Što ti izrazi zapravo znače? Da li neko mora ”vjerovati u duhovni svijet” da bi takvi terapijski modaliteti radili? Kao što Rodriguez ističe, to nije čarobni štapić koji će preobraziti vaš život na bolje preko noći, ali ljudi imaju poboljšanja u svom životu uz pomoć takve ”nekonvencionalne” terapije, barem od učenja nešto više o sebi.
Poslušajte kako su usporedili bilješke Rodriguez, Hayes i bivši hipnoterapeut Laura Knight-Jadczyk u ovoj živahnoj SOTT radio emisiji.
Preuzimanje: OGG, MP3
Transkript:
Niall: Pozdrav i dobrodošli natrag u SOTT Talk Radio. Danas razgovaramo sa Patrick Rodriguez i Heather Hayes. U studiju mi je danas naravno pridružen, kao i obično, Joe Quinn.
Joe: Pozdrav.
Niall: Pierre Lescaudron.
Pierre: Bonjour.
Niall: I Laura nam se opet pridružila.
Laura: Ti si tako sretan.
Niall: Hvala ti Laura. Dakle, da, kao što sam rekao, mi razgovaramo s Patrick Rodriguez i Heather Hayes. Rodriguez je intuitivni iscjelitelj i hipnotherapist sa dugogodišnjim iskustvom. Heather je psihički medijum koji radi s Patrickom u prakticiranju otpuštanja duhova i terapije duše. Patrick ima web stranicu SoulRescueSite.com i objavio je knjigu "Priručnik za spašavanje duše otpuštanjem duhova koji su vezani za zemaljsku ravan", dok Heather podučava psihičko energetsko iscjeljivanje. Velika dobrodošlica oboma, Patrick i Heather.
Patrick: Hvala ti Niall, doista je čast biti ovdje među SOTT i članovima Kasiopeja foruma i hvala vam što ste nas primili.
Joe: Nema problema, to je super da ste se odlučili da nam se pridružite. Dakle, pojam ”spašavanje duše” - to vjerojatno nije vrlo uobičajen pojam, većina ljudi vani u svijetu, recimo, najvjerovatnije nisu, ne bi nikada stvarno stavili te dvije riječi zajedno - što je zaista spašavanje duše i kako ste se, za početak, našli u tome?
Patrick: To je odlična priča zapravo, jedna koju uživam pričati. Kod spašavanja duše radi se o pomaganju duhovima koji su vezani za zemaljsku ravan da naprave tranziciju i ona počinje s teorijom da smo svi mi živi i da ćemo svi mi umrijeti u nekom trenutku i da mi imamo duh. Mnogi duhovi ne idu u svjetlo jer ga ne vide ili im iskrsne nešto hitnije. Neki ljudi to zovu raj, nirvana, svjetlo, kako god želite to nazvati. Neke duše jednostavno ne odu u svjetlo i oni ostaju ovdje u ravni Zemlje. Dakle, način na koji sam ja došao u to je da sam bio u braku prije nekoliko godina s jednom vrlo darovitom, vrlo psihičkom ženom i ona bi kanalizirala anđele i duhovne vodiče. Jednog dana ona je počela čuti korake u hodniku i poludjela je. Rekao sam joj: ”Pa zašto si poludjela? Vidiš duhovne vodiče, vidiš anđele, pa zašto sad ovo?” A ona će na to: ”Ovo su mrtvi ljudi!” To me je učinilo da se nasmijem. Rekao sam: ”Pa razgovaraj sa njima, da vidimo što oni žele?” A ona je rekla da nije sigurna da je to u redu. Tako da, na kraju, ne želim reći da sam je prisilio, možda sam je izazvao nekoliko puta da to uradi.
Znate, oni su samo zalutali na putu. Prvi mladić sa kojim smo ikada imali sesiju bio je mladić koji je bio homoseksualac i koji je imao aferu sa drugim mladim svećenikom i koji je mučio djecu i tako je svjetlo došlo putem i on je rekao: ”Nema šanse.” Dakle, volio bih reći da je bio uspjeh i sve je bilo divno, ali on nije otišao. ”Idi u svjetlo”, a on će, ”Ne, to ne radi za mene.” Dakle, sljedeća koju smo učinili bila je malo bolja, onda sljedeći put smo učinili još malo bolje, i na kraju smo konačno bili u mogućnosti pomoći prvom mladiću. Neki ljudi ili neki parovi bi došli kući navečer i gledali televiziju, a mi bi došli kući i radili te sesije spašavanja duša. Zatim je počela viđati duhove i bilo je poput: ”Oh, ovo je zanimljivo”, tako da smo počeli pomagati ovim ljudima sa nakačenim duhovima. Tako sam počeo s radom.
Joe: Heather, možeš li nam reći nešto o tvojoj vlastitoj pozadini ili kako je sve počelo za tebe, ovaj neobičan izbor karijere koju si izabrala?
Heather: Zapravo, kad sam bila tinejdžer počela sam doživljavati čudne stvari. Mislila sam da sam poludjela, jer bih čula ljude kako pričaju kad nije bilo nikoga u sobi, i neke stvari bi se dogodile oko moje kuće ili oko drugih ljudi. Ja bih samo primjetila stvari i onda sam počela da se povjeravam mom najboljem prijatelju za kojeg sam znala da je u nadnaravnim i drugim stvarima. On je bio u stanju prepoznati da sam imala sposobnosti i od tamo sam bila u mogućnosti da naučim različite stvari. Počela sam istraživati različite aspekte različitih psihičkih sposobnosti i počela pokušavati da ih proširim. No, to nije bio prihvaćeno u mojoj obitelji, tako da sam na neki način bila ispod radara (sakrivena od obitelji) i družila sam se sa prijateljima istog svjetonazora.
Laura: Heather, dopusti mi da te pitam. Znaš, jedna od stvari koju sam našla najfascinantnijom kad sam radila terapije duhovnog otpuštanja, naravno, ja sam to činila s hipnozom i uz izravan pristup subjektu, iako sam radila preko medijuma u nekoliko navrata, ali ono što sam našla kao najfascinantniju stvar je metaforička priroda onog što vidite i ono što doživljavate. Kako to dolazi do tebe? Da li samo vidiš to ili ti to osjećaš ili to nekako dolazi u tvoj um?
Heather: Kad netko govori, a ja ne mogu dobiti upravo ono što će pratiti energiju, ja ću dobiti metaforu da mi to objasni malo bolje. To samo dođe u moj um. Nisam posve sigurna kako to objasniti na neki drugi način.
Pierre: Tijekom sesije, ti si u lakom transu, u svjesnom transu, ti nisi u dubokom transu. Možeš li objasniti kako tvoji svjesno ja i duh komuniciraju? Je li to telepatski? Kako to radi ili što osjećaš? Postoji li granica između tvog svjesnog ja i duha?
Heather: Kad razgovaram s duhovima ili s bilo čim što se pojavljuje meni, oni mi se pojavljivaju kao ljudi poput vas i mene, to je razlog zašto sam mislila da sam poludjela kad sam bila tinejdžerica.
Pierre: Hoćeš reći da ih vidiš?
Heather: Pa to je kao kad razgovoram sa vama, osim što ako su oni duhovi oni nemaju tu energiju tijela, da se tako izrazim. Oni samo imaju svoju energiju. Ja ne znam da li to ima smisla?
Laura: Da, imala sam stvarno divnu prijateljicu koja je bila apsolutno tako psihička, baš kao i ovo što vi opisuje o sebi i ona je bila prilično starija osoba u vrijeme kad sam je znala i to je bilo davno. Rekla je da joj je to uvijek bilo skoro kao televizija koja je upaljena gotovo svo vrijeme svaki dan, po cijeli dan. Vidjela je ove duhove ili ove metaforičke slike ili stvari i one su se samo prikazivale u isto vrijeme. To je kao da je gledala na život s dva ekrana. Jedan ekran je stvarni svijet u kojem je bila, i ona ga nije brljala ili ga miješala, znala je koji je koji. Ali, ona kaže da je to kao televizija, poput ekrana koji vidite cijelo vrijeme, to je jednostavno uvjek bilo tu za nju. Je li to tvoja vrsta iskustva?
Heather: Točno, ali u početku je to bilo kao da sam ih vidjela na istoj televiziji, ako to ima smisla?
Pierre: Heather, možeš li se spojiti i isključiti po volji iz tog duhovnog svijeta ili se on pojavi u tvom životu bez da imaš puno uticaja na to?
Heather: Ja kao da to mogu otpustiti sada. Ranije sam to isključivala to jer je ponekad bilo previše za podneti. Ali mogu to podnijeti bolje sada. Kad sam bila mlađa ja bih to isključila cijelo vrijeme, ali sada kada bih to isključila, onda je ponekad teško ponovno se povezati.
Pierre: Na primjer, u ovom trenutku mi razgovaramo sa tobom, da li je činjenica da ti u razgovoru s nekim ljudima pristupaš njihovom duhovnom svijetu? Ili ti vidiš samo ono što mi komuniciramo kroz riječi ili imaš neki uvid o drugim stvarnostima?
Heather: Možeš li objasniti to malo bolje?
Laura: Mislim da ono što on pita jeste, da li se ti prirodno usklađuješ s nama ili želiš ciljno usmjeriti zraku ili tako nešto i da željom ciljaš takve stvari? Ili je to samo nešto što se događa tek tako? Kao kad ti pričaš s nama, ti vidiš stvari o nama? Ili moraš sa namjerom to uraditi?
Heather: Nije da imam namjeru to učiniti. Mogu vidjeti neke stvari tokom vaše priče. Ali moram da se uskladim u to da bi vidjela vaše energetsko tijelo i sve vremenske linije i sve ostalo što radimo.
Laura: Da, u redu.
Joe: Patrick je ispao iz linije (tel. poziva) iz nekog razloga, a mi ćemo ga morati nazvati nazad, sačekajte. Jesi li tamo Patrick?
Laura: Dobro Heather, reci nam što se ovdje događa?!
Niall: On upada i ispada iz druge stvarnosti!
Heather: Da, nisam posve sigurna. On je imao nekih problema u zadnje vrijeme sa svojim telefonima.
Niall: Ok, mi smo imali takođe problema sa našim radijskim emisijama, one ispadnu tu i tamo.
Laura: Da, kad god smo bili na veoma zanimljivim temama imali smo sve vrste elektroničkih problema. To je stvarno nevjerojatno, ali smo to nekako riješavali u koraku i pokušali probiti svoj put kroz to.
Pierre: Možda još jedno pitanje za Heather dok čekamo Patricka da se ponovo povežemo. Heather, kada si počela raditi s Patrickom?
Heather: Zapravo, kada sam prvi put počela raditi moja predavanja htjela sam naučiti različite aspekte, jer ono što činim je da idem naokolo podučavajući razna učenja. Nekako to radim na svoj vlastiti način. To je kao kad učite kako napraviti recept, a onda napravite svoju kombinaciju. Tako mi je moj najbolji prijatelj rekao da je on krenuo na ove časove i stvarno mu se svidjelo i želio je vidjeti što mislim o tome. Pristala sam na to, jer mi je zvučalo super. Tada sam upoznala Patricka i iz nekog razloga sam dobila zanimljivu energiju od Patricka. Tako da sam ostala pohađati nastavu kako bi naučila više. Tada smo se stvarno počeli povezivati i govoriti o različitim aspektima naše nastave, različite stvari oko kojih se slažemo ili ne slažemo.
Pierre: Prije koliko vremena ste se upoznali?
Heather: Prije godinu dana.
Pierre: U svojoj knjizi Patrick opisuje tri vrste ili tri razine medija, ja sam htio znati da li je u vašem slučaju bilo da ste odmah došli do ove treće razine medijumskog kanaliziranja gdje možete u potpunosti komunicirati s duhom, vidjeti duh, razgovarati s duhom, itd., ili ste išli kroz prva dva koraka? Kako je to evouliralo? Kako se razvilo?
Heather: Zapravo u početku nisam stvarno obratila pozornost na to previše, jer mi je rečeno od majke da to nije dobro ili je mislila da sam imala psihičkih problema, ili tako nešto, znate na što mislim?
Laura: Da!
Heather: Tako da sam pokušala to ignorirati na prvom mjestu. No, dolazilo je do točke gde nisam mogla jer ako bih postala ljuta i hodala ulicom, svjetla bi se gasila iza mene. Došla sam do točke gdje to jednostavno nisam mogla ignorirati više emocionalno. Dakle, tada sam počela razgovarati s mojim najboljim prijateljem o svojim problemima i onda mi je rekao da je ovo način kako se suočiti s njima.
Laura: Da li imaš tendenciju da se stvari oko tebe razbijaju na zapanjujuće načine, s vremena na vrijeme?
Heather: Bilo je tako na početku, ali otkad sam naučila kako da to kontrolišem malo bolje, ne više toliko sada. No, još uvijek imam problema sa satovima.
Pierre: Kako bi opisala glavni osjećaj, glavne osjećaje koji dominiraju u duhovnom svijetu? Što je glavna emocija za duhove koji su vezani za zemaljsku ravan?
Heather: Osjećaji koje dobivam od duhova je da oni imaju sirovu emociju, ja ne znam da li vam to ima smisla? No, u osnovi to izgleda kao da kad se odvoje od svojih tijela, oni su samo sirova emocija. Tako da stvarno morate da se otkačite od svojih emocija da bi mogli to podnijeti.
Niall: Zato što je to vrlo žestoko za tebe?
Heather: Točno.
Pierre: Kada pomogneš duhu koji je vezan za zemaljsku ravan da tranzicira, da li dobiješ okus zagrobnog života o kojem ljudi pričaju, to svjetlo, taj mir? Osjećaš li dio toga?
Heather: Kad on kaže meni da pomognem duhu da pređe preko, kad on kaže jednostavna tranzicija i sve ostalo, ja ću vidjeti djeliće ili bljeskove njihovog života i onda samo postane jako svijetlo. Ja ne znam da li je to dobro objašnjenje ali to je ono što ja vidim.
Laura: Želim se vratiti do dijela pitanja od Pierra. Koji osjećaj susrećeš? Koju emociju susrećeš kod duhova koji su vezani za zemaljsku ravan najčešće? Je li to da se većina njih boji ili su većina njih ljuti ili su većina njih povrijeđeni, uzrujani? Ima li tamo nešto kao prevladavajući osjećaj koji si dobila od većeg broja njih u odnosu na druge?
Heather: Čini se da je većina emocija na koje nailazimo osamljenost. Čini se da ne razumiju ponekad zašto ih ljudi ignorišu ili nešto slično.
Laura: Aha.
Niall: Jesu li oni uopće svjesni da su preminuli, da su mrtvi, da se tako izrazim?
Heather: Većinu vremena, ne, ako su vezani za zemaljsku ravan.
Niall: Ne? Razumijem. Dakle, oni će ići naokolo po svijetu misleći da je to isti svijet koji su znali prije i ne razumiju zašto ih ljudi ignorišu, jer oni misle da su oni još uvijek živi?
Heather: Točno.
Pierre: Dakle to je jedan od prvih koraka, pretpostavljam u toj tehnici, jeste da se duh učini svjesnim da on više nema tijelo?
Heather: Točno.
Pierre: Kako oni reagiraju na ovu vijest?
Heather: Većinu vremena oni ti ne vjeruju i onda se uključe i druge stvari i onda odjednom počnu razmišljati: ”Oh dobro, možda", jer ne bi vidjeli anđele inače, zar ne?
Laura: Primjetila sam da Patrick koristi posebnu tehniku kad doziva ”anđele” i ”pomagače” i ostale entitete, da li ih ti stvarno vidiš?
Heather: Da. On me zapravo pita što ja vidim kad vidim te ”pale”. Opisao mi je što su drugi mediji vidjeli ili mu rekli ono što su oni vidjeli. Ja ih vidim kao ”zlatne ljude”. Sad ja ne znam da li to ima smisla, ali to su ljudi sa jarkim zlatom iza njih.
Laura: Ima li ih puno?
Heather: Izgleda da ima. Kada radimo s ljudima, čini se kao da se pojavljuju sasvim često.
Laura: Moje iskustvo je bilo, i naravno ti znaš da je cijeli moj način rada, razmišljanja, što god, nešto drugačiji. Ja imam problem sa razbijanjem stvari i imam problema s mnoštvom informacija koje dolaze u moju glavu. Čula sam glasove. Ja sam imala sve vrste paranormalnih iskustava. Ali nastojim spustiti takve stvari dolje i nositi se s njima na izravniji način danas. Ali moje iskustvo je da kad sam radila s medijumom, oni vide da je to kao: ”Oh, tu je cijeli ovaj paralelni svijet oko nas koji prosto vrvi od aktivnosti.” Je li to ono što vidiš?
Heather: Kad smo na našem možete osjetiti da oni nisu. To ne znači da oni ne pripadaju ovdje, ali to je tako nekako.
Joe: Patrick, jesi li tamo sada? Možeš li se vratiti i reći ono što si govorio na početku?
Laura: Da, pričali smo o tome kako si ušao u to i došao si do dijela gdje ti je žena bila vidjela ”demone” ili nešto u tom smislu.
Patrick: To nas vodi u potpuno drugom smjeru, jer sam već bio uključen u to radeći emocionalno otpuštanje, hipnoterapiju, taj tip stvari i nekako kombinirao sve te stvari. I prosto mi je imalo smisla da pomognem tim duhovima na terapeutski način. Želio sam saznati o tome tako da mi je prosto došlo da koristim emocije i energiju i emocije od energije. Dakle, tako su počele te terapijske sesije za izgubljene duše i onda smo počeli vidjeti ljude sa nakačenjima, bilo je vrlo očito, jer ono što je ona vidjela je miješanje ili preplitanje energija i način na koji je to opisala je kao da imate auru ili energiju žive osobe koja je povezana s aurom ili energijom duha. Što je više duh bio priključen, više su bila isprepletena energetska vlakna. Dakle, fokusirajući se na emocije, otpuštanje emocija je bilo ono što je otpuštalo energiju. Tako smo nastavili sa otpuštanjem duhova. Kada je došlo do demona, ono što je primijetila je da su svi imali posao. To je imalo smisla za mene. Bio sam kao, oh, ok, umjesto da se bavim sa dobro/loše, jer znam da tu ima puno metodologija u vezi ”to što radiš je loše i ti to radiš toj osobi”, to je meni jednostavno imalo smisla, ”hej, ti radiš dobar posao ovdje”.
Laura: Da.
Patrick: Tako se proširila informacija, a bilo je kao, "možemo li ti ponuditi bolji posao?" "Možemo li ti ponuditi bolju kuću?" Radili smo tako neko vrijeme i bilo je efektno, ali naposljetku je počela s kanaliziranjem duhovnog vodiča koji je u osnovi govorio: ”Čuo sam tvoj poziv iz svemira i ovdje sam da ti pokušam pomoći.” Bilo je to nevjerojatno iskustvo tokom otprilike dvije ili tri godine, nekoliko puta tjedno. To je bilo kao da idete na koledž za otpuštanje duhova i takve stvari. Dakle, Laura, kada govoriš o tvom kanaliziranju, imao sam vrlo slično iskustvo, bilo je to poput fakulteta, bilo je kao pisati bilješke, bile su instrukcije što raditi, bilo je kao da je kanalizirala profesora koji bi rekao da je to ispravan način. Pa sam učio na taj način.
Ono što je radni model je da imamo pale anđele koji zapošljavaju bića, ako hoćete. Ja ih zovem radnici. I oni služe kao način da anđeli rezoniraju s traumama i boli. Dakle, imate osobu koja ide kroz nešto stvarno traumatično u jednom ili drugom životu ili čak u ovom životu. To je kao, "ja nikada ne želim da se to dogodi više", i to je ključna razlika. To nije "ja želim ovo ili ja želim ono". To je "ja ne želim ovo ili ja ne želim ono". Tada slijedi poziv i radnici su stavljeni u ”da, ja rezoniram sa tvojom boli”, a zatim ti radnici obavljaju svoj rad, tako da oni ne moraju osjetiti tu bol. Taj radni model se razvio tokom vremena. No, sve se to vrti oko emocija koje odgovaraju energiji.
Laura: Pa, mislim da je stvarno fascinantno na taj način kako ti to kažeš, vi radite donekle drugačije. Došli ste na to iz malo drugačijeg puta nego što sam to ja uradila. No, u isto vrijeme, to je vrlo slično.
Patrick: Kad sam vidio tvoje videe, bio sam tako impresioniran i zahvalan, jer si jedina osoba za koju znam da je stavila svoju cjelokupnu metodologiju besplatno dostupnu online, i svijet čak ni ne zna koliki dar si mu dala uradivši to na taj način. Dakle, u ime svih, hvala ti za to.
Laura: Pa hvala tebi, to je samo jedan od načina da se to uradi. Mislim da je to kao vrsta pragmatičnog načina. To je kao dizajnirano da radi za svakoga, pa čak i nekoga tko nije nužno vidovit ili posebno nadaren. Kao što sam rekla, obično bih radila sa osobom koja je izravno pod hipnozom, ali dovoljno često sam radila s medijumom i otkrila sam da je to iznimno zanimljivo i kao što sam rekla u videu, koristila sam dosta eksperimentalnog rada. Ja bih radila s medijumom, dobila cijelu sliku ne radeći ništa, samo dobila sliku i stavila osobu unutra, stavila je pod hipnozu i gledala da li ono što medijum vidi je ono što subjekt vidi. Bilo je dovoljno korespodencije da me uvjeri da je ono što se događalo bilo stvarno.
Patrick: Oh da, oh da. I ja to radim korak dalje da, čak i ako ono što ja nađem nema dovoljno podudaranja - Heather će vidjeti nešto metaforičko i klijent će reći: ”Ne, to ne osjećam kao točno.” Ja ću reći ok, slušajući klijenta i slušajući Heather, ja ću prije poslušati Heather. Energetski to će biti nešto što je izravno povezano, to je temeljno i jednostavno se dogodi. Sve za čime idemo energetski bit će dovoljno da uzrokuje domino efekat za osobu, a to je ono za čime idemo. I mislim da je to nešto što je vrlo različito od ljudi koji pokušavaju dobiti sve ove detaljne informacije o prošlim životima i detaljne informacije o duhovima i kada su se nakačili i tako dalje i tako dalje. Sve do čega nam je stalo je da pomognemo ljudima da se osjećaju bolje, dobiju veću kontrolu nad svojim životima.
Laura: Da, i to je u konačnici o čemu se tu radi. Morala sam proći kroz određeni broj godina eksperimentisanja sa time, dobiti neka uvjerenja u mom umu da je to istinito, jer to je putovanje, to stvarno je. I onda kad ste konačno shvatili da je tako stvarno i da u osnovi postoji mnoštvo entiteta oko vas cijelo vrijeme, to vam daje potpuno drugačiju perspektivu o svijetu.
Patrick: Da, oh Bože, da.
Joe: Patrick, jedna od stvari o kojima govoriš u svojoj knjizi, Priručnik za spašavanje duše, je da je dio problema, u smislu kako se te stvari zapravo dogode, na prvom mjestu, kako se ljudima dogode nakačenja ili zašto su oni duhovi vezani za zemaljsku ravan, kako ih nazivaju, je da se ljudi nisu učili tome. Živi ljudi nisu naučili točne informacije o smrti, što je to i što se događa nakon toga. Možete zamisliti zbunjenost koja se temelji na ovoj teoriji o životu nakon smrti i reinkarnacije. Možete zamisliti onda zbunjenost ateiste kad umre ako su prezentirani s nečim kao što je ovo.
Patrick: Da. Uzmimo samo medicinski model svijeta. Medicinski model u svijetu je sav o održavanju ljudi na životu. Zaboravite na kvalitetu života. Ponekad, u slučaju nekih ljudi radi se o desetak različitih lijekova bez obzira na nuspojave. Čak i čuvanje osobe u životu u vegetativnom stanju, tu postoji strah od umiranja, iako ćemo svi mi to učiniti. Dakle, tu je ta masovna svijest o strahu od smrti, mi ne znamo kako umrijeti. Tu je vjerski kontekst, kao, postoji raj i pakao, i tako osoba umre i to je kao, "ok i što sada?" Iako za svakog od nas to je vrlo prirodan proces i ako mi samo idemo sa tokom, sve će raditi, a to uključuje i, usput, ljude koji su počinili samoubojstvo. Postoji ogromno pogrešno imenovanje o tome ako počinite samoubojstvo da idete ravno u pakao.
Ono što smo vidjeli iznova i iznova je da to nije slučaj, to nije točno. Ako imate sve te samooptužbe o tome, to je druga priča, onda to postaje vrlo bolno iskustvo. Ali, ako ste učili da je u redu da se umre, čak i ako ste učili u vjerskom kontekstu, ako ste učili da se usredotočite na Isusa ili majku Mariju, vi ćete još uvijek biti u redu. No, ljudi koji ostaju pri Zemlji, to nije uvijek u vezi straha. To bi mogla biti majka koja se brine za svoju djecu, pa je iz ljubavi, iz brige, iz straha, ona trči svojoj djeci u duhu ali ona nema fizičko tijelo, otac ili dijete kojem je rečeno ”ne idi blizu bunara”, a zatim pada u bunar i utopi se. Sve ove stvari su stvarni primjeri ljudi koji su ostali pri Zemlji, na koje sam naišao.
Laura: Da, za mene je to isto kao u trajnoj tragediji da su mnogi ljudi bili toliko zbunjeni i tako izgubljeni, i ja bih rekla ljudima da ono što ja radim je terapija s nekim tko više nema tijelo kroz vozilo nekoga tko ga ima.
Patrick: Apsolutno.
Laura: Druga stvar koja bi me uzrujala je ono što si upravo rekao, ljudi nisu naučili kako umrijeti, a ipak je to jedna stvar koju će svako od nas učiniti i da je to neupitno. Svi ćemo umrijeti, a ipak naše društvo, naša kultura, naša civilizacija, ne nosi se sa time i mislim da to samo stvara taj ogroman oblak patnje. Ne samo na razini duhova koji ne znaju kako umrijeti, ne znaju što učiniti nakon što su mrtvi. Već i ljudi na koje se vežu, jer oni su tamo i oni imaju neku osjetljivost na koju se ti duhovi mogu nakačiti. To je jako tragično, to je tragično.
Patrick: Laura, znam da promičeš knjige Don Juana. Vidio sam da je u nekoliko tvojih radova i ja volim to usput. Don Juan je rekao više puta Carlosu da se sprijatelji sa smrću, pusti neka smrt bude tvoj prijatelj.
Laura: Oh da, ne bi se smjelo zaboraviti da je upravo iza vašeg lijevog ramena cijelo vrijeme.
Patrick: To je točno.
Niall: Da, zapravo sam čitao sinoć u vezi starog Rima, kad god bi vojni general, u ovom slučaju Cezar, zaslužio čast da ima trijumf kroz grad, on bi paradirao ulicama Rima i dio tog rituala bio je da bi netko trebao stajati preko njegovog desnog ramena stalno šapućući mu u uho nešto poput ”i ti ćeš umrijeti”, iznova i iznova, da ga zadrži pod kontrolom.
Joe: ”Ti si samo čovjek a ne bog i ti ćeš umrijeti”, tu vrstu stvari.
Pierre: Da li se ikad dogodilo tijekom terapije otpuštanja duhova da duh gost i domaćin odluče ostati zajedno?
Laura: To mi se dogodilo.
Patrick: Da, to je zapravo bio naš prijatelj koji je bio jednostavno uvjeren da je duh bio prisutan. Iako je bio vezan za zemaljsku ravan, on mu je pomagao i to je bilo od obostrane koristi, a ja sam pomislio: ”U redu, što da se radi!”
Laura: Jedan kojeg sam ja imala je bio sedamdeset i nekoliko godina star čovjek čiji se otac bio nakačio na njega otprilike u dobi od 19 godina kada mu je otac umro, kada je imao 19 godina, i bio je s njim sve te godine, i on nikada nije bio u mogućnosti imati razrešenje o tome kako nije bio tamo kad mu je otac umro. Kad je došlo vrijeme za napraviti oslobađanje on je rekao: ”Ja ću uskoro ići i sam, ne možemo li ići zajedno?”
Patrick: Vau. Ako smijem, to je zapravo gdje terapija duše ili onoga što činimo dolazi na mjesto tako važno. Kao što sam rekao, ono iskustvo koje smo imali s prijateljem, to je bilo tijekom nastave koju sam učio. Bio sam učio posebno otpuštanje duhova u toj nastavi. No, kada radimo sesije sa klijentima, ono što radimo konkretno osim otpuštanja duhova, mi također radimo na energetskom tijelu, na aura energetskom tijelu, kako god to želite nazvati, i mi pomažemo da se oslobode te veze. Dakle, mi otpuštamo potrebu da imaju nešto izvan sebe, tako da oni znaju da je njihova vlastita božanska veza dovoljna. Mi pozivamo druge energije kao što su ljubav, samo-prihvaćanje, stvari ove prirode, što god osoba treba da joj se pomogne neutralizirati traumatski događaj u njihovom životu koji je uzrok te emocionalne potrebe. Kada to učinimo, nemamo potrebu da držimo vanjske energije koje su okolo.
Vrlo često imamo fragmente duše roditelja. Dakle, ako imate vrlo oholu majku koja želi kontrolirati vaš život, čak i dok je ona živa, ona još uvijek može slati vam fragmente duše da budu u vama. Vi ćete imati ljudi poput, ”ja mogu čuti moju majku stalno dvadeset četiri sata dnevno u uhu”, i to se događa, to je vrlo često. To je prilično česta pojava samo zato što majka ima fragmenate duše prikačene na kćer ili sina i mi moramo raditi na energiji osobe da bi mogli biti u mogućnosti da ugodno otpustimo ove fragmente duše.
Pierre: To me podsjeća na Don Juana u jednoj od tih knjiga Castanede. On napominje da kada muškarac i žena imaju seksualne odnose, postoje energetski linkovi koji se stvore i traju sedam godina.
Još jedno pitanje koje mi je palo na pamet, spomenuo si slučaj tog prijatelja, gdje su očito gost i domaćin bili sretni zajedno. Jeste li imali slučajeve gdje se domaćin želio riješiti gosta, ali se nije uspio riješiti gosta?
Patrick: Ne mogu se sjetiti ijednog. Ne želim reći da se to nije nikad dogodilo, ali ja se ne mogu sjetiti ijednog... Heather?
Heather: Pa, kao kad radiš čišćenje kuće, mislim da bi moglo tako usporediti. Jer malo vremena sam radila kućno čišćenje i tamo je bio moj bivši, njegova baka je stajala tamo i nije joj se svidjelo ono što su radili samoj kući pa ih je htjela van. Ja ne znam je li to stvarno uspoređujuće s onim što ste tražili. Ali mislim da je slično.
Niall: U psihologiji, u psihoterapiji, ako netko ima problem i ide tražiti pomoć sa određenim problemom, terapeut će obično brzo shvatiti da postoje mnogi problemi i da su svi povezani zajedno. To često traje prilično dugo vremena za osobu da prođe kroz to. Dakle, to je ono što sam primijetio, da je velika razlika između toga i što se događa ovdje, gdje se čini da u roku od nekoliko minuta ova vrsta duševne terapije može uticati. To je veliki nesrazmjer. Je li to zato što je vrijeme različito na ta dva mjesta ili to samo radi drugačije? To radi na različitim pravilima, možda?
Patrick: Pa, prva stvar je, iako ja cijenim zapažanja, da stvarno ne želim da kažem da je ovo čudotvorni lijek i idemo zamahnuti čarobnim štapićem i vaš život će biti posut ružama i dugama. To nije slučaj. Nakon što sam to rekao, jedna od stvari koju stvarno poštujem u Laurinim videima kad ona uvodi temu duhova i efekte života duha, je jedna od stvari s psihoterapijom, tradicionalnom psihoterapijom - s izuzetkom doktora Shakuntala Modi - većina psihijatara i psihoterapeuta ne priznaje postojanje duhova ili njihov utjecaj na živote ljudi. Dakle, samo uklanjanjem tih stvari, to ima veliki utjecaj na ljude.
Da dodam, u radu na duhovnoj strani i na strani energije, kao i na strani svjesnog vjerovanja, vjerujem da smo u stanju imati veći utjecaj na ljude, tako da sam jako otvoren za davanje ljudima vježbe za dizanje svjesnosti. Dakle, to je kao: "Ok, idemo raditi s vašim energetskim tijelom da otpustimo ove duhove." No, isto tako ako bi željeli učiniti neke od ovih vježbi disanja ili bih možda preporučio nekome da radi vježbe poput tehnike emocionalnog oslobađanja (Emotional Freedom Technique), radeći vježbe dodirom. Takve stvari, tako da je to kombinacija, a ja znam da Laura također radi puno toga. Tako da to nije samo jedna stvar, sve te stvari i te kombinacije, ja vjerujem da je to ono što ima veliki utjecaj.
Laura: Da, ne postoji čarobni metak i ljudi moraju akumulirati znanje, znanje o sebi i znanje o stvarima u svijetu i da primjenjuju sve te stvari na njihove živote. Imala sam jedan slučaj koji je bio stvarno težak slučaj, a zapravo to je vjerojatno razlog zbog kojeg sam napustila da to radim i to je bio jedan od onih, ja ne znam da li ste ikada imali jedan, ali to je bila jedna od najgadnijih stvari na koju sam ikada naišla i bila sam devastirana mjesecima poslije toga. Uzela sam momka, vi ga otvorite i saznate što se nalazi unutra i učinite najbolje što možete. Sastavite ih a onda im kažete: ”Hej, upravo si imao veliku operaciju sada, ne idi van igrati se u blatu”, i što je on učinio? Izišao je van i igrao se u prašini. Dva ili tri mjeseca kasnije on je na telefonu i kaže mi: ”To se vratilo, to se vratilo!” Rekla sam mu: ”Žao mi je, ne mogu ti pomoći sada.”
Patrick: Da, to boli.
Joe: Patrick, postoji knjiga i postoje svjedočanstva o tome što je opisano kao demonska opsjednutost. Postoji knjiga od Malachi Martina zvana "Taoc vragu" (Hostage to the Devil) i ima pet ili šest studija slučaja stvari kao što je egzorcizam, ne znam da li si gledao film te vrste. Je li to na istom spektru kao ono čime se vi bavite? Ili je to nešto sasvim drugo?
Patrick: Čovječe, stvarno mrzim govori o ovoj temi, ali znam da je to nešto o čemu se mora diskutovati.
Pierre: To je uzbudljivo za slušatelje.
Patrick: Da, u redu idemo.
Laura: Ja ću napraviti video o tome, ali to nije nešto što jedva čekam.
Patrick: I ja zamišljam da je vjerojatno vrlo sličan strah gdje postoji toliko pretjerivanja oko toga. No, kada priđete tome, to je stvar perspektive. Ali, to je također vrlo realno. Dakle, to je stvarno, to je stvarno.
Laura: Da.
Patrick: Katolički ritual egzorcizma, a to je kao, korak po korak, poput recepta, raditi egzorcizam, i nisam siguran da li je većina ljudi čak i shvatila to, da je to da prvo uradite to, onda uradite ono, onda uradite ovo. To je vrlo antagonistički ritual.
Laura: To je smiješno.
Patrick: To je smiješno, možete reći to, to je jedan od načina kako se to može reći. Vi vežete osobu na krevet, imate nekoga da drži osobu dolje, to je traumatično za osobu koja prima uslugu. Očekivano trajanje života katoličkih svećenika koje učine ovaj izbor karijere je jedan od najkraćih očekivanih trajanja života. Nakon što sam to rekao, ono što ja nazivam radnicima je ono što će drugi ljudi nazvati demonima. Moje je uvjerenje da kad se nosim s radnicima, to je isti tip bića koja će baciti jednog katoličkog svećenika o zid. To je moje uvjerenje. Nikada nisam bio bačen uza zid. Imao sam neku vrstu neugodnih iskustava.
Laura: Da?
Patrick: Medijum sa kojim sam radio u jednom trenutku, mi smo bili usred sesije, a ona je morala povratiti u kantu. Radili smo sa jednim gospodinom, koji je u to vrijeme živio vrlo blizu nas. Došao je na sesiju i čim smo počeli raditi s njim na tu temu, njegovo se tijelo počelo trzati i onda on izlazi i on je u redu i ispalo je nekako zanimljivo. Dakle, čim je on imao ”otpuštenog demona", on se više nije grčio kad je govorio o ovom određenom predmetu na kojem je radio. Znate, različite stvari poput toga. Tako da ja vjerujem da oni postoje, i ja vjerujem da je naš način rada sa ”demonima" vrlo, vrlo, vrlo uljudan. Naš način rada s palim anđelima je vrlo uljudan. Jedna stvar koju nekako nalazim čudnom u mom vlastitom način govora je da sam primjetio da izgleda da govorim na drugačiji način kada razgovoram sa palim anđelima. To je kao da pređem na stari engleski način govora, to je stvarno čudno. Ja sam se uvijek pitao - što je to bilo? No, to je vrlo, vrlo, vrlo uljudan način i vjerujem da je to ono što nas drži na sigurnom. Ja sam govorio o duhovnom vodiču koji je radio ovaj trening sa nama.
Jedna od stvari koje bi mi rekao iznova i iznova i iznova je da morate doći goli. Pomislio sam - što to znači, jer tada smo koristili svijeće i pokušali učiniti ona prizivanja zaštite. Tada je on rekao: ”Kada se bavite ovim razinama bića, palim anđelima, morate doći goli." I bio sam prestrašen da čak nisam uzimao ni bilješke, jer sam uvijek uzimao bilješke i slične stvari. No, kada je riječ o palim anđelima, pobrinem se da oslobodim svoje krilo, razbistrim um, i budem samo u stanju bića, i on je obično govorio: "Na ovoj razini, ne možete to učiniti, morate biti."
Laura: Da.
Patrick: Pa ja mislim da su demoni stvarni, apsolutno. Da li mislim da slijede iste smjernice filma, apsolutno ne. No, to jeste zastrašujuća stvar.
Pierre: Koliko je to raširena pojava prema vašem iskustvu, u postotku klijenata sa radnicima i sa palim anđelima otprilike?
Patrick: Dopusti mi da izokrenem pitanje i zapitaj se, uključujući i sve naše slušatelje, koliko nas ima probleme? Koliko mnogo nas ima boli, bolove, drame, traume ili priče koje sami sebi kažemo, neriješena pitanja iz odnosa, od roditelja, od radnog iskustva?
Pierre: Svatko valjda. Znači li to da svi imamo radnike i pale anđele nakačene na nas?
Patrick: Vjerujem da svatko od nas ima neku vrstu nakačenosti. Tamo gdje je potisnuta energija, imamo energetske prekide. Gdje imamo prekide, imat ćemo kao svjetionik za duhove vezane za zemaljsku ravan. I ljudi misle ”oh, to je posjednuće”. Većina duhova koje sam pronašao su kao ”oh, osjećam tvoju bol, ja imam tu istu bol takođe”, a to je više rezonirajuća energija, a ne opsjednuće samo po sebi.
Sada, hajdemo govoriti o palim anđelima i demonima, ako želite. Većina ljudi ima neku vrstu automatskog ponašanja koja im se ne sviđa. Cestovni bijes; ako ih netko pretekne ili presječe na autocesti. Ja uzgred živim u Los Angelesu, tako da sam vrlo upoznat s ovim konceptom. Ali postoje neki ljudi koji samo pomahnitaju i to je kao da ih je netko napao osobno i svi mi to ili mnogi od nas imaju to automatsko ponašanje. Za neke ljude to je autocesta, za neke ljude to bi mogao biti plač bebe. Što to radi je da izazove povredu unutra i to ne znači da ta osoba poseče nekoga. To su ustvari sve nepravde koje ste ikada imali i koje sada pokreću one demone iznutra i to je vrlo brz način za reći, ne da li imate demona, nego gdje imate demona. Mislim da mnogi, mnogi, mnogi od nas imaju demone i pale anđele nakačene. Ali to je moj radni model. Ja ne znam je li to nužno stvarno, ali čini se da je vrlo konzistentno u radu.
Niall: Kako onda procijeniš svoje rezultate? Na primjer, klijent odlazi i njihov život se poboljšava, nešto se promijeni u njima? Kako možeš reći da je bilo efektivno?
Patrick: Oh, bože. Ja samo radim sve to, otpuštanje duhova, iscjeljivanje prošlih života, balansiranje čakri i ako ta osoba kaže: ”Oh, da, moj život je postao bolji”, ”Ja sam više u miru”, ”Ja ne vičem na moju dijecu"... hej, to je super. Ali znate, to je isto što će terapeut učiniti.
Joe: Pretpostavljam da kada se govori o nakačenjima ili nakačenim duhovima koji su vezani za zemaljsku ravan koji potkrepljuju ove ideje da su postali nakačeni zbog nekakve traume u ovom životu, to je poput svjetionika, kao što ste rekli. Je li moguće da, ako osoba koja se nosi sa time, kao što je Niall sugerirao, putem psihoterapije ili nekom vrstom terapije, da bi ona prirodno oslobodila ove vrste nakačenja jer ne postoji više taj svjetionik ili tu nema te rezonancije?
Patrick: Apsolutno i to je razlog zašto, opet vratimo se natrag na rad SOTT i Kasiopeje, kada sam počeo razumijeti, a ja još uvijek zapravo ne razumijem u svakom slučaju, ali gledajući Laurina uvodna videa, poticanje ljudi da obave domaći zadatak, uz pretpostavku da postoji puno rada na emocionalnom otpuštanju ili ono što ja nazivam rad emocionalnog otpuštanja, kao i samospoznaje, samo-introspekcije. Da, to će otpustiti vaš zaglavljenu energiju i otpuštanje zaglavljene energije će onda pustiti te duhove da odu. Kada je riječ o demonima i palim anđelima ipak, ono na što sam naišao u prošlosti je da ih to neće pustiti, to ih čini uspavanim i vrlo često uspavanim za inkarnaciju. Mi još uvijek imamo posla sa učinkom multi-inkarnacije, ali većina nas se ne interesuje za to. Ako imamo dobar život, to je sve do čega nam je stalo. Tako da ja vrlo potičem rad.
Pierre: Imam pitanje...
Joe: Prije nego što postaviš pitanje Pierre, imamo li pozivatelja na liniji?
Pozivatelj: Da.
Joe: Bok, kako se ti zoveš?
Pozivatelj: Bok moje ime je Thor, zovem iz Danske.
Niall: Pozdrav.
Pierre: Bok.
Thor: Pozdrav.
Patrick: Zdravo Thor.
Thor: Bok, zovem da pitam o povezanosti terapije otpuštanja duhova i karme, i ja se pitam da li gledate na karmu kao na ravnotežu dobrih i loših djela, i ako uklonite nešto kroz terapiju otpuštanja duhova, da li to na neki način narušava ravnotežu iz prirodnog stanja, da se tako izrazim?
Patrick: Strašno dobro pitanje. Dakle, prvo ću se baviti sa riječi karma. Karma kao što ste opisali je ravnoteža dobrih i loših djela. Karma, to je bilo objašnjeno meni u poslu kojim sam se bavio, nije ravnoteža dobrih i loših djela. Nego je prije zapela energija. Dakle zapela energija. Recimo da kao primjer imamo dva ratnika na bojnom polju. Jedan ratnik se bori za svoju obitelj, za njegovu zemlju a drugi ratnik je regrutovan u službu i osjeća da ono što on radi nije u redu. Oni se bore rame uz rame. Jedan će izaći iz te bitke, umrijeti i tu nema karme uopšte, nego energije koja je zapela. Ja sam umro, i ja sam u miru s tim. Drugi ima samo-osudu na sebi, ”Što sam učinio je bilo pogrešno, to je strašno i osvetoljubivo na ljude koji su me ubili." To je zapela energija koju mi nazivamo karma.
Thor: U redu.
Patrick: Pa onda kada idemo u prošle živote mi pomažemo da se otpuste te emocije, da se otpusti ta energija. U slučaju ratnika, to je kao da pustite osudu koju on ima na sebi. I tako mi to radimo, otpuštamo energiju i to ublažava karmu.
Thor: Znači, ako sam to ispravno shvatio, to nije toliko potreba za balansiranjem. To je više pitanje uklanjanje onoga što je zapelo, i sa procesom otpuštanja duhova uklonite ono što je zapelo i to bi imalo isti učinak kao balansiranje, manje ili više.
Patrick: Da, i mislim da je to još jedan način da se kaže da je balans kada se energija kreće, tada je energija u ravnoteži.
Thor: Dobro, ako imate skalu i na jednoj strani imate nešto teže, a na drugoj strani nemate ništa, onda ako ste uklonili težu stranu, to je još uvijek u ravnoteži.
Patrick: Da, to mi se sviđa.
Thor: Pa, hvala puno za odgovor. Mislim da to ima puno smisla.
Patrick: Hvala na pitanju.
Thor: Nema problema.
Joe: Hvala vam Thor.
Thor: Hvala, pozdrav.
Niall: To me vodi na pitanje koje sam ja imao: očito je jako... vi kao da svirate po sluhu, a također i imate metodologiju, jer u svakoj situaciji trebate...
Patrick: Kako da to shvatim?! [smijeh]
Niall: Pa, ono što želim reći jest, što ako duhovi i/ili energije koje se nakačuju i otkačuju kroz jedan životni vijek ili mnogo života, da li je to dio prirodnog procesa učenja za pojedinca i da li ti ikad brineš ili se pitaš do koje mjere možeš utjecati na to?
Patrick: Opet imamo osnovnu pretpostavku i osnovna pretpostavka je da smo ovdje kako bi učili. Moja osnovna pretpostavka, nema pravog ili krivog ovdje, to je samo moja bazna pretpostavka, a to je ono kako prilazim onome što činim, je da mi nismo ovdje da učimo, nego smo ovdje da bi doživjeli. Dio iskustva je nositi naprijed ove prošle energije i da prošla energija može biti energija iz djetinjstva. Dakle, u mom slučaju sam imao oca alkoholičara i on je obično dolazio kući i vikao i bla, bla, bla. Mnogo, mnogo godina sam nosio taj strah, tu nesigurnost i onda kad sam počeo da shvatam, ”Hej, ja ne moram nositi ovo naokolo više”, počeo sam to otpuštati. Dakle, u mom životu došao sam do iskustva, pa, neki bi rekli da sam došao do iskustva, imajući oca alkoholičara. Ja bih volio misliti da sam došao da doživim stvari poput ”hej, idem na jedrenje”, i raditi sve te druge zabavne stvari, planinarenje i sve te ostale sjajne stvari. Ali ja ne mogu u potpunosti biti prisutan i raditi te stvari na najvišoj razini dok još nosim te strahove i nesigurnosti. Ima li to smisla?
Laura: Da, ali onda, stvar je u tome da je stvar koja ti je omogućila da si u stanju otpustiti to, je znanje koje si naučio, tako da je to bio pomagač za novu razinu iskustva. Jesi li gledao moje videe o teoriji informacija?
Patrick: Ne još.
Laura: Imam dva videa o teoriji informacija. Znaš da sam udana za fizičara i da razgovaramo o tim stvarima puno, pokušavajući pronaći stvarno znanstveno objašnjenje za stvari i pokušavamo razumjeti stvari. Da, znam kako većina ljudi o paranormalnom misli da je to gubitak vremena, ali ja ne mislim da je toliko gubljenje vremena, jer to je ono što čini da moj brod plovi. To je pronalaženje objašnjenja za stvari koja imaju smisla. Mi dosta govorimo o tim stvarima, osobito o teoriji informacija i stvar koju sam opet i opet i opet primijetila jeste da je unos podataka to što mijenja stanje. To je kao da imate fazne prijelaze, vi dodate informacije hladnoće na uzorak vode i u određenom trenutku imate fazni prijelaz kada se voda pretvara u led. Ili dodate toplinu toj vodi, što je oblik informacije, te u određenom trenutku voda počinje kuhati, a zatim se pretvara u paru ili isparenje. Dakle, tako imate nekoliko stanja vode.
Ljudska bića, mislim, su takvi, oni su poput tog uzorka vode, i vi možete pridružiti podatke njima na ovaj ili onaj način i oni mogu promijeniti svoje stanje. Znači vi promijenite svoje stanje od osobe koja je mučena vašim odgojem, vašim dodavanjem informacija, dodavanjem znanja, vaše svjesnosti, i onda odjednom, u određenom trenutku, sa možda nekakvim radom na sebi, možda nekim vježbama disanja, možda nekom psihoterapijom, možda sa nekom novom svijesti. Odjednom prolazite kroz faznu tranziciju i vi postajete vodena para ili ste postali led. Promijeniti ste svoje stanje, ali to je zato što su informacije bile dodane. Zar ne?
Patrick: Oh. Ja bih rekao da informacija... apsolutno, u pravu si. Ali to je iskustvo nje i mislim da je to samo drugačija riječ ili način na koji sam koristio riječ?
Laura: Da. Iskustvo je znanje, to je učenje nečeg. Mislim da smo tu da predstavljamo svemir, kozmos. Kozmos sebe doživljava kroz nas. I voli učiti stvari, jer kako mi doživljavamo stvari mi i učimo stvari i kako učimo stvari mi stalno mijenjamo naše stanje. To je ono što mislim da je zanimljivo, promjena stanja. I ono dođe ponekad postupno, samo dodate malo, dodate malo, dodate malo... a onda odjednom - buum - tu je to veliko kaotično razdoblje u vašem životu. I odjednom ste u cijelom novom mjestu i radite cijelu novu stvar, a to je samo jako divlji način da se to dogodi.
Joe: Na neki način to je slično, Patrick, kada ti primjerice susretneš možda nakačenje koje ima probleme prošlih života i ti pozoveš anđele, itd. da bi tom nakačenju, tom entitetu ili što god to bilo, toj osobi, pokazao razloge zbog kojih se prošli život dogodio i način na koji se to dogodilo; ako ne želi otići ili ima problem i obično, kako si to opisao u svojoj knjizi, oni su sretni da odu u svjetlo. Sigurno bi to važilo i za živo ljudsko biće takođe. Ako bilo tko od nas može razumjeti da imamo probleme iz ovog života ili s nekim ili sa nekim iskustvom, i ako smo u stanju shvatiti zašto se to dogodilo, jer najčešće je to problem za ljude koji imaju nesposobnost da razumiju zašto i drže se gneva.
Laura: Da, to je ono što sam primijetila kod svih naših članova, članova grupe i članova foruma koji su imali sesije. Za većinu njih, velika olakšavajuća stvar koju oni doživljavaju je informacija. "Imala sam prošli život itd.", a naravno znate da većina ljudi nema sjećanja o svojim prošlim životima, oni nemaju nikakve tragove o tome i tako dalje. Heather im daje tragove, ona govori o tim prošlim životima, a ti daješ informacije u interakciji i baviš se nakačenjima i tako dalje. Čula sam ih kako kažu: ”Vau, nikad nisam razmišljao/la o tome na taj način”, a onda je tu ova ogromna količina olakšanja dobivajući to. Dakle, to je intelektualna stvar koja ide uz energetsku stvar i koje se sastaju negdje u sredini unutarnje jezgre te osobe i oni odjednom počinju nešto shvatati i razumjeti zašto su učinili ovo toliko puta i zašto su oni činili iste pogreške. Znate: ”Imao sam taj prošli život u kojem sam učinio ovo i to i to se dogodilo.” Tako da, za njih je to kao veliki ulazak informacija od onoga što vi činite a što je gotovo jednako važno, mislim, kao stvarno ulazeći tamo i radeći energetski rad.
Patrick: Pa, hvala ti što si podijelila to. Hvala ti za objašnjavanje toga u smislu koji je dobro poznati meni, tako da sam upravo naučio nešto!
Laura: Ulazak informacija! Da, to je bilo izvanredno.
Patrick: Ja ću morati da razmislim o ovome nakon emisije. To je vrlo duboka stvar. Ja ću morati stvarno da razmislim o tome.
Laura: Da, jer je bilo nekoliko ljudi sa kojima sam imala neke privatne diskusije i koji se nisu osjećali prilično ugodno s pisanjem o tome na javnom forumu i rekli su: ”Imao/la sam taj problem, oh moj Bože”, a ovdje je taj odgovor a oni bi rekli: ”Bože moj, to objašnjava sve!", i to kao da ih oslobađa da bi mogli razmišljati o svom životu na potpuno drugačiji način, a to je upravo nevjerojatno. Prosto sam bila jako impresionirana od toga.
Patrick: Znate, moram uzeti trenutak da se puno zahvalim Hesper/Corey. Hvala ti od sveg srca za otvaranje, za forum. Tek sam to pročitao prvi put prije par tjedana i baš sam bio zatečen sa sirovim emocijama koje ljudi dijele, njihove strahove kao i hrabrost za to. Mislim, to je jako duboko, intimno, osobne stvari koje ljudi dijele tu o svojim sesijama. Hvala vam svima koji ste to učinili. Stvarno sam u strahopoštovanju o tome što ste stvorili ovdje. Zato se posebno zahvaljujem Corey.
Laura: Pa, on je stvarno sladak momak. On je ovdje bio da nas posjeti nekoliko puta i samo prekrasan momak, a on je i dobar plesač! [smijeh] Da, mi pokušavamo da naš forum radi na vrlo određen način, nije besplatan za sve, mi ne dopuštamo borbu oko hrane, mi ne dopuštamo psihički poremećene i čudake i trolove i takve stvari. Jer znaš, kada ljudi pokušavaju naučiti kako biti iskren i pristojan prema drugima, jednostavno ne možete tolerirati tu vrstu gluposti a ljudi su postali vrlo udobni tijekom godina. Mi radimo koliko, sedam, osam godina? I to je stvarno dobro mjesto.
Pierre: Kao i u vašim sesijama, pokušat ćemo napraviti sigurno okruženje, razviti povjerenje među članovima, tako da se iskrena komunikacija može dogoditi.
Patrick: Da, i to se definitivno pokazuje.
Joe: Patrick, baš sam se pitao, ja sam čitao tvoju knjigu ovdje, Priručnik za spašavanje duše, što je odlična mala knjiga. Vrlo je kratka, ali i daje puno informacija o...
Laura: Mi promovišemo knjigu ovdje, ljudi!
Joe: Da, možete je dobiti na Amazonu, zove se "Priručnik za spašavanje duše otpuštanjem duhova vezanih za zemaljsku ravan" (The Soul Rescue Manual: Releasing Earthbound Spirits.) Napisana je na vrlo pristupačan način sa činjenicama i vodi vas kroz cijeli proces i kroz cijelu teoriju takođe. U tvojoj knjizi, u poglavlju 11 zapravo, ti kažeš da: ”Pretpostavka je da je za mnoge ljude njihove osnovne emocije i problemi mogu postati pojačani zbog prisutnosti neinkarniranih duhova ili drugih entiteta i asistiranjem tim duhovima da tranziciraju klijent je zatim oslobođen pojačanog emocionalnog naboja, a zatim je u stanju nositi se sa samo njegovim vlastitim problemima.” Samo se pitam, ja ne znam da li je to pomalo spekulativno i tvoj odgovor će vjerojatno biti spekulativan, možda, ali bez ove vrste neinkarniranih entiteta koji pojačavaju ovaj naboj, mislite li da ne bi bilo ljudi na ovoj planeti sa emocionalnim nakačenjima uopšte, da bi to samo bilo iskustvo i oslobađanje i nikad ne bi stvarno uticalo na živote ljudi mnogo?
Patrick: Nisam nikad razmišljao o tome. Mislim da svi mi idemo kroz život i imamo svoje čvoruge i modrice i mislim da što više smo u stanju pustiti, onda više slobode imamo u našim izborima. Ne bih ni znao ni kako da odgovorim na to.
Joe: Da, ja se samo pitam do koje mjere ti neinkarnirani entiteti zapravo igraju ulogu u ljudskom životu i ljudskom društvu i kreiraju naše društvo. Mislim, da se to nije dogodilo, ako to ne bi bila realnost, ako ne bi postojala mogućnosti za neinkarnirane entitete da se nakače bilo kome, u kakvom društvu, ako bi bilo drugačije, bi živjeli?
Laura: Pa vjerojatno bi bilo bolje, ali mislim da ljudi imaju traume. Možete imati traume slučajno. To ovisi o vašem temperamentu, kao što mogu biti dvije bebe i jedno dijete može imati iznimno osjetljiv temperament. Podigla sam petero djece, usput, tako da znam o čemu pričam o ovdje.
Patrick: Ajme meni.
Laura: One mogu biti vrlo osjetljiva i jedno može biti vrlo otporno. Recimo, na primjer, majka se bavi nekom vrstom manje hitnoće i beba je nemirna, želi da mama dođe i mama ne dolazi odmah, jer ona se bavi nekom vrstom hitnog slučaja. Sada, u jednoj bebi, ako u tom trenutku postoji taj otisak ranjivosti, to ne bi bilo baš nikakav problem, jer su oni otporniji. No, drugo dijete će biti vrlo osjetljivo i osjećati se traumatizirano bez bilo čije greške jer mama dolazi eventualno.
Patrick: To je vrlo česta pojava, da.
Laura: Da, to je vrlo često. Mislim da ne postoji način da se odraste i dođe u odraslu dob u ovom svijetu bez traumi. Ako idete van i radite stvari kreativno i aktivno, djeca nastradaju, ona padnu. Lebdjela sam iznad mojih kao luda osoba, ali još uvijek sam imala slomljene ruke, slomljena rebra, slomljene noge, opekline i moja djeca su imala iskustva.
Patrick: Kako si pronašla vremena za napraviti sva ova istraživanja s petero djece?!
Laura: Pa, ne znam. Upravo sam to radila sve te godine i moja djeca su jako, jako dobra djeca. Vremenski sam tempirala, tako da sam radila moju meditaciju dok su djeca dremala, vidiš, a onda bih sjedila do kasno u noć i radila moje istraživanje po noći dok su oni spavali, a ponekad bih čitala knjige dok sam dojila dijete.
Patrick: Čast vama.
Laura: To nije bilo lako!
Niall: Patrick, ako može biti više nakačenja kod bilo koje osobe, i čini se da barem u nekom trenutku svatko ih ima, i pod pretpostavkom da su većina njih duhovi vezani za zemaljsku ravan, tako da su oni nekad bili tjelesni na ovoj ravni stvarnosti. Brojevi o kojima govoriš, u mojoj glavi čini se da su ogromni! Imamo sedam milijardi ljudi na ovoj planeti danas: mi govorimo o milijardama i milijardama ranije živjelih života koji su još uvijek vezani za ovaj planet?
Patrick: Ovdje se želim referencirati na Laurina videa. Jako volim Laurina videa, jer postoje tu neki dijelovi, Laura, volim tvoj humor koji omogućavaš da se pojavi kroz videa, to je kao: ”Volim ovu ženu!” [smijeh] Ja ju samo promatram i pucam od smijeha u pola stvari jer mogu u mnogo toga da se prepoznam. Jedna od stvari koje ona kaže tamo: ”Ja ne znam da li je to realno, čini se da postoji dovoljno dokaza koji upućuju na to da postoji mogućnost da tu može biti neke realnosti”, a ja sam kao: ”Oh moj Bože, to je tako kako se ja osjećam!” Ne znam je li to stvarno. Čini se da postoji dovoljno anegdotalnih dokaza koji sugerišu mogućnosti stvarnosti toga. Ali ja znam da je učinkovito. Znam da je radni model učinkovit.
Laura: Oh, da.
Patrick: Zato se uvijek vraćam na ”radni model, radni model, radni model”. Ne želim da stvaram realnost ili da pokušam nametnuti realnost nekome ili da netko vjeruje u nešto. Ako bilo što drugo, to je kao da si netko ko je privučen na ovu temu, ako ste neko ko može vidjeti duhove, molim vas da dođete do priručnika jer ćete pronaći da je vaš život postao tako mnogo jednostavniji. Ako ste neko ko se boji da isključi TV noću, ako se bojite da ugasite svjetla kada idete na spavanje, molim vas da dođete priručnika. To je prava realnost koju nudim, a ne realnost da milijarde duhova postoje. Ima li to smisla?
Niall: U redu.
Laura: Da, ali mislim da bih pokušala odgovoriti na pitanje predlažući da živimo u beskonačnom svemiru i da postoje vjerojatno beskonačan broj planeta u ovom svemiru i da je vjerojatno bilo mnogo ciklusa civilizacija na ovom planetu i da je vjerojatno bilo i drugih razdoblja u povijesti kad je bilo sedam milijardi ljudi na planeti a da je zatim bilo razaranja i onda je počelo sve iz početka. Tako da, moguće je da bi moglo biti milijarde duhova. Puno stvari koje sam našla je da oni nisu nužno uvijek bestjelesne osobe, ali tu su i ove elementalne stvari, to su kao fragmenti, to su misaone forme, i ljudi mogu biti, kao što je i Patrick prije nekog vremena govorio o fragmentima majke, ljudi bi mogli odbacivati fragmente od sebe cijelo vrijeme i ti fragmenti bi mogli ići na ljude koje oni znaju, ljude koje oni poznaju, ljudi koji su u njihovim obiteljima. Oni bi mogli samo plutati naokolo negdje i pričvrstiti se u Kini za ime Boga miloga, mislim, ko zna gdje.
Niall: Kao što ljudi kažu sebi, ili kažu glasno: ”Oh, dio mene će uvijek će biti s tom ženom”, na primjer, u tom starom međusobnom odnosu...
Laura: To bi mogla biti istina!
Niall: To bi moglo biti istina... moglo bi biti upravo tako!
Patrick: Oh moj Bože! Mnogo, mnogo, mnogo fraza koje čujete u svakodnevnom uobičajenom jeziku ima metafizičku odgovarajuću energiju na to i to je jedna od njih!
Laura: ”Bio/bila sam van sebe.”
Patrick: Sada, budući da je Laura pokrenula neka nova pitanja, hvala ti Laura, ja ću reći ovo - ja obično ne volim ići tamo, ali budući da ona jeste, jedna stvar koju ću reći je da će medijumi imati sposobnost vidjeti duhove, a taj podatak ide kroz njihov svjesni um. Tako da to nekako dolazi kao čista energija, a zatim ono što vide će biti odraz onoga što znaju. Dakle, ako ja ne znam ništa o tome, recimo vrstu izvanzemaljca, ali znam kako jedna djevojčica izgleda, ja mogu vidjeti tu energiju kao djevojčicu. Znate, Heather je tiha predugo! Heather, da li se slažeš sa time?
Heather: Da. Ja stvarno ne znam kako to objasniti bolje nego što sam učinila ranije, iskreno. Kad je u pitanju viđenje duhova, kao što je Laura rekla sa tom TV stvari, to sve objašnjava prilično dobro, iskreno. Što se tiče osjećaja, sve se osjeća drugačije.
Laura: Jesi li ikada naišla na nešto što bi posebno označila kao "izvanzemaljca"?
Heather: To stvarno ovisi o energiji i ako je energija strana u odnosu na bilo čega što biste osjećali oko sebe, onda bih to objasnila više kao "ne pali”, u suprotnom bih to objasnila da je kao zemaljsko za mene.
Patrick: Druga kategorija.
Laura: Da, ova druga kategorija.
Pierre: Imam još jedno pitanje za Heather, ti znaš da u našem svijetu - u svijetu koji svi mogu vidjeti - ima nekoliko vrlo lijepih mjesta, poput raja s vodopadima i prekrasnim cvjetovima i neka mjesta koja su kao pakao, tmurna, tamna i hladna. U svijetu duhova, Heather, dok si radila ovdje ili ondje, jesi li naišla na razini duhova ili energetskoj razini, na neka mjesta koja su vrlo negativnog naboja, ili, naprotiv, neka mjesta koja su nabijena vrlo pozitivno? Jesi li naišla na to i možeš li to opisati?
Heather: Nisam siguran da li u potpunosti razumijem, ali da li misliš da li sam doživjela te druge energije? Ili ti pričaš o prirodnim energijama?
Laura: Pa ono što on govori je, mislim, ima li krajolika u tom drugom svijetu i da li si nailazila na to?
Heather: Kad vidim druge ravni našeg svijeta, oni obično dolaze samo kao osjećaj. Tu su krajolici, ako obratite više pozornosti, ali ja to nekako vidim više kao puno različitih boja, različitih osjećaja. Ja ne znam da li to ima smisla. Ako bih se usredotočila i tamo ostala duže, možda bih vidjela više detalja. Ali ako sam samo tamo privremeno da bih uradila ono što je potrebno da uradim, onda je samo osjećaj i boje i šta-ne.
Laura: Da, to je posao.
Pierre: U redu. Ide uz ovo pitanje, pokušat ću biti jasan. U ovom svijetu postoji li mjesto poput ulice, trga, gdje, kada idete tamo, kad ste tamo, da opetovano imate isti osjećaj koji dolazi iz tog drugog svijeta, bio on vrlo pozitivan ili vrlo negativan?
Heather: To ovisi o tome šta se dešava. Obično kad idem u određena područja Los Angelesa, recimo na primjer, mogla bih osjetiti da se nešto tamo dogodilo. No, u odnosu na drugu ravan, ako se nešto nakačilo tamo i to je napravilo sebi tamo kuću i imalo svoju vrstu stvari koje se događaju, onda možda da, mogla bih osjetiti to, ako je to ono na što si ciljao, nisam sigurna.
Pierre: Da, to je to na neki način.
Niall: Pa, kao što vjerojatno znate, radimo puno istraživanja oko psihopatije i pokušavamo shvatiti što su te stvari, psihopate... i često je način na koji je opisano od strane akademika koji su u trendu je... pa, iskreno, oni dolaze do toga da govore da je nešto ”strano” u vezi tih ljudi. Ono što oni misle je da je to jednostavno ”strano”, da oni to ne razumiju. Oni pokušavaju da to razumiju, oni pokušavaju da vam daju opis onoga što je to, psihopata... zaboravio sam na moje pitanje...
Laura: Htio si pitati jesu li se ikada susreli sa nečime što nalikuje psihopati u njihovom poslu ili što je njihovo poimanje toga?
Pierre: Kako to izgleda na razini energije?
Niall: Da, i može li psihopat imati nakačenje?
Patrick: Vidio sam reference za tu riječ, psihopat, u vašim tekstovima. Možete li opisati više, možda kontekst te riječi? Zato jer mislim da tu riječ koristite na vrlo specifičan način, a ja to ne razumijem.
Laura: Kada govorim o psihopatima, postoje primarne i sekundarne psihopate i zapravo ja radim sa znanstveno-istraživačkim modelima. Primarni psihopat, u svoj literaturi, najbliža stvar koju sam bila u stanju razumjeti prolazeći godinama i godinama kroz sve što sam mogla pronaći je da je psihopata neko tko izgleda kao obično ljudsko biće, ali oni su oživljeni od nečeg što bi se moglo opisati kao nešto poput životinjskog duha, duha grabežljivca. Oni nemaju istu vrstu svijesti. Oni nemaju savjesti kao što je ima ljudsko biće, ali to ne znači da oni nemaju određene osjećaje, jer oni osjećaju sigurno glad i želju za moći i takve stvari. Dakle, najbliže što sam ikada bila u mogućnosti doći u vezi toga, za primarnog psihopatu je za pretpostaviti da je to gotovo poput životinjskog duha ili elementalnog tipa duha koji ga oživljava, ali ima pristup vrlo učinkovitom mozgu.
Sada, sekundarni psihopat bi bio neko tko je jako oštećen psihički u svojoj mladosti ili su oni odrasli u kućanstvu ili obitelji u kojoj postoji samo stalno nasilje i šteta i tako dalje, tako da ih to pretvara u vrstu animalnog tipa pojedinca jer stručnjaci upućuju da je psihopat ”grabežljivac unutar vrste”. Ljudska bića, nemajući prirodnog predatora u životinjskom carstvu, imaju tog predatora koji izgleda poput njih, u osnovi. To je kratka verzija.
Pierre: Jedna od glavnih značajki je nedostatak empatije.
Patrick: To podsjeća na Šekspirovu predstavu, Hamlet, i imao sam duhovnog učitelja koji je dao kompletan diskurs o Hamletu i on je govorio o ljudima koji su kroz stoljeća govorili: ”Pa dobro, Hamlet je lud. Hamlet je poludio zbog svih tih stvari koje su se događale u njegovom životu, koje su se počele događati. On ode u školu, on se vraća iz škole i njegov ujak je oženio njegovu majku, ispada da je njegov ujak ubio njegovog oca koji je bio kralj i zbacio ga sa prijestolja. Sada ga duh progoni, govoreći: ”Osveti me.”" Tako ljudi teoretiziraju da je Hamlet poludio, a duhovni učitelj je na to nastavio: ”Hamlet je bio duševno zdrav kao bilo tko drugi s obzirom na okolnosti. On se rukovodio sa time najbolje što je mogao i bio je progonjen od svog oca, tog duha."
Ono o čemu vi govorite, ja nemam bilo kakvog iskustva s prvim stupnjem psihopata kako ste opisali. No, druga razina psihopatije, kako ste je opisali, je vrlo česta od onoga što smo imali. Netko će doći na web stranicu i reći: ”Možete li otpustiti duha?”, a ja im kažem: ”Mi ne radimo samo to, mi ne otpuštamo duhove, mi radimo na vama cijelom." Mnogi ljudi plaćaju i pristaju na to. Neki ljudi samo žele brzo popravljanje, ali kod ljudi koji dođu blizu, uvjek nađemo puno povređenosti i puno boli. To zvuči vrlo slično onome što pričate i mi pomažemo riješiti taj bol u mnogo slučajeva. Možete prihvatiti bol, jer ljudi koji ne prihvaćaju vlastitu povrijeđenost, a to se događa često u vezi sa nasiljem, seksualnim nasiljem, zlostavljanjem, je da ljudi znaju intelektualno da su bili povrijeđeni. Ali emocionalno oni nastavljaju negirati da se to ikada dogodilo na emocionalnoj razini, a kao rezultat toga to se stalno vraća u njihovom svakodnevnom životu. Tako da vrlo često, samo prihvaćajući da sam bio povrijeđen, ja sam povrijeđen, ja povrijeđujem druge, to pomaže da se iscijedi puno od ove boli, a to je zapravo vrlo slično radu sa disanjem kako ja razumijem vaše učenje. Dakle, kako opisujete sekundarnog psihopatu, to izgleda vrlo slično mnogim stvarima koje smo uradili.
Joe: Možda imamo poziv ovdje, pa ću ići provjeriti. Zdravo pozivatelju, kako se zoveš i odakle zoveš?
Pozivatelj: Ovo je Laurie iz Idaho-a.
Joe: Zdravo Laurie i dobrodošla u emisiju, imaš li pitanje?
Patrick: Zdravo Laurie.
Pierre: Zdravo.
Laurie: Zdravo, kako ide?
Joe: Vrlo dobro.
Laurie: Ja sam bila čitatelj Laure od kasnih devedesetih godina i ovo je neka vrsta uzbuđenja napraviti glasovnu vezu! U svakom slučaju, moje pitanje je o fizičkim pojavama koje vam mogu reći da imate određene vrste duhova, duhovnih nakačenja. Doživljavam šokove od samih prekidača za svjetlo, vrata automobila, mog pasa, mog muža. Kad sam vani, čini mi se da privlačim vrtloge vjetra, čak i kada uopšte nema povjetarca i uvijek nalazim to kao nešto čudno.
Patrick: Prije svega, žao mi je da idete kroz bolna iskustva, jer postajati šokiran ne zvuči zabavno.
Laurie: Ja sam se na to sada navikla.
Patrick: Oh, ima i toga. Ali da, znate, u sesijama, ja nekako ulazim u određeno raspoloženje kad radim sesije. Intuitivni dio mene preuzima kontrolu i onda sam u stanju nekako osjećati ispod vaših riječi i znam da isto vrijedi i za Heather. No, ja bih zamislio sebi da vjerojatno već imate neke urođene psihičke sposobnosti. Tako da čak i tijekom vašeg života, vi vjerojatno utječete na elektroničke uređaje, što vam je postalo prirodno, dok ostali ljudi nemaju to. Je li to točno?
Laurie: Da, to je jako blizu.
Patrick: I tako, kada je riječ o tim vanjskim utjecajima, to je ono što smo bili govorili cijelo vrijeme, da oni pojačavaju vaše sopstvene boli, tako da vaše boli ili što god da je to što doživljavate, da upotrijebim termin povrijeđenost ili strah općenito, to je pojačano. Tako da kad vi osjećate strah, oni osjećaju strah, i tad stvari krenu po zlu. Zvuči li to otprilike točno?
Laurie: Da, to je pokušavalo da mi kaže da obratim više pozornosti na to i možda koristim nešto od Laurinog rada i počnem praktikovati malo više nego što sam bila?
Patrick: To zvuči odlično, apsolutno.
Laura: Trebala bi uraditi i sesiju otpuštanja, kad si kod toga.
Laurie: Oh da, budem. Htjela sam pričekati do veljače, tako da sredim dvije muhe jednim udarcem.
Patrick: Sjajno. Hoćemo li usput objaviti što se događa u veljači?
Joe: Da, zašto ne bi uradio to, Patrick.
Patrick: Hvala ti na pozivu. Jesmo li odgovoriti na vaše pitanje?
Laurie: Da.
Joe: Imaš li još nešto drugo?
Laurie: Ne, samo sam htjela reći da vidim duhove, mislim, ali to je uglavnom ako zatvorim oči onda vidim sjene u osvijetljenoj sobi. Ja ne mogu da ih vidim sa otvorenim očima.
Patrick: Oh, da.
Laurie: Oni se samo kreću naokolo.
Patrick: Ono što ćete naći kao zaista zanimljivo je da ako uzmete knjigu ili čak samo pročitate skriptu...
Laurie: Već sam je naručila.
Patrick: Oh, super, samo radeći to vidjet ćete stvari. Zatvorite vaše oči i vidjet ćete stvari i to će biti stvarno kul.
Laurie: Odlično, kul. Hvala vam za vaše vrijeme i hvala momci za šou, odličan je.
Patrick: Hvala ti na pozivu.
Laura: Vidimo se uskoro Laurie!
Pierre: Zdravo, zdravo Laurie.
Laurie: Ok, zdravo.
Niall: Patrick će podijeliti malu najavu.
Patrick: Pa, opet, Laura hvala za videe, hvala ti što si me pozvala u ovu emisiju, i članovi su bili tako nevjerojatni, tako gostoljubivi. Kad sam pročitao temu na forumu, jedna od stvari koja mi je stvarno privukla pažnju je da vaši članovi ne daju tako lako preporuke. Niti ih oni lako uzimaju. Osjećam se tako počašćen, i Heather i ja se tako osjećamo. Kao način da kažemo hvala vama i vašim članovima, želimo dati deset posto nazad od bilo koje sesije koja dolazi putem web stranice, bilo da je član ili ne-član. Ako oni dolaze preko web stranice, deset posto se vraća SOTT-u, Kasiopeji, uključujući bilo što rezervirano u mjesecu veljači, čak i ako ne dobijete sesiju do ožujka. Samo želim da kažem kako je nevjerojatna vaša mreža bila. Mi ovo ne radimo puno radno vrijeme, to radimo dio radnog vremena. Ali zato što se bavimo ne samo s jednim rasporedom, mi imamo posla sa dva rasporeda i sada moramo postaviti određena vremena na raspolaganje između Heather i mene. To je kao, u redu, u ta vremena ćemo raditi otpuštanje duhova i mi smo rezervisani do polovine veljače do sada, i to je zahvaljujući SOTT i Kasiopeja mreži. Dakle, mi namjeravamo dati deset posto natrag kao zahvalnost vama.
Laura: Pa mi to cijenimo veoma mnogo, a vi znate da će biti korišteno u dobre svrhe.
Patrick: Apsolutno, mogu to da vidim.
Joe: Imamo još jedan poziv ovdje, pa vjerojatno ne bi trebao zadržavati osobu predugo. Zdravo pozivatelju, kako se zoveš i odakle zoveš?
Pozivatelj: Zdravo, ovo je Gary, zovem iz Tucsona, Arizona.
Joe: Zdravo Gary.
Gary: Zdravo. Pitao sam se kako se koncept srodne duše uklapa u ovu cijelu šemu, da li je to pozitivna stvar ili negativna stvar ili je to samo neka vrsta Hollywood sranja da bi se prodavale karte za kino?
Patrick: Ne mislim da je to pozitivno ili negativno. Jedna od stvari koje govorim ljudima o tome je da vi radite svoju sopstvenu regresiju, ako ste zainteresirani za to, to je stvarno zanimljivo. A to je da se samo nađe mirno mjesto da biste bili u vašem vlastitom prostoru i osjetili osjećaje osobe sa kojom ste u vezi. To može biti žena, ljubavnik ili čak i vaša majka, i onda samo dopustite vašoj mašti da vas vrati natrag. Zapravo Laura daje vrlo konkretne korake u njenom videu kad govori o tome kako to učiniti hipnotički za drugu osobu. Ali, ako to radite samo za sebe, to će učiniti istu stvar. Ali samo ako dopustite sebi da osjećate osjećaje te osobe i dopustite mašti da vas samo odvede gdje hoće, vi ćete dobiti puno informacija na taj način. Vi možete pronaći da je vaša majka bila ljubavnica ili da je vaša supruga bila vaš ujak; sve vrste zanimljivih stvari. Ja ne mislim da je to pozitivna stvar ili negativna stvar. Ponekad jednostavno uživate u društvu te osobe i vi ćete naći vrlo slične osjećaje u svakom životu. Veoma često, to će biti u mnogim životima.
Gary: Dobro, to zvuči vrlo zanimljivo. Morat ću pogledati o tome. Dakle, hvala za vaše vrijeme.
Svi: Hvala na pozivu Gary, pozdrav.
Niall: To je vrlo zanimljivo. Našao si taj obrazac, Patrick, gdje su ljudi povezani u svojim sadašnjim životima. Čini se da, kroz regresije prošlih života, ima odnosa koji idu nazad...
Patrick: To stvarno dolazi s razinom onoga što vas zanima. Ne želim reći više svijesti, jer to i nije zaista točno, ali kada počnete ulaziti u ove spoznaje koje su više ezoterične i u područja svijesti, vi ste se vjerojatno igrali sa istom tom grupom djece za mnogih života.
Laura: To mi se sviđa.
Patrick: Znate, mi smo vjerojatno radili ovo mnogo puta, svi mi zajedno, znate. To je nekako lijepo!
Laura: Da, mislim da je to zabavno. Čak sam razmišljala možda da imamo radio emisiju nekad u ne tako dalekoj budućnosti, gdje bi ti i Heather zapravo mogli raditi nekakvu malu psihičku zabavu za pozivatelje.
Niall: Ako ste za to?
Patrick: Ako imamo vremena, rado ću to učiniti na kraju ovog poziva.
Laura: Ja mislim da bi to bilo super. Mislim da bi ljudi stvarno bili impresionirani.
Joe: Na kraju ovog razgovora, on kaže?
Laura: Ne na kraju ovog poziva. Pa u nekom trenutku imati pozive nekih pozivatelja i pokazati kako se to u osnovi radi na radiju. Ljudi su me uvijek pitali da kanališem i ja sam zapravo počela razmišljati da bih to uradila jedne noći. Možda ću donijeti svoju prokletu ploču ovdje i mi ćemo sjesti i pustiti ljude da postavljaju pitanja i tako to.
Niall: Držimo te za to obećanje!
Pierre: Dobra ideja.
Joe: Patrick, vjerojatno ćemo uskoro završiti, ali nismo razgovarali toliko o svim drugim stvarima koje radite. Upravo smo razgovarali o ovom otpuštanju duhova ili u čemu se mi osobno angažiramo sa vama. No, na vašim web stranicama vi imate puno drugih vrsta disciplina, a ja samo razmišljam ovdje po pitanju ljudi koji bi mogli biti u području gdje vi živite. Vi uzmete klijente direktno i radite jedan na jedan sesije s njima za regresije prošlih života i takve vrste psihoterapeutike?
Patrick: Oh da. Na što se sve svodi je krovno emocionalno otpuštanje i kada radim regresije prošlih života to nije da bi se saznalo da ste bili plemić u Europi u osamnaestom stoljeću, nije o tome, to je samo osjetiti osjećaje, šta god da dolazi, to dolazi. Gdje ste zapeli? Gdje se to osjeća kad ste se vratili? Dakle, to je vrlo bazično, čak to radim i preko telefona. To je vrlo, vrlo bazično.
Joe: Smatrate li da je učinkovitije ili postoji li razlika između preko telefona i osobno?
Patrick: Ja se mogu probuditi i raditi to u pidžami. Sviđa mi se to!
Laura: Da, to je ono što mi se sviđa kod obavljanja stvari preko telefona ili radija!
Joe: Ono što mislim, u smislu učinkovitosti, da li je bolje preko telefona? Postoji li ikakva opipljiva razlika između toga što ste iskusili s preko telefona za razliku od toga da osoba bude fizički prisutna?
Patrick: Zapravo nekoliko godina sam samo radio telefonske sesije, a onda sam počeo raditi sa jednim mladićem pošto me je njegov otac zamolio da dođem u njegov ured i to uradim. Tako sam i uradio, radio sam s njim i bilo je stvarno zabavno vidjeti tjedne promjene i ja sam otvorio ured opet, jer sam upravo bio shvatio, "Oh moj Bože, ovo mi nedostaje." Vidjeti promjene u energiji osobe sa kojom radim kad neko počne otpuštati, bez obzira da li je to emocionalno ili nakačenja. Možete vidjeti protok energije. Možete vidjeti osobu tamo koja hoda uspravno. To je super.
Laura: Pa, sa svakom osobom možete uraditi nekoliko sesija i dobiti sve više i više poboljšanja kako vrijeme prolazi?
Patrick: Oh apsolutno, pogotovo sa radom u jednom području njihovog života. Ako netko želi samo da vidi kako to radi, onda jedna sesija, super. Ako netko ima područje poteškoća u jednom području njihovog života, možemo brusiti na tom području. Recimo njegove odnose, "ja se ne mogu povezati sa ljudima ili ja nisam bio u stanju dopustiti sebi da dopustim da uđe ljubav", i mi samo nastavljamo kopati, kopati, kopati i kopati, jer znate da ste ograničeni koliko toga možete učiniti u jednom satu. Kod nekoliko sesija, jedna sesija može biti da smo usredotočeni na prošlom životu, u jednoj sesiji ćemo se usredotočiti na djetinjstvo i dalje i dalje i dalje i dalje. Ali da, to je sve čišćenje energije. Mi radimo više disciplina, sve u istoj sesiji. U jednoj sesiji, možemo napraviti otpuštanje duhova, prošli život, pitanja iz djetinjstva, balansiranje čakri, oporavljanje fragmenata duše, jer radeći sa Heather, i to je jedna od stvari koja je stvarno super, mi smo u mogućnosti da rešavamo jednu stvar za drugom. Gdje Laura, siguran sam da si imala to iskustvo kada radiš sa nekim i ti si upravo otkrila duha, a ta osoba poludi: ”Oh moj Bože, imam duhovno nakačenje.”
Laura: Da.
Patrick: To je u redu, to nije velika stvar. Traje pola sata samo da bi se prošlo dalje.
Laura: Da.
Patrick: Mislim, razumijem to. Suosjećam, jer prvi put kad sam shvatio da imam duhove nakačene, bio sam užasnut takođe, tako da suosjećam.
Laura: Imala sam jednog koji se ponovo i ponovo kačio tijekom nekoliko života, tokom svakog života, pri rođenju. Počelo je, navodno, i ovo je došlo kroz razne metode, za života u Perziji. Prije jako puno vremena bila sam blizankinja s tom drugom osobom i postala sam ljubomorna, boreći se oko muškarca i ja sam je gurnula, a ona je pala u vatru i umrla od ozljeda. Dakle, ona je bila jako ljuta. Tako je to bilo veoma vrlo otporno, apsolutno nije namjeravalo otići, to je htjelo da uništiti moj život, život nakon života nakon života. Tako da smo je zvali luda sestra, i mjesto koje je najviše voljela bilo je moje lijevo rame i ruka. Imala sam terapeuta koji je dolazio i radio terapiju masaže na meni nekoliko puta tjedno i on je također radio akupunkturu. On bi počeo raditi i prokleta stvar bi se samo kretala, hoću reći da je bila živa. Kunem se Bogom da je bila živa!
Patrick: Da.
Laura: On bi stavio akupunkturne igle i ja bih završila sa nekih četrdeset, pedeset igala u jednom području i to bi se kretalo.
Patrick: Joj!
Laura: A čim bi se pokrenulo, on bi stavio još jednu iglu unutra i onda bi se to pomaklo a zatim bi stavio još jednu iglu... Konačno se otpustilo jedne noći kad sam plivala u krug u bazenu. To je bila zaista jedna od onih stvarno nevjerojatnih stvari kad biste imali bljeskove svjetla i svega i vi zapravo osjećate kako to odlazi. To pukne iz vaše ruke poput munje i to je nestalo. Bilo je stvarno dosta muke, ali vau, luda sestra.
Joe: Imamo još jedan poziv ovdje, tako da ćemo biti velikodušni i preuzeti ga.
Patrick: U redu.
Joe: Zdravo pozivatelju.
Pozivatelj: Zdravo, ja sam Ariel i zovem iz Kalifornije.
Patrick: Hej, isto mjesto.
Ariel: Jedna od stvari koje sam našla na nekoj vrsti duhovnog nivoa, mislim da sam jako privučena time, mislim da je to ono što oni zovu kolektivna trauma i te stvari, a to je gotovo kao da je tu nešto što mi govori da ako postoji nešto kolektivno što se događa, postoji nešto čudno pod površinom koju mi osjećamo. A tu je i ta stvar koja me blokira od osjećanja kao da mogu učiniti nešto u vezi toga. Da l ise dogodilo da je Heather ikad pokupila neku vrstu kolektivne stvari, recimo da je bio potres u Los Angelesu prije nekoliko desetljeća, kada smo ovdje u mom području mi takođe imali potres, samo vrsta tih kolektivnih traumi i duhovnih nakačenja koja dolaze od njih?
Patrick: Ariel, hvala ti na pozivu. Da, tako bih želio odgovoriti na tvoje pitanje u općem smislu, ne samo za tebe nego i za neke druge ljude koji slušaju. Tu je specifična vrsta psihičke sposobnosti i to se zove biti empatičan. Većina ljudi, kada misle o psihičkim sposobnostima, oni misle o sposobnosti da se vide duhovi ili vizije ili takve vrste stvari. Empate imaju sposobnost da osjećaju osjećaje drugih ljudi, a to je zapravo i moja osobina takođe. Tako jedna od stvari koje imamo je baš kao i ono što ti opisuješ. To stvarno pravi problem ponekad ako ne znate kako da to isključite. Ponekad ćete samo ući u sobu gdje su ljudi i to vas gotovo preplavi, ili ponekad, ako uđete u gužvu gdje je gomila ljudi depresivna, kao sprovod ili nešto slično, to vas gotovo preplavi. Imaš li to?
Ariel: Da.
Patrick: Da, tako da mi to odmah govori da si empatičnih sposobnosti. Jedna od stvari je da se istreniraš kako da to koristiš, a jedan od najlakših načina za to je, ja pretpostavljam da ljudi kažu da si neraspoložena, zar ne?
Ariel: Da.
Patrick: Pa kad počneš osjećati osjećaje na visokoj razini, ako samo uzmeš malo vremena da se centriraš i zapitaš kao da očekuješ odgovor. Ne samo da kažeš riječi, nego da se zapitaš sa stvarnim iščekivanjem odgovora: "Kome ti osjećaji pripadaju?" Ti ih ne moraš imenovati posebno, ali ih moraš zakačiti za taj osjećaj. Tako da osjećaj može biti depresija ili možda čak i ne budeš znala što je taj osjećaj, ali samo se zakači na taj osjećaj i zapitaj uz očekivanje odgovora. Kome ti osjećaji pripadaju? Vrlo, vrlo, vrlo često se događa da odgovor nekako dođe od negdje, ti ni ne znaš odakle. "Oh ovi osjećaji pripadaju mom prijatelju Cheryl." Ili: "To nisu moji uopšte." I onda sama ta potvrda, poput onog o čemu je Laura govorila ranije u vezi informacija, sama informacija po sebi olakšat će tvoj teret, a ti ćeš biti u mogućnosti nastaviti sa svojim danom.
Ariel: Super, hvala puno.
Patrick: Pomaže li to?
Ariel: Da, to pomaže.
Patrick: Hvala na pozivu.
Ariel: U redu.
Joe: Dobro, hvala Ariel.
Pierre: Zdravo.
Joe: Dobro, mi smo više ili manje izvan predviđenog vremena, Patrick i Heather.
Patrick: Šteta.
Joe: Šteta, ali mi trebamo, kao što smo već spomenuli ranije, trebamo to uraditi opet i možda možemo napraviti nešto zanimljivo sljedeći put. Hvala vam oboma što ste pristali doći u šou, bilo je super. Mi smo imali zaista zanimljiv razgovor.
Patrick: Hvala vam, ja sam zaista uživao u ovome.
Laura: Možemo imati super psihički šou! Samo da se svi družimo!
Joe: Samo da damo ljudima koji su zainteresirani, web stranica je: http://www.SoulRescuesite.com
Knjiga se zove "Priručnik za spašavanje duše otpuštanjem duhova koji su vezani za zemaljsku ravan", a vi imate i drugu web stranicu, nekako je duža: http://www.emotional-and-spiritual-healing-guide.com
Dakle, ako to stavite na Google...
Patrick: Ah da, o čemu sam razmišljao kada sam davao ime toj stranici?! Ni ja se ne mogu sjetiti toga pola vremena.
Joe: To je kad Google dolazi da vas spasi. Samo to stavite tamo i to će se riješiti.
Patrick: Hvala vam, hvala vam za sve svoje članove. Mi toliko poštujemo sve povratne informacije koje ste nam dali i samo prihvaćanje u vašu zajednicu.
Laura: Hvala vam. Mislim, meni je jako drago da ima neko tamo vani da to radi!
Pierre: Dobro, hvala vam Heather, hvala vam Patrick. Bilo je super da ste bili ovdje.
Heather: Hvala vam.
Laura: Laku noć.
Joe: To je to za ovaj tjedan. Mi ćemo se vratiti sljedeći tjedan.
Niall: U isto vrijeme.
Joe: Na istom mjestu... tj. na internetu!
Pierre: Uz posebnog gosta.
Joe: Uz posebnog... ne, ne nema posebnog gosta sljedeći tjedan. Do tada, budite dobro.
Niall: Zdravo, zdravo.
Komentar: Ako želite da saznate nešto više o Laurinom iskustvu kod "otpuštanja duhova" pročitajte sledeći transkript radio emisije: