meat
Vest da su crveno meso i prerađevine i zvanično uzročnici raka odjeknula je podjednako i na siromašnom jugu Srbije, gde se ova namirnica kupuje i na sto grama, ali i u Evropi koja ga konzumira češće i više nego mi, pa i u Americi gde je dobar obrok nezamisliv bez krvavog bifteka ili odreska sa roštilja.

I pored ustaljenog mišljenja da je Srbija zemlja mesa, čvaraka i slanine, statistika pokazuje drugačije činjenice. Pre se može reći da sa prosečnih 60 evra mesečnog budžeta za hranu i piće, po članu domaćinstva, imamo izbalansiranu ishranu, nego da je obilata mesom. Pritisnuti lošom ekonomskom situacijom građani Srbije jedu sve manje mesa i sve više zaostaju za potrošnjom država Evropske unije. Kako za „Politiku” kaže analitičar Vojislav Stanković, kod nas se godišnje potroši 38,6 kilograma mesa po stanovniku, a u EU je to dvostruko više - 77 kilograma. Svinjetina je dominantna i kod nas i u Evropi, s tim što se kod nas pojede 17, a tamo čak 37 kilograma po stanovniku godišnje.

Eto razloga za ovoliku zabrinutost iako veza između mesnih prerađevina i nekih vrsta raka nije novost. Međutim, sada kada je to potvrdila i Svetska zdravstvena organizacija mnogi su se zapitali šta dalje. Koliko mesa je razumno jesti? Čime zameniti prerađevine? Ovo su pitanja koja se logično postavljaju, jer je istraživanje uglavnom senzacionalistički predstavljeno, bez odgovora i preciznih smernica stručnjaka SZO. Sendvič sa slaninom ne može biti štetan koliko cigarete, alkohol, arsen i azbest, a prema najnovijem izveštaju svrstani su u istu kategoriju - A1, najopasnijih kancerogena, što mnogi smatraju preteranom tvrdnjom. Britanski centar za istraživanje raka otišao je korak dalje objavivši da je rizik od svih vrsta raka koje izaziva pušenje 19 odsto, dok je veza između konzumiranja mesnih prerađevina i raka debelog creva potvrđena u 21 odsto slučajeva.

Kada bi se meso i prerađevine potpuno izbacile iz ishrane u Britaniji bi godišnje bilo 8.800 slučajeva raka debelog creva manje, zaključuju istraživači.

Zbog čega je crveno meso (junetina, govedina, svinjetina i sva druga mesa koja su tamnocrvene boje pre obrade) rizično u ishrani. Ni SZO ne tvrdi da je meso samo po sebi loše, nego upozorava da konzumiranje velikih količina mesa i prerađevina u dužem vremenskom periodu povećava rizik po zdravlje. Kako kažu u britanskom Centru za istraživanje raka „ne treba ga jesti suviše mnogo i suviše često”. Recimo, savet je da ako jedete oko 90 grama svinjetine dnevno, pokušate da smanjite količinu na 70 grama i manje. Da porcije obiluju povrćem i da kada je god moguće crveno meso zamenite pilećim ili ribom. U ovom istraživanju osvrnuli su se i na one koji su na nekim od popularnih mesnih (proteinskih) dijeta. Kako kažu, nije obavezno prekinuti ih, nego samo redukovati unos crvenog mesa i povećati količinu povrća.

I profesor Medicinskog fakulteta Goran Belojević izjavio je juče da „meso samo po sebi nije opasno, ali može biti opasno ono što se nađe u mesu, odnosno aditivi i konzervansi kao i način pripreme”. Meso je neophodna namirnica koja se mora jesti zbog belančevina i gvožđa, ali kada se meso peče na roštilju, onda to više nije meso, nego su to produkti sagorevanja uglja, rekao je Belojević, gostujući na RTS.


Komentar: Ali koliko često ljudi peku meso na roštilju? Par puta godišnje? Zašto bi se onda brinuli o mogućoj štetnosti roštilja?


Belojević je ukazao da, kada se proizvodi hrana za stotine hiljada ljudi, postoji druga logika, nego kada neko proizvodi hranu za sebe iz svoje bašte ili svog dvorišta i da se konzervansi dodaju, jer meso mora što duže da se održi.

Kada se tovi stoka njoj se ne daje samo hrana, nego i hormoni, što je uobičajen tretman, ali je važno kada se prestaje sa tim, koliko dana pre klanja, što je određeno da bi ti hormoni nestali iz mesa, objasnio je on. Ne drže se baš svi uvek toga, jer tu je ekonomija, što više hormona date, to je tov brži. Isto važi i za antibiotike koji se daju zdravoj stoci, koja nije bolesna da ne bi obolevala, to je preventivno, istakao je Belojević. Postoji zdravstvena ekonomika koja se brine o zdravlju, ali i profitna ekonomija koja se manje brine o zdravlju, rekao je Belojević i ukazao na praksu u Engleskoj, gde se stavlja nutritivni semafor - „crveno ne valja, zeleno valja”, što razumeju i oni koji su nepismeni. Aditive organizam prepoznaje kao strano telo i tako i reaguje. To strano telo može da izazove i velike probleme i u genomu, odnosno genetskom materijalu, ćelijama i da izazove nagli rast ćelija, što je u stvari rak, upozorio je Belojević.


Komentar: Slažemo se da je industrijski dobijeno meso poprilično nezdravo i da ga treba izbegavati.


Zašto industrija ćuti?

Srpski proizvođači mesa i prerađevina uzdržani su od komentara na tvrdnje SZO. I dok se nagađa da bi ovo mogao da bude veliki udarac na tu industriju, u Srbiji to verovatno neće biti tako. Sa minimalnim budžetom za hranu, prosečna srpska porodica kupuje manje mesa, ali mnogo više jeftinih prerađevina čiji osnovni sastojak jesu aditivi i mehanički otkoštano meso koje je u EU zabranjeno, a kod nas raste njegov uvoz. Tim pre bi izveštaj SZO trebalo shvatiti što ozbiljnije kao dobru preporuku i raditi na podizanju svesti potrošača.