Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni prijevod analize Gearóida Ó Colmáina o tome što se sprema Burundiju.

Zašto bi nas u Europi zanimalo što se događa u Burundiju, zemlji koju većina nas ne može pronaći na karti svijeta? Zato što psihopatska elita koristi iste taktike diljem svijeta, a autor članka otkriva neke od tih metoda destabilizacije i propagande. Danas je Burundi, sutra je neka od naših susjednih zemalja ili zemlja u kojoj živimo. Sile koje iskorištavaju Afriku su iste one koje iskorištavaju Europu i svijet i zato moramo biti svjesni što se zapravo događa, upravo zato stanovništvo Burundija zaslužuje naše suosjećanje.


Burundi
Predivni Burundi je pod napadom američkih lešinara koji žele bogatstvo te države
Od travnja 2015. godine, Republiku Burundi je pritisnuo nasilni prosvjednički pokret kojeg organiziraju nevladine organizacije (NVO) koje financiraju SAD i Europska unija. Ove takozvane organizacije "civilnog društva" su učestvovale u masovnim ubojstvima, paležima i sabotažama u usklađenom pokušaju da prošire anarhiju u zemlji u ime neokolonijalnih interesa.

Vlada Burundija postala je meta AFRICOM-a, neokolonijalne vladavine SAD-a u Africi koja zagovara stvaranje jake države s viševektorskom vanjskom politikom. Važni ugovori su potpisani u posljednjih nekoliko godina s Rusijom i Kinom za iskorištavanje prirodnih resursa kao što su nikal. Zemlja se također kreće bliže u orbitu zemalja BRICS-a. To je razlog zašto je na udaru političke subverzije koju podržava Zapad.

Pierre Nkurunziza, predsjednik zemlje, među najpopularnijim je vođama u Africi trenutno. Razlog za to je vrlo jednostavan. Od dolaska na vlast 2005. godine, Nkurunziza je izgradio više škola nego svi vladari zajedno nakon neovisnosti. Oduševljen ekolog, Nkurunziza je poznat po tome da vikendima radi u poljima sa seljacima. Pokrenuo je ogroman program sadnje stabala kako bi zaštitio okoliš u zemlji. Vlada Burundija namjerava pretvoriti zemlju u velikog izvoznika voća i slobodna medicinska skrbi za trudnice je omogućena u novoizgrađenim zdravstvenim centrima diljem zemlje.

Izlika za povećanje destabilizacije zemlje došla je kada je Nkurunziza tražio treći mandat za mjesto predsjednika. Protivnici koje podržava SAD/EU tvrdili su da je to u suprotnosti s tamošnjim ustavom. Međutim, pravna tijela zemlje ocijenjuju da to nije bilo suprotno ustavu nacije. Prema međunarodnom pravu, svaka država-nacija je odgovorna za unutarnje poslove te zemlje. Međutim, kada je riječ o afričkim zemljama, to načelo je pretvoreno u ništavilo. Bruxelles i Washington kažu da Nkurunziza mora otići i potiču nestabilnosti u zemlji od 2006. godine, što je proces koji je ubrzan od travnja 2015. godine.

Među njegovim mnogim postignućima kao predsjednik Burundija, Nkurunziza je uveo obavezan rad u zajednici subotom s ciljem poticanja nacionalnog volonterizma i osjećaj građanskog duha u zemlji koja se upravo oporavlja od jednog od najgorih genocida dvadesetog stoljeća. Od 1993. do 2005. godine, do 4 milijuna ljudi je ubijeno tijekom vojne diktature generala Micombera, Bagaze i Boyoye koje su podržavali Francuska, Belgija i SAD. Rad u zajednici koji je organizirao Nkurunziza pomogli su rekonstruirati ratom razorenu naciju, stvarajući osjećaj samopouzdanja, jedinstva i društvene nade među svojim narodom. Projekt je već doveo do izgradnje više od 5000 škola u zemlji.

Smješten u regiji Velikih jezera Afrike, Burundi je od velikog interesa za multinacionalne korporacije zbog svojih bogatih poljoprivrednih zemljišta, prirodnih resursa i svog strateškog položaja u blizini nekih od najvažnijih mineralno bogatih područja na svijetu. Belgijska i francuska neokolonijalna vladavina u Burundiju uključivala je poticanje etničke napetosti između manjinskih Tutsija, koje je preferirao belgijski kolonijalizam, i većine stanovništva Hutua. Iako je vlada učinila sve da pomiri te dvije zajednice, osiguravajući etničku ravnotežu u vojsci i državnim institucijama, i bez obzira na činjenicu da nema dokaza o rasnoj diskriminaciji koju podržava država u zemlji, zapadni korporativni mediji su pokušavali stvoriti dojam da vlada u Burundiju prijeti istrijebiti manjinske Tutsije. Oni su to učinili izokretanjem gotovo svake izjave vlade kada poziva na smirenost i jedinstvo među svim Burundijcima u poticanje na rasnu mržnju i genocid. Širenje glasina koje promoviraju strah je sastavni dio imperijalnih destabilizacijskih tehnika.
Communist Party Rwanda
Burundi odbija biti okupiran od američkog AFRICOM-a koji predstavlja ljudski štit Afričke unije.
Iskonski panafrikanisti moraju odbaciti Afričku uniju i braniti Burundi.

Zapadne sile nikada nisu željele da Pierra Nkurunzizu preuzme vlast. One znaju da će vođa koji je sposoban ujediniti sve nacionalnosti u zemlji neizbježno slijediti društveno-orijentiranu politiku koja je neprijateljska prema zapadnim korporativnim i geostrateškim interesima. Nkurunziza je u više navrata izrazio namjeru za iskorjenjivanjem siromaštva u zemlji. Iako burundijski predsjednik nije Thomas Sankara, njegova briga za život siromašnih čine ga prijetnjom zapadnim korporativnim interesima.


2012. godine, francusko ministarstvo obrane objavilo je izvješće u svom časopisu Horizons Strategiques koje je upozorilo na opasnosti za francuske interese u vidu ponovne pojave "politike dostojanstva" u Africi. Nacionalni suverenitet i panafrički pokreti navedeni su da predstavljaju veliku opasnost za francusku kontrolu nad afričkim resursima. To je razlog zašto su sve afričke zemlje sustavno destablizirane putem stranih plaćenika i pokreta pseudo "civilnih društava" koji rade na izazivanju promjene režima u ime neokolonijalnih interesa. Većina tih pokreta dobiva velikodušna sredstva od američke Nacionalne zaklade za demokraciju (engl. National Endowment for Democracy), američkog think tanka koji usko surađuje s CIA-om u svrgavanju vlada koje prijete imperijalnim interesima SAD-a. To je upravo ono što se događa u Burundiju.


Komentar: To je razlog zašto je Rusija zabranila NED svojim zakonom o nepoželjnim NVO-ima.


Amnesty International sada objavljuje ozbiljne optužbe protiv burundijske vlade u korporativnim medijima. To je organizacija koja tvrdi da je neovisna, ali među njenim članovima odbora se ubrajao bivši savjetnik za američku nacionalnu sigurnost Zbigniew Bzrezinski, koji je izjavio za francuski magazin Le Nouvel Observateur 1998. godine da ga ne može biti manje briga u vezi potpore teroristima u Afganistanu koju je pružala CIA, dok god to služi američkim geopolitičkim interesima.

Amnesty International je pomogao širenju rasistički laži o "afričkim plaćenicima" tijekom NATO-ove propagandne kampanje koja je prethodila bombardiranju i potpunom uništenju te zemlje 2011. godine. Amnesty International laže stalno i iznova i opet o Siriji otkad je NATO pokrenuo svoj rat na tu zemlju 2011. godine, koristeći se posredničkim terorističkim bandama. Udruga za ljudska prava opetovano krivi sirijsku vladu za zločine terorista povezanih s al-Qaedom u Siriji.

Amnesty/Amnesia International
Amnesia International - Huškajući na rat za UN od 1961.
Program uključuje:
Laganje i širenje propagande za UN, naftne magnate, MMF i globalnu kabalu kojoj je namjera kontrolirati svaku zemlju i njene resurse na cijelom svijetu!
Sada teroristička organizacija za ljudska prava brusi svoje noževe u pripremi za sakaćenje još jedne afričke nacije koja se opire globalizaciji, koja se odupire Pentagonovom AFRICOM-u, koja se odupire neokolonijalnom ropstvu. Organizacije za ljudska prava, kao što su Amnesty International i Human Rights Watch su prethodnica suvremenog imperijalizma. Oni su, ipso facto, duboko suodgovorni za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.

Ove organizacije pružaju moralnu izliku za razorne ratove agresije koji su doveli do ubojstva stotina tisuća civila, čineći milijune beskućnicima i siromašnima. Oni nisu ništa manje nego izvršitelji zla i treba im suditi Komisija za ratne zločine Kuala Lumpura za njihove zločine, koja je jedini vjerodostojni pravni entitet u današnjem svijetu za procesuiranje ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti.

Lažljivo izvješće Amnestyja o "slamanju" "mirovnih prosvjednika" i aktivista za "ljudska prava" u Burundiju sada je objavljeno kako bi se osiguralo opravdanje za invaziju i okupaciju Burundija međunarodnim "mirovnim snagama" pod lažnom doktrinom UN-a o "odgovornosti za zaštitu" ("responsibility to protect" - R2P, op. prev.), što se prevodi kao odgovornost globalne korporativne poliarhije i njihovih lutkarskih vlada kako bi se osiguralo da se nijedna nacija, bez obzira koliko mala ili beznačajna, ne usudi suprostaviti samoproglašenom autoritetu njihove "globalne vladavine".
O autoru

Gearóid Ó Colmáin je novinar i politički analitičar sa sjedištem u Parizu. Njegov rad se fokusira na globalizaciju, geopolitiku i klasne borbe. Redoviti piše za Global Research, RT International, Press TV, Sputnik Radio France, Sputnik English, Al Etijah TV, Sahar TV, te se također pojavljuje na Al Jazeeri i Al Mayadeenu. Piše na engleskom, galskom i francuskom. Molimo donirajte njegovoj novoj web stranici i pomozite da istina nastavi teći.
Daljnje čitanje: