Jedan je da je skoro godinu dana nakon onoga što je Svjetski sud nazvao "vjerovatnim genocidom", gdje je Izrael zaustavio zapadne novinare i ubio većinu palestinskih novinara, kao i protjerao međunarodne humanitarne organizacije i Ujedinjene nacije, više nema gotovo nikoga da nam kaže što se događa.
Imamo samo snimke pojedinačne patnje, ali ne i širu sliku. Koliko je Palestinaca mrtvo? Znamo da je Izrael ubio najmanje 40.000 - smrtni slučajevi koje su zabilježili palestinski zvaničnici prije kolapsa zdravstvenog sistema. Ali koliko još? Udvostručiti tu cifru? Učetvorostručiti? Povećati i za 10 puta? Istina je da niko ne zna.
Šta je sa glađu u Gazi koja hara već mjesecima dok Izrael sistematski blokira pomoć enklavi, u skladu sa svojim obećanjem prošlog oktobra da će Palestincima uskratiti hranu, vodu i struju?
Glavni tužilac Međunarodnog krivičnog suda, Karim Khan, zatražio je naloge za hapšenje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i njegovog ministra odbrane Yoava Gallanta, jer je njihovo izgladnjivanje Gaze zločin protiv čovječnosti.
Ali dugotrajna glad se predstavlja kao zločin bez žrtve. Gdje su mrtvi od ove gladi? Sigurno ih nema na našim TV ekranima ili na naslovnim stranicama.
Pravi broj mrtvih vjerojatno nikada neće biti objavljen, kao što nije bio ni nakon krvoprolića Zapada na Bliskom istoku u Afganistanu, Iraku i Libiji. Zapadni političari nemaju interesa da saznaju istinu, a zapadni mediji establišmenta nemaju interesa da je otkriju.
Uništena demokratija
Vijesti iz Gaze se aktivno sahranjuju iz još jednog razloga. Izraelski genocid je i dalje opipljiv, šokantan dokaz da zapadne prestonice nisu bastioni demokratije i bedemi protiv varvarstva za koje tvrde da jesu.
Zapadni političari su bili potpuno saučesnici u genocidu - činjenicu koju je nemoguće sakriti od javnosti. Ubijanje je moglo biti zaustavljeno u bilo kom trenutku, da je Bidenova administracija tako htjela.
Obični ljudi su jasno dali do znanja da žele da se pokolj završi, zbog čega se Biden mora pretvarati da "neumorno radi" na pregovorima o prekidu vatre - prekidu vatre koji bi mogao nametnuti kad god želi.
Izrael u potpunosti zavisi o američkoj vojnoj, diplomatskoj i finansijskoj blagodati, što je sasvim jasno iz 50.000 tona oružja koje je Bidenova administracija do sada isporučila Izraelu od prošlog oktobra.
Ali istina je da zapadna politika sada potpuno ne reagira na zahtjeve javnosti. Posljednji ostaci demokratske odgovornosti uništeni su prije mnogo godina jer su politički sistemi Zapada bili potpuno zarobljeni od strane moćnih korporacija diljem svijeta.
Desetine miliona ljudi izašlo je na ulice Evrope u pokušaju da zaustave ilegalnu invaziju SAD-a i Britanije na Irak 2003. godine, i to nije činilo nikakvu razliku.
Situacija sa Gazom je još gora. Ne samo da, kao i ranije, niko na vlasti ne sluša. Oni koji se protive izraelskom genocidu i saučesništva Zapada u njemu, potpuno su klevetani. Milioni koji marširaju protiv pokolja prijavljeni su kao "desetine hiljada", dok su aktivno oklevetani kao "antisemiti".
Zapadne države - i njihov samoproglašeni "odbrambeni savez", NATO - nisu tu da zastupaju javni interes. Postali su uglavnom sredstva za promicanje uskih interesa korporativne elite, čija je svrha, zauzvrat, pretočiti u privatne ruke profite iz javno financiranih, stalnih ratova.
Dobit od pokolja
Nisu samo proizvođači oružja i visokotehnološke industrije, sa svojim poslovima nadzora u procvatu, čiji udjeli rastu na pozadini pokolja u Gazi i Ukrajini.
Bloomberg je prošlog mjeseca izvijestio da su izraelski zračni udari na Gazu pretvorili domove 2,3 miliona Palestinaca u 42 miliona tona ruševina. To je dovoljno da se popuni niz kipera od New Yorka do Singapura.
Neće kompanije iz Gaze ubirati profit od ogromne operacije čišćenja. Nakon 17-godišnje blokade enklave od strane Izraela, industrijski i komercijalni sektor u Gazi jedva da je postojao čak i prije trenutnog izraelskog razaranja. Korisnici će, opet, biti zapadne korporacije.
Ako "dan poslije" ikada dođe, zapadne korporacije će se nadmetati za obnovu Gaze - i najvjerovatnije ne za sadašnje palestinske stanovnike. Izrael ih želi ili mrtve ili etnički očišćene sa teritorije.
Sravnjena, ispražnjena Gaza će biti tabula rasa. Skupe nove nekretnine na plaži mogu se prodati bogatim izraelskim Jevrejima. Nove industrijske zone i luke moći će lako izvoziti u Evropu i Sjevernu Afriku.
I to je prije nego što razmotrimo tko će moći eksploatirati bogat prirodni plin nedaleko od obale Gaze, koji su zapadne korporacije pohlepno promatrale u posljednje dvije decenije.
Izgovori za represiju
Zapadne korporacije su postajale sve deblje u isto vrijeme kada se od zapadne javnosti tražilo da se podvrgne beskonačnom stezanju kaiša.
Novi premijer Velike Britanije, Keir Starmer, koji razumije da njegov vlastiti politički opstanak ovisi o nastavku ovog korporativnog napada na javno bogatstvo, užurbano upravlja očekivanjima Britanaca.
Naoružan ogromnom parlamentarnom većinom, nije imao nikakvu poruku nade ili promjene. On je prošle sedmice rekao britanskoj javnosti da su "stvari gore nego što smo ikada zamišljali". Nije se spominjalo zašto bi mogli biti tako loši, osim predvidljivih političkih poena protiv prethodne vlade.
© Achmad Ibrahim/AFPAmerički državni tajnik Antony Blinken (desno) i britanski ministar vanjskih poslova David Lammy na sastanku ministara vanjskih poslova Aseana, Vientiane, Laos, 27. srpnja 2024.
I, baš kao što je Starmerov plan da nema promjena na domaćem frontu, također je i da nema promjena u vanjskoj politici. Beskrajni ratovi će se nastaviti.
Nova britanska vlada, kao i stara, nastavlja prodavati isprike za nastavak prodaje oružja izraelskoj vojsci koja ga koristi za masakriranje civila.
Ministar vanjskih poslova David Lammy je 2. septembra gunđao pred Izraelom kada je objavio da obustavlja osam posto takve prodaje nakon što je upozoren na njihovu moguću upotrebu u izraelskim ratnim zločinima. Očigledno je u redu poslati ostalih 92 posto vojnih ugovora, uključujući komponente koje se koriste u izraelskoj eskadrili ratnih aviona F-35, režimu koji je aktivno uključen u genocid.
U međuvremenu, nova vlada, kao i stara, teži širim poslovnim mogućnostima s Izraelom, kako se to naziva "laserskim fokusom".
U Sjedinjenim Državama, Kamalu Harris, koja je postavljena na mjesto predsjedničkog kandidata demokrata umjesto Joea Bidena, poltronski mediji prodaju kao kandidata "radosti" - besmislene političke poruke bez sadržaja kao toliko proslavljeni slogan "nade" bivšeg predsjednika Baracka Obame.
"Radost" služi kao izgovor za represiju. Demonstranti ispred Demokratske nacionalne konvencije dok se krunisala Harris protestirali su protiv nje i Bidenovog skoro jednogodišnjeg saučesništva u genocidu u Gazi. Ali nije im bilo dozvoljeno da pokvare "radosno" raspoloženje iznutra. Policija ih je nasilno uklonila iz vidokruga.
U svom prvom intervjuu nakon što je nominirana, Harris je obećala da će se američka podrška genocidu u Gazi nastaviti - čak i ako joj to, kao što se čini sasvim mogućim, u novembru oduzme nekoliko kolebljivih država i osigura da Donald Trump bude izabran za predsjednika.
Formula 'antisemitizma'
I Starmer i Harris vjerna su stvorenja stalne birokracije koju je odavno zarobio profitno gladni zapadni korporativni ratni stroj.
Njihov najomiljeniji sin je Izrael, visoko militarizirana država - kolonijalni izdanak Zapada - usađena na naftom bogat Bliski istok kao kost zaglavljena u grlu. Izrael je tu da promovira otvoreno ratoborni jevrejski supremacizam, odražavajući zapadnjački supremacizam koji danas radije prikriva svoje imperijalne ambicije.
Izraelski pobornici su od samog početka dobili savršenu priču za pokriće zločina koje su sponzorirali nad domorodačkim stanovnicima zemlje, Palestincima - i onu koja bi se mogla prilagoditi da opravda trajno ratoborno držanje Izraela u regiji.
U koristoljubivom narativu koji promovira Zapad, kontinuirana prijetnja antisemitizma zahtijevala je od Jevreja da imaju vlastitu militariziranu državu tvrđavu - modernu Pale of Settlement - kao bedem protiv budućeg holokausta.
Zapadne prestonice prihvatile su samo jedan pokazatelj da li su zapadnjaci rehabilitirani od svoje ranije mržnje prema Jevrejima: moraju pristati da udovolje svakoj vojnoj želji Izraela.
Oni na Zapadu koji su naoružali Izrael i pomogli mu da protjera domaće Palestince 1948. i 1967., oni koji su zatvarali oči dok je gradio jedini nuklearni arsenal u regiji, oni koji su poticali njegove ratove protiv njegovih susjeda i oni koji su lobirali za potkopavanje međunarodnog prava u vođenju tih ratova, dokazali su da su slobodni od virusa mržnje prema Jevrejima.
Oni koji su se protivili zapadnom imperijalizmu i ekscesima njegove omiljene države klijenta na Bliskom istoku, oni koji su se zalagali za ljudska prava i međunarodno pravo, mogli bi biti odbačeni i proglašeni antisemitima.
Ta izlizana formula, koliko god se činila izvanredna, opstala je čak i dok je Izrael slijedio jevrejski supremacizam do svoje logične krajnje točke u Gazi: istrebljenja tamošnjeg stanovništva.
Oni koji se zalažu za naoružavanje genocida su dobri momci. Oni koji se protive su antisemiti i pristalice terorizma.
Nezavisni novinari i palestinski aktivisti solidarnosti sada su uhapšeni i zastrašeni prema drakonskim antiterorističkim zakonima u Britaniji.
Platforme društvenih medija ograničavaju domet postova koji su kritični prema Izraelu, gurajući protivljenje genocidu u mala onlajn geta.
Univerziteti počinju sa izradom novih pravila kako bi biti cionist - pristajanje na izraelsku ekstremističku političku ideologiju - zaštićena karakteristika, koja se ne razlikuje od toga da se rodiš Hispanac ili crnac.
Cilj je da se ušutka sav palestinski solidarni aktivizam u kampusu kao ekvivalent rasizmu, ukidajući svaku šansu za ponavljanje velikih protesta koji su zahvatili američke univerzitete tokom proljeća i ljeta.
Inverzija stvarnosti
S dobrim razlogom, zapadni establišmenti onemogućavaju objašnjavanje korijena izraelskog genocida. Izdvajaju samu terminologiju potrebnu za početak tog razgovora.
Cionizam je ideologija koja je nastala prije nekoliko stoljeća, ugrađena u antisemitski kršćanski fundamentalizam koji je zahtijevao prisiljavanje Jevreja Evrope da se "vrate" u Svetu zemlju. Na taj način bi se navodno biblijsko proročanstvo ispunilo, što bi dovelo do kraja vremena u kojem će samo kršćani pronaći iskupljenje.
Pre nešto više od jednog veka, cionizam je počeo da ulazi u razmišljanje male evropske jevrejske elite, koja je hrišćanski antisemitizam videla kao put ka stvaranju jevrejske države kojom bi mogli da vladaju po licenci sa Zapada.
Antisemitski kršćanski cionisti su hteli da Jevreji napuste Evropu i budu getoizirani u Svetoj zemlji - kao i nova vrsta jevrejskih cionista.
Theodor Herzl, otac jevrejskog cionizma, precizno je shvatio ovaj spoj interesa kada je u svojim Dnevnicima napisao:
"Antisemiti će postati naši najpouzdaniji prijatelji, a antisemitske zemlje naši saveznici".Da bismo razumjeli kako i zašto Izrael čini genocid u Gazi, i zašto Zapad to dopušta, od vitalnog je značaja analizirati istorijsku ulogu cionizma i kako je antisemitizam bio naoružan tokom decenija kako bi poslužio kao savršeno pokriće za oduzimanje posjeda, a sada i istrebljenje palestinskog naroda.
Upravo je to razlog zašto se na svom putu do vlasti Starmer, novi britanski premijer, pobrinuo da poistovjeti anticionizam - protivljenje cionizmu - s antisemitizmom.
Korporativna ratna mašina zahtijeva od svakoga koga dopušta u blizini centara moći da dokaže da će održati ovu inverziju stvarnosti: da su oni koji podržavaju rat dobri momci, a oni koji se protive genocidu antisemiti.
U pokušaju da stvarnost vrati na noge, Starmerov prethodnik, Jeremy Corbyn, osudio je sebe na beskrajne klevete.
Sada se oni koji pokušavaju zadržati - pred genocidom - svoje shvaćanje stvarnosti, kao i svoju ljudskost, nalaze na sličan način poniženi.
Genocid putem posrednika?
Ovo je skriveni kontekst za tumačenje sve opasnijih događaja koji se odvijaju oko genocida u Gazi.
Izraelski politički i vojni lideri podijeljeni su oko toga kuda dalje.
Ima onih koji su spremni - nakon što su opustošili Gazu - da naprave dogovor o preostalim izraelskim taocima, da se donekle povuku i puste da se ostatak genocida postepeno odigra.
Aluf Benn, urednik uglednog izraelskog lista Haaretz, nedavno je iznio novi plan za "dan poslije".
Izrael će podijeliti Gazu na sjevernu i južnu teritoriju duž Netzarimskog koridora i izgladnjivati sve na sjeveru do smrti ako odbiju otići.
Sjevernu Gazu će naseljavati Jevreji, privučeni "pogodnom topografijom, pogledom na more i blizinom centralnog Izraela".
Južna Gaza, prepuna siromašnih, beskućnika i često osakaćenih izbjeglica lišenih smještaja, škola i bolnica, bit će ostavljena da trune pod izraelskom opsadom, što je intenziviranje izraelske politike prije 7. oktobra. Mediji će, kako se očekuje, izgubiti ono malo interesa što već pokazuju za nevolju tamošnjih Palestinaca.
Benn izbegava da pominje šta će se dalje dešavati. Stanovništvo enklave će se suočiti sa dugom, hladnom, vlažnom zimom bez struje ili sanitarnih uslova. Glad će se produbiti, epidemije će se širiti.
Osim ako se susjedne države, posebno Egipat, ne mogu ucijeniti da pristanu da postanu saučesnici u etničkom čišćenju Gaze.
Ovo je stav većeg dijela vojne komande, izražen u izvještaju ministra odbrane Gallanta o "meču vike" s Netanyahuom na sastanku vlade 30. augusta u vezi s premijerovim kontinuiranim potezima da opstruira sporazum o taocima s Hamasom.
To je također impuls iza ogromnih protesta u izraelskim gradovima ove sedmice i pozivanja glavnog sindikata na generalni štrajk, nakon što je šest mrtvih talaca vraćeno iz Gaze.
Dvije muhe jednim udarcem
Pitanje je može li se Netanyahuova vlada uvjeriti da se drži ovog "minimalističkog" genocida.
Nestrpljiv da dovrši pokolj u Gazi, i svjestan da je Izrael već država parija u očima nezapadnih država i sada, sve više, sa zapadnom javnošću, krajnja desnica u Netanyahuovoj vladi vidi jedinu priliku. Žele blokirati prekid vatre na neodređeno vrijeme i iskoristiti to vrijeme za širenje genocida na veću, odvojenu palestinsku teritoriju Zapadne obale.
Ovo je izraelska verzija ubijanja dvije muhe jednim udarcem. To je ujedno i jedini način da Netanyahu održi svoju krajnje desničarsku koaliciju na okupu i iskoristi svoju ulogu "ratnog lidera" da odgodi svoj sastanak sa sudovima u svom dugotrajnom suđenju za korupciju.
Prošlonedeljni napadi velikih razmjera na velike gradove Zapadne obale, sa izraelskim zvaničnicima koji upozoravaju stanovništvo da bude spremno da pobjegne iz invazijskih područja u kratkom roku, izgled su onoga što se namjerava.
Ne dobivši nikakav značajan otpor od zapadnih prijestolnica zbog genocida u Gazi, izraelska desnica je postala uvjerenija da se isti obrazac može primijeniti na Zapadnoj obali.
Ministar vanjskih poslova Israel Katz napomenuo je da će se invazije na Zapadnu obalu rješavati "baš onako kako se bavimo terorističkom infrastrukturom u Gazi, uključujući privremenu evakuaciju palestinskih civila".
Kao odgovor, američki zvaničnik je naznačio da je Washington spreman da potpiše proširenje rata na Zapadnoj obali Izraela protiv palestinskog naroda:
"Shvatamo da lokalizovane naredbe za evakuaciju mogu biti neophodne u određenim slučajevima kako bi se zaštitili životi civila tokom osetljivih kontra- terorističke operacije."Osjećaj hitnosti je izraelskim liderima samo naglašen nedavnom presudom Svjetskog suda da je izraelska okupacija palestinskih teritorija nezakonita i da predstavlja vladavinu aparthejda.
Divljanje Zapadnom obalom može se opravdavati na neodređeno vrijeme pod izgovorom da se osujeti "prijetnja terorizma koju podržava Iran".
A američka podrška će se samo produbiti ako Trump pobijedi u novembru. Ako uspije da spriječi NATO-ov posrednički rat u Ukrajini, vojni resursi koji se tamo troše mogu se preusmjeriti prema Izraelu.
izraelska piromanija
Netanyahu i njegovi saveznici shvaćaju da njegovo rješenje za "palestinski problem" rizikuje regionalni požar, zbog čega moraju da uvuku SAD dublje u blato.
I imaju više potencijalnih provokacija u rukavu koje mogu dodatno zapetljati Washington u neutraliziranju regionalne "osovine otpora" koja stoji kao prepreka izraelskoj vojnoj hegemoniji u regiji.
Itamar Ben Gvir, fašistički ministar zadužen za policiju, nastoji zapaliti šibicu pod al-Aqsom u okupiranom istočnom Jerusalemu. Njegove policijske milicije pružaju zaštitu jevrejskim ekstremistima koji provaljuju u kompleks džamije da se tamo mole.
Ben Gvir je 26. avgusta pojačao svoje huškanje tako što je prvi put javno pozvao da se izgradi sinagoga u al-Aqsi.
Ali prava meta je Iran i grupe koje su s njim povezane. Netanyahuova piromanija proširila se na niz pogubljenja koja su osmišljena kako da ponize Teheran, glavnog sponzora otpora, tako i njegove saveznike Hezbolaha u Libanu, dok onemoguće pregovore o okončanju krvoprolića u Gazi.
Izrael je još u aprilu udario na iranski konzulat u Damasku, ubivši 16 ljudi. A 31. jula je ubio Hamasovog političkog vođu i glavnog pregovarača Ismaila Hanija, dok je bio ugošćen u Teheranu.
Dan ranije, Izrael je ubio Fuada Shukra, vojnog komandanta Hezbolaha, u napadu na glavni grad Libana, Bejrut.
Uzavrela granica
Netanyahu je znao za neizbježne posljedice.
Yahya Sinwar, Hamasov mnogo manje kompromisni vojskovođa, popunio je prazninu koju je u grupi ostavilo Hanijehovo pogubljenje.
I Hezbolah i Iran imaju još jače osnove za pokretanje operacija odmazde protiv Izraela koje bi mogle brzo prerasti u sveopšti rat.
To se gotovo dogodilo krajem prošlog mjeseca uz razmjenu teške vatre preko libanske granice, pri čemu su izraelski ratni avioni bombardirali više od 40 lokacija u Libanu, dok je Hezbolah lansirao više od 300 raketa i dronova na vojne lokacije u Izraelu.
Sjeverna granica Izraela tinja već mjesecima.
Visoki izraelski političari bučno zahtijevaju da izraelska vojska uništi južni Liban i ponovo ga okupira. U junu je objavljeno da je Izrael odobrio plan za rat u Libanu. Rečeno je da je američki izaslanik u Libanu rekao Hezbolahu da Washington "neće moći zadržati Izrael".
New York Times je izvijestio o rastućem regrutiranju Palestinaca u Libanu od strane tamošnjih naoružanih Hamasovih brigada, dodajući još jedan nepredvidiv element toj mješavini.
I u korisnoj povratnoj sprezi za Izrael, što više može provocirati Iran, to stvara veći izgovor da ponovi formulu genocida u Gazi na Zapadnoj obali, bombardirajući njegove gradove i protjerivajući njegovo stanovništvo.
Ministar vanjskih poslova Katz iznosi upravo ovu tezu u objavama na engleskom jeziku za zapadnu publiku, sugerirajući da Iran krijumčari oružje preko Jordana na Zapadnu obalu.
On tvrdi da Teheran "radi na uspostavljanju istočnog terorističkog fronta protiv Izraela kroz specijalne jedinice IRGC-a [Iranske islamske revolucionarne garde], uključene u krijumčarenje oružja, finansiranje i upravljanje terorističkim organizacijama".
Zapadni političari i mediji nikada neće priznati da Izrael provodi genocid u Gazi. Onog trenutka kada to urade, veo iluzija koje su se decenijama gajile o Izraelu - osmišljenih da prikriju saučesništvo Zapada u izraelskim zločinima - bio bi strgnut.
Počinivši genocid, država prelazi prag. Ne može se naoružati umjereno. Niti se može pretvoriti u mirotvornu. Mora se agresivno izolirati i sankcionirati.
Nema znakova da su zapadni establišmenti voljni to učiniti iz jednog vrlo jednostavnog razloga: ne mogu si to priuštiti.
Tako će nastaviti hraniti ratnu mašineriju sve dok ih ili mi ne zaustavimo ili dok nam njene smrtonosne igre ne eksplodiraju u lice.
(TBT,MEE)
Komentari čitatelja
na naše novosti