Zašto je Svetski ekonomski forum u Davosu za 2021. godinu nazvan "Veliki reset" i kako globalistička elita planira da svoju ekonomsku agendu nametne celom svetu
davos
Za one koji se pitaju šta će uslediti nakon što je pandemija COVID-19 uspešno ugasila čitavu svetsku ekonomiju, šireći najgoru depresiju od 1930-ih, lideri glavne globalističke NVO - Svetskog ekonomskog foruma u Davosu - upravo su otkrili obrise onoga što bismo mogli da očekujemo. Ovi ljudi su odlučili da iskoriste aktuelnu krizu.

Dana 3. juna Svetski ekonomski forum u Davosu (WEF) objavio je na svom sajtu osnovne teze dolazećeg foruma zakazanog za januar 2021. godine. Nazivaju ga "veliki reset" i podrazumeva plan da se zapanjujući udarac koronavirusa iskoristi da se progura vrlo specifična agenda. Na prvi pogled je upadljivo da se ta agenda savršeno uklapa sa jednom drugom specifičnom agendom, tačnije Agendom 2030 koju su Ujedinjene nacije ustanovile 2015. godine. Ogromna je ironija što vodeći svetski forum velikih korporacija - koji je još 1990-ih promovisao agendu korporativne globalizacije - sada prihvata ono što nazivaju "održivi razvoj". To nam nagoveštava da ova agenda nije baš ono što Ekonomski forum u Davosu i partneri tvrde.

VELIKI RESET

Predsedavajući WEF-a Klaus Švab trećeg juna je objavio video snimak na kojem najavljuje godišnju temu za 2021: "Veliki reset". Izgleda da to nije ništa manje od stupanja na scenu globalne agende za restruktuiranje svetske ekonomije duž specifičnih linija, slično onome za šta se zalažu IPCC (Intergovernmental Panel on Climate Change - Međuvladin panel o klimatskim promenama), Greta iz Švedske i njeni korporativni drugari poput Ala Gora ili Lerija Finka iz Blekvotera.

Interesantno je kako predstavnici WEF-a objašnjavaju "reset" svetske ekonomije u kontekstu koronavirusa i posledičnog kolapsa globalne industrijske ekonomije. Na sajtu WEF-a se navodi: "Postoje mnogi razlozi za zagovaranje Velikog reseta, ali onaj najurgentniji je COVID-19". Tako da Veliki reset svetske ekonomije kreće od pandemije COVID-19 i "prilika" koje otvara.

Najavljujući temu za 2021, osnivač WEF-a Švab rekao je, vešto menjajući agendu, sledeće: "Imamo samo jednu planetu, a znamo da bi klimatske promene mogle da budu sledeća svetska katastrofa, i to sa još dramatičnijim posledicama po čovečanstvo". Implikacija je da klimatske promene predstavljaju pozadinski razlog katastrofe koju je napravila pandemija koronavirusa.

Kako bi podvukli svoju zelenu "održivu" agendu, sledeći na snimku WEF-a je i dalje nesuđeni kralj Engleske, princ Čarls. Govoreći o svetskoj katastrofi koju je izazvao COVID-19, princ od Velsa kaže: "Ako i postoji jedna glavna lekcija koju bi trebalo naučiti iz ove krize, onda je to da prirodu moramo staviti u središte našeg funkcionisanja. Jednostavno više ne smemo gubiti vreme". Na istoj liniji sa Švabom i prestolonaslednikom je generalni sekretar UN, Antonio Gutereš. On kaže: "Moramo izgraditi ravnopravnije, inkluzivnije i održivije ekonomije i društva koja su otpornija pred licem pandemija, klimatskih promena i mnogih drugih svetskih promena sa kojima se suočavamo" (obratite pažnju na deo "održivije ekonomije i društva", vratićemo se na to kasnije).

Nova direktorka MMF-a, Kristalina Georgijeva, takođe je pohvalila veliki reset. Među ostalim "reseterima" iz WEF-a su Ma Džun - predsedavajući Komiteta za zelene finansije pri Kineskom društvu za finansije i bankarstvo i član Komiteta za monetarnu politiku pri Narodnoj banci Kine, Bernard Luni - direktor Britiš petroleuma, Adžaj Banga - direktor Masterkarda, Brenford Smit - predsednik Majkrosofta.


Da ne bude zabune, Veliki reset nije ideja koja je Švabu i družini pala na pamet po principu "s neba pa u rebra". Vebsajt WEF-a saopštava: "Možda mere protiv širenja COVID-19 posetepeno popuštaju, ali strepnje za društvene i ekonomske perspektive sveta samo se intenziviraju. Postoje opravdani razlozi za zabrinutost - oštar ekonomski pad već je otpočeo, a mogli bismo se suočiti sa najgorom depresijom od 1930-ih. No, iako je ovaj ishod verovatan, on nije neizbežan". Sponzori WEF-a imaju velike planove: "svet mora udruženo da dela i da brzo obnovi sve aspekte naših društava i ekonomija, od obrazovanja do društvenih ugovora i radnih uslova. Svaka zemlja, od Sjedinjenih Država do Kine, mora učestvovati i svaka industrija, od nafte i gasa do visokotehnološkog sektora, mora se transformisati. Ukratko, potreban nam je veliki reset kapitalizma". To je krupna stvar.

RADIKALNE PROMENE

Švab otkriva još detalja dolazeće agende: "...jedna pozitivna strana pandemije jeste to što je pokazala koliko brzo smo u stanju da pravimo radikalne promene naših životnih navika. Gotovo momentalno, kriza je primorala kompanije i pojedince da napuste prakse za koje se dugo tvrdilo da su esencijalne, od učestalog letenja avionima, do rada u kancelarijama". Zar bi ovo trebalo da bude pozitivna strana?

On predlaže da se te radikalne promene prošire: "Agenda velikog reseta imala bi tri glavne komponente. Prva bi usmerila tržište ka pravednijim ishodima. U tom cilju, vlade bi trebalo da unaprede koordinaciju i stvore uslove za 'ekonomiju interesenata' (engl. "stakeholder economy")..." To bi podrazumevalo "promene oporezivanja imovine, povlačenje subvencija za fosilna goriva i nova pravila za uređivanje intelektualne svojine, trgovine i konkurencije".

Druga komponenta velikog reseta omogućila bi da "investicije vode ostvarenju zajedničkih ciljeva, poput ravnopravnosti i održivosti". Ovde prvi čovek WEF-a saopštava kako bi skorašnje velike budžete za stimulaciju ekonomija u EU, SAD, Kini i drugde trebalo koristiti za stvaranje nove ekonomije, "otpornije, ravnopravnije i održivije na duge staze. To znači, na primer, izgradnju zelene urbane infrastrukture i stvaranje podsticaja za industrije da unaprede svoje bilanse u domenima ekoloških, društvenih i upravnih metrika (Environmental, Social and Governance - ESG)".
Konačno, treći element ovog velikog reseta biće implementacija jednog od omiljenih Švabovih projekata - četvrte industrijske revolucije: "Treći i poslednji prioritet agende velikog reseta jeste primena inovacija četvrte industrijske revolucije kako bi se podržala javna dobra, naročito savlađivanjem zdravstvenih i društvenih izazova. Tokom krize izazvane kovidom 19, kompanije, univerziteti i drugi subjekti udružili su snage kako bi razvili dijagnostiku, terapeutiku i moguće vakcine, uspostavili centre za testiranje, stvorili mehanizme za praćenje infekcije i pružili telemedicinu. Zamislite šta bi sve bilo moguće ukoliko bi slični koncentrisani napori bili napravljeni u svakom sektoru".
Četvrta industrijska revolucija uključuje biotehniku za manipulaciju genima, 5G telekomunikacije, veštačku inteligenciju i tome slično.

UN AGENDA 2030 I VELIKI RESET

Ako uporedimo detalje UN Agende 2030 iz 2015. godine sa WEF-ovim velikim resetom, nalazimo da se vrlo glatko uklapaju. Tema Agende 2030 je "održivi svet" koji definišu jednakost prihoda, ravnopravnost polova, vakcine za sve pomoću SZO i Koalicije za inovacije za epidemiološku pripremljenost (Coalition for Epidemic Preparedness Innovations - CEPI), koju je 2017. godine pokrenuo WEF, zajedno sa Fondacijom Bil i Melinda Gejts.

Godine 2015, UN je objavio dokument pod naslovom "Transformisati naš svet: Agenda 2030 za održivi razvoj". Obamina administracija nikada ga nije dostavila Senatu na ratifikaciju, znajući da on nikada ne bi bio prihvaćen. Međutim, ova agenda se nameće širom sveta. Ona uključuje 17 ciljeva održivog razvoja, proširujući raniju Agendu 21. Tih 17 obuhvataju: "okončanje siromaštva i gladi u svim njihovim oblicima i dimenzijama, zaštitu planete od degradacije, uključujući održivu potrošnju i proizvodnju, održivo upravljanje prirodnim resursima i preduzimanje hitnih mera povodom klimatskih promena..."

Tu su pozivi za održivi ekonomski rast, održivu poljoprivredu (GMO), održivu i modernu energiju (vetar, solarna energija), održive gradove, održivu industrijalizaciju... Reč "održivo" je ključna reč. Ako zagrebemo dublje, postaje jasno da je to kodna reč za reorganizaciju svetskog bogatstva pomoću kaznenih poreza na ugljenik, kojim će putovanja avionima i motornim vozilima uopšte drastično opasti. Manje razvijeni delovi sveta neće uspeti da dosegnu nivo razvijenih, naprotiv - napredne civilizacije moraće da snize svoj životni standard kako bi postale "održive".

MORIS STRONG

Kako bi razumeli dvoznačnost termina "održivo" moramo da se vratimo na Morisa Stronga, kanadskog naftaša-milijardera i bliskog prijatelja Dejvida Rokfelera - čoveka koji je 1970-ih odigrao glavnu ulogu u promociji ideje da emitovanje ugljen-dioksida usled ljudskih aktivnosti čini svet neodrživim. Strong je stvorio Program za životnu sredinu UN, a 1988. godine i Međuvladin panel o klimatskim promenama pri UN (IPCC) sa isključivim zadatkom proučavanja ugljen dioksida nastalog ljudskim aktivnostima.

Godine 1992, Strong je izjavio: "Nije li jedina nada za planetu da industrijalizovane civilizacije propadnu? Nije li naša odgovornost da to izvedemo?" Na Samitu o planeti Zemlji u Riju, Strong je iste godine dodao: "Trenutni načini života i obrasci potrošnje bogate srednje klase - što uključuje visok unos mesa, upotrebu fosilnih goriva, aparata, klima uređaja i prigradskih naselja - nisu održivi".

Odluka da se demonizuje ugljen-dioksid, jedno od najesencijalnijih jedinjenja za održivost života, kako ljudskog, tako i biljnog, nije slučajna. Kako profesor Ričard Lindzen, atmosferski fizičar sa MIT-a, objašnjava: "Ugljen-dioksid privlači različitu vrstu pažnje kod različitih ljudi. Na kraju krajeva, šta je to? Nije zagađivač, nego proizvod disanja svakog živog bića, proizvod respiracije svih biljaka, esencijalan je za biljni život i fotosintezu, proizvod je svekolikog industrijskog sagorevanja, proizvod je vožnje - hoću reći, ako vam ikada bude trebala tačka kontrole svega od disanja do vožnje, to bi bio san snova. Stoga privlači tu vrstu fundamentalne pažnje birokratskog mentaliteta".

Da ne zaboravimo, neobično pravovremeno organizovana njujorška pokazna vežba pandemije pod nazivom "Događaj 201", održana 18. oktobra 2019. godine, bila je kosponzorisana od strane Svetskog ekonomskog foruma i Gejts fondacije. Bila je bazirana na premisi da je "samo pitanje vremena pre nego što jedna od ovih epidemija postane globalna - postajući pandemija potencijalno katastrofalnih posledica. Ozbiljna pandemija, koja postaje 'Događaj 201', zahtevala bi pouzdanu saradnju između nekolicine industrija, nacionalnih vlada i ključnih međunarodnih institucija". Sam Događaj 201 simulirao je "izbijanje zaraze novog zoonotičkog koronavirusa koji, prenoseći se sa slepih miševa na svinje, a potom na ljude, na kraju postaje efektivno prenosiv sa čoveka na čoveka, izazivajući ozbiljnu pandemiju. Patogen i bolest koju izaziva bili su pretežno modelovani po uzoru na SARS, ali zarazniji usled ljudi sa blagim simptomima".

Deklaracija Svetskog ekonomskog foruma za pokretanje velikog reseta, po svim indikacijama, predstavlja nevešto zamaskiran pokušaj da se nametne distopični "održivi" model Agende 2030, nekakav globalni "Novi zeleni dogovor" koji bi usledio nakon pandemijskih mera uzrokovanih koronavirusom. Njihove tesne veze sa projektima Gejts fondacije, Svetske zdravstvene organizacije i Ujedinjenih nacija ukazuju na to da bi uskoro mogli da se suočimo sa mnogo zlokobnijim svetom nakon što pandemija koronavirusa izbledi.
Vilijam Engdal je konsultant za strateške rizike, predavač, diplomirani politikolog Univerziteta Prinston i autor bestselera o nafti i geopolitici.
Izvor New Eastern Outlook