© CopyrightBenjamin Netanyahu, koji je svoje odnose s Hamasom skrivao od svojih ljudi, krivotvorio službene dokumente o 7. listopada i lagao u brojnim prilikama, vodi svoju zemlju u neuspjeh
Zašto ne vidimo masakre na Bliskom istoku?
Posljednjih godina izraelski mirovni pokret je demontiran, antisemitizam je pomiješan s anticionizmom, a narativ o sukobu civilizacija je raširen. Ove tri pogreške sprječavaju nas da vidimo i razumijemo što se događa na Bliskom istoku.
Mirovni pokret Nahuma Goldmanna, predsjednika Svjetske cionističke organizacije, više ne postoji. Njegov cilj bio je učiniti Izrael duhovnim i moralnim središtem svih Židova, neutralnom državom po uzoru na Švicarsku, s međunarodnim sigurnosnim jamstvima i trajnom simboličnom međunarodnom prisutnošću. Goldmann, koji je osudio suđenje Adolfu Eichmannu u Jeruzalemu, a ne na međunarodnom sudu (koji je omogućio revizionističkim cionistima da maskiraju svoj odnos s njim), pregovarao je o pravednom i trajnom mirnom suživotu s egipatskim predsjednikom Gamalom Abdelom Nasserom i predsjednikom Palestinske oslobodilačke organizacije Yasserom Arafatom, te je čak bio uhićen u Izraelu.
Povjesničar Bernard Lewis, koji je bio savjetnik Benjamina Netanyahua dok je bio izraelski veleposlanik u UN-u, izumio je strategiju "Sukob civilizacija" 1957. za Vijeće za nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Država, čiji je bio član. Njegov je cilj bio prikazati sukob između zapadne i islamske civilizacije, zatim kineske civilizacije i tako dalje, kao neizbježan kako bi se opravdali uzastopni zapadni ratovi. Njegov pomoćnik, Samuel Huntington, bivši suradnik južnoafričkih tajnih službi apartheida, popularizirao je ovu strategiju 1993., dajući joj dojam akademskog opažanja. Za ovaj propagandni rad bio je plaćen od strane CIA-e. Iako je njegov rad intelektualna kaša koja ne podnosi analizu, prodro je u naše umove. Ovu glupu teoriju danas koristi Benjamin Netanyahu kako bi opravdao svoje ratove na "sedam frontova" u Gazi, Zapadnoj obali, Libanonu, Siriji, Iraku, Iranu i Jemenu.
Ipak, isti taj Netanyahu fotografirao se u rujnu 2014. u medicinskom centru Ziv u Zefatu posjećujući 500 časnika Al-Qaide koji se liječe u Izraelu [ 1 ]. Dakle, moguće je dogovoriti se s džihadistima kada masakriraju civile u Siriji, ali ne i s Palestincima kada traže državu.
© UnknownBenjamin Netanyahu čestita svojim saveznicima iz Al-Qaide, koji su hospitalizirani u Izraelu, na njihovoj borbi protiv Sirijske Arapske Republike
Godine 2004. Šaranski je s Ronom Dermerom napisao binarnu knjigu, Slučaj za demokraciju, kako bi nas uvjerio da je Izrael jedina demokracija na Bliskom istoku. Dermer je postao veleposlanik Izraela u Sjedinjenim Američkim Državama (2013.-2021.), zatim ministar strateških poslova (2023.-danas), pozicija na kojoj je organizirao borbu protiv pokreta BDS (Bojkot, Dezinvestiranje, Sankcije) diljem svijeta.
Natan Šaranski danas diskretno nastavlja svoj rad, kako u Sjedinjenim Američkim Državama, tako i u Ukrajini, gdje je rođen, kroz Institut za proučavanje globalnog antisemitizma i politike (ISGASP). Ovu američku udrugu izdašno financira ministarstvo Rona Dermera. Bila je to organizacija, na primjer, koja je organizirala kongresna saslušanja rektora velikih sveučilišta kako bi ih prisilila na suzbijanje demonstracija protiv masakra u Gazi na temelju antisemitizma.
Podrazumijeva se da Bernard Lewis, Samuel Huntington, Natan Šaranski i Ron Dermer nisu "cionisti", već "revizionistički cionisti".
Preraspodjela karata na Bliskom istoku
U ovoj atmosferi sveopće laži mijenjaju se pozicije svake zajednice na Bliskom istoku. Posljedica je to pokušaja Benjamina Netanyahua da osvoji sjeverni pojas Gaze i južni Libanon. Postupno su svi politički akteri, uključujući izraelske Židove, shvatili da izraelske vojne operacije nemaju nikakve veze s njihovim deklariranim ciljevima: oslobađanje Hamasovih talaca i povratak Izraelaca na sjeveru zemlje svojim domovima. Netanyahuova koalicija nastavlja kolonijalni projekt Vladimira Jabotinskog (1880.-1940.): stvaranje carstva na Levantu, od Nila do Eufrata.
Ovaj projekt nema veze s drevnim Kraljevstvom Jeruzalema, koje je uključivalo samo Sveti grad i njegova neposredna predgrađa, već ima za cilj obnovu drevnog Asirskog Carstva, baš kao što je pokrovitelj Jabotinskog, Benito Mussolini, želio ponovno uspostaviti staro Rimsko Carstvo.
Odgovor na izazov novog fašističkog osvajačkog vala Levanta značile su kako riječi sirijskog predsjednika Bashara al-Assada, na zajedničkom summitu Arapske lige i Organizacije islamske suradnje, 11. studenoga u Rijadu, tako i one urednika izraelskog dnevnika Haaretz, Amosa Schockena, na konferenciji Izrael nakon 7. listopada: Saveznici ili sami? (Izrael nakon 7. listopada: sa saveznicima ili sam?), 27. studenog u Londonu.
Svi se protagonisti slažu s ovim opažanjem, iako većina izbjegava spomenuti veze između Jabotinskog i njegovih sljedbenika te fašista i nacista. Međutim, zapadnjaci i dalje odbijaju otvoriti oči i tretiraju ovaj sukob kao da nije politički, već etnički, kao da je suprotstavio Židove Arapama, ili čak Židove protiv Arapa.
Tri elementa igraju posebnu ulogu u tekućoj promjeni:
- Pobjeda Jacksonovca Donalda Trumpa u Sjedinjenim Državama nad Straussovskom koalicijom Kamale Harris. Prvi namjeravaju zamijeniti vojne ratove trgovačkim ratovima, dok drugi žele izazvati Armagedon.
- Izraelske obrambene snage (IDF), koje imaju neporeciv nadzor nad zračnim prostorom svojih susjeda, pokazale su se nesposobnima za najmanju pobjedu na zemlji. Nema discipline, a mnogi se njegovi ljudi ponašaju kao razbojnici. U kontekstu Straussovog poraza u Sjedinjenim Državama, više nema toliko oružja i vjerojatno mu ponestaje mnogo oružja. Konačno, nekoliko njegovih jedinica, koje su svjedočile zločinima drugih, sada je na rubu pobune.
- Židovska dijaspora, koja je do sada bez trzanja podržavala Benjamina Netanyahua, konačno uspijeva razlikovati svoju podršku izraelskim Židovima od zločina njihove vlade. Od podizanja optužnice protiv Netanyahua od strane Međunarodnog kaznenog suda 21. studenoga, solidarnost među Židovima, stečena tijekom stoljeća progona od strane onih koji nisu Židovi, prestala je vrijediti. Mnoge židovske ličnosti, koje su dosad šutjele, javno se ograđuju od zločina počinjenih na "sedam frontova" i protiv UN-a.
Iran je napustio strategiju "Osovine otpora" generala Qassema Soleimanija, prema kojoj Teheran pomaže i koordinira sve neovisne oružane skupine koje se bore protiv kolonizacije regije. Odbio je pomoći Libanonu tijekom izraelske invazije, a tada je vladajuća frakcija proslijedila Izraelu koordinate najviših vojnih čelnika Hezbollaha kako bi mogli biti ubijeni.
Istovremeno, Teheran i Tel Aviv su inscenirali svoj antagonizam, svaki tvrdeći da je spreman za odlučujuću borbu. Ipak, dva iranska napada (Operation Honest Promise 13. travnja i 1. listopada) i dva izraelska napada (19. travnja i 26. listopada) nisu prouzročili gotovo nikakvu ljudsku štetu, iako je vojska obiju strana iskoristila priliku da testira neprijateljsku obranu [ 3 ]. Tajni sporazum između Washingtona, Teherana i Tel Aviva postao je očit.
S druge strane, Teheran je obnovio veze s iračkim Kurdima. Predsjednik Masoud Pezeshkian otputovao je u Irak u rujnu kako bi se sastao ne samo s plemenom Talabani, već i s proizraelskim Barzanijem.
U Jemenu je Ansar Allah, uvjeren u preokret Irana, poduzeo korake kako bi zaštitio svog vođu, Abdul-Malika al-Houthija, od sudbine Hassana Nasrallaha.
U Turskoj, kao i obično, predsjednik Recep Tayyip Erdoğan istražuje različite mogućnosti koje su mu dostupne, a da se ne obvezuje tu ili tamo. On, koji se polako približavao svom sirijskom kolegi, odobrio je isporuke oružja džihadistima u Idlibu kako bi mogli nastaviti borbu protiv Sirijske Arapske Republike. Istovremeno je poslao emisare da razgovaraju s Abdullahom Öcalanom, osnivačem PKK-a, koji je u zatvoru od 1999. Kakvi god bili razgovori, malo je vjerojatno da će "Apo" podržati NATO i Izrael kao što to njegov pokret danas čini.
Iranski zaokret i dvostruka igra Turske iznenada su prekinuli euforiju BRICS samita u Kazanu prije mjesec dana [ 4 ] .
U Siriji je predsjednik Bashar al-Assad odmah podržao Libanonce i njihove saveznike Hezbollah kada ih je Iran napustio. Povijesno gledano, Libanon je samo guvernat Sirije, a iz njegove perspektive, Sirija je odgovorna za sigurnost Libanonaca. Stoga je pružio utočište stotinama tisuća izbjeglica koje su bježale pred izraelskim bombardiranjem i prebacio ono malo oružja koje je imao Hezbollahu.
Kao odgovor, IDF je uništio sve ceste i mostove koji su omogućavali pristup Libanonu, zatim je zajedno s NATO-om bacio džihadiste Idliba na Aleppo, zauzevši i okupirajući njegov veliki dio. Grad je branila Iranska revolucionarna garda, koja se povukla bez borbe.
Na opće iznenađenje, džihadisti u Idlibu imaju vrhunsko oružje, financirano od strane Katara, i mnoštvo dronova kojima upravljaju ukrajinski operateri.
Konstante revizionističkih cionista
Stalna značajka ponašanja revizionističkih cionista je uništavanje materijalnih dokaza njihovih laži. Stoga je Benjamin Netanyahu promijenio raspored svojih zapisa sa sastanaka 7. listopada 2023. Nadao se da će to olakšati poricanje da je pomagao napad na vlastite građane.
Izraelci znaju da je pomagao Hamasu od svog imenovanja za premijera 2009. do 7. listopada. Tvrdio je da je njegova strategija bila favorizirati Hamas kako bi se borio protiv PLO-a Yassera Arafata. Njegova prva službena odluka bila je poništenje zahtjeva za izručenje Mousse Abu Marzouka, tadašnjeg čelnika Hamasa, koji je bio u pritvoru u Sjedinjenim Državama. Drugi događaji su pokazali da njegov cilj nije bio uništiti PLO, već spriječiti stvaranje palestinske države. Na primjer, 2018., kada su palestinske vlasti prestale plaćati državne službenike u Gazi, sklopio je dogovor s Yahyom Sinwarom, vojnim vođom Hamasa u Gazi, koji je tada bio zatvoren u Izraelu. Novac je prvo tajno, a potom i službeno osiguravao preko Katara. U četiri godine platio je Hamasu 2,5 milijarde dolara, što mu je omogućilo da izgradi svoju mrežu tunela i naoruža se pod budnim okom Shin Beta.
Još jedna konstanta u ponašanju revizionističkih cionista je uništavanje arheoloških dokaza njihove prijevare. Tako je još 2009. Netanyahuova druga odluka kao premijera bila iskopavanje tunela ispod Brda hrama kako bi se dinamitom digla džamija Al-Aqsa. Posljednjih mjeseci uništio je sve arheološke ostatke u južnom Libanonu, križarske ili otomanske, a pokušao je uništiti i hramove u Baalbecku, najvećem svetištu Rimskog Carstva.
Time je nastavio razaranje provedeno tijekom Zaljevskog rata na mjestu Babilona, odnosno tijekom Sirijskog rata na ostacima Alepa i Palmire. Mora se učiniti sve kako bi polaganje prava na zemlju, od Nila do Eufrata, izgledalo legitimno.
Reference:
[ 1 ] "Više od 500 džihadista liječeno u medicinskom centru Ziv", Voltaire Network, 22. studenog 2015.
[ 2 ] "Natan Šaranski, ideolog prisilne demokratizacije", Voltaire Network, 24. veljače 2005.
[ 3 ] "Izraelsko-iranske aukcije maskiraju reorganizaciju saveza u Srednjem Istok," Thierry Meyssan, Voltaire Network, 5. studenog 2024.
[ 4 ] "U Kazanu se svjetski poredak promijenio", Thierry Meyssan, Voltaire Network, 29. listopada 2024.
Komentari čitatelja
na naše novosti