Komentar: Ukratko, vjerojatno su legitimna. Analitičar rusko-ukrajinskog rata 'Big Serge' objašnjava zašto tako misli...
© Public domain
Usprkos tome, razvoj događaja na bojnom polju donekle je usporen očiglednim curenjem povjerljivih dokumenata američke vojne obavještajne službe koji pružaju sveobuhvatan uvid u unutarnje funkcioniranje Pentagonovog rata.
Nisu mi sasvim jasna Substackova pravila o sadržaju koja se odnose na takve dokumente. Svakako je prekasno za američku vladu da spriječi curenje, budući da su slike do sada podijeljene, snimljene i preuzete nebrojeno puta, ali to ne isključuje pokušaj da se ograniči njihova cirkulacija putem kampanje whack-a-mole brisanja sadržaja. U svakom slučaju, u želji da ne prekršim američki zakon niti se suprotstavim Substackovim pravilima o sadržaju, razboritost nalaže da ne bih trebao ugrađivati slike izravno u ovaj post, ali nije ih teško pronaći - na primjer, Telegram kanal "Rus Fleet" ih ima u ovom trenutku. Koristite vlastitu diskreciju.
Komentar: Whack-a-mole ili u prijevodu udari krticu je zabavna igra u kojoj igrači koriste čekić kako bi udarili igračke krtice, koji se nasumično pojavljuju, natrag u njihove rupe.
Iako neću objavljivati dokumente koji su procurili ni ovdje ni na Twitteru, želio bih razgovarati o njima. Ako su doista autentični (a čini se da jesu), oni nude važan uvid u stvaranje snaga i borbenu moć u Ukrajini - i možda još važnije, u obavještajni okvir s kojim Pentagon radi. Nijedna od navedenih stavki ne daje osobito ružičastu sliku ni za oružane snage Ukrajine ni za njegove dobročinitelje na obali Atlantika.
Kratka povijest curenja
Prepustimo se nakratko pregledu procurjelih dokumenata kao takvih, prije nego što razmislimo o njihovom sadržaju. To su fotografije fizičkih komada papira s brifinga američke obavještajne službe. To implicira da je ovdje na stvari specifično kršenje zaštite podataka i da je to curenje (osoblje s legitimnim pristupom dokumentima koje ih nezakonito distribuira javnosti), a ne hakiranje (netko je dobio nelegitiman pristup upadom na ovaj ili onaj način). Na stranicama su vidljivi nabori, a na stolu u pozadini se vidi lovački časopis. Mnoge su stranice označene za dijeljenje s NATO saveznicima, ali neke su predviđene samo za "američke oči".
Opći je dojam da je ta osoba, Amerikanac, presavinula dokumente brifinga, stavila ih u njegov/njezin/njihov/xer/xem/plur džep (američka vojska je raznolika i inkluzivna institucija, a osoba koja otkriva može imati bilo koji, sve od njih ili nema spol), odnjela je stranice kući i fotografirala ih. To gotovo sigurno nije bila ruski obavještajac - da su dokumente prikupili ruski obavještajci, oni bi ih interno zadržali.
E sad, očito je pitanje jesu li dokumenti pravi. Vjerojatno postoji barem neka racionalna osnova za sumnju na operaciju dezinformiranja. Sve vojske su uključene u niz miješanja obavještajnih podataka (vidjeti što neprijatelj radi), protuobavještajnih (skrivanje onoga što radite) i dezinformacija (laganje o tome što radite). Možda, može se pomisliti, ovi dokumenti uopće nisu procurili, već su neizbrisivo postavljeni na internet kao obmana.
Prvotno sam bio prilično skeptičan glede autentičnosti dokumenata, ali došao sam do stava da su autentični (ocijenimo ih s 90% vjerojatnosti da su autentičnosti i s 10% vjerojatnosti da su krivotvoreni ili dezinformacija). Moji razlozi su, u biti, sljedeći:
- Vremenski slijed događaja sugerira autentično curenje informacija. Iako su dokumenti počeli naširoko kružiti tek zadnjih tjedan dana, zapravo su prvi put postavljeni na internet (koliko ja mogu reći) 1. ožujka - ali očito to nitko nije primijetio. Dokumenti nisu privukli masovnu pozornost sve dok ih proruski telegram kanal nije pronašao i ponovno objavio nakon lošeg fotošopiranja procjena žrtava kako bi pokazao mnogo manje ruske gubitke. Ironično, upravo su te krivotvorene izmjene potaknule masovno zanimanje za dokumente. Meni, ovo sugerira da dokumenti nisu dio neke vrste Pentagonove kampanje dezinformiranja, jer su u biti samo sjedili u udaljenim kutovima Minecraft Discord servera cijeli mjesec. Da je američka obavještajna služba htjela pustiti u opticaj lažne dokumente, čovjek bi pomislio da bi ih doista pustili u opticaj, umjesto da bi ih bacili u opskurni kut informacijskog prostora i ostavili ih tamo da čame.
- Dokumenti imaju savršenu unutarnju dosljednost. Puno curenje uključuje desetke i desetke stranica koje su potpuno dosljedne do razine datuma isporuke, popisa inventara i tajanstvene identifikacije jedinica. Ovo ide čak i iznad savršene upotrebe akronima i vojne simbiologije. Stvaranje ovih dokumenata bio bi kolosalan pothvat i zahtijevao bi i preciznu stručnost o predmetu i ogromnu količinu unakrsnog referiranja kako bi se spriječile proturječnosti - osim ako, naravno, su dokumenti autentični, u tom bi slučaju materijal bio dosljedan jer je stvaran.
- Dokumenti imaju relativno malo obavještajnih podataka. Oni ne sadrže detalje planiranja nadolazećih ofenzivnih operacija Ukrajine i samo maglovite nacrte rasporeda ukrajinskih snaga. Očekivalo bi se da bi trik namjenjen da prevari Ruse sadržao vrlo djelotvorne (ali lažne) obavještajne podatke.
- Naposljetku, i vlada i mediji postupaju kao da su i dokumenti i, s njima povezano, narušavanje sigurnosti stvarni, te pokušavaju ograničiti širenje dokumenata online i pronaći izvor curenja.
Stvaranje ukrajinskih snaga
Najznačajnija implikacija dokumenata je jednostavna: borbena moć Ukrajine značajno je degradirana, što se posebno odnosi na njihove mehanizirane jedinice i topničke snage koje su u vrlo lošem stanju.
Ovdje je posebno relevantan materijal sa stranice pod naslovom "Izgradnja borbene snage američkih saveznika i partnera oružanih snaga Ukrajine", koja detaljno opisuje stvaranje snaga, obuku i tranše opreme koje će stvoriti mehanizirani paket koji će Ukrajina koristiti u svojoj proljetnoj ofenzivi. Plan previđa snage od dvanaest nominalnih brigada, od kojih će NATO opremiti njih devet, a tri će interno stvoriti Ukrajinci. (Curenje informacija ne nudi uvid u tri ukrajinske brigade, ali planirana nadopuna devet NATO brigada je pedantno navedena).
Sve u svemu, povećanje borbene moći zahtijeva da ove brigade raspolažu s ukupno 253 tenka, 381 borbenim vozilom pješaštva, 480 oklopnih transportera i 147 topničkih oruđa. To implicira da će to biti brigade samo po imenu, a da će zapravo biti daleko manje snage. Raspodjela ovih sustava na devet brigada dat će prosječnu snagu od samo 28 tenkova po brigadi, zajedno s nekih 95 IFV/APC-ova i 16 topničkih cijevi. Usporedite ovo s borbenim timom oklopne brigade američke vojske, koji bi imao gotovo 90 tenkova i gotovo 200 IFV/APC-ova. Američka Stryker brigada (lakša, brzo rasporediva formacija) imala bi oko 300 Strykera - ukrajinska 82. brigada navedena je da će ih dobiti samo 90.
U smislu borbene moći, te će nove brigade biti daleko slabije. Njihova snaga tenkova, daleko od pune razine brigade, manja je od američkog oklopnog bataljuna.
Drugi ključni aspekt dokumenta o izgradnji snaga su rasporedi obuke. Ovaj dokument datira s početka ožujka, kada je pet od devet brigada navedeno kao "Obuka 0% završena". Samo je jedna od brigada bila više od polovice obučena, procijenjeno da je popunjena 60%. Unatoč tome, šest od devet je trebalo biti gotovo do kraja ožujka, a preostali do kraja travnja. To se može postići samo uz znatno skraćeno vrijeme treninga, a ono je detaljno navedeno u dokumentu. Na primjer, obuka za tenk Leopard navedena je u trajanju od samo šest tjedana. Samo radi konteksta, američki tenkisti mogu navesti 22 tjedna obuke za Abrams.
Ukupna je slika, dakle, prilično zloslutna za Ukrajinu. Dokumenti koji su procurili ne daju nam uvid u tri brigade za koje se očekuje da će Ukrajina stvoriti sa svojim domaćim sredstvima, ali predviđeno je da devet brigada obučenih i opremljenih od strane NATO-a budu znatno slabije i da će biti popunjene osobljem koje prolazi iznimno ubrzani tečaj obuke. Te će brigade gotovo sigurno morati biti raspoređene u skupine kako bi bile sposobne za potrebne borbene zadaće.
Dodatna, ali važna napomena u ovom trenutku je činjenica da je, kako najbolje možemo zaključiti iz ovih dokumenata, predratni tenkovski park Ukrajine gotovo u potpunosti nestao. Ukrajina je krenula u rat s oko 800 svojih ratnih strojeva T-64, ali NATO-ova borbena snaga bilježi samo 43 sada dostupnih. Ima i drugih, naravno, kojima trenutno upravljaju ukrajinske postrojbe na prvoj crti, ali plan stvaranja pokazuje da Ukrajina nema praktički ništa u rezervi za opremanje ovog vitalnog napadačkog paketa, o kojem će ovisiti sve njihove nade.
U međuvremenu, odvojeni element curenja oslikava sličnu turobnu sliku paljbe iz daljine u Ukrajini. Na stranici s oznakom "NOFORN" (engl. No Foreign Nationals) - što znači da strani državljani, čak ni saveznici, to ne bi trebali vidjeti - nalazi se logistička tablica koja prikazuje isporuke i troškove granata od 155 mm. Ovaj dio je prilično šokantan.
Već neko vrijeme znamo da se Ukrajina suočava s kritičnim nedostatkom granata, ali procurjeli dokumenti otkrivaju koliko je to pitanje akutno. Stopa upotrebe u Ukrajini trenutno je vrlo niska - izvješće tvrdi da su potrošene samo 1.104 granate u prethodna 24 sata - usporedite to s oko 20.000 granata koje ruska vojska ispaljuje na dnevnoj bazi. Za Ukrajinu je još alarmantniji podatak da pri ruci imaju još samo 9.788 granata.
Čak i uz nisku stopu potrošnje, koja ostavlja oružane snage Ukrajine masovno nadjačanima, oni imaju dovoljno pri ruci da održe borbu nešto više od tjedan dana, a oslanjaju se na male isporuke iz SAD-a kako bi te zalihe bile stabilne. U izvješću se navodi da je isporuka od 1.840 granata krenula u sljedeća 24 sata. Serije ove veličine očito su nedostatne za Ukrajinu da izgradi svoje zalihe, a mogu poslužiti samo kao podrška i nadopunjavanje dnevnih izdataka. Ne postoji mogućnost da Amerika brzo poveća veličinu ovih isporuka, jer se mjesečno proizvede samo 14.000 granata. Američki dužnosnici se nadaju da će ove godine taj broj povećati na 20.000, ali to je još uvijek ispod trenutne stope potrošnje u Ukrajini.
Implikacija je prilično jasna. Ukrajina mora štedjeti granate zbog čega ne može ponuditi ništa više od simbolične vatre, i vjerojatno će morati živjeti s tim omjerom granatiranja tijekom trajanja rata.
Ukupna slika ukrajinske borbene moći je užasna. Njihova sveukupna borbena učinkovitost suočava se s teškim stropom zbog sustavnog nedostatka granata, a mehanizirani paket predviđen za proljetnu ofenzivu bit će daleko manje moćan nego što se reklamira. Tih devet brigada stvorenih od strane NATO-a imat će udarnu moć ekvivalentnu (ako smo velikodušni) možda četiri prave brigade punog sastava, pojačane s tri interno stvorene ukrajinske brigade sumnjive kvalitete. Ukrajinske nade u slavni napad na ruski kopneni most prema Krimu oslanjati će se na najviše 400 tenkova i možda 30.000 ljudi.
Ako bi se ova snaga raspala na komade protiv dobro pripremljenih ruskih snaga na jugu, postavilo bi se važno pitanje. Ako je ovo bila najbolja snaga koju je NATO mogao stvoriti za Ukrajinu, kako će izgledati druga ekipa? Hoće li uopće biti druge sile? Ovaj nedostatak snage i nedovoljno obučeni mehanizirani paket mogao bi biti posljednje ukrajinsko ozbiljno bacanje željezne kocke.
Komentar: Njemački kancelar Theobald von Bethmann-Hollweg rekao je, govoreći o krizi iz srpnja 1914. koja je dovela do Prvog svjetskog rata, "Ako se željezna kocka mora baciti, neka nam je Bog u pomoći."
Američki analitički okvir
Dok dokumenti koji su procurili sigurno ne daju ohrabrujuću sliku o stvaranju ukrajinskih snaga, oni također nude sličan šokantan uvid u stanje američke vojne obavještajne službe.
Jedna od stvari koja odmah upada u oči kada se pogledaju operativna izvješća (stranice koje prikazuju detaljne karte situacije) jest da Pentagon očito ima daleko više informacija o ruskim rasporedima nego o ukrajinskim jedinicama. Ruske postrojbe su veoma uzete u obzir - njihove lokacije su točno označene, oznake postrojbi su identificirane, postoje procjene o tome koje su ruske postrojbe borbeno sposobne ili ne, i postoje vrlo konkretne procjene ruske snage na prvoj liniji (IE, 23 250 ljudi na osovini Zaporožja i 15 650 ljudi na osovini Herson).
Nasuprot tome, ukrajinskim postrojbama se ne daju oznake borbenih sposobnosti, njihove su lokacije općenito naznačene, a postoje ogromni rasponi procijene ljudstva (10 000 do 20 000 ljudi na Donjeckoj osi - ogromna granica pogreške!) Ovo je, usput rečeno, još jedan razlog zašto mislim da su dokumenti autentični. Ako je namjera bila iznijeti dezinformacije kako bi se zbunili ili zavarali Rusi, očekivali bi se djelotvorni (ali lažni) obavještajni podaci o ukrajinskom raspoređivanju snaga - a ipak, ovdje toga nema. Ukrajinske snage i rasporedi predstavljeni su nejasno i neuvjerljivo, tako da jedino što bi ruska vojska mogla ekstrapolirati iz ovog izvješća jest da Amerikanci zapravo ne znaju što se događa s ukrajinskim snagama.
Doista, ovo je neizbježan zaključak. Čini se da Pentagon nema jak osjećaj za snagu, lokaciju ili aktivnosti ukrajinskih jedinica. Oni također navode svoju procijenjenu poginulih ukrajinskih vojnika na samo 16.000-17.500. Ovo je apsurdno nizak broj - kako li su doüli do njega? Zapravo, to je izravna kopija broja žrtava koje je javno objavilo ukrajinsko Ministarstvo obrane.
Činjenica da se čini da Pentagon nema nikakvih neovisno stvorenih obavještajnih podataka o ukrajinskoj vojsci je šokantna. Čini se da su se oslanjali na ukrajinske propagandne brojke i javno dostupne podatke o raspoređivanju, poput mape raspoređivanja otvorenog koda. Samo da se zna, ovo nije udarac na web lokaciju Mape implementacije - često koristim ovaj resurs i smatram ga vrlo korisnim. Poanta je, naravno, da Pentagon, sa svojim gotovo neograničenim resursima, izgleda nema nikakve jedinstvene uvide ili izvore vlastitih obavještajnih podataka u tom pogledu. Oni neodređeno pokazuju prema karti i mrmljaju, "vjerojatno postoji brigada ili dvije u ovom području, možda 8.000 ljudi. Ili 4.000. Stvarno ne znamo." Zapravo, sve njihove procjene čvrstoće osi za Ukrajinu imaju granicu pogreške od 100% (to jest, gornja granica raspona dvostruko je veća od donje granice).
Može se samo zaključiti da rep maše psom. Ukrajinci mogu izvući materijal, obuku i novac sa zapada, ali zauzvrat je malo odgovornosti ili poštenog protoka informacija. Bilo je naznaka toga ranije tijekom rata - da je Ukrajina neka vrsta crne kutije koja usisava resurse, ali zauzvrat ne komunicira iskreno; Američki dužnosnici žalili su se (a ukrajinski čelnici potvrdili) da Kijev jednostavno ne govori toliko toga Washingtonu. Očigledno je da ovo ostaje problem više od godinu dana nakon sukoba. Jedna posebno alarmantna fusnota u procurjelim dokumentima kaže:
"Imamo malo povjerenja u ruske (RUS) i ukrajinske (UKR) stope smanjenja i zalihe zbog nedostataka informacija, OPSEC i IO napora i potencijalne pristranosti u dijeljenju informacija UKR. "Za boga miloga.
Još jedno pitanje je Pentagonova procjena gubitaka ruskih vozila. Čini se da i ovdje kopiraju vanjske procjene. U ovom slučaju, čini se da koriste "dokumentirane" gubitke vozila iz projekta Oryx. Oryx je... zanimljiv. U teoriji, oni tabelariziraju vizualno dokumentirane gubitke opreme, što zvuči vrlo znanstveno i teško ga je osporiti. Nadalje, sama masa slika koju su prikupili je nešto kao sredstvo odvraćanja od verifikacije - nitko zapravo ne želi sortirati tisuće slika i voditi evidenciju.
Međutim, Oryx je revidiran i utvrđeno je da je manjkav. Postoje različiti problemi zbog kojih prebrojavaju ruske gubitke, u nekim slučajevima drastično. To uključuje dvostruko brojanje (više slika istog vozila), krivo identificiranje ukrajinskih vozila kao ruskih gubitaka, računanje izgubljenih vozila koja nemaju vidljiva oštećenja, prihvaćanje slika koje su očito fotošopirane i tako dalje. U jednom posebno nečuvenom slučaju, slika ukrajinske Msta haubice je fotošopom maknuta sa slike i označena je kao uništeno rusko topničko oružje. Mislim, pogledajte ovo:
U redu, pa što? Neka Oryx vodi svoj mali projekt brojanja, ništa loše - zar ne? Očigledno nije. Dokumenti Pentagona koji su procurili tvrde da je 6.000 procijenjenih gubitaka vozila od 1. ožujka, što je u skladu s tvrdnjama Oryxa (sada do 6.486 uništenih vozila od 10. travnja). Ovo je jak podatak koji potvrđuje sumnje da američko ministarstvo obrane sve više eksternalizira obavještajne podatke OSINT-u (Open Source Intelligence). U ovom je trenutku prilično jasno da postoji incestuozno pojačanje između OSINT-a i američkog obrambenog i političkog establišmenta. Kada Oryx ubroji apsurdne fotošopirane hakirane uratke kao uništeni ruski hardver, to postaje značajna točka podataka koja hrani procjene Pentagona na bojnom polju.
Čini se da, slično kao u slučaju stvaranja ukrajinskih snaga i gubitaka, Pentagon jednostavno nema nikakav čvrst ili smislen vlastiti uvid. Čini se da ovdje ne postoje nezavisni obavještajni tokovi - samo besmisleno ponavljanje propagandnih brojeva ukrajinskog Ministarstva obrane i sumnjivih projekata otvorenog koda poput Oryxa. Čini se da je američka vojska sve više izdubljeni simulakrum svoje prošle slave, propadajući iza fasade sjajnih strojeva i napuhanih proračuna - program tehnobirokratskih poslova vrijedan trilijun dolara, koji se oslanja na rezidualna patriotska isparavanja američkih dječaka iz crvene države.
Odavno je očito da kijevski režim nema pravi plan, nema čvrst put do pobjede, već ima samo slab i neprijateljski odnos prema stvarnosti. Mnogo je strašnija pomisao da je Pentagon gotovo isti takav.
Protuzračna obrana na rubu
Posljednje veliko otkriće iz curenja je uvelike degradirano stanje ukrajinske protuzračne obrane. Vrlo jednostavno, Ukrajina brzo ostaje bez streljiva, posebno za svoje kritične sustave S-300 i BUK, i može izdržati još samo dva ili tri udarna vala prije nego što se potpuno slomi.
Ljudima koji nisu upoznati s nomenklaturom o sustavima protuzračne obrane ovo može biti komplicirano za objasniti. To je zato što postoji veliki broj različitih sustava potrebnih za modernu protuzračnu obranu, koji moraju imati "slojeve" različitih sustava koji presreću ciljeve na različitim visinama, fazama leta i putanjama. Razgovor može brzo postati još zamućeniji, jer lansirni sustavi imaju i rusku oznaku i NATO oznaku, a njihovo streljivo i dalje ima različite oznake - samo na primjer, sustav protuzračne obrane koji Rusi zovu S-300 nosi oznaku SA-10 od strane NATO-a, i ispaljuje niz različitih projektila presretača koji imaju vlastita imena, poput 9M83. Pomnožite to s mnogo različitih tipova protuzračnih obrambenih sustava koji se trenutno koriste u Ukrajini, i vidjet ćete kako se sve lako može raspasti u močvaru akronima i serijskih brojeva.
U svakom slučaju, ključna stvar koju treba razumjeti o sustavima protuzračne obrane je aspekt slojevitosti - ako jedan čvor u sloju zakaže, ne samo da se gubi potpuna pokrivenost spektra, već se povećava stopa sagorijevanja na preostalim sustavima, jer oni sada nose nepotrebno opterećenje. Ukrajina je sada gotovo u potpunosti ostala bez presretača za sustave S-300 i BUK, koji čine gotovo svu njezinu obranu srednjeg do dugog dometa. Prema trenutnoj stopi potrošnje, predviđa se da će ih ponestati do prvog tjedna svibnja i morali su donijeti teške odluke o tome gdje i što braniti. Nema izgleda za nabavu više presretača za te sustave, jer se proizvode u Rusiji.
Kako bi podržao te sposobnosti, NATO je žurno slao svoje vlastite sustave u Ukrajinu i pružao ubrzanu obuku. Međutim, ono što je važno je to da NATO rezmišlja poslati Ukrajini nove sustave. Njemačka je, primjerice, poslala Ukrajini četiri potpuno nova IRIS-T sustava u listopadu. Ovo je bilo vrhunsko oružje u prvom izlasku iz tvornice. Nedostatak je, naravno, to što, budući da je nov, nema dubokih zaliha streljiva iz prošlih proizvodnih ciklusa na koje bi se moglo pozvati - stoga, iznenađenje, procurjeli dokumenti Pentagona tvrde da Ukrajini već ponestaje IRIS-T presretača.
Curenje je nadalje otkrilo da će Ukrajina biti opremljena s dva novija NATO sustava - Patriot PAC-3 američke proizvodnje i Aster 30-SAMP/T (ispričavam se zbog ove užasno duge oznake, ali nisam imenovao tu prokletu stvar) koji je zajednička talijansko-francuska tvorevina.
Evo u čemu je problem. Američko ministarstvo obrane kupuje samo 230 PAC-3 presretača godišnje, a novi raspored nabave uopće ne povećava taj broj. Sustav Aster upravo je dostupan, a Italija i Francuska sklopile su ugovor o isporuci 700 projektila u narednim godinama.
Što sve ovo znači prilično je jednostavno: Pentagonov plan za jačanje ukrajinske protuzračne obrane natjerat će NATO da vrlo brzo zaroni u vlastite zalihe, a vidjet ćemo da se situacija s topništvom ponavlja s presretačima protuzračne obrane. Jednostavno ne postoji višak ili velika proizvodnja za opskrbu Ukrajine; mogu se podržati samo izravnim izjedanjem NATO-ovih vlastitih zaliha. Sve se to događa u isto vrijeme kada ruske zračne snage postaju sve odlučnije, koristeći nove komplete za konverziju kliznih bombi za isporuku kolosalnih FAB bombi sa sigurne udaljenosti.
Zaključak: Zaspao za volanom
Na prvi pogled, najgora stvar u vezi s ovim nevjerojatnim curenjem je činjenica da se dogodilo. Ovo je zbunjujuće i neugodno kršenje; čini se da je američki građanin jednostavno otišao s visoko povjerljivim dokumentima, kojima je potom dopušteno da stoje na poslužitelju Minecraft Discorda mjesec dana, a da nitko nije ništa posumnjao. Čovjek se mora zapitati kako i, možda još važnije, zašto bi netko to učinio.
Ipak, curenje kao čin prijevare ili izdaje manje je značajno od onoga što dokumenti pokazuju. Oni pokazuju uočljiv nedostatak budnosti ili dugoročnog planiranja od strane Pentagona. Američko se vodstvo naizgled mora boriti s Ukrajinom kao crnom rupom koja usisava novac i streljivo i ništa ne vraća; nema snažnog osjećaja za ukrajinske snage na prvoj liniji, gubitaka ili planiranja, a čini se da Pentagonu nedostaju bilo kakve neovisne obavještajne linije.
U međuvremenu, materijalna situacija u Ukrajini brzo se pogoršava. Njihova topnička ruka je došla do točke u kojoj ne možete nastaviti, s neznatnom količinom granata i nema rezervnih zaliha o kojima bi se moglo govoriti, hranjeni su isporukama iz SAD-a. Protuzračna obrana je na sličan način istrošena, a plan za popravak ovog ključnog kišobrana prijeti da će se brzo povampiriti i iscrpiti NATO-ove zalihe presretača. Cijela strateška logika Ukrajine se preokrenula. Umjesto da postane jeftin način iscrpljivanja ruske vojske, NATO se nalazi u situaciji da smanjuje vlastite zalihe kako bi podržao ukrajinsku državu koja krvari, bez jasnog završetka igre na vidiku. Posrednik je postao parazit.
Čini se da ne postoji nikakav dugoročni plan za održavanje ukrajinskog rata. Pentagonovi planovi nabave ne ukazuju na stvarnu namjeru povećanja proizvodnje ključnih sustava. Za fiskalnu 2024. godinu naručili su skromnih 5.016 GMLRS - projektila koje lansira poznati sustav HIMARS. Ukrajina je već ispalila gotovo 10.000 GMLRS-ova, čineći ovo još jednim sustavom u kojem ukrajinski troškovi uvelike premašuju ponudu.
Kako bi spasio situaciju, Kijev se mora pouzdati u jedno očajničko bacanje kockica s paketom mehaniziranog napada koji se sastoji od polovičnih brigada koje posjeduju različit inventar različitih vozila i sustava. Ovo Frankensteinovo čudovište vojski - sastavljeno od mnoštva različitih tenkova, IFV-ova, oklopnih transportera i topničkih sustava dopremljenih iz svih krajeva NATO saveza, vjerojatno će biti zatraženo da probije snažno utvrđene ruske linije sa snažnom posadom na jugu, gdje će biti pretvoreni u prah i postati dodatni pokrov za Pontsku stepu.
Komentar: Neki od dokumenata (koji su zapravo fotografije fizičkih dokumenata):
Uz upozorenje da samo zato što su ti dokumenti možda 'legitimni', to ne znači da njihov sadržaj jeste, tu su i fotografirani dokumenti obavještajnih izvješća o ulozi Amerike, Velike Britanije i Francuske, aktivnih vojnika 'specijalnih snaga' koje sudjeluju u rusko-ukrajinskom ratu; pojedinosti o unutarnjim raspravama južnokorejske vlade oko slanja oružja Ukrajini (što je SAD bez sumnje otkrio putem špijuniranja); drugo izvješće koje tvrdi da izraelska spoljnja obavještajna jedinica - 'Mossad' - podržava prosvjedni pokret u Izraelu protiv Netanyahua; i drugi dokumenti koji impliciraju da SAD ima unutarnje izvore i u privatnoj vojnoj tvrtki Wagner i u ruskom Ministarstvu obrane.
Pikantna stvar!
Tu nema iznenađenja za čitatelje Sott.neta, ali 'optika' je loša za američke kreatore narativa i sve lošije odnose američke vlade s cijelim svijetom.