nuklearne plutajuće elektrane
Dok su EU i SAD potpuno odustale od nuklearne energije kao budućeg izvora napajanja, praktično u potpunosti odustajući od izgradnje novih reaktora i stavljajući postojeće van pogona, Rusija se tiho pozicionirala kao vodeći svetski graditelj nuklearnih elektrana za civilne potrebe. Ruska državna nuklearna kompanija Rosatom upravo je završila izgradnju prve komercijalne plutajuće nuklearne elektrane, uspešno je prevozeći do konačne destinacije na krajnjem istoku Rusije, gde je znatno otežan pristup struji.

Pored Rusije, to bi moglo transformisati potrebe za energijom u većem delu sveta kad su u pitanju zemlje u razvoju. Dodatni plus je što nuklearne elektrane uopšte ne emituju ugljen-dioksid, tako da politički motivisano protivljenje zasnovano na priči o SO2 nije utemeljeno.

Plutajuća nuklearna elektrana, nazvana Akademik Lomonosov, sačinjena je od dva reaktora snage 35 megavati. Zasnovana je na dizajnu nuklearnih elektrana koje se nalaze na brodovima flote ruskih nuklearnih ledolomaca i u stanju je da obezbedi 70 megavati električne energije dovoljnih za napajanje grada od 100.000 ljudi. Poređenja radi, standardna, kopnena nuklearna stanica u SAD ili Evropi je veličine 1000 megavati, što ih čini pogodnim jedino za gusto naseljena, industrijska područja.

Manji reaktori daleko su jeftiniji za gradnju kada uđu u masovnu proizvodnju i znatno su pogodniji za razmeštanje u regionima u razvoju, poput onih u Aziji i Africi, gde je nedostatak pouzdanog dotoka električne energije velika kočnica za ekonomski razvoj. Navodi se da cena izgradnje i instalacije Lomonosova iznosi 480 miliona dolara, ili oko 6,90 dolara po vatu, što je tek za nijasnu više od cene konvencionalne elektrane.
Projektovana je tako da traje 40 godina pre nego što bude prebačena na posebnu lokaciju u Rusiji kako bi bila rastavljena na delove, slično kao što se radi sa brodovima na nuklearni pogon. Posebno polovilo je dugačko nekih 140 metara i široko 30. Dizajn sadrži nuklearne reaktore dokazane ruske proizvodnje, koji se već skoro pet decenija pouzdano koriste za napajanje njene flote nuklearnih ledolomaca, najveće na svetu. Samo plovilo je projektovano da može izdržati cunami ili čak sudar sa kopnenom masom ili drugim brodom. Osmišljen je da bude stacioniran na posebnom mestu na moru i povezan sa kopnom podvodnim kablovima. Plutajuće jedinice mogu dejstvovati kao kogeneracijski pogoni koji mogu napajati mrežu, kao i odstranjivati velike količnine soli iz morske vode, što ih čini primamljiim za Bliski istok i druge regione koji imaju problema sa vodom.
U septembru je nuklearka Akademik Lomonosov stigla do svog odredišta u Pevek, udaljeni severni autonomni distrikt Čukotke, gde će pre kraja trekuće godine biti povezana sa električnom mrežom. To je jedina plutajuća nuklearna elektrana u operativnom stanju koja postoji, što je značajan poduhvat imajući u vidu ogromne ekonomske sankcije koje je Zapad nametnuo Rusiji od 2014. Plutajući Lomonosov biće više nego dobra zamena postojećoj maloj nuklearnoj elektrani u Bilibinu, najmanjoj i najsevernijoj operativnoj nuklearnoj elektrani na svetu, koja je upravo u procesu rasformiravanja, baš kao i mala konvencionalna elektrana.

plutajuća nuklearska
© Business InsiderAkademik Lomonosov usidren u luci Pevek
ZBOG ČEGA PLUTAJUĆA?

Ideja da se izgradi reaktor nuklearne energije na posebnoj barki ili plutajućoj platformi ima mnoštvo prednosti. Prvo, zbog toga što su sami reaktori daleko manji i projektovani za delovanje u vodi, oni mogu biti modularni ili fabrički proizvedeni, što omogućava veliku ekonomsku uštedu u odnosu na konvencionalne nuklearne elektrane. Standardni nuklearni reaktori uglavnom moraju svaki put iznova biti konstruisani i građeni po meri mušterije i mesta gde će biti smešteni, što ih čini izuzetno skupim i zahteva godine izgradnje, u nekim slučajevima čak 18 godina. Kapacitet malih plutajućih reaktora može se proširiti tako da podrži napajanje područja sa ograničenim izvorima energije, a uklonjen je i problem pronalaska velikog zemljišnog prostora (budući da plutaju na vodi; prim. NS).

Nuklearni reaktor Akademik Lomonosov je izgrađen u posebnom državnom brodogradilištu Baltički zavod u Sankt Peterburgu, koje gradi nuklearne ledolomce. Potom je nekoliko nedelja dovožen iz Murmanska do svog odredišta u Peveku. Pevek je ključna luka na ruskoj Severnomorskoj ruti. Kompanija Rosenergoatom je izdala saopštenje:
"S obzirom na to da će plutajuća elektrana biti smeštena u Peveku, time će se posebno podstaći socijalni i ekonomski razvoj opštinskog okruga Čaun, ali i Čukotke generalno. Čaun će tako postati jedan od glavnih infrastrukturnih elemenata u okviru programa razvoja Severnomorske rute."
Rusija je nedavno počela raditi na razvitku severnomorske rute do Azije i arktičkih voda kako bi transportovala svoj tečni prirodni gas u Kinu i na druga azijska tržišta. Kako se trgovina bude širila, planirana je gradnja još nekoliko plutajućih nuklearnih elektrana duž te rute.

Rusija poseduje najveću flotu ledolomaca na nuklearni pogon na svetu, što je vrlo dobra iskustvena baza za gradnju plutajućih elektrana koji koriste isti osnovni reaktor. Baltičko brodogradilište, jedno od najvećih u Rusiji, ima pod svojim okriljem sve potrebne prateće industrije: inženjersko odeljenje, drvno-prerađivačku proizvodnju, proizvodnju lučke mašinerije, proizvodnju električne energije, metaluršku proizvodnju, odeljenje za istraživanje i razvoj, kao i samo brodogradilište. Završetak izgradnje Lomonosova je veliki poduhvat imajući u vidu da su 2014. matičnoj kompaniji "Ujedinjena korporacija za brodogradnju" uvedene sankcije od strane američkog ministarstva finansija, zbog Ukrajine i Krima.

U početku će se priobalne nuklearne elektrane graditi za udaljena područja Rusije koja je teško napajati energijom, naročito ona bogata minerlima i naftom koja se nalaze na dalekom severu. Takođe, budući reaktori će se koristiti za napajanje pomorskih platformi za naftu i gas u udaljenim regionima. Nakon uspešnog puštanja u rad reaktora na Lomonosovu, plan je da se izgradi flota plutajućih platformi koja bi električnom energijom napajala gradove i mesta širom Rusije, što bi uključivalo i grejanje domova i poslovnih objekata, čime bi se otvorile nove velike mogućnosti za ekonomski razvoj. Još jedna moguća primena plutajućih nuklearnih elektrana poput Lomonosova jeste napajanje postrojenja za desalinizaciju, u kojima bi - prema rečima proizvođača - bilo moguće obezbediti 240,000 kubnih metara vode za piće na dnevnom nivou.

TRŽIŠTA U RAZVOJU

putin i sisi
Egipatski predsednik Abdel Fatah el Sisi prisustvuje ceremoniji potpisivanja sporazuma o izgradnji nuklearne elektrane El Daba, 19. novembar 2015.
Još jedna prednost ruskih plutajućih elektrana je činjenica da se grade u velikom brodogradilištu, uz korišćenje testiranih proizvodnih procesa, umesto direktno na licu mesta. To će s vremenom znatno umanjiti troškove proizvodnje kako se budu gradile nove jedinice, čineći ih pristupačnim i povoljnim za manje države u razvoju.

Dalje, nuklearna energija ima ključne prednosti u tome što nije sporadična poput solarne ili energije vetra. Gorivo za reaktor Akademik Lomonosov traje 12 godine pre nego što bude potrebno da se promeni.

Na nedavno održanom sastanku jugoistočnih azijskih država (ASEAN), ruski premijer Dmitrij Medvedev prisustvovao je diskusijama o prodaji ruskih plutajućih reaktora, koje je ocenio "veoma obećavajućim".

Medvedev je za Bankok post izjavio da je ruska državna firma Rosatom otvorena za saradnju sa Asocijacijom jugoistočnih azijskih država (ASEAN). "Pregovori su u toku sa nekim državama ASEAN-a po pitanju izgradnje novih centara za nuklearnu nauku i tehnologiju", rekao je.

Oktobra 2019. na prvom rusko-afričkom samitu u Sočiju, na kojem je Rusija obznanila da otpisuje 20 miliona dolara duga koje su razne afričke zemlje imale prema Sovjetkom Savezu, otvorena je mogućnost za još jedno potencijalno područje na kojem bi ruska nuklearna tehnologija - naročito manje i jeftinije plutajuće nuklearne elektrane čiju efikasnost je dokazao uspeh Lomonosova - mogla obezbediti značajnu energetsku perspektivu za razvoj Afrike.

Rusija je danas u Egiptu angažovana na projektovanju velikog kopnenog nuklearnog kompleksa El Daba sa četiri veće jedinice, za koji je Moskva odobrila značajne zajmove sa niskim kamatama. Kada bude završen 2026. očekuje se da će kompleks obezbeđivati i do 50 odsto energije potrebne Egiptu. Rusija trenutno oko nuklearne energije pregovara i sa Etiopijom. Činjenica da je Rusija danas najaktivniji subjekt u industriji civilne nuklearne energije predstavlja i veliku marketinšku prednost.

Sa svojim projektom plutajućih nuklearnih elektrana, Rusija se trenutno nalazi u jedinstvenom položaju. Jedina druga država koja aktivno radi na razvoju plutajućih nuklearnih elektrana, Kina, daleko je iza Rusije, jer je njen prototip, kako se navodi, još uvek u fazi nacrta. Bezbednost, veličina i fleksibilnost ruskog projekta govore da bi Rusija mogla ostvariti snažan doprinos globalnoj ekonomiji. A za one koji smatraju da je SO2 problem, tehnologija je lišena štetnih emisija.
F. Vilijam Engdal je savetnik za strateške rizike i predavač. Diplomirani je politikolog sa Univerziteta Prinston i autor više bestselera o nafti i geopolitici.
Preveo Luka Ugrica
Izvor New Eastern Outlook