slika
© Ramil Sitdikov/Host Photo Agency
SAD želi kontrolirati energetske resurse i puteve u središnjoj Aziji, a glavne prepreke na putu Washingtona su zemlje poput Kine, Rusije, Turske i Irana, koje imaju duboku državnu tradiciju, moćnu vojsku i velika gospodarstva, rekao je turski povjesničar i politolog Mehmet Perincek u ruskom Kalinjingradu na znanstvenom skupu u povodu 300. obljetnice rođenja Immanuela Kanta, prenosi stranica "United world".

Konferencija pod nazivom "O važnosti načela mirnog suživota država s različitim političkim sustavima" održana je na Baltičkom federalnom sveučilištu, u okviru "Kluba prijatelja Rusije", uz potporu stranke Jedinstvena Rusija. Na njemu su sudjelovali političari i javne osobe iz Azerbajdžana, Kambodže, Indije, Latvije, Libanona, Moldavije, Norveške, Pakistana, Rusije, Južne Afrike, Turske i SAD-a.

Osigurati istinski mir i trajnu sigurnost u 21. stoljeću, istaknuo je Perincek, moguće je postići samo uklanjanjem onih elemenata koji ih uništavaju. Potrebno je spriječiti agresiju SAD-a i Kolektivnog zapada, kao i izraelsku agresiju koja je samo dio zapadne agresije. Kako bismo postigli taj cilj, moramo strategiju SAD-a učiniti neostvarivom.

Agresija SAD je uperena protiv svih suverenih zemalja

Agresija SAD-a i Kolektivnog zapada proizlazi iz ove strategije: svaka suverena država koja stoji na putu američkim planovima mora biti uništena. Naravno, postoje različiti sustavi, različite kulture i različite tradicije na kojima se temelji suverenitet tih zemalja. Strategija američkog predsjednika Bidena, upozorio je Perincek, neprijateljska je prema tome.

SAD prijeti postojanju različitih političkih sustava. Različiti sustavi, u različitim zemljama, nisu suprotstavljeni jedni drugima. Američka strategija je usmjerena protiv svih njih.

Ni na međunarodnoj ni na nacionalnoj razini ideološka konfrontacija stvorena Hladnim ratom više ne vrijedi. Glavni sukob u svijetu i unutar država je sukob između onih koji brane nacionalni suverenitet i onih koji ga žele eliminirati.

Više ne postoji polarizacija na ljevicu i desnicu. U Europi neka takozvana ljevičarska vlada može podržati militarizaciju na najbrutalniji način i voditi najagresivniju politiku. U nekim zemljama konzervativna vlada može služiti agresiji SAD-a, dok u drugima desnica može braniti suverenitet svoje zemlje, a time i suverenitet svih zemalja.

Bez obzira na ideologiju, oni koji brane nacionalni suverenitet okupljeni su u jednom taboru, a oni koji ga žele rušiti su u suprotnom.

Ujedinjenje protiv imperijalizma

Kako oni koji brane nacionalni suverenitet mogu osigurati istinski mir i trajnu sigurnost u 21. stoljeću, pita se Perincek.

Glavno je stvoriti vojnu silu koja bi bila protuteža agresivnoj sili. Ali najvažnije je djelovati na temelju zajedničke strategije.

Zajednička strategija je zajednički otpor napadima Kolektivnog zapada na svim frontama. Ciparsko pitanje, sirijsko pitanje, ukrajinsko pitanje, tajvansko pitanje, palestinsko pitanje, to nije briga samo jedne zemlje, nego svih nas.

Kada se Turska protivi projektu Washingtona, takozvanom Velikom Kurdistanu, ona ne brani samo svoje interese. Borba turske vojske protiv terorizma PKK-a koji podržava SAD nije samo stvar turskog naroda. Ometanje planova Zapada ojačat će položaj euroazijskih zemalja na svim drugim frontama.

Ruska vojska u Specijalnoj vojnoj operaciji ne bori se samo za svoj narod. Ako Rusija pobijedi, Turska pobijedi, Kina pobijedi, Palestina...

Palestinski narod ne bi trebao stati sam protiv izraelske agresije. Pobjeda Palestine je pobjeda Turske, Rusije, Indije, Pakistana...

Boreći se za Tajvan, Kina se bori na prvoj crti čovječanstva za sve nas.

Ne možemo ostati ravnodušni na probleme drugih zemalja. Ako Turska podržava Rusiju na ukrajinskom frontu, to ne znači da Rusiji čini uslugu, već da štiti vlastite interese.

To je ključni koncept istinskog mira i trajne sigurnosti u 21. stoljeću.

Moramo djelovati zajedničkom strategijom kako bismo porazili atlantsku agendu na svim frontama, upozorio je turski politolog. To je strategija komunista u Kini, turskih i ruskih patriota, šiita u Iranu i sunita u Palestini itd. Nije riječ o različitosti političkih sustava, nego o zajedničkoj sudbini.

Forum koji je organizirala stranka Jedinstvena Rusija u veljači ove godine važan je primjer toga. Ova tribina okupila je političke stranke različitih ideoloških usmjerenja protiv neokolonijalizma. Bilo je komunističkih, nacionalističkih, islamističkih stranaka, liberalnijih elemenata itd.

Naravno, ova zajednička strategija može se ostvariti samo na temelju nemiješanja u unutarnje stvari drugih zemalja.

Sljedeći osnovni principi učinit će ovu strategiju robusnijom. Prvi je ujedinjenje protiv imperijalizma.

Sve zemlje regije trebaju se suprotstaviti miješanju u poslove regije i njezin razvoj. Zemlje Euroazije trebaju se ujediniti protiv onih koji žele podijeliti svijet. Bidenovoj agresiji treba zadati snažan udarac. Također, treba podržati one političke snage u SAD-u i Europi koje ne žele ratno huškanje. Kako je zaključio Perincek, probleme Euroazije potrebno je rješavati na miran način.