Komentar: Darvinova nagrada je podrugljivo priznanje nazvano po naučniku Čarlsu Darvinu koji je začetnik ideje o evoluciji, a dodjeljuje se ljudima koji "čine uslugu čovječanstvu svojeručno se uklanjajući iz ljudskog genetskog prostora", odnosno onima koji se zbog vlastite greške počinjene na očigledno glup način liše mogućnosti da ostavljaju potomstvo, bilo zato što su se lišili života ili se samo-kastrirali.
- Suplementacija vitaminom D je neophodna za osobe s poremećajima vezivnog tkiva
- Toksičnost je vrlo rijetka i nije se dogodila čak ni kada su se greškom slijedile doze "Darwinove nagrade"
- Trenutne preporuke za doziranje odražavaju statističku pogrešku koja ostaje neispravljena
- Liposomalni vitamin D plus kofaktori najbolja su opcija kada aktivni vitamin D (kalcifediol) nije dostupan, posebno za osobe s "metaboličkim problemima"
Možda se samo osjećam jadno, uronjena u ratnu zonu proturječja koja danas obuhvaćaju "standardnu medicinsku praksu", i gdje je prekomjerna smrtnost i morbiditet "nova normalnost", unatoč sustavnom poricanju toga. Ako čovječanstvo ikada želi uspjeti, moramo se čuvati autoritativnih izjava koje su potencijalno štetne za naše zdravlje. Stvarnost je složena i uvijek treba imati na umu zakon trojice: postoji dobro, postoji loše i postoji kontekstualna situacija koja određuje što je što.
Ako ste relativno zdravi i možete uspjeti održati pristojnu razinu vitamina D svjetlosnom terapijom i organskom prehranom bogatom hranjivim tvarima, moje najiskrenije čestitke. Međutim, pogrešno je pretpostaviti da su svi građeni isto. Ljudi s poremećajima vezivnog tkiva imaju sustavno niske razine vitamina D, a njihov problem nije na razini receptora i njihovih liganada. Stanično okruženje koje okružuje svaki od njihovih receptora, uključujući i receptore vitamina D, kvalitativno se razlikuje od onog kod normalno razvijene osobe.
Znanost o biokemiji i molekulama nije osobito korisna kod poremećaja vezivnog tkiva, pa materijalistički "molekularni svjetonazor" ne pomaže u razumijevanju spektra poremećaja koji bi mogli pogoditi čak 10-12% populacije[1]. Istina je da su neki ljudi s poremećajima vezivnog tkiva toliko "prozirni" da ne mogu podnijeti izlaganje suncu bez umiranja ili pojave lećastih mrlja nakon samo nekoliko minuta sunčeve svjetlosti, ili čak terapijskog crvenog svjetla.
Odgovori su u povijesti vitamina D
U prvoj polovici 20. stoljeća, kada jednostavno nije bilo načina za mjerenje razine vitamina D i stoga nikada nije bio uzrok šoka, ljudi su koristili do 600 000 jedinica vitamina D dnevno do 18 mjeseci kako bi ublažili simptome reumatoidnog artritisa.
Ne preporučujem nikome da to učini - moja je poanta je da biste se "predozirali" vitaminom D, morali biste napraviti iznimno glupu pogrešku, za kakvu biste dobili Darwinovu nagradu.
Ako imate rijetku genetsku metaboličku anomaliju ili tumor koji vam omogućuje lako nakupljanje kalcija, vjerojatno ćete za to saznati kroz simptom ili kliničku manifestaciju, uz odgovarajuću medicinsku dijagnostiku. U takvim slučajevima, suplementacija vitaminom D nije dobra ideja sve dok ne riješite uzrok svoje bolesti.
Za većinu ljudi, prijavljeni toksični učinci dolaze iz nečuvenih pogrešaka, tj. onih koji su mislili da se dvomjesečna doza treba uzimati svakodnevno tijekom više od godinu dana. Čak i tada, postoje slučajevi izvanrednog oporavka nakon takvih "pogrešaka".
Pogledajmo najgore scenarije. Izvješće o toksičnosti iz 2011. opisuje osobu koja je nenamjerno uzimala 970 000 IU dnevno tijekom jednog mjeseca i drugu osobu koja je uzimala 1 864 000 IU vitamina D3 dnevno tijekom 2 mjeseca. Obje osobe razvile su simptome hiperkalcemije izazvane vitaminom D. Prva je imala razinu serumskog 25OHD od 645 ng/ml i razinu kalcija od 13,2 mg/dl, a druga je imala razinu serumskog 25OHD od 1220 ng/ml i razinu kalcija od 15,0 mg/dl. Međutim, hiperkalcemija se povukla kod oba pacijenta nakon prestanka uzimanja dodatka vitamina D. Simptomi su se povukli, a razine kalcija postale su normalne nakon što je razina 25OHD pala ispod 400 ng/ml.
Mislim da je vrlo malo vjerojatno da bi itko tko ovo čita pogrešio i uzimao gotovo dva milijuna jedinica vitamina D3 dnevno tijekom gotovo dva mjeseca.
Pogreška u srži ortodoksije vitamina D
Danas, većina ljudi još uvijek plaća cijenu statističke pogreške koja je doslovno noćna mora, s obzirom na trenutne stope prekomjerne smrtnosti. Kruto razmišljanje lijeve hemisfere dovelo je do masovnog uvođenja mRNA cjepiva protiv specifičnih bolesti, unatoč sve većem broju dokaza da ona rezultiraju turbo karcinomima, autoimunim bolestima, metaboličkim sindromom itd. Ipak, adekvatne razine vitamina D, koje sprječavaju sve spomenute bolesti, ne preporučuju se zbog jednostavne pogreške koju nitko ne želi ispraviti.
Dr. John Campbell objašnjava pogrešku ovako:
Cilj Instituta za medicinu bio je pronaći dozu vitamina D koja osigurava da 97,5% pojedinaca dostigne zdravu razinu u krvi (50 nmol/L).Možete dobiti dugi COVID s razinom vitamina D od 26,8 nmol/L ili nižom. A budući da stvari uvijek mogu biti gore:
Statistička pogreška dogodila se jer je IOM analizirao prosjeke različitih studija, a ne podatke pojedinačnih sudionika.
Pregledali su 10 studija i uzeli prosječne razine u krvi postignute u tim studijama.
Izračunali su statistički raspon (interval pouzdanosti) na temelju tih prosjeka.
Otkrili su da bi sa 600 IU 97,5% prosjeka studije doseglo cilj.
Problem
Postoji mnogo manje varijacija između "prosjeka" nego između "pojedinaca".
Korištenjem prosjeka, IOM je slučajno "izgladio" podatke.
Pretpostavili su da ako je prosječna osoba u studiji dobro, onda su gotovo svi dobro.
Analogija s učionicom
Zamislite da želite osigurati da svaki učenik prođe test.
Metoda IOM-a
Pregledali su prosječne rezultate 30 različitih učionica. Postavili su nastavni plan i program tako da 97,5% učionica ima prolazni prosjek.
Stvarnost
Čak i u učionici s prolaznim prosjekom, postoje učenici koji padaju.
Ispravak
Kako biste osigurali da 97,5% učenika prođe, morate gledati učenike s najslabijim rezultatima, a ne prosjek razreda.
Posljedica
Kada su autori ovog rada ponovno izračunali brojeve koristeći varijacije pojedinaca (umjesto prosjeka studije), otkrili su da trenutna RDA od 600 IU ne pokriva 97,5% populacije.
Umjesto toga, ona samo osigurava da 97,5% ljudi dostigne razinu u krvi od 26,8 nmol/L (daleko ispod cilja od 50 nmol/L).
Da biste zapravo doveli 97,5% populacije do zdravog cilja od 50 nmol/L, matematika sugerira da biste trebali dozu od 8895 IU dnevno.
Incidencija dijabetesa tipa 1 (T1D) udvostručuje se svakih 20 godina. U Finskoj je preporuka za dnevnu suplementaciju vitaminom D postupno smanjena s 4000-5000 IU 1964. na 400 IU 1992. Istodobno, T1D se povećao za 350% kod djece u dobi od 1-4 godine, 100% kod djece u dobi od 5-9 godina i 50% kod djece u dobi od 10-14 godina.Ovi naglasci vrlo dobro sažimaju situaciju:
- Dnevna doza vitamina D kreće se od 5000 IU/dan do 50 000 IU/dan.
- Nisu uočeni slučajevi hiperkalcemije primjenom ovih doza vitamina D tijekom do 7 godina.
- Najviša razina 25OHD u krvi postignuta pri 10 000 IU/dan bila je 202 ng/ml.
- Prosječne razine 25OHD pri 10 000 IU/dan bile su 96 ng/ml i 116 ng/ml u 2 skupa podataka.
- Slučaj astme i psorijaze kontroliran je s 25 000 IU/dan i 50 000 IU/dan.
Najveća meta-analiza ikad provedena na studijama objavljenim između 1966. i 2013. pokazala je da razine 25-hidroksivitamina D <75 nmol/L mogu biti preniske za sigurnost i povezane s većom smrtnošću od svih uzroka, rušeći prethodno pretpostavljenu krivulju smrtnosti u obliku slova U povezanu s razinama vitamina D. Budući da je smrtnost od svih bolesti smanjena na 1,0 s razinama vitamina D u serumu ≥100 nmol/L, pozivamo javnozdravstvene vlasti da razmotre određivanje kao RDA najmanje tri četvrtine razina koje je predložio Stručni odbor Endokrinološkog društva kao sigurne gornje podnošljive dnevne doze unosa. To bi moglo dovesti do preporuke od 1000 IU za djecu mlađu od 1 godine na obogaćenoj formuli i 1500 IU za dojenu djecu stariju od 6 mjeseci, 3000 IU za djecu stariju od 1 godine te oko 8000 IU za mlade odrasle osobe i starije. Hitno su potrebne mjere za zaštitu globalne populacije od nedostatka vitamina D.Liposomalni vitamin D3 plus kofaktori
Kao što sam već napomenula, kalcefidiol, aktivni vitamin D3, pomogao je jednom od mojih najtvrdokornijih pacijenata s dugačkim COVID-om. Problem je nedostupnost ovog proizvoda koji spašava živote zbog birokratskih ograničenja, što nema smisla s obzirom na sve gore navedene informacije.
Kada se sumnja na probleme s jetrom, bilo stečene (tj. masna jetra) ili druge, aktivni vitamin D3 je način da se zaobiđe bilo kakav problem aktivacije na toj razini. A liposomalni vitamin D3 povećava kalcefidiol, aktivni vitamin D3, jer se ovaj format bavi svojstvima odbijanja vitamina D3 od vode (hidrofobnost).
Nedostatak vitamina D3 ima ozbiljne zdravstvene posljedice, što pokazuje njegov utjecaj na težinu i oporavak nakon infekcije COVID-19. Zbog visoke hidrofobnosti, njegova apsorpcija i naknadna preraspodjele po tijelu inherentno ovise o pratećim lipidima i/ili proteinima. Učinkovita oralna formulacija vitamina D3 trebala bi osigurati prodiranje sloja sluzi nakon čega slijedi internalizacija od strane kompetentnih stanica. Izotermna titracijska kalorimetrija i računalne simulacije pokazuju da molekule vitamina D3 ne mogu napustiti hidrofobno okruženje, što ukazuje na to da je njihova apsorpcija pretežno potaknuta probavom nosača za dostavu. U kliničkom eksperimentu, liposomalni vitamin D3 uspoređen je s uljnom formulacijom. Dobiveni rezultati pokazuju da liposomalni vitamin D3 uzrokuje brzo povećanje koncentracije kalcidiola [ili kalcefidiola, aktivnog vitamina D3] u plazmi. Takav učinak nije uočen kada se koristila uljna formulacija. Učinak je bio posebno izražen kod osoba s teškim nedostatkom vitamina D3.Osobe koje imaju sistemski niske razine vitamina D, unatoč tome što "sve rade kako treba", ili imaju malapsorpciju ili probleme s probavom i jetrom, imale bi koristi od suplementacije liposomskim vitaminom D. Nadalje, treba uzeti u obzir i kofaktore vitamina D poput bora, vitamina K2 i magnezija kako bi se olakšala pravilna asimilacija i iskorištavanje vitamina D.
U slučaju sumnje, uzmite aktivni vitamin D3 i preporučene kofaktore.
© DCMUltimate D3 ima 125 mcg po kapsuli, što odgovara 5000 IU, plus magnezij, bor i K2.
Bilješke:
[1] Svaka osoba s Ehler-Danlosom koju sam upoznala rekla mi je da ih specijalisti i ljudi općenito ne razumiju, kao da morate biti bolesni da biste to dobili. Provodila sam svoje rotacije u jednom od najboljih centara za kardiokirurške zahvate za ljude s poremećajima vezivnog tkiva i tamo nitko nije ni posumnjao da sam i ja pogođena. Slijepa točka je bizarna. Zajednički nazivnik kod onih koji razumiju poremećaje vezivnog tkiva je da su i sami na nekoj razini 'na spektru' ili imaju vjeru u oboljelu osobu i u ono što ona govori.
___________
Reference:
Dr. John Campbell, Vitamin D Mistake
Dalek et al., Bioavailability by design — Vitamin D3 liposomal delivery vehicles. Nanomedicine: Nanotechnology, Biology and Medicine. Volume 43, srpanj 2022., 102552
McCullough, Lehrer et al., Daily oral dosing of vitamin D3 using 5000 TO 50,000 international units a day in long-term hospitalized patients: Insights from a seven year experience. The Journal of Steroid Biochemistry and Molecular Biology. Volume 189, svibanj 2019., str. 228-239
Holick, Michael F., Vitamin D Is Not as Toxic as Was Once Thought: A Historical and an Up-to-Date Perspective. Mayo Clinic Proceedings, Volume 90, svibanj 2015., izdanje 5, str. 561 - 564
Papadimitriou DT., The Big Vitamin D Mistake. J Prev Med Public Health. 2017. srpanj;50(4):278-281. doi: 10.3961/jpmph.16.111. Epub 10. svibnja 2017. PMID: 28768407; PMCID: PMC5541280.
Veugelers PJ, Ekwaru JP., A statistical error in the estimation of the recommended dietary allowance for vitamin D. Nutrients. 20. listopada 2014.;6(10):4472-5. doi: 10.3390/nu6104472. PMID: 25333201; PMCID: PMC4210929.
Komentari čitatelja
na naše novosti