putin i trump
© SUSAN WALSH/AP PHOTOTrump i Putin na samitu G20 u Osaki u Japanu, lipanj 2019. godine
Američki predsjednik Donald Trump, kojega demokrati, permanentno, od njegove kandidature za čelnog čovjeka SAD-a u 2016. g. optužuju za zakulisnu suradnju s Rusijom i za izdaju američkih nacionalnih interesa, i dalje se teško nosi s optužbama takvoga karaktera, kojima nema kraja, i koje, zapravo, predstavljaju jedan od glavnih elemenata predizbornog programa demokratskog predsjedničkog kandidata Joe Bidena, što je samo po sebi apsurdno (jer američko društvo ima puno ozbiljnijih problema nego što je to "ruska ugroza").

Zato Trump postojano balansira između državne potrebe za normalizacijom odnosa s Moskvom (težnja za popravljanje loših odnosa između bilo kojih država je ne samo legitimna, već i poželjna od strane državnih vodstava osim ako se ne radi o suludim interesima, usmjerenim prema pokretanju ratova - što u sadašnjoj američkoj zbilji uopće ne treba a priori odbaciti ) i potrebe, da zbog spomenutih optužbi javno pokazuje i u praksi demonstrira svoju čvrstoću i odlučnost, čak i onda kada to uopće i nije potrebno. Pritome koristi svoje najbliže suradnike koji po pitanju Rusije igraju "toplo-hladno".

A ono posljednje "hladno" bilo je prošloga tjedna, kada je Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost Robert O'Brien izjavio ni manje ni više, već da je ruska baltička enklava Kalinjingrad "nož u srcu Europe", što je, naravno, izazvalo burne reakcije ruskih političara.

A u nedjelju, 24. svibnja, Trump je, vjerojatno opet za domaću publiku (tako treba shvatiti i spomenutu izjavu njegovog savjetnika) izjavio, kako smatra da se ruski predsjednik Vladimir Putin prema njemu odnosi dobro, ali da ne želi njegovu (Trumpovu) pobjedu na idućim izborima. "Ja sam najgore što se Rusiji dogodilo i Putin to razumije. Ja se mirim s Putinom, ali, vjerojatno, on ne želi moju pobjedu", kazao je američki čelnik, dodavši, kako niti Kina ne želi njegovu pobjedu.

S ovom posljednjom Trumpovom konstatacijom, u svezi Kine, složili bismo se svi - vjerojatno bez ikakvog problema. Ali s onom prvom, vezano uz Putina, već je puno teže.

Putinu bivša desna ruka Baracka Obame u vrijeme njegove administracije - Joe Biden, američki potpredsjednik i kurator američke politike u postrevolucionarnoj Ukrajini od 2014.-2016.g., teško može biti bolji izbor od Donalda Trumpa. Ali da ipak u potpunosti ne negiram ili "demistificiram" spomenuto Trumpovo razmišljanje, najjednostavnije mi je ipak kazati (a što nije daleko od istine), da je Putin po pitanju, tko će iduće 4 godine sjediti u Bijeloj kući potpuno indiferentan.

Bolje reći - on nema prevelikih iluzija oko toga, da će se s jednom ili drugom političkom opcijom odnosi dviju vojnih velesila u skoro vrijeme popraviti. Jer s jedne je strane već dokazani rusofob Biden, a s druge Trump, koji, ako je i imao ambicija za normaliziranje američko-ruskih odnosa (o čemu je znao govoriti i u vrijeme predizborne kampanje ali i u vrijeme svog predsjedanja) u tome nije uspio te ga Putin smatra slabim političarem na unutarnjoameričkom polju (ne i vanjskopolitičkom), koji (barem za sada) nije uspio slomiti "jastrebove" unutar američkog establišmenta i tzv. duboke države, koji Rusiju vide kao državu jedino u slučaju da se ona bespogovorno pokorava američkim globalnim interesima i to u njihovom punom spektru.

Kako je to nemoguće očekivati od Putina, a vjerojatno i od bilo koje njegove buduće zamjene kada za to jednom dođe vrijeme, slijedi i logični zaključak: za taj dio američkog establišmenta (koji Trump ili nije uspio slomiti ili mu i sam pripada) i sama egzistencija Rusije, kao države u njezinom sadašnjem obliku, je potpuno neprihvatljiva.

Trump ovakvim izjavama prije svega želi uvjeriti američki elektorat (tj. onaj njegov dio koji ga podržava ali je zbog svekolike medijske i političke proturuske histerije i "ispranja mozga" posljednje 4 godine, dezorjentiran pa i istinski prestrašen "agresivnom Rusijom", koja, eto bez problema probija svu američku protuobavještajnu i cyber-zaštitu, i za koju tamošnji mainstream mediji već sada najavljuju kako će se ona ponovo miješati u američke predsjedničke izbore u studenom ove godine) - kako je on snažan predsjednik koji je Rusiju već sada "pokorio" i "bacio na koljena".

Ali i Putina i Trumpa na koljena bi, kako se sada čini, jedino mogla baciti epidemija koronavirusa u njihovim državama, uz opasku, kako su šanse za to, barem kada je riječ o Putinu, usitinu minimalne.