Grain harvester
© RIA Novosti / Egor Eremov
Žitarice su sjeme jednogodišnjih trava i tu spadaju: pšenica, raž, ječam, kukuruz, riža, proso, zob, pir (dinkel), kamut. Obratite pažnju da su kuskus, bulgur i griz zapravo pšenica, kao što je palenta ili žganci zapravo kukuruz. Mekinje ili posije su vanjska opna zrna žitarice. Pseudožitarice (biljke vrlo slične žitaricama) su amarant, heljda i quinoa.

Pa da vidimo što sadrže te famozne žitarice, s obzirom da nam se propagiraju kao stup zdrave prehrane. Endosperm, veći unutrašnji dio zrna žitarica, uglavnom se sastoji od škroba. Škrob se u probavnom sistemu razgrađuje na osnovne molekule - glukozu koja se apsorbira u krvotok i onda je nazivamo ”šećer u krvi”. Moderna prehrana bazira se na proizvodima od žitarica i brašna žitarica pa tako neminovno unosimo prekomjerne količine škroba (glukoze tj. šećera) u svoj organizam. Stalno povišeni šećer u krvi i stalno povišeni inzulin koji se izlučuje zbog visokog šećera u krvi, bez sumnje dovode do prekomjerne tjelesne težine, inzulinske rezistencije, dijabetesa, metaboličkog sindroma, srčano-žilnih bolesti i mnogih drugih modernih bolesti.

Žitarice su siromašne vitaminima i mineralima a bio-raspoloživost onih vitamina koje nalazimo u žitaricama, vrlo je niska. Kad kažemo da vitamini nisu bio-raspoloživi to znači da ih naš organizam ne može apsorbirati niti iskoristiti, bez obzira što u prehrambenim tablicama piše da se oni tamo nalaze. Da stvar bude još gora, žitarice sadrže tzv. antinutrijente kao što su fitinska kiselina i inhibitori enzima koji ometaju apsorpciju hranjivih tvari (nutrijenata) u tijelu. Vanjska ljuska zrna žitarice sadrži fitinsku kiselinu koja se u našem probavnom sustavu veže za kalcij, magnezij, željezo, bakar i cink što spriječava njihovu apsorpciju i iskorištavanje u našem organizmu. Ovo su vrlo važni minerali koji sudjeluju u vitalnim funkcijama organizma, a kako nam ih fitinska kiselina ”krade” tako njihov nedostatak uzrokuje mnoge ozbiljne zdravstvene poremećaje kao što su smanjenje koštane mase (osteoporoza), karijes, anemija, povećana sklonost infekcijama i mnoge druge.

Nadalje, žitarice sadrže lektine, koji su glavni antinutrijenti. Lektini su skupine bjelančevina koje se vežu na molekule ugljikohidrata. Otporni su na razgradnju u probavnom sustavu i vežu se na stanice crijevne stijenke što izaziva njezino oštećenje. Lektini ometaju apsorpciju hranjivih tvari kao što su minerali i proteini, te ugrožavaju crijevnu mikrofloru radi čega lakše dolazi do prekomjernog razmnožavanja loših sojeva bakterija kao npr E. Coli. Međutim, štetno djelovanje lektina nije ograničeno samo na probavni trakt. Istraživanja pokazuju da sve veći broj ljudi boluje od tzv. sindroma propusnih crijeva, čemu, između ostalog, pridonose i sami lektini. Kod propusnih crijeva lektini slobodno prodiru u krvotok i mogu se vezati na bilo koje tkivo u organizmu. To alarmira imunološki sustav koji prepoznaje ”uljeza” i kreće u ”napad” pri čemu usput uništava i vlastito tkivo na koje je ovaj uljez prikačen. I to je, u najkraćim crtama rečeno, ono što nazivamo autoimunim bolestima.

Iako mnoge namirnice sadrže lektine, ipak se smatra da najveću štetu u tkivima izaziva upravo lektin iz pšenice WGA (aglutinin). Studije pokazuju da WGA djeluje proinflamatorno jer stimulira sintezu citokina koji izazivaju upale. Također se smatra da WGA djeluje imunotoksično, jer se vezuje za tkiva što dovodi do stvaranja autoantitijela, tj do autoimunih bolesti. Nadalje, WGA djeluje neurotoksično jer je sposoban prijeći krvno-moždanu barijeru, gdje se onda vezuje za stanice u tkivu mozga što dovodi do mnogih neuroloških poremećaja i bolesti. Studije pokazuju da WGA može poremetiti i endokrinu funkciju (rad žlijezda i lučenje hormona) što pridonosi inzulinskoj rezistenciji i debljanju. U hipotalamusu WGA blokira naše receptore za leptin - hormon sitosti, radi čega ne osjećamo onu prirodnu zdravu sitost kad jedemo proizvode od pšeničnog brašna, nego nam oni samo pobuđuju još veći apetit i tjeraju nas da jedemo više, i više. To nam radi lektin iz pšenice.

Osim lektina, žitarice sadrže i druge, vrlo problematične proteine pod zajedničkim nazivom gluten. Istraživanja pokazuju da su pšenični gluten - glijadin, i pšenični lektin WGA uključeni u gotovo sve kronične upalne poremećaje, neurodegenerativne bolesti, upalne bolesti crijeva, zarazne i autoimune bolesti.