foklandski otoci
Naučnici veruju da su Foklandska ostrva u drevna vremena bila pogođena cunamijem, nakon što su pronašli dokaze poremećaja tla na dnu Atlantskog okeana.

Kompjuterski modeli sugerišu da ta su podvodna klizišta mogla da šalju talase visoke desetine metara koji su se sručili na obalu Foklandskih ostrva.

"Takvi događaji se srećom po svemu sudeći dešavaju jednom u milion godina, što znači da stanovnici ostrva ne treba da brinu", kaže jedan od istraživača dr Jusdin Nikolson, ističući da je potrebno više analiza da bi se razumeli različiti načini na koje bi ti događaji mogli biti pokrenuti.

Podvodna klizišta su nastala na istoj lokaciji, na strmom terenu na ivici uzdignutog regiona dna Atlantskog okeana poznatog kao Bardvud benk.


Seizmički podaci otkrivaju primere ponovljenog poremećaja sedimenta na mestu gde su se blato, pesak i šljunak obrušili u dublje vode.

Obim obrušenog materijala izgleda da je bio oko 100 kubnih kilometara.

"To je otprilike isto kao kada biste prekrili celo područje Edimburga sa 400 metara sedimenta", objašnjavaju škotski naučnici.

Zahvaljujući obližnim bušenjima naftnih kompanija i naučnim ekspedicijama, tim britanskih naučnika je mogao da grubo odredi starost sedimenta i ograniči učestalost podvodnih klizišta.

Ustanovljeno je da su se tri ili četiri klizišta veličine Edimburga desila u poslednja tri miliona godina.

Opšte je poznato da određeni tipovi snažnih zemljotresa pokreću okeanski cunami gurajući ili potiskujući stub vode direktno iznad pukotine na morskom dnu, ali je manje poznato da naglo propadanje sedimenta u podvodnim klizištima može da izazove isti efekat.

Foklandska ostrva se nalaze oko 150 kilometara od Bardvud benka, ali istraživanja pokazuju da su veći poremećaji tla mogli da izazovu talase visine i do 40 metara na njihovoj južnoj obali i oko 10 metara kod glavnog grada Port Stenlija.