© SPLKumulonimbus incus: Oblik nakovnja nastaje kad oblak u usponu dosegne tropopauzu
Svi smo vidjeli one veličanstvene olujne oblake u obliku nakovnja - kumulonimbuse - koji se stvaraju tijekom vrućih ljetnih dana, ali što mislite kolika je temperatura na njihovom vrhu? Očito je vrlo hladno; na velikoj nadmorskoj visini temperatura je znatno ispod ledišta, piše
BBC.No, zanimljivo je da je temperatura na njihovom vrhu ponekad niža i od -100 stupnjeva Celzija.
Doista, znanstvenici su upravo objavili rezultate istraživanja koje pokazuje da je
vrh jednog sustava oblaka tropskih oluja u 2018. godini dosegao -111 stupnjeva. Ovo je vrlo vjerojatno rekordno niska temperatura.
Temperatura je izmjerena 29. prosinca te godine, južno od ekvatora u zapadnom Tihom oceanu. Mjerenje je izvršio američki satelit Noaa-20 koji je prolazio iznad tog područja.Kada snažni nalet vjetra prema gore dosegne vrh donjeg sloja atmosfere, tzv. troposfere, on će se obično izravnati i raširiti stvarajući taj klasični oblik nakovnja.
Ali ako je oluja vrlo energična, kretanje zraka prema gore može probiti strop troposfere, tropopauzu, kako bi se nastavilo dizati u stratosferu, sljedeći sloj više u atmosferi. U slučaju 2018. vrh oblaka bio je na oko 20,5 km nadmorske visine.
- To se naziva prekomjernim vrhom, objašnjava dr. Simon Proud, znanstvenik iz Nacionalnog centra za promatranje Zemlje i Sveučilišta Oxford u Velikoj Britaniji.
- Prekomjerni vrhovi presretanja prilično su česti. Ponekad se stvaraju i iznad Velike Britanije, na primjer prošlog kolovoza kada smo imali brojne velike oluje. Ali ovo je bilo vrlo veliko prekoračenje. Obično se prekomjerni vrh hladi za oko 7 stupnjeva na svaki kilometar iznad tropopauze; a ovo je bilo za oko 13 ili 14 stupnjeva hladnije od tropopauze - tako da je to prilično veliko prekoračenje, rekao je za
BBC News.
© NASAPrimjer prekoračenja vrha: Pogledajte područje neravnina koje probijaju ravnu površinu
Dr Proud i Scott Bachmeier, istraživački meteorolog sa Sveučilišta Wisconsin-Madison u SAD-u izvještavaju o događaju u radu u časopisu Geophysical Research Letters.
Oni opisuju čimbenike koji tome doprinose.
Iako su velike oluje u tom dijelu Tihog oceana česte između prosinca i siječnja, činilo se da je ova dobila dodatni poticaj. Djelomično se to dogodilo zbog vrlo tople oceanske vode u regiji, a pomogla je i pojava koju meteorolozi nazivaju Madden-Julianovim oscilacijama. MJO je zona vjetrova koji se kreću prema istoku i koji mogu naglasiti vlažno i suho vrijeme.
No, ono što je vrijedno pažnje jest nagovještaj koji se dade iščitati iz dugoročnih podataka da ove superhladne oluje mogu u budućnosti postati češće.
U posljednje tri godine bilo je jako puno takvih događaja širom svijeta kao i 13 godina prije toga. To je relevantno jer, općenito, što je hladnija oluja, to je vjerojatnije da će stvoriti opasno vrijeme, poput munje i poplave. - Oluja o kojoj smo izvještavali bila je vrlo jaka, no, srećom, usred ničega, kaže dr. Proud. - Da ste bili tamo, zalila bi vas kiša i zatrpala tuča, dodaje.
- Tijekom posljednjih 20 godina čini se da su ove hladne olujne grmljavine postale malo češće. Zanimljivo je da u ovom dijelu svijeta tropopauza zapravo postaje sve toplija, pa bismo mogli očekivati da ćemo vidjeti toplije oblake, a ne hladnije, što vjerojatno znači da ćemo imati još ekstremnih oluja jer dobivamo čak i veće preskoke nego prije, kazao je Proud.
© Ball AerospaceNoaa-20 američki je satelit s niskom orbitom koji podatke unosi u vremenske prognoze
Meteorološke agencije svjesne su da nisu svi satelitski senzori kojima se danas služe sposobni izmjeriti ekstremno niske temperature zabilježene vidljivim infracrvenim slikovnim radiometrom (Viirs) Noaa-20. Stoga je potrebna bolja tehnika, pogotovo jer američka svemirska letjelica toga dana
vjerojatno nije zabilježila tu vrlo nisku temperaturu dosegnutu na vrhu oblaka.
Komentar: Da doživljavamo značajnu promjenu u uvjetima na našem planetu, može se vidjeti iz brojnih, raznolikih i neobičnih pojava na našem nebu (engl.jezik):