notr dam
Na slici su jedan pored drugog. Plemić je s lijeve strane, a visoki svećenik s desne strane
Ispod poda Notr Dama arheolozi su pronašli dva sarkofaga u kojima su otriveni skeletni ostaci muškaraca. Nakon antropoloških analiza ustanovljeno je da su oni imali za pojmove modernog čoveka, neobične životne priče.

Godine 2019. ljudi širom sveta su sa nevericom gledali kako više od osam vekova staru katedralu i simbol Pariza Notr Dam guta požar.


Danima je ovo bila udarna vest svih medija, a mnoge države su čak slale i novčanu pomoć kako bi se ova kulturna baština svetskog značaja što pre obnovila, i dok su se stručnjaci spremali za restauraciju i procenjivali pričinjenu štetu u centralnom delu njenog poprečnog broda došli su do neobičnog otkrića - dva sarkofaga sa skeletnim ostacima muškaraca.

Čovek koji je rukovodio otvaranjem sarkofaga i proučavanjem ostataka unutar njih profesor antropologije Erik Krubezi sa Univerziteta u Tuluzu, tvrdi da već nakon prvih analiza može reći nešto više o starosti i načinu života ovih muškaraca: "Prvi subjekt je identifikovan preko identifikacione ploče na njegovom kovčegu" - na kojoj se nalazilo ime Antoan de la Port, ali i podaci da je umro u 83. godini - 24. decembra 1710. godine.
ploča
De la Port je bio kanonik, a mesto na kom je sahranjen - u tom periodu bilo rezervisano za poslednje prečivalište elite - ukazuje da je posedovao i određeno bogatstvo kojim je pomagao Notr Dam. Nakon antropološke analize skeleta ustanovljeno je da su njegove kosti očuvane u odličnom stanju, što mu je pružilo mogućnost da otkrije kako on gotovo i da nije upražnjavao fizičku aktivnost tokom života. S druge strane, njegova kost sa nožnog prsta je sugerisala da je bolovao od gihta - inflamatorne vrste artritisa, koja može biti izazvana prekomernim jelom i pićem te je dobila nadimak "bolest kraljeva".

Identifikacija drugog pokojnika nije bila moguća, jer je na njegovom sarkofagu nedostajala pločica sa imenom. Ipak, antropološke analize su uspele da pruže informacije na osnovu kojih je rekonstruisan njegov kako se čini težak život.

Drugim rečima, on je u trenutku smrti imao između 25 i 40 godina, iako je konje najverovatnije jahao od malih nogu. Krubezi je takođe pronašao neuobičajne tragove na njegovoj lobanji i kičmi, što ga je navelo da zaključi kako je uzrok njegove smrti najverovatnije bio hronični meningitis uzrokovan tuberkulozom.

"Lobanja konjanika je bila presečena, a grudi su mu otvorene da bi ga balzamovali", rekao je Krubezi, što je bila uobičajena praksa kod plemstva sredinom 16. veka. Stoga, se on i njegove kolege nadaju da je možda moguće otkriti njegov identitet u registru umrlih, koji je vodio evidenciju počevši od prve polovine 16. veka.

Dodatna istraživanja u narednim mesecima će se usredsrediti na otkrivanje detalja o geografskom poreklu muškaraca i njihovoj ishrani, a konačni rezultati ovih analiza očekuju se početkom do sredine 2023. godine.