© The Grayzone
Komentar: IED je improvizirana eksplozivna naprava
Eksplozivni procurjeli dokumenti koje je pregledao The Grayzone pokazuju kako je sumnjivi transatlantski kolektiv akademika i vojno-obavještajnih operativaca osmislio šeme koje bi dovele do toga da SAD "pomažu Ukrajini u otporu", da "produže" posrednički rat "praktički na bilo koji način osim raspoređivanjem američkih i NATO snaga u Ukrajini ili njihovim napadima na Rusiju."
Operativci su svoje ratne planove sastavili odmah nakon ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022. i dostavili ih izravno najvišem relevantnom dužnosniku Vijeća za nacionalnu sigurnost SAD-a u Bidenovoj administraciji.
Predložene operacije kretale su se od tajnih vojnih opcija do psiholoških operacija protiv ruskih civila u džihadističkom stilu, a autori inzistiraju na tome da "moramo kopirati dio iz ISIS-ovog priručnika".
ISIS nije bio jedina militantna jedinica koja je podržana kao model za ukrajinsku vojsku. Obavještajna skupina također je predložila modernizaciju IED-a, poput onih koje su irački pobunjenici postavili protiv okupacijskih američkih trupa, za potencijalnu pozadinu gerilske vojske u Rusiji, koja bi napadala željezničke pruge, elektrane i druge civilne ciljeve.
Mnoge preporuke skupine naknadno je usvojila Bidenova administracija, opasno eskalirajući sukob i opetovano prelazeći jasno navedene crvene linije Rusije.
Među prijedlozima je bilo pružanje opsežne obuke "ukrajinskim iseljenicima" za korištenje projektila Javelin i Stinger, omogućavanje "kibernetičkih napada na Rusiju od strane 'domoljubnih hakera' koji se mogu poreći" i preplavljivanje Kijeva "borbenim bespilotnim letjelicama". Također je bilo predviđeno da će "mnogi izvori" osigurati "zamjenske borbene zrakoplove", te da će "ne-ukrajinski piloti dragovoljci i zemaljske posade" biti angažirani za vođenje zračnih bitaka na način Letećih tigrova, snaga iz doba Drugog svjetskog rata sastavljenih od pilota američkog ratnog zrakoplovstva, koje su formirane u travnju 1941. kako bi pomogle Kinezima da se suprotstave invaziji Japana prije formalnog ulaska Washingtona u sukob.
© Kansas State UniversityAndrew Orr, ravnatelj Instituta za vojnu povijest
© Khalifa UniversityDr. Ash Rossiter, docent za međunarodne sigurnosti na Sveučilištu Khalifa od 2015.
© Friends of Europe/flickrMarcel Plichta nazoči NATO događaju 6. prosinca 2018.
Viši predavač na Sveučilištu St. Andrews, Marc Devore
E-poruke pokazuju da je DeVore proslijedio ručni rad skupine izravno pukovniku Timu Wrightu, koji je bio direktor za Rusiju u Vijeću za nacionalnu sigurnost (NSC) Bidenove administracije u vrijeme kada su e-poruke poslane, prema njegovom LinkedIn profilu. Od srpnja 2022. Wright je pomoćnik voditelja za istraživanje i eksperimente u Upravi za budućnost britanske vojske.
Povlačenje ukrajinske dijaspore u prvi plan
Nakon što je posrednički rat u Ukrajini izbio punom snagom u veljači 2022., skupina vojnih akademika brzo je iznijela ono što su opisali kao "ideje različite praktičnosti koje možda nisu uzete u obzir i koje zapadne države mogu kolektivno poduzeti kako bi ojačale sposobnost Ukrajine da se odupre i, nadamo se, očuva svoju neovisnost." U posebnim odjeljcima navedeno je pet prijedloga, zajedno s "pozadinom za takve radnje i mogućim putevima za njihovu provedbu". Hvalili su se da su "najbrži prijedlozi" u dokumentu "izvršivi za malo više od tjedan dana".
Prvo na popisu bilo je naoružavanje ukrajinskih emigranata protutenkovskim i protuzračnim projektilima, zbog kijevskog nedostatka "obučenih posada za upravljanje velikim brojem projektila" koje im isporučuje Zapad. Naveli su malo poznatu operaciju Nickel Grass iz listopada 1973. kao sredstvo "osiguravanja obučenih posada zajedno s hardverom". Pod pokroviteljstvom te misije, veleposlanstvo Tel Aviva u Washingtonu "mobiliziralo je izraelske studente koji studiraju na američkim sveučilištima", koje je američka vojska zatim "provela... kroz brzi program obuke".
To je uključivalo podučavanje ročnika kako koristiti oružje slično projektilima Javelin i Stinger. Izraelci su tada izbačeni iz aviona na prve crte Jom Kipurskog rata 1973. protiv Sirije i Egipta, gdje su "postigli veliki broj tenkovskih ubojstava prije nego što je dvotjedni rat završio." Akademici su predložili da se učini "isto za Ukrajinu", zbog "velikog broja ukrajinskih mladića" koji žive na Zapadu, od kojih su neki završili obveznu vojnu obuku prije nego što su emigrirali.
Vjerovalo se da bi se ova dijaspora mogla lako identificirati i regrutirati zahvaljujući njihovoj registraciji u ukrajinskim "konzulatima ili veleposlanstvima" na Zapadu, zatim bi ih se dala "intenzivna obuka" u korištenju "projektila lansiranih s ramena" prije nego što bi bili poslani u Kijev.
Planovi kvarteta proširili su se na područje cyber ratovanja, pozivajući "zapadne obavještajne agencije" da "osiguraju cyber alate i prijedloge" "dobrovoljnim hakerima koji žele zadati svoj udarac za ukrajinsku neovisnost, istovremeno ih upozoravajući koje mete ne želimo napasti."
"Glavni zadatak za ove dragovoljne cyber ratnike", napisala su četvorica, "mogao bi biti osigurati da videosnimke ruskih neselektivnih napada, upotrebe nepoželjnog oružja kao što je termobarik, ukrajinskih civilnih žrtava, ruskih žrtava i jadnih zbunjenih zarobljenih ruskih ročnika budu dostupne ruskoj publici". Istovremeno, "domoljubni hakeri" mogli bi pokušati bombardirati Ruse propagandom "o domaćem protivljenju ratu".
Obavještajna skupina jasno je dala do znanja da im je cilj postići isti psihološki učinak kao najozloglašenija svjetska teroristička organizacija, izjavljujući, "moramo kopirati iz ISIS-ovog priručnika u agilnom prenošenju naše poruke Rusima."
Ponuđeni opis jako podsjeća na takozvanu "IT vojsku Ukrajine", dobrovoljnu kibernetičku miliciju osnovanu u danima nakon ruske invazije. Od tada ga nadgleda Mihailo Federov, ukrajinski digitalni car kojemu BBC pripisuje pritisak na Samsung i Nvidiju da prestanu s radom u Moskvi i koji je natjerao PayPal da debankira sve svoje ruske klijente.
Ukrajinska cyber vojska blisko surađuje s Anonimusima, nekoć kontrakulturnim online hakerskim kolektivom čiji je rad sada usko povezan s ciljevima CIA-e. Autori prijedloga NSC-u nagovijestili su odnos, pišući: "Hakerske skupine poput Anonimusa već su počele ciljati Rusiju. Ovaj bi se napor mogao povećati i poboljšati."
Ukrajinska cyber vojska preuzela je zasluge za razne činove online vandalizma. Međutim, čini se da je također bila umiješana u hakiranje usmjereno na ruske električne mreže i željeznice. Napad na rusku taksi službu Yandex koji je izazvao veliki prometni zastoj u Moskvi u rujnu 2022. zajednički se pripisuje i ukrajinskoj 'IT vojsci' i Anonimusima.
© Copyright"Ludi znanstvenik" američke vojske i samoproglašeni "ratni doktorand na obuci" Zak Kallenborn
Planovi akademske skupine za napad na Rusiju nekonvencionalnim sredstvima proširili su se eksplicitno na područje terorizma. Niz detaljnih preporuka za napad na ruske željezničke sustave i ceste improviziranim eksplozivnim napravama iznio je Zachary Kallenborn, koji se sam opisao kao "doktorand ratnih studija na King's Collegeu u Londonu koji istražuje analizu rizika, percepciju, upravljanje i teorije s aktualnim fokusom na globalnu katastrofu, ratovanje bespilotnim letjelicama, OMU, ekstremni terorizam i kritičnu infrastrukturu."
"Spremnici za gorivo za dizelske lokomotive obično su na dnu, ispod motora", napisao je Kallenborn. "Ne bi bilo jako teško postaviti i prikriti male eksplozive između drvenih letvica željeznice, a zatim detonirati kada je lokomotiva iznad nje... U idealnom slučaju, gerilci koji djeluju iza ruskih linija postavili bi protulokomotivske pruge."
Kallenbornov prijedlog, izrađen u suradnji s Zajedničkom organizacijom za uništavanje IED-a Ministarstva rata SAD-a, sugerirao je da bi SAD i njegovi saveznici mogli "izvući lekcije koje su bolno naučili u Iraku i Afganistanu kako bi pomogli Ukrajini da orkestrira IED kampanju iza ruskih linija".
Uz talibane i iračke pobunjenike kao modele, Kallenborn je predložio dvije tehnologije, "kriptografiju javno-privatnog ključa i 'pametne' IED... kako bi se uvelike povećala učinkovitost takve kampanje."
Kako bi izazvao kaos unutar Rusije, Kallenborn je zamislio moderne snage "iza linija" slične onima koje su puštene u Europu tijekom Operacije Gladio iz doba Hladnog rata, kada su CIA i NATO organizirali fašističke bande i mafijaše za provođenje antikomunističkih terorističkih napada.
U međuvremenu, "pametni" IED sa "suvremenim komponentama" kao što su "mikrokontroleri", kojih je sada "u izobilju i jeftini su", omogućili bi ukrajinskim napadačima da "ispoljavaju dodatnu diskreciju, smanjujući potencijal za kolateralnu štetu" i "detoniraju IED bez obzira na to što mete rade."
"Krugovi mikrokontrolera mogu internalizirati većinu strujnih krugova koji bi izvorno bili ugrađeni u sklopke za pokretanje IED-a", napisao je Kallenborn. "Svi mikrokontroleri imaju višestruke ulaze i izlaze koji dopuštaju višestruke ulaze, sve dok kontroliraju više uređaja. Budući da su mikrokontroleri programibilni, napadači mogu automatizirati komplicirane algoritme kako bi maksimizirali učinke IED-a i smanjili kolateralnu štetu. Mikrokontroleri mogu čak, relativno lako, zaobići mnoge uobičajene protumjere."
Dok su crpili inspiraciju od nedržavnih aktera poput ISIS-a i Talibana, zapadni akademici koji su kovali zavjere u ime ukrajinske vlade imali su razrađene planove i za konvencionalno ratovanje.
Ocijenili su da su se bespilotne letjelice već "do sada pokazale učinkovitima" u posredničkom ratu, pa su pozvali na veće isporuke Bayraktar TB2 turske proizvodnje, za koje su rekli da su "praktično jedina zračna platforma s kojom Ukrajina uspješno napada ruske kopnene snage". Predložili su poplavu Kijeva s "dodatnim TB2", ističući da ih je Ukrajina već otvoreno koristila i "imala više narudžbi prije početka sukoba," uloga Turske u opskrbi još bespilotnih letjelica mogla bi se prikriti, ostavljajući njezinu neutralnost javno netaknutom.
Ankara bi "potencijalno mogla brzo prenijeti značajan broj TB2" iz različitih izvora, pretpostavili su akademici, i upravljati njima pomoću lokalnih "izvođača iz privatnog sektora". Ako Turska nije htjela ili nije bila u stanju postupiti s ovim planom, mogle bi se tražiti alternative. "S obzirom na to koliko često UCAV-ovima upravljaju izvođači iz privatnog sektora, njima bi moglo daljinski upravljati osoblje iz privatnog sektora zaposleno u Ukrajini, a ne uniformirani pripadnici oružanih snaga NATO-a", istaknuli su.
Budući da se bespilotnim letjelicama može upravljati "sa značajnih udaljenosti od prve linije (potencijalno s pilotima koji djeluju iz susjednih zemalja)", ponudili su dodatnu "prednost" u odnosu na ugovorne pilote, u tome što bi "bili relativno sigurni i sigurno je malo vjerojatno da će biti zarobljeni i paradirani pred ruskim kamerama." Dok su bespilotni sustavi američke proizvodnje kao što su Predatori i Reaperi bili opcija, i mogli bi biti isporučeni "u velikom broju", oni bi "izgledali najprovokativnije" iz ruske perspektive, i učinili aktivnu američku uključenost previše očitom.
Nasuprot tome, unatoč navodnim početnim uspjesima, Bayraktar TB2 brzo su nestali s neba Donbasa. Kao što je nekoliko ukrajinskih dužnosnika priznalo, ruske inovacije u protuzračnoj obrani i elektroničkom ratovanju učinile su dronove beskorisnima. Nasuprot tome, u dokumentu je primijećeno da dok ukrajinske zračne snage još uvijek izvode misije, Kijev će uskoro "ostati bez zrakoplova". Propisani lijek bilo je ponovno opremanje zemlje borbenim avionima MiG-29 sovjetske proizvodnje, kojima "ukrajinski piloti već znaju upravljati".
Ovaj je plan, međutim, zahtijevao da brojne zemlje predaju svoje stare flote MiG-ova 29. Akademici su izrazili zabrinutost da bi države srednje i istočne Europe mogle biti "suzdržane" zbog rizika od "ruske odmazde", koja bi se mogla zaobići tako da im se "obećavaju darovi", poput nadogradnje oružja. Godinu dana kasnije, u ožujku 2023., Slovačka je Kijevu dala cijelu svoju eskadrilu od trinaest MiG-ova 29 u zamjenu za američko obećanje dvanaest jurišnih helikoptera Bell AH-1Z opremljenih raketama Hellfire.
Poljska je isprva obećala da će parirati razmetanju Slovačke, ali je na kraju isporučila samo simboličan iznos. Dogovor je ostao na čekanju odkada je Krakov najavio u kolovozu 2024. da neće isporučivati daljnje MiG-ove 29 sve dok ne dobije flotu F-35, za koje se ne očekuje da će stići do 2026. Peru, kojeg su akademici također označili kao potencijalni izvor za zrakoplove, navodno je isprva dao zeleno svjetlo za isporuku svojih MiG-ova 29 Ukrajini, ali je potom odustao. Latinoameričke vlade su općenito odbile poslati bilo kakvo oružje Ukrajini, unatoč pritisku SAD-a.
Zračni ratovi koje protiv Rusije vode "neukrajinski" piloti
Možda najzabrinjavajući odlomak dokumenta je njegov posljednji, u kojem njegovi autori razmatraju povijesne primjere zračnih snaga koje su angažirale inozemne pilote u velikim sukobima. Dokument primjećuje da su gore spomenuti Leteći tigrovi "otpušteni iz američkih oružanih snaga" kako bi se borili protiv Japana u Kini, "s jasnim razumijevanjem da će nakon toga biti dobrodošli natrag." Također je navedeno da je Finska angažirala "potpuno" inozemnu eskadrilu u svom ratu s Moskvom 1940., kao što je i oslanjanje cionističkih doseljenika na zračne snage "sastavljene gotovo isključivo od stranih dobrovoljaca" tijekom njihove vojne kampanje protiv autohtonih palestinskih i arapskih snaga 1948.
Akademici su željeli primijeniti ove presedane na posrednički sukob u Ukrajini, stvarajući "današnje dragovoljačke borbene skupine za ojačanje ukrajinske protuzračne obrane" sastavljene od "razumnog broja zapadnih pilota". Napisali su da bi ti piloti "mogli volontirati ako njihove nacionalne oružane snage ponude dopuste" - kao što bi mogli i njihovi civilni kolege, ako bi američke komercijalne zračne tvrtke mogle biti "pritiskane da dopuste svojim pilotima, koji su piloti pričuvnog zrakoplovstva ili zrakoplovne nacionalne garde kvalificirani za lovce, da uzmu takve dopuste." U dokumentu se hvalilo da bi "dragovoljačke borbene skupine mogle značajno razdvojiti rusku zračnu kampanju".
F-16 su smatrani "najlogičnijom opcijom" zbog "broja NATO članova koje koriste F-16", uključujući i Poljsku. U skladu s tim, "poljski rezervni dijelovi mogli bi se kamionima dopremiti u Ukrajinu relativno brzo", s američkom "zračnom dostavom zamjenskih dijelova" u Varšavu. Gotovo od prvog dana posredničkog rata, njegove najratobornije pristaše zahtijevali su da se Kijevu osiguraju ti borbeni zrakoplovi, nazivajući ih "mjenjačem igre" koji bi preokrenuo vagu sukoba u korist Ukrajine.
Unatoč velikoj početnoj pompi, kada su F-16 konačno stigli u Kijev krajem srpnja 2024., predsjednik Volodomir Zelenski gotovo se odmah požalio da je zemlja dobila samo nekoliko mlažnjaka i da nema dovoljno pilota obučenih za upravljanje njima. Panika se proširila na Washington, gdje je senator Lindsey Graham javno pozvao svakog "umirovljenog pilota F-16... koji se želi boriti za slobodu" da se prijavi. Do kraja mjeseca, prvi F-16 srušio se u neizvjesnim okolnostima.
Iako su spominjanja ukrajinske upotrebe F-16 koji su "promijenili igru" gotovo nestali iz medija u mjesecima nakon toga, sadržaj prijedloga koji je procurio postavlja ozbiljna pitanja koliko su od navodnih ukrajinskih napada duboko u Rusiju zapravo izvršili zapadni vojni operativci, djelujući po nalogu i uz materijalnu pomoć NATO-a i SAD-a.
"Zapadnoeuropski i američki borbeni piloti obično lete znatno više sati i treniraju se realističnije od svojih ruskih ili ukrajinskih kolega", tvrdili su akademici, što znači da su bili idealni kandidati za izvođenje "borbenih misija" protiv položaja, snaga i teritorija Moskve. Međutim, akademici su upozorili da zapadni piloti ne lete blizu bojišnice, zbog straha da "strani dragovoljci ne padnu u ruski pritvor, gdje bi se od njih mogao napraviti primjer ili bi njima mogli paradirati pred kamerama". Ovo je možda bilo klimanje glavom CIA-inim pilotima Garyju Powersu i Eugeneu Hassenfusu, čije je zarobljavanje od strane Sovjetskog Saveza, odnosno Nikaragve, ponizilo američke obavještajne službe.
Još uvijek nije jasno koliko su ti prijedlozi odredili tijek operacija ukrajinskih snaga protiv njihovih ruskih neprijatelja. No curenje podataka koje je pregledao The Grayzone po prvi put otkriva kako je, u samo nekoliko tjedana, mala skupina akademika potajno pripremila neke prilično nekonvencionalne ratne planove i servirala ih na pladnju za CIA-u i MI6.
Kao što je Britanija učinila sa svojim projektom Alkemija, čini se da je Bidenova administracija prepustila odgovornost za izradu svoje strategije na bojnom polju u Ukrajini neksusu glupana sa sumnjivom pozadinom, smještenih tisućama kilometara od bojišnice i njezine jezive stvarnosti. Gotovo tri godine kasnije, s generacijom Ukrajinaca izgubljenom u stroju za mljevenje mesa posredničkog rata, autori ovih borbenih planova vjerojatno još uvijek kljucaju po svojim laptopima negdje u pljesnivim hodnicima svojih akademija.
Komentar: Čovjek se pita koliko je novca otišlo iz ruke u ruke da bi se razvile šeme koje na kraju nisu dovele ni do čega, osim do prepunih ukrajinskih groblja. A Rusija nastavlja napredovati: