ljudi
Društvo je vođeno beskrajnim mainstream narativom koji se uvijek razvija i uvijek dostiže nove dramatične vrhunce u senzacionalizmu. Ispune vam um temama koje odaberu, drže vašu pozornost na tim temama, te vas pozivaju i potiču da međusobno raspravljate o tim temama.

Korona, rat u Ukrajini, klimatske promjene, razvrstavanje otpada, uvođenje eura, obroci u školama...

Na taj se način trajno kontrolira naša kolektivna pažnja, sprječavajući nas da preduboko zaronimo u stvari koje imaju više od površnog utjecaja na svakodnevni život.

Slobodno razmišljanje je sposobnost i volja da se istražuju ideje i područja uma koji su još neotkriveni ili su nedostupni. To je umjetnost koja nestaje i koju namjerno potiskuje sustav kontrole koji zahtijeva konformizam, pristanak i poslušnost tijela, uma i duha.

Za vaše razmatranje, evo tri pitanja koja je "zabranjeno" postaviti o životu u našem duboko bolesnom društvu.

1. Tko posjeduje novac i svjetski dug?

Skoro cijeli svijet je u financijskim dugovima, podmuklom obliku ropstva koji omogućuje iskorištavanje ljudskih bića i svega u prirodi. Izluđujuće je kad o tome razmišljate. Samo SAD navodno duguju oko 20 bilijuna dolara, dok svijet u cjelini duguje šokantnih 215 bilijuna dolara?

Ali kome, točno?

Novac je samo sredstvo razmjene koje olakšava transakcije među ljudima. Samo po sebi to nema nikakvu intrinzičnu vrijednost jer bismo jednako lako mogli upotrijebiti morske školjke umjesto dolarskih novčanica i još uvijek moći obaviti stvari.

Ali današnji novac vlasništvo je privatnih trećih strana koje ga iznajmljuju nacionalnim vladama, koje zatim koriste rad svojih građana kao kolateral protiv tih zajmova. Ovo je visoko rafinirani oblik ropstva, koji je već zadužio buduće nerođene generacije ljudskih bića.

Ali kome, zapravo, ljudska vrsta duguje? Tko su to naši gospodari?

2. Tko posjeduje vaše tijelo?

Vlasništvo znači posjedovanje izričitog prava korištenja, kontrole i raspolaganja nečim na način po vašem izboru. Jedina stvar s kojom se rodiš i koju nosiš sa sobom u smrt je tvoje vlastito tijelo, ali posjeduješ li ga? Ako ne vi, tko posjeduje vaše tijelo?

Da je ovo pitanje već riješeno u našem društvu, onda ne bi bilo sve većeg pritiska na one koji odluče odbiti cjepiva. Djeca koja se bore s rakom i drugim teškim bolestima ne bi bila prisiljena na kemoterapiju i zračenje pod kaznom zakona i prijetnjom oduzimanja od roditelja. Voda ne bi bila fluorirana bez našeg pristanka. Prirodni lijekovi ne bi bili zabranjeni pod prijetnjom novčanih kazni i zatvora.

Brzo se približavamo vremenu kada će ljudi po zakonu morati uzimati psihotropne lijekove kao što su građani bili u distopijskom klasiku Aldousa Huxleya, Vrli novi svijet. Naravno, ukoliko se ne probudimo.


Posjedujete li svoje tijelo ili ono pripada državi?

3. Zašto je istraživanje svijesti ograničeno i protuzakonito?

Najučinkovitiji zatvori nisu materijalni, već oni izgrađeni u umu. Percepcija, mišljenje i razumijevanje dinamični su koncepti, nimalo statični. Sve se to može promijeniti u tren oka samo zato što nova ideja ili iskustvo odjekuje s vama na poseban način. Naša evolucija ovisi o našoj sposobnosti da proširimo granice onoga što je moguće, a kada je um zatvoren ukorijenjenim sustavom i moćnom kulturnom paradigmom, napredak, čak i sreća, je zaustavljen.

U ovoj društvenoj zamci imate slobodu da ponizite svoju svijest i svoj duh alkoholom, opasnim drogama, lijekovima, televizijom, pornografijom, kazališnim nasiljem, dok su mnogi prirodni lijekovi koji podižu svijest i pružaju prozor u dušu nezakoniti.
"Ovo je način na koji se otima sloboda - ne odjednom, na otvorenom, nego krišom, malo po malo, iza zatvorenih vrata, i uz naš vlastiti pristanak. Kako ćemo se oduprijeti kad smo već toliki od nas svojevoljno predali ključeve vlastite svijesti državi i bez protesta prihvatili da je u redu da nam se govori što smijemo, a što ne smijemo istražiti, čak ni ono što smijemo i ne smijemo doživjeti, s tim najdragocjenijim, najpametnijim, jedinstvenim i individualnim dijelom sebe? Ako smo voljni to prihvatiti, možemo se uvjeriti da prihvatimo bilo što." - Graham Hancock