© Public Domain
Naša arhetipska studija slučaja su Macroni, francuski moćni par koji se nalazi na vrhu političke piramide svoje zemlje. Naši francuski izvori uvjeravaju nas da se u Francuskoj već duže vrijeme sumnja na anomalije oko rodnog spola navodno ženske članice tog para. Te su sumnje, međutim, morale biti izrečene sub rosa, zbog izrazitog neprijateljstva establišmenta prema bilo kakvim špekulacijama na tu temu.
Nekolicina istraživačkih novinara i istražitelja koji su se usudili ispitati te anomalije, od kojih su mnoge očite čak i golim okom, bili su progonjeni od strane medija i progonjeni od strane francuskog pravosudnog sustava na razne zlobne načine. To jasno odaje laž onoga što je preostalo od francuske povijesne reputacije kao utočišta prosvijećene tolerancije prema različitim pogledima.
Američka novinarka Candace Owens prikupila je dokaze koji uvjerljivo (i gotovo nepobitno) pokazuju da osoba koja je u javnost izašla pod identitetom Brigitte Macron, službene supruge francuskog predsjednika, nije niti Brigitte niti biološka žena.
Profesionalna putanja Candace Owens na mnogo je načina paralelna s njezinim kolegom Tuckerom Carlsonom. Poput Tuckera, Candace je mnogo godina radila u redovima medija establišmenta sve dok joj savjest nije postala toliko sukobljena zbog ograničenja istinitog izvještavanja i poštenog komentara, da za nju ostanak unutar sustava više nije bio opcija. Poput Tuckera, Candace je uspjela iskoristiti poštovanje i povjerenje, koje je izgradila tijekom godina, u izgradnju neovisne platforme istraživačkog novinarstva. Ondje, bez cenzure, može raspravljati o temama i artikulirati mišljenja koja su nedostupna diskursu pseudo-liberalnog demokratskog svijeta glavnog novinarstva koji je nju, kao i Tuckera, izbacio iz redova njihovih licenciranih profesionalaca.
Zaintrigirana glasinama koje su kružile oko "prve dame" Francuske, Candace Owens donijela je hrabru odluku istražiti priču i otkrića podijeliti sa svojom publikom, koja se sada broji u milijunima. Rezultat je bio Becoming Brigitte: Gaslighting the public, niz istraživačkih izvještaja koji su po prvi put skrenuli pozornost anglofonog svijeta na zamršenu mrežu laži i krivog predstavljanja koja okružuje ne samo pravi identitet navodne supruge Emmanuela Macrona, već i njegov vlastiti vrtoglavi (a čini se i nezasluženi) uspon na istaknuto mjesto i naposljetku na mjesto predsjednika velike europske zemlje.
U biti, Candaceina otkrića su da je "gospođa Macron" bila, da tako kažemo, pogrešnog roda, ali s namjernim planom, budući da je rođena kao muškarac i nakon toga podvrgnuta kirurškim zahvatima za promjenu spola. Ali po degradiranim suvremenim kriterijima to otkriće nije toliko spektakularno u usporedbi s doista ljigavim dijelom priče. Ispostavilo se da je većina onoga što nam je rečeno o početku njihove veze dokazivo lažno. Čak je i tvrdnja u službenom izvještaju da je Emmanuel sa sedamnaest godina bio gotovo punoljetan kad su se on i njegova učiteljica, navodno tridesetšestogodišnja Brigitte, "zaljubili" lažna kao i službeni rodni identitet "gđe." Macron. Pedantno istraživanje otkrilo je da je Emmanuel u kritičnoj fazi kada je podlegao čarima svoje srednjoškolske profesorice književnosti zapravo bio dijete od četrnaest godina, dok je njegova zavodnica (točnije, zavodnik) imala trideset i devet godina. Ne samo da to značajno povećava razliku u godinama između ljubavnika, nego što je još važnije, stavlja aferu unutar zakonskog okvira zakonskog silovanja, čak i prema notorno popustljivim francuskim standardima.
To je, naravno, samo suština polemičkih tvrdnji koje Candace Owens potkrepljuje brojnim dokazima, ostavljajući malo mjesta za razumnu sumnju. Nikakav sažetak detalja ne može opravdati ono što Candace naziva "pogledom unatrag na mutnu, skrivenu pozadinu Emmanuela i Brigitte Macron", pa se gledanje cijele serije od šest epizoda, koje kulminiraju upravo objavljenom oštrom rekapitulacijom, Epilog, toplo preporučuje svima koji žele uživati u pojedinostima ove prljave priče o razvratu, prijevari, pedofiliji i izdaji javnog povjerenja.
Za svoje poteškoće u razotkrivanju moralne truleži u samom srcu francuskog javnog života, Candace Owens nagrađena je oštrim pismom američke odvjetničke tvrtke koju su angažirali Macronovi ("gospodin i gospodin Macron", kako ih sarkastično, ali vjerojatno ne i netočno, naziva u jednoj od epizoda) u kojem se od nje zahtijeva da prestane i odustane od dovršetka svoje remetilačke istrage i prijeti strašnim posljedicama osim ako ne odustane od svojih upita.
Ali daleko od postizanja željenog zastrašujućeg učinka, pravna je prijetnja predvidljivo učinila Candace Owens odlučnijom da nastavi svoju istragu. U Americi si je to mogla priuštiti zahvaljujući zaštiti koju je pružao Prvi amandman i pravosudni sustav koji je još uvijek uvelike otporan na nečuvenija zlostavljanja. Tijekom nedavne predsjedničke kampanje, Owens je provela dubinsku istragu usporedivog opsega o mračnoj pozadini Kamale Harris, otkrivajući sličnu masu alarmantnih nedosljednosti, činjeničnih netočnosti i informacijskih praznina u biografiji osobe koja je bila udaljena za dlaku od jedne od najmoćnijih političkih funkcija na svijetu. Nepotrebno je reći, koliko je njezino njuškanje bilo nepoželjno za moćne pojedince i interese, Candace je u Americi još uvijek bila slobodna izvršiti svoj zadatak i objaviti svoja otkrića, za razliku od svojih francuskih kolega koji su bili maltretirani i ušutkani ili su, poput istraživačkog novinara Xaviera Poussarda, morali preseliti svoju obitelj u inozemstvo na sigurno.
Nepotrebno je reći da objavljivanje pikantnih detalja iz privatnog života francuskog predsjedničkog para nije pravi motiv istrage gospođe Owens niti ovog promišljanja o rezultatima njezina profesionalnog rada. To je, prije, zaprepaštenje izazvano pitanjem koje Candace Owens postavlja u jednoj od epizoda serije o Macronima, a koje bismo i mi mogli ponoviti: što objašnjava iznenadnu pojavu tolikih mandžurskih kandidata (Macronovi i Harrisovi samo su vrh ledenog brijega) u političkim vrhovima Kolektivnog Zapada? Tko ih kontrolira putem ucjena, čije naloge primaju i za koje se neizgovorene i mutne programe, u potpunoj suprotnosti s njihovim javnim opredjeljenjima i izjavama, instrumentaliziraju?
Doduše, ove umjetne javne osobe bez provjerivih biografija i naizgled bez ikakve značajke kao ljudskih bića, samo su zamjene za stvarne vladare, zapravo samo vidljivi, vanjski sloj složenog i lažnog sustava koji upravlja "zapadnim demokracijama".
Ali koliko su još zapadne nacije spremne tolerirati tu farsu, podvrgavajući se direktivama koje se prenose preko anonimnih osoba fiktivnog podrijetla i zaduženih za sumnjivu misiju?
Komentari čitatelja
na naše novosti