Anti-NATO prosvjedi
© AFP 2016/ Savo Prelevic

Komentar: Donosimo Vam ekskluzivan SOTT-ov prijevod članka o nedavnim zbivanjima na Balkanu. Autor također otkriva zašto je Balkan važan u trenutnom geopolitičkom kontekstu.



Zapad je, uz dozu ogromne arogancije, udario na nacionalni ponos kojeg mnogi Srbi i Makedonci osjećaju za svoje države, moguće dovodeći do dugo očekivane točke preokreta, u kojoj će narod konačno shvatiti da ima podređeni status unutar "euroatlantizma" i početi aktivno izvršavati pritisak na svoje vlade da taj koncept u potpunosti odbace.

Srbija i Republika Makedonija su ponižene pred cijelim svijetom od svojih navodnih "zapadnih partnera". SAD je prošli tjedan u Libiji tijekom bombardiranja zgrade za koju se pretpostavljalo da je koristi DAEŠ ubio dvoje srpskih diplomata koji su držani kao taoci, dok je glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova izjavila da je Pentagon znao da se oni tamo nalaze, a srbijansko ministarstvo unutarnjih poslova potvrdilo da su poginuli uslijed "snažnih detonacija i bombi".

Što se tiče Makedonije, glavni "pregovarač" EU-a uvrijedio je cijelu zemlju serijom omalovažavajućih Twitter slika, od kojih jedna prikazuje čovjeka spremnog da upuca mačića i koja je agresivno usmjerena protiv vlade.

Odgovarajući na ove provokacije, Srbi su organizirali masovni anti-NATO prosvjed, a Makedonska vlada zauzela je principijelan stav da prekida svaku suradnju s Peterom Vanhoutteom, "diplomatom" odgovornim za posljednji skandal.

Ove reakcije simboliziraju da se regionalni duh vremena, koji je duboko pustio korijenje, ali koji je naišao na žestok otpor regionalnih medija na koje utječe Soros, nastavlja širiti u javnosti i postaje značajan faktor balkanske geopolitike.
Centralni Balkan se iznenada budi uviđajući činjenicu da se Zapadu apsolutno ne može vjerovati da će ih tretirati pravedno i s poštovanjem, te počinje pokazivati svoju neovisnost kroz suprostavljanje ovim posljednjim uvredama prema njihovim zemljama.
Ako se istraživanje pod nazivom "Oružje masovnih migracija", koje je 2010. opisala u istoimenoj knjizi autorica Kelly M. Greenhill, izvanredni profesor na Sveučilištu Tufts i znanstvena suradnica na Harvard Kennedy School of Government's Belfer Center for Science and International Affairs (Centra američke vlade za znanost i međunarodne poslove; op. prev.) danas provodi u praksi, onda migrantska kriza može završiti potresnim uništenjem svega za što su se srpski i makedonski narod hrabro borili do sada i pretvoriti njihove zemlje u ogromna odlagališta ljudi.

Bojno polje Balkan

Da bi se razumjela enormnost onog što se događa na Balkanu, treba biti upoznat s njegovim primarnim geostrateškim značajem u dobu novog Hladnog rata.
Često od većine "analitičara" i novinara okarakteriziran kao "nekad važna" zona utjecaja, Balkan je zapravo čelna i središnja točka u sukobu unipolarnog i multipolarnog svijeta.
Puzeća američka euroatlantska "institucionalizacija" (što je samo eufemizam za okupaciju) prijeti da ugasi svaku nadu da će regija ikada postati istinski samostalna, jer Washington zamišlja da funkcionira kao geografski najpodesnija točka za spajanje ekonomija nekadašnjih njemačkih i turskih upravitelja.

Rusija i Kina imaju potpuno drugačiju viziju na umu, koja ispravno prepoznaje Balkan kao stražnji ulaz u Europu i predviđa da bi mogao biti odskočna daska multipolarnosti u samom srcu kontinenta.

Obje velike sile imaju vlastite konektore u vidu transnacionalnih infrastrukturnih projekata. Moskva kroz turski/balkanski plinovod (trenutno suspendiran zbog napada Ankare na Rusiju), a Peking kroz projekt brze pruge (koji autor naziva Balkanski put svile), koja bi preko Balkana trebala ići od Budimpešte, preko Beograda i Skoplja, do grčke luke Pirej.

Ako ih promatramo zajedno, ovi planovi demonstriraju održivost potencijalnog Balkanskog koridora, koji bi mogao osloboditi regiju iz američkih kandži i osigurati mu povezivanje s ostatkom svijeta, tako stvarajući alternativnu budućnost za područje kojem je namijenjena sudbina njemačko-turskog autoputa.

Sjedinjene Države su očito na suprotnoj strani rusko-kineske vizije Balkana, što je razlog za aktivne pokušaje destabilizacije stožernih država centralnog Balkana i najvitalnijih uskih grla u cijeloj geopolitičkoj konstrukciji, Srbije i Makedonije.

Zabadanje noža u leđa i bestidništvo

Izdaja Srbije:

Vlast premijera Aleksandra Vučića i predsjednika Tomislava Nikolića sramno je provukla potpisivanje dorađene inačice IPAP sporazuma o suradnji s NATO-om, neposredno prije posljednjih događaja koji su spomenuti, a uz gotovo potpuno odsustvo ove izdaje nacionalnih interesa u vodećim nacionalnim medijima (iza kojih stoji Soros).

Bilo kako bilo, nisu uspjeli sakriti što su učinili niti su uspjeli promijeniti živo sjećanje naroda na patnje koje je iskusio tijekom NATO-ovog rata protiv Jugoslavije 1999. godine. Mnogi građani su bili krajnje zgroženi odlukom njihove vlasti da poveća stupanj "integracije" (službeno još uvijek ne kao formalni status države članice) Srbije u isti vojni blok koji je prije toga uništio zemlju i koristio osiromašeni uran protiv njenih građana.

Da dodaju sol na ranu, prilikom bombardiranja DAEŠ-a u Libiji prošlog petka, SAD su ubile dvoje srpskih diplomata koji su držani kao taoci iako su unaprijed obaviješteni od srpske vlade na kojoj lokaciji se nalaze i da uveliko traju pregovori o njihovom oslobađanju. Ovo duplo poniženje bilo je previše za srpski narod, koji je u tisućama pohrlio na ulice da izrazi protest protiv NATO-a sa zahtjevom vladi da poništi izdajnički IPAP sporazum, ili da se barem to pitanje riješi nacionalnim referendumom. Obećali su da će organizirati još veće okupljanje ukoliko vlada do 27. ožujka ne ispuni njihove zahtjeve, što je datum koji je simbolično odabran jer su tada počeli prosvjedi koji su ubrzo srušili vlast koja je 1941. potpisala ugovor o suradnji s nacističkom Njemačkom.

Direktno povezana s ovom je i vijest da je Vučić iznenada prije par tjedana najavio da će biti održani izvanredni izbori, na kojima želi učvrstiti svoju prozapadnu politiku, jer bi patriotski anti-NATO prosvjedni pokret mogao prerasti u značajnu političku snagu koja ima potencijala da mu bude dostojan protivnik ili čak poništi njegove planove.

Ruganje Makedoniji

Južno od Srbije, u Republici Makedoniji, EU "diplomat" Vanhoutte dugo je smatran za provokatora koji je stajao na strani onih koji žele izazvati obojenu revoluciju i njihovih međunarodnih pokrovitelja, a posljednje budalaštine na Twitteru uklonile su svaku sumnju o njegovim motivima i interesima koje zastupa. On se namjerno narugao makedonskoj vladi i Makedoncima jer je bio iznerviran činjenicom da pokušaji destabilizacije te zemlje ne daju očekivane rezultate.

Vladajuća VMRO stranka automatski se suprostavila ovom wannabe siledžiji iz Bruxellesa tako što je prekinula sve profesionalne kontakte s njim i službeno proglasila da ga od tog trenutka smatraju čovjekom koji ne predstavlja ništa više od slučajnog "turista" koji je u prolazu kroz njihovu zemlju.

Vanhoutte i njegov šef, američki veleposlanik Jess Bailey, ranije su poručili vladi da mora odbiti isti onaj dokument o rješavanju krize za koji su prošlog ljeta inzistirali da bude potpisan i da pristanu na odgodu izvanrednih izbora dogovorenih prvobitnim sporazumom za kraj travnja.

Treba podsjetiti da su SAD organizirale politički skandal u Makedoniji tako što su nelegalno prisluškivale mnoge građane i javne ličnosti i potom slali snimke njihovom izvođaču radova Zoranu Zaevu. On je zauzvrat lažno navodio da su mu "interni izvori" ustupili te snimke koji "dokazuju vladina zlodjela" i pokušao ih iskoristiti za iniciranje obojene revolucije. Ova spletka bi možda i uspjela da patriotski dio građana sredinom svibnja nije ustao u znak prosvjeda, neposredno nakon što su obavještajne službe razmontirale albanske terorističke ćelije, infiltrirane s ciljem da koordiniraju svoje napade s akcijama "oporbe".

Svijetle nade, veliki rizici

Budućnost centralnog Balkana izgleda svijetla, uzevši u obzir činjenicu da se srpski narod probudio i da makedonska vlada sve sigurnije izražava svoju neovisnost i suverenitet, no migrantska kriza bi sve to mogla ugroziti.

Srbija:

Srbima je konačno prekipjelo zbog flerta njihove vlade s NATO-om i sad su odlučni da trgnu svoje lidere iz "štokholmskog sindroma", koji im je SAD nametnuo.

Posljednji događaji su zaista dirnuli u živac kolektivnu svijest zemlje, a društvo je primjetno sve više svjesno štetnosti euroatlantskih "integracija" i prednosti koje donosi multipolarna suradnja s Rusijom i Kinom.

Makedonija:

Makedoniji zaista nije potreban nikakav međunarodni "posrednik" za rješavanje njenih unutarnjih problema, no ova uloga jednostavno funkcionira kao mehanizam za prenošenje poruka između vlade i pravog američkog pokrovitelja obojene revolucije.

Ako išta, bilo bi mnogo logičnije da Rusija, a ne EU, dobije tu ulogu, jer bi to problem na prikladan način stavilo u pripadajući kontekst novog Hladnog rata i osiguralo da neutralna pozicija ne bude zloupotrijebljena za nastavak scenarija promjene režima.

Migrantska kriza:

Svi očekuju da će na proljeće na Balkan pristizati ogroman val izbjeglica koje nastoje da dođu do zapadne i sjeverne Europe, što bi se moglo poklopiti s prijevremenim izborima u Makedoniji i Srbiji. Problem imigranata je zadnja stvar kroz koju bilo koja od ove dvije zemlje želi sada prolaziti, bilo da se radi o osiguravanju slobodnog tranzita, brizi o onima koji ostaju u zemlji, izbacivanju ekonomskih eksploatatora ili zaštiti od infiltracije terorista.

Nadolazeći migrantski val će mnogo utjecati na krhku sociopolitičku situaciju u ovim zemljama, ionako podložnim destabilizaciji zbog postojećih unipolarnih intriga u koje ih uvlači SAD.

Lančana reakcija za koju se očekuje da će uslijediti kada "nizvodne" zemlje poput Austrije nastave pooštravati graničnu kontrolu mogla bi na kraju rezultirati u desecima tisuća civilizacijski raznorodnih imigranata - koji su teško izbezumljeni i spremni na javne provokacije zbog neprilika u kojima su se našli - zaglavljenih u Srbiji i Makedoniji uoči samih izbora.
Nitko ne zna što će se dalje događati, jedino je sigurno da će svaki scenarij ići na ruku američke unipolarne strategije i dodatno remetiti ruske i kineske multipolarne projekte na Balkanu.