vlak
© AP Photo/Gene J. PuskaLjudi koji žive u blizini mjesta gdje je vlak u Ohiju iskočio iz tračnica, što je rezultiralo kontroliranim ispuštanjem otrovnih kemikalija, strahuju od povratka kući
O ekološkoj katastrofi koja se 3. veljače dogodila u američkom gradu East Palestine (Ohio) nakon nesreće s vlakom koji je prevozio opasne kemikalije, šira javnost doznala je tek nakon gotovo dva tjedna poslije objave Bijele kuće.

Međutim, lokalno stanovništvo i dalje je zabrinuto zbog mogućih zdravstvenih posljedica i ne vjeruje izvješćima dužnosnika.

Prije toga novinarima nije bio dopušten pristup mjestu nesreće i na sve načine im se ometao rad, dok su američki mediji napuhavali temu nepoznatih balona na nebu i njihovu povezanost s NLO-ima.

ŠTO SE DOGODILO U GRADU ISTOČNA PALESTINA

U noći 3. veljače, vlak koji je vozio iz Pennsylvanije za Illinois iskočio je iz tračnica i zapalio se. Kako bi se spriječila eksplozija u spremnicima koji su sadržavali otrovne kemikalije napravljeni su otvori za njihovo istjecanje. Kemikalije su iscurile u posebno iskopane rupe gdje su zapaljene.

Ogromni oblaci crnog dima nekoliko sati su se nadvijali nad gradom East Palestine koji ima oko 5.000 stanovnika. Stanovnici u radijusu od 1,5 kilometara od mjesta nesreće odmah su evakuirani, a 6. veljače vlasti su uvele obveznu evakuaciju. Međutim, već 8. veljače stanovnicima je dopušteno da se vrate u svoje domove nakon što je američka Agencija za zaštitu okoliša rekla da su uzorci zraka i vode sigurni, ali je upozorila stanovnike da bi miris u zraku mogao ostati dugo iako nema kemijske opasnosti..

Međutim, ubrzo nakon toga mnogi su se ljudi žalili na glavobolje, mučnine, slabost i druge tegobe. Na konferenciji za novinare 14. veljače glasnogovornica Bijele kuće Karin Jean-Pierre objavila je da je administracija američkog predsjednika u bliskom kontaktu s lokalnim vlastima Ohija te da su zdravlje i sigurnost stanovništva glavni prioritet.
vlak
© AP Photo/Gene J. PuskaVlasti su ispustile otrovne kemikalije iz vagona cisterne koja je iskočila iz tračnica u istočnom Ohiju
ŠTO JE BILO U CISTERNAMA?

Glavna tvar koju su prevozile cisterne bio je zapaljivi plin vinil klorid - kancerogena kemikalija koja se koristi u proizvodnji plastičnih proizvoda. U visokim koncentracijama djeluje na središnji živčani sustav i može izazvati rak jetre, pluća i leukemiju.

Prilikom spaljivanja vinil klorid se raspada na klorovodik i fosgen koji je korišten kao oružje tijekom Prvog svjetskog rata. Još jedna kemikalija pronađena u vagonima bio je butil akrilat i tri druge jednako opasne kemikalije koje predstavljaju ozbiljnu opasnost pri udisanju. Nakon nesreće objavljen je njihov popis.

JOŠ JE PUNO NEPOZNATO

Još uvijek traje praćenje stanja vode i tla oko mjesta nesreće. Već je pronađeno 3.500 riba koje su uginule zbog onečišćenja vode. U međuvremenu, unatoč ohrabrujućim izvješćima dužnosnika, ljudi su zabrinuti i često ne nalaze odgovore na svoja pitanja.

Chris Wallace, stanovnik istočne Palestine, ostao je nezadovoljan nakon dana otvorenih vrata za lokalnu zajednicu.

- Ništa ne odgovaraju. Samo kažu da će sve biti u redu, rekao je.

Svoje dojmove iznijeli su i ostali mještani.
"Od večeri kad smo evakuirani grlo me je gorilo i žlijezde su mi bile upaljene. Usne su mi bile žarko crvene, kao nakon opeklina od sunca. To je na kraju nestalo, ali je peckanje u grlu ostalo. Sada me boli desno uho. Mnogi ljudi žalili su se na grlobolju, glavobolju, osip po tijelu. Naravno da smo šokirani!", požalio se jedan od stanovnika grada.
Prema riječima američkog stručnjaka za kemijski otpad Silverada Caggiana, mnogo toga je još nepoznato.

"Možda ćemo se morati nositi s posljedicama za pet, 10, 15 i 20 godina kada se mogu pojaviti klasteri onkoloških bolesti", rekao je.

ČERNOBIL I MINAMATA

Nakon katastrofe u istočnoj Palestini, mnogi stručnjaci za okoliš povukli su analogiju s černobilskom katastrofom u smislu zataškavanja informacija o katastrofi. Mnogi incident uspoređuju s ekološkom katastrofom koja se dogodila u Ontariju 1970. kada su velike količine žive ušle u rijeku zbog ilegalnog ispuštanja industrijskog kemijskog otpada. Istodobno, Japan se prisjeća katastrofe Minamate iz 1950-ih, koju su vlasti pokušale ignorirati.

Tada je tvrtka Chisso u vodu zaljeva Minamata dugo ispuštala anorgansku živu, koju su bentoski organizmi pretvarali u metil-živu, snažan neurotoksin. Otpad se u zaljev baca desetljećima.

Prvi simptomi infekcije živih organizama (ako se ne računaju mrtve ribe) pojavili su se kod napuštenih mačaka koje su pile zaraženu vodu. Životinje su se počele nekontrolirano trzati i padati, a potom su uginule. Nakon toga su se kod ljudi počeli javljati simptomi, a smrtni slučajevi su bili česti. Većina žrtava bili su trajni invalidi sa "sprženim" središnjim živčanim sustavom.

Prvi slučajevi obolijevanja ljudi zabilježeni su 1956. godine, a 1959. istraživači sa Sveučilišta Kumamoto otkrili su izvor bolesti - živu, a bolest je kasnije nazvana prema mjestu nesreće - "Minamata bolest".

Unatoč tome, gotovo 10 godina stanovnici Minamate su bezuspješno pokušavali od vlasti dobiti službeno priznanje da je živa uzročnik bolesti i odštetu.

Na kraju su ljudi postigli cilj - vlasti su priznale katastrofu. Tome je doprinijela fotografija američkog fotoreportera W. Eugenea Smitha iz 1971. pod naslovom "Tomoko Uemura u kadi". Primijetio je kako je Minamata bolest utjecala na razvoj djevojčice. Fotografija je postala poznata i skrenula pozornost svjetske javnosti na bolest.