© NASA/Hinode/XRTMjesec koji prolazi ispred Sunca tijekom pomrčine Sunca 4. siječnja 2011.
Prije samo 18 mjeseci bili ste vrijedan farmer koji se pripremao za još jednu sezonu obilnih usjeva.
Ali onda se nebo smračilo.
Od početka 536. do 537. ostalo je mračno. Preko većeg dijela istočne Europe i cijele Azije, proljeće se pretvorilo u ljeto, a jesen je ustupila mjesto zimi bez ijednog sunčanog dana. Poput tamne zavjese nad suncem, milijuni ljudi diljem najnaseljenijih zemalja svijeta škiljili su kroz zamagljene uvjete, udisali su gušeći gusti zrak i izgubili su gotovo sve usjeve na koje su se oslanjali pri žetvi.
Ovo nije radnja distopijske TV drame ili fantastične "dokufikcijske" produkcije.
Ovo je bila surova stvarnost za milijune ljudi koji su proživjeli to doslovno mračno vrijeme ili, kako su neki povjesničari izjavili, najgoru godinu ikada da budete živi.
Najmračnija godina prije najmračnije decenije
"Sunce je davalo svoju svjetlost bez sjaja, poput mjeseca, tijekom cijele ove godine, i činilo se da je poput sunca u pomrčini, jer zraci koje je bacalo nisu bili jasni niti onakvi kakve smo navikli da sjaje", bio je to mračni izvještaj Prokopija, istaknutog učenjaka koji je postao glavni bizantski povjesničar 6. stoljeća, koji je napisao u Povijesti ratova. "I od vremena kada se to dogodilo, ljudi nisu bili slobodni ni od rata ni kuge, niti od bilo čega drugoga što bi dovelo do smrti".
Otprilike 1500 godina kasnije, srednjovjekovni povjesničar sa Sveučilišta Harvard Michael McCormick došao je do sličnog sumornog zaključka ne samo o 536., već i o užasnom desetljeću koje je uslijedilo nakon te strašne godine. Za ljude koji su živjeli diljem Europe 536. godine: "Bio je to početak jednog od najgorih razdoblja za život, ako ne i najgore godine", nedavno je rekao McCormick.
Kako je McCormick rekao za AccuWeather, sve su to izazvale brze, drastične klimatske promjene. U proljeće 536. vulkanska erupcija pokrenula je kasnoantičko malo ledeno doba (engl. Late Antique Little Ice Age - LALIA), rekao je McCormick za AccuWeather. A posljedice toga, osim erupcija koje su uslijedile 540. i 547., bile su razorne.
Komentar: Svemirsko vrijeme, u obliku bliskih susreta (i/ili zračnih eksplozija) s kometima ili fragmentima kometa, vjerojatno je pokrenulo te vulkanske erupcije - i još mnogo toga. Sam Rim, na primjer, bio je zatrpan ispod 9 metara blata, koje je na njega najvjerojatnije bacio tsunami.
"Aerosoli velike vulkanske erupcije blokirali su sunčevo zračenje, smanjujući sunčevo zagrijavanje Zemljine površine", rekao je za AccuWeather u email-u, dodajući da klimatska analiza sa Sveučilišta Cambridge u Ujedinjenom Kraljevstvu na prstenovima drveća pokazuje da je prosječna ljetna temperatura "pala za između 1,5 i 2,5 stupnjeva Celzija diljem Euroazije".
To je od 2,7 do 4,5 stupnjeva Fahrenheita hladnije i uzrokovano je teškim smogom koji je ostao nakon erupcije. Nebo je ostalo zamračeno do 18 mjeseci, ispričali su brojni povijesni svjedoci, što je potaknulo mračnu godinu previranja koja je 536. godini dodijelila to ime.
© AP Photo/Jae C. HongJason Anderson, 42, fotografira dok se sunce vidi kroz gust dim koji je stvorio Bobcat Fire u San Dimasu, Kalifornija, u srijedu, 9. rujna 2020.
Na Bliskom istoku, u Kini i u Europi, gusta je magla bila neizbježna svakodnevna noćna mora, dok su rašireni poljoprivredni izazovi u Irskoj rezultirali "neuspjehom kruha iz godina 536.-539. AD", prema The Gaelic Irish Annals.
Komentar: Irska je prošla bolje od ostatka zapadne Europe, koja je očito bila podvrgnuta 'izravnom pogotku'. Zato se Rimsko carstvo očito raširilo na istočno i zapadno; 'zapad' je u biti preko noći uklonjen (izbrisan s karte). Irska je izbjegla najgore, zbog čega su njezini redovnici - zajedno s Maurima u Španjolskoj - 'ponovno zasijali civilizaciju' u zapadnoj Europi kada se prašina slegla.
Velik dio razumijevanja znanstvenika o utjecajima islandskog vulkana pronađen je tijekom projekta Historical Ice Core, partnerstva između Sveučilišta Maine i Sveučilišta Harvard, kojeg je McCormick vodio zajedno s profesorom Paulom Mayewskim s Instituta za klimatske promjene. Koristeći uzorke ledene jezgre s Islanda, tim je zacrtao arheološku vremensku liniju kako bi točno odredio kada i gdje se početna vulkanska erupcija morala dogoditi na Islandu.
Njezin utjecaj je bio raširen i smrtonosan.
"Drevni očevici izvještavaju da je sunce prestalo sjati na 14-18 mjeseci", rekao je McCormick. "Rezultat je bio nekoliko godina neuspjele žetve i gladi, uzrokujući migracije i turbulencije diljem Euroazije".
© AP Photo/Marco Di MarcoLava teče iz erupcije vulkana na poluotoku Reykjanes na jugozapadu Islanda u ponedjeljak, 29. ožujka 2021. Najnovija erupcija vulkana na Islandu još uvijek privlači mnoštvo ljudi koji se nadaju da će se približiti blagim tokovima lave.
Dok je izbijanje bubonske kuge u 6. stoljeću manje zapamćeno od ponovnog pojavljivanja bolesti u 14. stoljeću (koja je postala poznata kao Crna Smrt), pandemija iz 6. stoljeća je još uvijek bila odgovorna za uništenje najmanje jedne trećine stanovništva istočnog Rimskog Carstva, što je dovelo do njegovog kolapsa.
Komentar: Opet, taj dio svijeta prošao je bolje od zapadne Europe. Istočna 'polovina' preživjela je i postala Bizant. Zapadna polovica je u biti ostala depopulirana nekoliko stoljeća.
Nazvana Justinijanovom pandemijom ili Justinijanovom kugom, bolest se proširila rimskim Egiptom prije nego što je zarazila ostatak svijeta tijekom narednih 200 godina. McCormick je rekao da je drevna DNK pokazala da je uzročnik bolesti Yersinia pestis, bubonska kuga, bolest štakora i drugih glodavaca koja se proširila na ljudsku populaciju.
Nakon vulkanskih erupcija koje su promijenile klimu i mračne 536. godine, McCormick je rekao da je situacija bila zrela da kuga izazove pustoš i smrt.
Iako je rekao da tek treba biti uspostavljena precizna veza između naglog početka LALIA-e i Justinijanove pandemije, McCormick je rekao da se "čini vjerojatnim da je, na primjer, nestašica hrane uzrokovana naglim zahlađenjem u mnogim dijelovima Euroazije oslabila populaciju i učinila ih osjetljivijim na patogen". Glad je gotovo sigurno dovela i do masovnih migracija ljudi vjerojatno noseći bolest sa sobom, rekao je.
Komentar: Društveno-ekonomski čimbenici doista pružaju plodno tlo za cikličke katastrofe, ali zajednička nit između iznenadnog zahlađenja i ponovnog pojavljivanja kuge su KOMETI, a ne 'vulkanske erupcije' - koje su, kako vidimo u naše vrijeme, samo jedan od simptoma klimatskih promjena.
U usporedbi s suvremenim poteškoćama koje nosi COVID-19, razlike su šokantne.
"Morate uzeti razdoblje u cjelini", rekao je, dodajući da je "536. bila samo početak vrlo teškog vremena. Pandemija kuge uz naglo zahlađenje mora da je bila vrlo teška. Danas je COVID-19 strašan, ali usporedite stopu smrtnosti od bubonske kuge", nastavio je, ukazujući na omjer oboljelih od bubonske kuge od 1,8% u usporedbi sa stopom smrtnosti od 40% do 60% za neliječenu bubonsku kugu.
Komentar: Covid-19 nema omjer slučajeva i smrtnosti od 1,8%; u najgorem slučaju ima omjer oboljelih i smrtnosti od 0,018%. Crna smrt (i na kraju rimskog/antičkog doba i na kraju srednjovjekovnog doba) imala je omjer slučajeva i smrtnosti do 90% u nekim gradovima.
Dakle, koliko su masivne morale biti te vulkanske erupcije?
Višestruke katastrofalne erupcije zabilježene u ledu
Mayewski, glaciolog sa Sveučilišta Maine, također je bio uvelike uključen u projekt povijesne ledene jezgre i rekao je za Science Mag da je njegov tim bio u mogućnosti analizirati 2000 godina vrijedne povijesne, prirodne katastrofe nastale iz 72-metarskog bušenja na Islandu koje je istraživačima predstavilo povijesnu vremensku liniju razina elemenata.
Koristeći laser za izrezivanje 120-mikronskih komadića leda iz jezgre, znanstvenici su mogli analizirati šiljke i kapi elemenata različitih trenutaka u povijesti kako bi ih uskladili s katastrofama koje su nam pomogle da bolje razumijemo što je oblikovalo svijet u kojem danas živimo.
U uzorku leda iz proljeća 536. godine, studentica diplomskog studija Laura Hartman i vulkanolog Andrej Kurbatov pronašli su mikroskopske čestice vulkanskog stakla, koje su se u velikoj mjeri podudarale s česticama stakla koje su prethodno pronađene u jezerima diljem Europe i uzorkom ledene jezgre uzetim s Grenlanda.
Kurbatov je zaključio da je savršeno katastrofalna mješavina vjetrova i vremena 536. godine morala biti predvodnik katastrofe diljem Europe i Azije, bacajući hladni veo dok se vulkanska magla "provlačila".
Drugi istraživači također vjeruju da je islandska erupcija 536 izbacila gusti pepeo koji se proširio sjevernom hemisferom, ubacujući velike količine sulfata u atmosferu, prema članku iz 2015. u Smithsonian Magazinu.
Povrh te erupcije, druge nedavno provedene studije sugerirale su da je moglo biti više od jednog vulkana odgovornog za tragedije tog vremenskog razdoblja.
Vjeruje se da je druga značajna eksplozija, kažu istraživači, bila jedna od najjačih erupcija u posljednjih 10.000 godina, vjerojatno samo usporediva s erupcijom planine Tambora iz 1815. godine.
Ta erupcija Mount Tambore također je dovela do slične tmurne godine, jer je veći dio 1816. također bio obavijen mrakom, što je dovelo do neviđeno niskih temperatura i stotina tisuća smrtnih slučajeva od erupcije i gladi zbog propalih usjeva te sezone. To vremensko razdoblje postalo je poznato kao "Godina bez ljeta". U Sjedinjenim Državama snijeg je pao u lipnju u New Yorku i Maineu, dok su se u toj regiji jaki mrazovi i ledene oluje dogodile i u srpnju.
U 6. stoljeću, drugi vulkan koji je promijenio povijest eruptirao je oko 8000 milja daleko od Islanda u Srednjoj Americi, s vulkanskom eksplozijom više od stotinu puta jačom od erupcije Mount St. Helensa 1980., rekao je istraživač Robert Dull za National Geographic.
Tim istraživača objavio je studiju u Quaternary Science Reviews postavljajući mjesto erupcije u središnji El Salvador iz uspavanog Ilopanga. Danas se jezero veličine 28 četvornih milja nalazi u vulkanskoj kalderi koja je ostala nakon erupcije.
"Ovo je najveća erupcija u Srednjoj Americi kojoj su ljudska bića ikad svjedočila", rekao je Dull, geolog s kalifornijskog luteranskog sveučilišta, za publikaciju. "Važnost događaja je još veći, i u smislu kako su ga prevladale Maje tako i u smislu kako je utjecao na ono što se sljedeće dogodilo".
Vjeruje se da je par kombiniranih kataklizmičkih erupcija pokrenuo sljedeće desetljeće bolesti, gladi i tragedije.
Komentar: Posežu za nečime - bilo čime! - što će im omogućiti da ne spominju komete (čije su nuspojave daleko veće od vulkana vezano uz otkrića u uzorcima ledenih jezgri)...
Veo prašine
Koristeći povijesne tehnike datiranja kao što su analiza prstenova drveća i zapisi stabilnih izotopa ugljika, istraživači su predstavili model koji je prikazao koliko je život bio brutalan za ljude koji su tada živjeli.
Veo prašine, kažu, smanjio je normalne razine sunčevog zračenja i time uništio godine zaliha od žetvi, te "pridonio istovremenim izbijanjima gladi", ostavljajući ljude s dugotrajanim nedostatakom vitamina D, što je umanjilo zdravlje i kvalitetu života u tim godinama tame.
McCormick je rekao da kako se više prirodnih klimatskih zapisa i rekonstrukcija LALIA bolje razumije, znanstvenici će moći bolje razumjeti kako je taj veo prašine drastično promijenio klimu u različitim dijelovima sjeverne hemisfere.
"Arapski je poluotok, na primjer, mogao postati malo manje suh, dok se učinak čini dramatičnijim i negativnijim sjeverno od Mediterana", rekao je. "Do sada, većina prirodnih klimatskih zapisa iz kojih je rekonstruirana LALIA dolazi iz Euroazije i Sjeverne Amerike, dakle sjevernijih geografskih širina".
Čak i ako možda zvuči teško za povjerovati s obzirom na proteklih 100 godina višestrukih svjetskih ratova i brojnih, razornih pandemija, McCormick je za History.com rekao da užasno razdoblje povijesti nije bilo prenapuhano iskazima svjedoka.
Komentar: Zapravo, zadnjih 100 godina bilo je stoljeće s najmanje bolesti u ljudskoj povijesti.
"Bila je to prilično drastična promjena; dogodila se preko noći", rekao je. "Drevni svjedoci su stvarno svjedočili nečemu. Nisu bili histerični niti zamišljali smak svijeta".
Komentar: Šteta je vidjeti kako se istraživački trend od prije 15-20 godina udaljio od kometa kao vjerojatnog uzroka iznenadnih katastrofalnih klimatskih promjena. Međutim, dobro je vidjeti da barem neka klimatska znanost priznaje da je jedina klimatska promjena vrijedna zabrinutosti ona iznenadna, PRIRODNO UZROKOVANA.
Ipak shvaćamo. Kometi su jednostavno previše za ljude. Zastrašujuće je o tome i razmišljati i kosi se s previše uvjerenja.