temperature
© The Daily Skeptic
Prošaputajte to tiho - i ne govorite Alu Goru - ali severna hemisfera možda ulazi u fazu hlađenja temperature do 2050-ih sa padom do 0,3°C. Dodatno, ostatak globusa će takođe biti hladniji.

Ova senzacionalna otkrića, ignorisana od strane mejnstrim medija, objavljena su prošle godine i delo su šest vrhunskih međunarodnih naučnika predvođenih Nour-Eddineom Omranijem iz norveškog Bjerknes centra za istraživanje klime. Objavljeno u časopisu Nature Climate and Atmospheric Science, naučnici kažu da severnoatlantska multidekadna oscilacija, važna morska struja koja je pumpala topliju vodu u Arktik, slabi i to dovodi do hladnijeg severnoatlantskog područja i nižih temperatura, što je posmatrano i u periodu 1950-1970.

Svakako, trenutna zapažanja potkrepljuju ove sugestije. Kao što smo nedavno izvestili, arktički letnji morski led prestao je da opada pre otprilike deceniju i pokazao je nedavno rast. Površinski ledeni pokrivač Grenlanda porastao je za skoro 500 milijardi tona u godini do avgusta 2022, i to je bilo skoro ekvivalentno njegovom procenjenom godišnjem gubitku. Naravno, klimatski alarmisti nisu sasvim uhvatili korak sa ovim nedavnim trendovima, a Sir David Attenborough je svojoj publici na BBC Frozen Planet II rekao da bi letnji morski led mogao nestati u roku od 12 godina.

Zanimljivo je da šest naučnika, čiji je rad pomogao da se razotkrije "ustaljeni" mit, još uvek pripisuju izvesno globalno zagrevanje ljudskim uzrocima. Severnu hemisferu karakteriše "nekoliko višedecenijskih klimatskih trendova koji se pripisuju antropogenim klimatskim promenama". Ali stvaranje naučnog rada koji predviđa 30 godina globalnog hlađenja stavlja ih van "ustaljenog" narativa koji tvrdi da je ugljen-dioksid koji proizvode ljudi glavna - verovatno jedina - determinanta globalnih i lokalnih temperatura. U najmanju ruku, smanjuje histeriju koja gura skoro trenutne kaznene mere na nulu emisija. Izveštava se da je glavni autor Omrani rekao da nam očekivana pauza zagrevanja "daje vremena da razradimo tehnička, politička i ekonomska rešenja pre sledeće faze zagrevanja, koja će ponovo nastati od 2050. godine".

Nepotrebno je reći da je takvo razmišljanje izostalo na prošlonedeljnom nastupu klimatske histerije u Davosu, dok su elitni delegati podigli strahove do rekordnih visina. Bivši potpredsednik SAD Al Gor se potpuno zabrinuo, iznoseći besmislice o "kišnim bombama" i "uzavrelim okeanima". Aktuelni američki izaslanik za klimu i vlasnik privatnog aviona Džon Keri opisao je skup kao "odabranu" grupu ljudi koji pokušavaju da "spasu planetu", dok je glavni karnevalski predstavnik UN-a Antonio Gutereš tvrdio da flertujemo sa klimatskom katastrofom i svake nedelje donosio novu horor priču. Naravno, neki bi mogli sugerisati da je u ovim okolnostima ovo bio sveobuhvatan odličan pokušaj da se prikupi više novca - hm, mislim na stvarniju brigu o klimi - u vreme kada korale, arktički morski led, ledeni pokrivač Grenlanda, polarne medvede a sada i globalno zagrevanje mora da bude povučeno iz portfelja alarmista.

Kao što smo primetili u brojnim prilikama, rastuće globalne temperature prestale su pre oko dve decenije. Precizni satelitski zapisi pokazuju pauze od oko 2000. do 2012. godine i trenutnu koja traje više od osam godina. Moglo bi se tvrditi da je jedino stvarno zagrevanje u poslednjih 20 godina bilo izazvano posebno snažnim prirodnim oscilacijama El Ninja sredinom prošle decenije. Skupovi površinskih podataka koje vode operacije kao što je UK Met Office su dodale retrospektivno zagrevanje, dok postoje sve veće sumnje u vezi sa snimanjem velikih toplotnih izobličenja na licu mesta uzrokovanih rastom gradova i naselja širom sveta.

Rad Omranija je složen, ali se vrti oko efekta ciklične i prirodne severnoatlantske višedekadne oscilacije (AMO). Posmatranja i zapisi koji datiraju sa početka 19. veka pokazali su ogromne promene arktičkog morskog leda. Čini se da AMO igra glavnu ulogu u ovim promenama. Ključna projekcija ovog dokumenta je "dalje slabljenje severnoatlantskih oscilacija, severnoatlantsko hlađenje i prekid u zimskom ledu severnoatlantskog arktičkog mora i globalne površinske temperature baš kao 1950-1970-ih". Ako dođe do pada uporedivog sa ovim periodom, globalna temperatura bi mogla pasti i do 0,3°C.

Svaka nauka koja umanjuje učešće CO2 izazvanog ljudskim faktorom uglavnom se ignoriše u mejnstrim akademskim krugovima, politici i medijima. Ali čak i neki naučnici koji tvrde da postoji značajan antropogeni doprinos prepoznaju ulogu prirodnih atmosferskih faktora u klimi koja se stalno menja. Skeptičniji naučnici, poput profesora emeritusa Richarda Lindzena sa MIT-a, imaju intelektualni problem u tome da za sve ili većinu promena globalnih temperatura okrive samo jedan atmosferski gas u tragovima. Lindzen odbacuje ovaj "jednodimenzionalni" pogled na klimu. On pripada misaonoj školi nauke o klimi koja tvrdi da su promene temperature uzrokovane dinamičkim toplotnim tokovima u atmosferi i okeanima, a oni su zauzvrat uzrokovani geografskim razlikama u temperaturi, ili 'baroklinskom nestabilnošću' ako bi govorili naučnim terminom.

Za Lindzena je "apsurdno" pretpostaviti da je kontrolni faktor za promene temperature u našoj složenoj, trodimenzionalnoj klimi mali doprinos CO2. Čini se da što naučnici više gledaju i istražuju, to više shvataju da su atmosfera i klima koju proizvodi izuzetno složeno okruženje na koje utiču mnogi dalekosežni prirodni uticaji.