panama papers
Pravo curenje podataka iz odvjetničke tvrtke u Panami bilo bi vrlo zanimljivo. Mnogi bogati ljudi i/ili političari skrivaju novac u posredničkim kompanijama, koje ovakve tvrtke u Panami omogućuju. No, trenutno snažno promovirano "curenje" takvih podataka prema nekoliko medijskih organizacija koje podupiru NATO i prema "nevladinoj organizaciji" koju financira američka vlada je samo jadan pokušaj klevetanja nekih ljudi koje američko carstvo ne voli. To također stvara veliku priliku za ucjenu, u smislu da se određeni podaci NE objave u zamjenu za ove ili one željene usluge.

Već prije nekih 16 mjeseci Ken Silverstein je izvijestio za Vice o velikoj sumnjivoj tvrtki Mossack Fonseca iz Paname. (Intercept Pierrea Omidyara, za kojeg je Silverstein tada radio, je odbio objaviti taj uradak.) Yves Smith je objavio nekoliko velikih priča o biznisu pranja novca Mossack Fonsece. Silverstein je također ponavljao dobro poznatu činjenicu o Ramiju Makhloufu, bogatom rođaku sirijskog predsjednika Assada, koji je skrio neki novac u posredničkim kompanijama Mossak Fonsece. On je objasnio sljedeće:
Kako bi se vodio posao, posredničke kompanije poput Drexa trebaju registriranog agenta, ponekad odvjetnika, koji pohranjuje potrebne inkorporacijske dokumente i čiji ured obično služi kao adresa za kompaniju. Ovaj proces stvara sloj između posredničke kompanije i njenog vlasnika, naročito ako je lažna kompanija napravljena uz skrivanje informacija o vlasništvu koje se čuvaju iza neprobojnog zida zakona i regulacija. U slučaju Makhloufa i, kako sam otkrio, u slučaju različitih drugih pokvarenih biznismena i internacionalnih gangstera - stoji organizacija koja je pomogla inkorporirati njegovu posredničku kompaniju i koja ga je zaštitila od međunarodnog nadzora, a riječ je o tvrtki koja se naziva Mossack Fonseca, koja je poslužila kao Drexov registrirani agent od 4. lipnja 2000. do kraja 2011.
Prije godinu dana netko je osigurao njemačkom listu Sueddeutsche Zeitung "tone" podataka o Mossack Fonseci. Münchenski dnevnik je politički orijentiran kao desni centar koji čvrsto podupire NATO. Ovaj list surađuje s The Guardianom, BBC-jem, Le Mondeom, Međunarodnim konzorcijem istraživačkih novinara i nekim drugim medijskim organizacijama koje su poznati pobornici establišmenta.


Sueddeutsche tvrdi da se "procureni" podaci odnose na nekih 214 tisuća posredničkih kompanija i 14 tisuća klijenata Mossack Fonsece. Očigledno je da se u tome nalazi puno skrivene prljavštine. Koliko američkih senatora je povezano s takvim tvrtkama? Koji političari EU-a su povezani s istima? Koje velike banke s Wall Streeta i hedge fondovi se skrivaju u Panami? Oh, pardon. Sueddeutsche i njegovi partneri neće odgovoriti na ta pitanja. Evo kako su oni "analizirali" podatke:
Novinari su sastavili popis važnih političara, međunarodnih kriminalaca, te, među ostalima, dobro poznatih profesionalnih sportaša. Nakon toga, digitalnom obradom je omogućeno traženje procurenih informacija povezanih s imenima na tim listama. Lista "skandala stranačkih donacija" sadržava 130 imena, a lista UN sankcija sadrži više od 600 imena. U samo nekoliko minuta, snažni algoritam za pretraživanje je usporedio liste sa 11,5 milijuna dokumenata.

Za svako pronađeno ime je pokrenut detaljni istraživački proces uz postavljanje sljedećih pitanja: koja je uloga dotične osobe u mreži tvrtki, odakle je dolazio novac, kuda novac ide i je li takva struktura legalna?
U biti, Sueddeutsche je kompilirao listu poznatih kriminalaca, osoba i organizacija kojima je SAD nesklon, te ih je usporedio s "procurenom" bazom podataka. Nakon toga su dodatno provjerili selektirane pogotke. Rezultat toga su priče poput godišnjih pokušaja ocrnjavanja ruskog predsjednika Putina, koji se čak ni ne spominje u podacima Mossack Fonsece, te optužbe na račun različitih ljudi iz nogometne asocijacije FIFA koje SAD poprilično ne voli, a spominju se i neki nitkovi od manjeg značaja.


Komentar: Neki ljudi imenovani u dokumentima (iz Mirror-a) su: "Ian, pokojni otac Davida Camerona, nekoliko torijevskih kolega, te bivši parlamentarci":
Imenovani su; nogometaš Lionel Messi i njegov otac, premijeri Islanda i Azerbejđana, kralj Saudijske Arabije i predsjednik Azerbejđana. U isto vrijeme s tim je povezan i Vladimir Putin iako ruski predsjednik nije imenovan, podaci otkrivaju samo novac iz ruske banke Rossiya - koja se već nalazi na listi sankcija EU - koji je kanaliziran kroz offshore tvrtke koje posjeduju različiti partneri, a jedan od njih je navodno i koncertni čelist Sergei Roldugin.
Pa ipak:
Putinova slika se pojavila po svim britanskim listovima. To nije promaklo ljudima iz Ujedinjenog Kraljevstva koji su oštro reagirali jer se premalo pažnje posvetilo navodima kako je premijerov otac uhvaćen u navodnom skandalu izbjegavanja plaćanja poreza.

List The Guardian je prvi prenio vijest u Ujedinjenom Kraljevstvu s naslovom: "Tajne pogodbe od dvije milijarde dolara vode direktno do Putina", zajedno sa slikom ruskog predsjednika.

Ironično je kako je The Guardian stavio i priču o križarskom pohodu Davida Camerona protiv poreznih oaza, tik do članka o Vladimiru Putinu, bez da je spomenuo činjenicu da je curenje informacija otkrilo informaciju o premijerovom ocu.
Dmitry Peskov, koji je upozorio o nadolazećem ocrnjivanju Putina je prošli tjedan rekao novinarima:
Takvo 'curenje' informacija, po našem mišljenju, cilja prekomorsku publiku. Također je jasno kako je Putinofobija dosegla točku u kojoj je podržavanje Rusije, ili nekih njenih akcija i uspjeha, postalo nemoguće. Potrebno je govoriti [o Rusiji] s negativnom konotacijom, što gore to bolje, a kada se nema što reći, tada treba izmisliti stvari. To je nama sasvim jasno.

Ne postoje [smislene] informacije koje se tiču predsjednika - samo neke insinuacije, spekulacije, refleksije koje ne traže nikakav odgovor. Nas ovo ne brine, nema nikakve veze s predsjednikom.

Iako se Putin nigdje ne veže za činjenice, jasno nam je da je naš predsjednik bio i ostao glavna meta takvog 'curenja' informacija, naročito u kontekstu nadolazećih parlamentarnih izbora i dugoročne perspektive, predsjedničkih izbora koji će se održati za dvije godine.

Dobro nam je poznata ta takozvana novinarska zajednica, jasno je da brojni novinari koji su povezani s tim uopće nisu izučili novinarstvo; u tome se nalaze brojni bivši predstavnici Američkog ministarstva vanjskih poslova i CIA-e, zajedno s članovima drugih obavještajnih agencija. [Moskva zna] tko financira tu organizaciju.

Nema spomena o niti jednom jedinom Amerikancu, ili o ijednom važnom NATO političaru. Najvažnija politička "žrtva" je za sada nevažni premijer Islanda Sigmundur David Gunnlaugsson koji je, zajedno sa svojom ženom, posjedovao jednu od posredničkih kompanija. Ne postoji dokaz da je vlasništvo ili novac koji ta kompanija posjeduje bio ilegalan.

Dakle, u čemu je kvaka?

Kao što je napisao bivši veleposlanik Ujedinjenog Kraljevstva Craig Murray, kvaka (ako ona uopće postoji) je u tome što je skriveno od strane organizacija koje su omogućile 'curenje':
Filtriranje informacija korporativnih medija o Mossack Fonseci prati direktne ciljeve zapadnjačkih vlasti. Uopće nema spomena o tome kako Mossack Fonsecu koriste najveće zapadnjačke korporacije i zapadnjački milijarderi - koji su najvažnija klijentela. The Guardian je brz u uvjeravanju kako će "većina procurenog materijala ostati tajna".

Što se drugo moglo očekivati? Curenje informacija je omogućila organizacija grandioznog, ali smiješnog naziva "Internacionalni konzorcij istraživačkih novinara" (ICIJ), koja se u potpunosti financira i organizira od strane američkog Centra za javni integritet. A u njihove financijere spadaju:

Ford Foundation
Carnegie Endowment
Rockefeller Family Fund
W K Kellogg Foundation
Open Society Foundation (Soros)
International Consortium of Investigative Journalists (ICIJ ili Internacionalni konzorcij istraživačkih novinara) je dio Organized Crime and Corruption Reporting Project [OCCRP ili Projekta za izvješćivanje o kriminalu i korupciji; op. prev.] kojeg financira američka vlada kroz USAID.

"Procurene" informacije su probirale organizacije bliske SAD-u i to iz baze podataka koju su, najvjerojatnije, osigurale američke obavještajne službe, te se može pretpostaviti da se u istoj nalazi puno prljavštine o "zapadnjačkim" osobama i organizacijama.

Postoje dva razloga za objavljivanje pomno izabranih podataka iz "procurenih" informacija:
  • Ocrnjivanje različitih "neprijatelja imperije", pa makar samo preko pukog asociranja, kao što su primjeri predsjednici Putin i Assad.
  • Omogućava drugim važnim osobama, koje su spomenute u bazi podataka, a čija imena još uvijek nisu objavljena, da znaju kako SAD ili američki "medijski partneri" mogu, u bilo koje vrijeme, otkriti javnosti njihovo prljavo rublje. Zbog toga je ovo perfektan instrument ucjene.
Osmišljeno "curenje" "Panamskih dokumenata" u limitiranom obimu je dizajnirano s namjerom da inkriminira nekoliko osoba i organizacija koje SAD ne trpi. To je također i prikaz "alata za mučenje" ljudi koji su poslovali s Mossack Fonsecom, a čija imena (još uvijek) nisu objavljena. Oni se sada nalaze u rukama onih koji kontroliraju bazu podataka. Ti ljudi će morati djelovati kako im se naloži ili ...