dugo godina viđan po cijelom svijetu, pa i na Balkanu i Bliskom istoku. Za britanske službe je radio u okviru mirovne misije 1999. prvo u Sarajevu, u uredu Visokog predstavnika UN-a. Na Kosovu je bio još bliži svojoj izvornoj profesiji - kao obavještajni koordinator NATO-a. Bogata obavještajna biografija obuhvata i i plaćeničke poslove u organizacijama u Jeruzalemu, Bagdadu, Dubaiu pa i u onima koje su izrastale iz zloglasne ekipe Blackwater i slično.
Slični zadatak imao je i mnogo manji tim samo na isključivo propagandno medijskom planu - glasoviti »Sirijski opservatorij za ljudska prava« (SOHR) s notornim Ramy Abdul Rahmanom, izvorno Sirijcem poodavno prebjeglim u Englesku. Prvo je bio »spavač » koji je u Kentu prodavao donere, a onda je doveden u London u stan/redakciju vrhunski opremljenu svom neophodnom opremom. Registracijom s »ljudskim pravima« u naslovu i preporučenim medijskim partnerima, »znao je sve šta se dešava« u Siriji, baš onako kako je trebalo zapadnim medijima, politici i naredbodavcima »proljeća«. O događajima »s lica mjesta« javlja evo skoro deceniju, bezmalo i prije nego se dese. Te slike su se sjajno uklapale u unaprijed neupitne istine o Assadu, svjetskom »teroristi br 1«i najvećem zlu Bliskog istoka.
»Informacije SOHRA« 2013. CNN je tada za manje od godinu dana objavio na 17.700 stranica, Al Jazeera 16.600, Reuters (UK) 8.600, The Guardian 5.450 itd. Je li čudo da su novci Abdul Rahmanu pristizali i iz britanskih državnih izvora ali i iz fondova u EU!
Zanimljivo je, recimo, da je povodom najprljavije i najrazornije igre »Bijelih kaciga«, one s lažima o nepostojećem kemijskom napadu Assada na civile u Dumi, u Istočnoj Guti, aprila 2018. godine, jedini »dokaz« bio izvještaj »Bijelih kaciga« o tome. Ali i dovoljno pokriće Washingtonu, Londonu i Parizu da »odgovore na terorizam« s više od 100 raketa uz silne aplauze medija i preparirane javnosti. Uključujući i mnoge s naših prostora.
Komentar: Lažna zastava za rat: Novi napad kemijskog oružja u Siriji prijavljen od svih uobičajenih sumnjivaca
Tih dana, međutim, uz rijetke druge na svijetu, i Hassan Haidar Diab je u »Večernjem listu« objavio, temeljem relevantnih izvora s Bliskog istoka, vrlo preciznu priču o svjedočenju dječaka i njegovog oca na koje su se »kacige« direktno pozivali u ilustriranju »patnje djece u kemijskom napadu režimskih zlikovaca«, a da tog napada, čije su navodne žrtve bili slikani dječak i njegov otac ni primijetili nisu. Zato je mali, nakon snimanja na »ratištu« uz precizne naloge o glumi, dobio za nagradu i nešto hrane i slatkiša... Na veliki tekst uz niz drugih zanimljivih, a brutalno kompromitirajućih podataka i o »kacigama« i o životopisu Jamesa Le Mesuriera, nitko nije ni riječ kazao. Točno je jedino da su Izraelci ubrzo nakon toga, uz zabrinutost dobrog dijela svijeta za sigurnost »kaciga«, ove spašavali »pred odmazdom nadiruće Assadove vojske«.
Ništa od svega ovoga, evo već sedam godina od stvaranja, pa prozirno prljavih igara s očitim elementima terorizma, nije bitno promijenilo oduševljavanje mnogih u svijetu humanizmom »Bijelih kaciga«.
U ovom času nije najbitnije šta će pokazati vjerojatna istraga o smrti Le Mensuriera. Takve su istrage najsličnije onoj povodom ubojstva saudijskog novinara Khashogia (sve se zna ali nitko nije kriv, ako baš ne budu Rusi ili Iranci).
Za svijet je on bio šef organizacije za Nobela (sve jadnijeg ni kriva ni dužna), uzdizane u nebo kao grupe hrabrih Sirijaca koji su se organizirali da pomažu napaćenom stanovništvu tamo gdje je prošla vojska surovog terorista Assada. A njemu kao monstrumu koji se ruga prepoštenom Zapadu i zemljama Galfa poznatim po ljudskim pravima, treba uništiti svaki trag. Da više nikome ne padne na pamet da remeti njihovu »geostrategiju tla, energije i businessa«.
Čitam minulih dana informacije o mrtvom Janmesu Le Mesurieru pronađenom pod nekim balkonom u Turskoj, i onih uvijek sumirajućih nekoliko rečenica na kraju o »Kacigama«. I sve kao i prije nekoliko godina: dobrohotni humanitarci, medicinari i specijalisti razni, volonteri, (nepotrebna dobrohotnost donatora!) jarani demokrata iz Al Nusre, Al Qaede, ISIL-a isl.
Njih, »bijelih«, tamo više nema. Obavili posao pa pobjegli. Pošteno.
P.S.
Pade mi na pamet ovim povodom jedna porodična situacija u Ammanu, kada mi sin došao s jaranima iz škole, tamošnje filmske akademije s britanskom licencom i britanskim profesorima. Zabavili se svojom pričom, kada se na TV ekranu odnekud pojavi dramatična, tada već svako malo ponavljana priča o malom, lijepom dječaku Omaru kojeg »Bijele kacige« izvlače iz ruševina. Kažu, iz njegove kuće, nakon »brutalnog napada sirijske vojske na civile...« Utom će mlade filmadžije onako, spontano, bez ikakve priče o sadržaju priloga, o politici, zločinu, događaju:«...pa ovo je savršen studijski snimak, pogledajte raspored i ugao svjetla, kamere, scenografiju, šminku... svaka čast...«
Završilo je tako, nakon moje tadašnje zblanutosti komentarom o dobrom poslu »režisera« Britanca, i dobrim učenicima, »britanskim« budućim filmadžijama. Veli jedan momak iz društva, Palestinac, uz osmijeh ali ironično: »Znaju ljudi posao, baš smo sretni sa ovakvim njihovim profesionalcima, režiserima i montažerima... Treba biti dobar učenik...«
Komentar: