Komentar: Donosimo Vam ekskluzivan SOTT-ov prijevod članka Andrea Vltcheka koji se bavi podrijetlom europskog bogatstva nastaloga na tuđoj muci i izrabljivanju.



Lijevo: Za što vojnici misle da se žrtvuju;
Desno: Za što se zapravo žrtvuju

(Govor iz Rima pred talijanskim parlamentom na dan 29. siječnja 2016. godine)


Prijatelji i drugovi, velika je čast biti ovdje - u zastupničkom domu talijanskog parlamenta.

Prije godinu dana vozio sam se kroz dolinu Bekaa u Libanonu. Promatrao sam situaciju u tamošnjim izbjegličkim kampovima. Približavala se zima, a planine na libanonsko-sirijskoj granici su bile prekrivene snijegom. Bilo je hladno, vrlo hladno.

Nekih 20 minuta nakon napuštanja Baalbeka, ugledao sam izuzetno skromni improvizirani izbjeglički logor koji se doslovce dizao iz ceste, usred ničega.

Zaustavio sam se. Zajedno sa svojim tumačem sam ušao u njega, te sam se upustio u razgovor s nekoliko ljudi.

Situacija je bila očajna. Djeca su bila gladna, te se nisu mogla registrirati u škole ni uz pomoć UNHCR-a, niti uz pomoć libanonske vlade koja se u to vrijeme gotovo srušila. Brojne elektroničke kartice za hranu koje su dali imigrantima nisu funkcionirale. Nisu se nudile radne dozvole, a bez odgovarajuće dokumentacije nisu se mogle koristiti usluge lokalnih socijalnih službi. Ukratko, bila je to potpuna katastrofa.

Rečeno mi je da u tom području neki od sirijskih imigranata već gladuju.

To se događalo u dolini Bekaa, teško mjesto za bilo kakav početak, te puno starih tradicija, klanova, bandi i narko-biznisa. Od izbjeglica se očekivalo da drže pognute glave, ili ...

Prije nego sam napustio to mjesto prišle su mi dvije male djevojčice, dvije sestre. Obje su imale natečene trbuhe zbog pothranjenosti. Obje su bile odjevene u odrpanu odjeću. Obje su izgledale očajno.

No nakon što su spazile moje kamere, postale su očarane njima, smiješile su mi se i plazile jezike kroz smijeh.

Njihova zemlja je bila u ruševinama, a njihova budućnost nesigurna.

No to su samo dvije malene djevojčice usred planina, dvije male djevojčice uzbuđene zbog svakog malog detalja života. Tako nevine! Tako pune nade! Ljudi su ljudi, a djeca su djeca, svugdje, čak i za vrijeme rata.

Na žalost, svjedočio sam prevelikom broju ratova. Svjedočio sam prevelikoj količini barbarstva koje su počinili NATO, Carstvo, SAD i Europa.

Kasnije kada sam radio na grčkom otoku Kosu i u Calaisu u Francuskoj, stalno sam razmišljao o tim dvjema djevojčicama, ponovno i ponovno.

Zapad (ili nazovimo to NATO ili kako god želite - svi znamo na što mislim) je na najciničniji način destabilizirao i uništio cijeli Bliski istok. Kao što je učinio na gotovo svim kontinentima svijeta, i ovdje je uništio ogromne kulture, pljačkajući sve na što je mogao staviti svoje ruke, pretvarajući ponosne ljude u robove. Libija i Irak više ne postoje! Tome mogu posvjedočiti jer sam radio po cijelom Bliskom istoku.

Za to vrijeme se Zapad zatvorio u pozlaćeni bunker, polako i sigurno probavljajući svoj plijen!

Koliki je broj izbjeglica za koje Europa govori da ih "ne može prihvatiti"? Jedan milijun? Maleni, majušni Libanon je primio dva milijuna izbjeglica i s tim se teško nosi, ali se nosi i dalje!

A Libanon nije uništio Siriju, Libiju, Afganistan ili Irak.

Znate na što me to podsjeća? Kao da promatram ženu koja je višestruko brutalno silovana, čiji je muž ubijen pred njenim očima, a čija je lijepa kuća opljačkana. Ta žena je sada, samo kako bi spasila svoju djecu iz ruševina, prisiljena poći u Europu, kod silovatelja i lopova koji su joj uništili život, tražeći sklonište i hranu. A oni joj pljuju u lice! Govore: "To je previše za nas, teško da možemo tebe i ostale poput tebe smjestiti ovdje! Ženo, došla si ovdje kako bi nas iskoristila, kako bi imala bolji život na naš trošak!"

Tako to izgleda izvana. Tako ja to vidim.

Zbog toga mi se povraća, no nema vremena... Treba raditi, dan i noć, kako bi se zaustavilo ovo ludilo.

Zapad, naravno uključujući i Europu, je previše otvrdnuo od vlastitih nedjela, postao je previše ciničan, bez imalo kajanja.

Ostaje slijep na sve jer se, jednostavno rečeno, ne isplati vidjeti!

***

U Europi više ne postoji ljevica. Barem ne u terminima koji se podrazumijevaju na Kubi ili drugim revolucionarnim nacijama.

Za nas, pravo značenje ljevice znači "internacionalizam", solidarnost!

Prava ljevica je globalna, egalitarna i slijepa na boju kože.

Takozvana europska ljevica se jedino brine za dobrobit vlastitih građana, a uopće se ne brine odakle dolazi novac.

Sve dok francuski, grčki, španjolski ili talijanski poljoprivrednici dobivaju svoje subvencije i pomoć, koga briga što je poljoprivreda u Africi ili Aziji potpuno uništena. Najvažnije je da europski poljoprivrednici mogli voziti svoje najnovije BMW-e, za proizvodnju nečega ili ama baš ničega.

Vidio sam apsolutno groteskne koncepte koji se implementiraju u zemljama kao što su Senegal, te drugim bivšim francuskim kolonijama: visoko subvencionirana francuska hrana je preplavila zapadnu Afriku, otvaraju se supermarketi, lokalna proizvodnja je propala. Cijene su skočile na 2-3 puta veću razinu od onih u Parizu. I tako, u Senegalu, gdje su prihodi možda samo 10% onih u Francuskoj, jogurt košta 3 puta više nego u velikom francuskom trgovačkom lancu Monoprix.

Tko plaća za one 35-satne radne tjedne? Tko plaća za socijalnu medicinsku skrb i besplatno školovanje u Europskoj uniji? Definitivno ne sami Europljani! Većina sredstava koja se koriste dolaze iz kolonija, iz te nezamislive pljačke svijeta koju obavlja Zapad.

Kolonijalizam i imperijalizam su još prisutni, često su mijenjali forme, no gubitci koje plaćaju ljudi iz zemalja s nebjelačkim stanovništvom ostaju isti.

Belgijski kralj Leopold II i njegove kohorte su, na prostoru današnjeg Konga, masakrirali 10 milijuna ljudi na početku 20. stoljeća. Od 1995. do danas, Zapad je ponovno opljačkao Demokratsku Republiku Kongo, nemilosrdno, pomoću svojih najbližih saveznika u Africi - Ruande, Ugande i Kenije. Opet se dogodilo da je tamo umrlo između 7 i 10 milijuna ljudi, i to u samo 20 godina, a to nisu neki napuhani brojevi, to su brojke iz Ujedinjenih naroda i njegovih izvješća, uključujući i takozvani "Mapping Report". Sav taj užas, samo da bi Zapad mogao imati pristup rudači koltana (koji se koristi u našim mobilnim telefonima), uranu i drugim strateškim materijalima. Dostavio sam dokaze u mom dugometražnom dokumentarnom filmu pod nazivom "Ruanda Gambit".

Svi ti uništeni životi i zemlje, kako bi europski građani mogli imati svoje prednosti, dugačke odmore, te socijalnu zaštitu.

Kad sam razgovarao o tom pitanju s mojim prijateljem, talijanskim redateljem iz Napulja, on se obrecnuo na mene: "Mi ne želimo biti poput Kineza. Ne želimo raditi teško kao i oni!"

Odgovorio sam: "Trebate onda živjeti u okviru vaših mogućnosti! Ne dopuštajte da vaše korporacije i vlade masakriraju na desetke milijuna ljudi, tako da bi kompanije mogle nenormalno profitirati, a da bi građani imali pretjerane beneficije!"

Nedavno sam u Tajlandu čuo skupinu nezaposlenih Španjolaca koji su se smijali o vlastitom odmoru u jugoistočnoj Aziji, kojeg su platili s beneficijama za nezaposlene.

Znam mnoge zemlje, ovisne o Zapadu, gdje je gubitak posla sinonim za osudu na smrt! No, od nas se traži da suosjećamo sa Španjolcima, Talijanima i Grcima. Od nas se očekuje da ih vidimo kao žrtve.


Komentar: Oni počinju učiti lekcije koje ćemo svi uskoro naučiti - da će psihopati na vlasti uništiti i opljačkati sve i svakoga, bez iznimke, pa čak iako neki imaju koristi od toga u određenom vremenskom razdoblju, i oni će također s vremenom postati žrtve nezasitne pohlepe psihopata.


***

Ožalošćen što moram reći, ali ne radi se samo o Sjedinjenim Državama, već također i o Europi, koja je potpuno, blaženo u neznanju o svojoj ulozi u svijetu, te o šteti, o strahotama koje širi po cijeloj našoj planeti.

Ovo me je otkriće šokiralo toliko da sam proveo četiri godine putujući svijetom, sastavljajući dokaze i iskaze koji prikazuju kolonijalno, neo-kolonijalno i imperijalističko naslijeđe Zapada, kao i trenutna neo-kolonijalna barbarstva. Knjiga koju sam sastavio ima 840 stranica i zove se "Razotkrivanje laži Carstva" (Exposing Lies Of The Empire; op. prev.). Nadam se da će jednog dana biti dostupna na talijanskom jeziku!

Knjiga je dobila entuzijastični prijem, ali za mene taj debeli svezak nije kraj posla. Trenutno sastavljam drugi dio. Tema je jednostavno rečeno previše glomazna. Zločini, genocidi, pogromi koje je počinio Zapad prema ljudima našeg planeta su enormni.

Sve je povezano s njima! Služe kao potporni stupovi cijelom uređenju svijeta.

U našoj knjizi "O zapadnom terorizmu - od Hirošime do ratovanja s bespilotnim letjelicama", koju sam napisao zajedno sa svojim prijateljem Noamom Chomskym, upitan sam jesu li Europljani zapravo shvatili što su učinili svijetu tijekom posljednjih stoljeća.

(Samo da napomenem - knjiga je sada dostupna na talijanskom jeziku pod nazivom "Terrorismo Occidentale").

Odgovorio sam Noamu: "Definitivno nisu shvatili!"

Ponovno ponavljam i ovdje: većina njih, velika većina njih ne shvaća! Ne žele vidjeti, priznati, da su njihove operne kuće, bolnice, muzeji, parkovi i šetališta, svi izgrađeni na leševima onih koji su opljačkani do gola: od Latinske Amerike i njenih otvorenih vena, do Azije i Afrike. Ropstvo, nezamislive kampanje istrebljivanja, ogromni popisi užasa!

Prije nego smo Noam i ja počeli naš razgovor, proveo sam neko vrijeme s nekoliko vrhunskih statističara, a naš je zaključak bio zastrašujuć: izravno ili neizravno, Zapad je masakrirao između 40 i 50 milijuna ljudi u vremenu između eksplozije atomske bombe u Hirošimi i moga dugog dijaloga s Noamom 2012. godine.

Broj ljudi koji su ubijeni tijekom povijesti u cijelom svijetu, izravno ili neizravno, od strane europskih carstava, može se izračunati samo u stotinama milijuna, a jedan od mojih prijatelja statističara smatra da je ukupni kumulativni broj zapravo veći od jedne milijarde.

***
Kada sam nedavno govorio na kineskoj Akademiji društvenih znanosti u Pekingu, a potom u Moskvi nakon što su me pozvali ruski filozofi i nekoliko članova Ruske akademije znanosti, javno sam izjavio da sam u biti protiv "besplatne medicinske skrbi i besplatnog obrazovanja u Europi".

Kada su me upitali "zašto tako mislim" objasnio sam kako je to preskupo, da se od pokradenih i uništenih ljudi diljem svijeta gotovo ekskluzivno traži da pokriju sve te troškove.

No nastavio sam s riječima: "Ja potpuno i odlučno podržavam univerzalnu besplatnu medicinsku njegu, obrazovanje i osnovne socijalne naknade ili, kako se to kaže na Kubi: Svi ćemo plesati ili nitko neće plesati!"

Naravno, također toleriram i podržavam besplatnu medicinsku skrb, edukaciju i beneficije u onim zemljama koje ne pljačkaju svijet, poput Kube, Kine, Venecuele, Bolivije, Južnoafričke Republike i Ekvadora.

***
Ne samo da se Zapad odbija suočiti sa svojom odgovornosti za dosadašnje gotovo potpuno uništenje svijeta, već također koristi sve vrste dimnih zavjesa i propagandne taktike kako bi skrenuo pozornost ljudi; uz širenje nihilističkih ekonomskih koncepata, propagande i svekolikih laži.

Zapad koristi obrazovanje kao oružje, nudeći stipendije za djecu elite u zemljama koje pljačka i kontrolira. Nakon što su indoktrinirani, oni se vraćaju kući i dalje nastavljaju zlostavljati svoje zemlje u ime SAD-a i Europe.

I tako se nastavlja taj zli krug!

Naišao sam na toliko grotesknih trenutaka, na primjer, kada obitelj iz indonezijske više klase nakon povratka iz svog odmora u Nizozemskoj, započinje dugu litaniju, o tome kako su veličanstvena kazališta, vlakovi, muzeji i javni prostori u Nizozemskoj, u usporedbi s onima u Indoneziji.

Naravno da jesu! Sve je izgrađeno uz pomoć višestoljetnog nizozemskog pljačkanja Indonezije, poput onih španjolskih katedrala koje su napunjene zlatom, a koje su izrasle na leševima ljudi.

Kao što Noam Chomsky često kaže: "Za ne vidjeti sve ovo kakvim jest zaista treba snažna volja!"

***
Brutalnost zapadnog carstva je nemjerljiva. Njegov cinizam je monumentalan!

Pogledajmo te takozvane "teroriste" u muslimanskim zemljama, strašila s kojima pred našim očima mašu vlasti i mediji na Zapadu!

Islamska kultura je u mnogočemu socijalistička i socijalno orijentirana. Nakon Drugog svjetskog rata, sekularne, socijalističke, revolucionarne i protu-zapadnjačke vlasti su vladale najvažnijim muslimanskim zemljama: Egiptom, Iranom i Indonezijom.

Unutar dva desetljeća Zapad ih je sve svrgnuo, implementirajući fašističke režime.

Tada je Zapad izumio mudžahedine i ubrizgao ih u Afganistan, kako bi ukrotio utjecaj Sovjetskog Saveza.

A nakon što je osjetio potrebu za određenim monumentalnim neprijateljem kojim bi zamijenio komunizam, proizveo je i zatim naoružao, obučio i obrazovao skupine poput al-Qaide, al-Nusre i ISIL-a.

Ovaj potez je poslužio za dva važna cilja: kako bi opravdao astronomske vojne i obavještajne proračune i kako bi prikazao zapadnu / kršćansku civilizaciju kao "kulturno superiorniju", te koja se bori protiv "arapskih terorističkih čudovišta".

Naravno, velika većina ljudi u Europi i Sjevernoj Americi, su toliko indoktrinirani, intelektualno samodopadni i disfunkcionalni, da ostaju slijepi kada su suočeni s tim makijavelističkim piruetama.

Europska javnost ima mnoštvo "dobrih razloga" da se drži onih nasljednih rasističkih uvjerenja i protekcionizma. Postoje i bolji razlozi za skrivanje tih milijuna glava u pijesku!

I tako to ide.

***

Danas sam ovdje u Italiji i ne želim diskutirati o Sjedinjenim Američkim Državama i Izraelu ili drugim kolonijama i državama klijentima Zapada. To možemo napraviti neki drugi put, ako me ponovno pozovete.

Danas sam govorio o Europi.

I danas sam govorio o dvjema sirijskim djevojčicama koje sam sreo u Libanonu.

One su vaša odgovornost, one su također odgovornost Italije! One pate od neuhranjenosti jer vaš dio svijeta uništava njihovu zemlju. To se događa zato što je vaša zemlja članica NATO-a, a NATO se ponaša kao fašistički nasilnik s nekim jasnim mafijaškim uzorcima ponašanja.

Znam da imate srca!

Izrastao sam na vašim filmovima, na Felliniju, de Sici, Rosselliniju, Antonioniju i drugima. Duboko se divim vašoj poeziji i glazbi. Imali su iznimno snažan utjecaj na moj rad, i na to kako vidim svijet.

Ali čini se da se vaše srce, u zadnje vrijeme, okreće jedino prema vašim ljudima. To nije srce internacionaliste. To srce ne vjeruje kako su svi ljudi jednaki.

Danas sam to došao reći, jer mnogi se mnogi ljudi to ne usuđuju.

Došao sam ovdje jer mi je još uvijek stalo do vaše zemlje.

No s obzirom da sam odlučni real-socijalist, stalo mi je do Italije "kakva bi mogla i trebala biti", ne do Italije "kakva jeste" u ovome trenutku.

Hvala vam!
Andre Vltchek je filozof, novelist, filmski producent i novinarski istražitelj. Pokrivao je ratove i konflikte u desecima država. Njegove najnovije knjige su: "Exposing Lies Of The Empire" te "Fighting Against Western Imperialism". Diskusija s Noamom Chomskyjem: On Western Terrorism. Point of No Return je novela priznata od strane kritičara. Oceania - knjiga o zapadnjačkom imperijalizmu u Južnom Pacifiku. Njegova provokativna knjiga o Indoneziji: "Indonesia - The Archipelago of Fear". Andre stvara filmove za teleSUR i Press TV. Nakon što je mnoge godine živio u Latinskoj Americi i Oceaniji, Vitchek trenutno obitava i radi u Istočnoj Aziji i na Bliskom istoku. Možete ga kontaktirati na njegovoj web-stranici ili kroz njegov račun na Twitteru.