Američke nuklearne bombe u Turskoj - što bi trebalo da se dogodi s njima?
Propali puč u Turskoj je postao izvor mnogih diskusija i nevolja. Sve su međupovezane sa Sjedinjenim državama, NATO, Fetulahom Gilenom, EU, Sirijom i izbjegličkom krizom Mnogi su zastrašeni demokratskim normama i ljudskim pravima i mogućim utjecajem Washingtona u bliskoj budućnosti.

U izvještaju New York Timesa od 4. kolovoza, u tekstu pod naslovom "Novi turski anti-amerikanizam", postavlja se pitanje:

"Što učiniti s vitalnim saveznikom koji se okrenuo od demokratskih normi? Američki dužnosnici su počeli proučavati mogućnosti koje uključuju i tu, da će NATO jednog dana morati odlučiti o nekoj vrsti posljedica, do sada neodređenih u borbu protiv anti-demokratskog ponašanja. Čak i pomen mogućeg djelovanja NATO bi vjerojatno rezbesnelo Gospodina Erdogana. Ali, teško je sagledati kako Turska može biti saveznik kome se vjeruje, ako se okrenula principima i praksama, koje su toliko različite od zapadnih ili, kako zemlja može osigurati nastavak svoj razvoja i sigurnosti, bez NATO pakta kao stožera. "

Ali, kako se može vjerovati Sjedinjenim državama, kada se vide stvarni dokazi i otkrivene su veze američkih diplomata i organizatora puča? I, što s Gospodinom Gilenom, koji još uvijek nije izručen Turskoj?

Istovremeno, Financial Times piše da bi "Rusija u velikoj mjeri imala koristi od Turske kao sveznika, koja je član NATO, jer bi to pomoglo Rusiji povodom mnogo važnijeg pitanja jer vidi NATO kao neprijatelja koji je opkoljava." Rusija bi zaista mogla da surađuje s mnogim državama, članovima NATO, sve dok nema provokacija na ruskim granicama, kao što je bio slučaj s Gruzijom 2008. i Ukrajinom 2014. godine.

Ali, postoji jedna posebna tema, koja je u Sjedinjenim državam izazvala mnogo više pažnje, nego u EU: što će se dogoditi s nuklearnim oružjem koje pripada Sjedinjenim državama, a nalazi se u vazuhoplovnoj bazi Incirlik u Turskoj? Tamo je i dalje smješteno 50 komada bombi tipa B61, a neki stručnjaci i političari su zabrinuti zbog toga.

Postavljaju se, također, i pitanja sigurnosti i dugotrajne nestabilnosti u Turskoj. Prošli tjedan je LA Times postavio pitanje o povlačenju američkih nuklearnih bombi iz Turske. Autor teksta navodi primjer Islamske revolucije u Teheranu, kada je američka ambasada bila zauzeta i postavlja pitanje: što će se dogoditi kada masa turskih nacionalista napadne bazu Incirlik? Koliko će američko oružje biti sigurno? Što bi Bijela kuća učinila? Ovakve spekulacije mogu dovesti do raznih lančanih reakcija. Prije dva dana, 15. kolovoza, Toams Watkins iz agencija AFP je napisao da bi bilo bolje da Sjedinjene države povuku to oružje iz Europe. Mnogi mediji širom svijeta su samo prenijeli ovaj tekst, bez komentara ili kritičkog pristupa.

Ali, glavni izvor ovog teksta je izvješće Stimson centra iz Washingtona. Ovaj pro-izraelski analitički centar je 15. augusta objavio izvješće pod naslovom "Rizik po američko nukelarno oružje u ​​Turskoj od strane terorista i neprijateljskih snaga" ( http://www.stimson.org/sites/default/files/file-attachments/ B61-Life-Extension-program.pdf )

U izvješću se naglašava: "Povlačenje B61 iz Europe bi sačuvalo 3,7 milijardi za pet godina." Kako kaže Barry Blehman, ko-autor i ko-osnivač Stimson centra: "Te bombe su potpuno pogrešne za moderan način ratovanja i nevjerojatno su skupe. "

Pristup Stimson centra je logičan i razuman u smislu trenutnog udjela u proračunu i Treće strategije o protivteži, američkog Ministarstva obrane. Sa druge strane, izgleda da se uklapa u dugoročnu logiku Sjedinjenih država u regiji.
Američke nuklearne bombe u Turskoj - što bi trebalo da se dogodi s njima?
Turska je važan igrač na Bliskom istoku, na Balkanu i na Kavkazu. Ona je most između Crnog mora i područja Mediterana. Sjedinjene države su tijekom Hladnog rata koristile Tursku kao posrednika i zastupnika protiv Sovjetskog saveza. Kubanska kriza 1962. godine je počela zbog američkih raketa u Turskoj, što je potaknulo Sovjetski Savez da odgovori postavljanjem oružja na Kubi.
I zato je zbog svega ovoga ključno da Ankara načini korak.

Gospodin Erdogan može prvi tražiti da Sjedinjene države povuku svoje nuklearno oružje, prije nego Washington počne evakuaciju, u skladu sa novoustanovljenim akcijskim planom. To bi prije svega bilo pokazivanje političke volje, a imidž turskog predsjednika bi u zemlji bio poboljšan. Drugo, to bi bilo u skladu s nacionalnim interesima, a, posebno nakon posjete Rusiji, bilo bi pojačano međusobno povjerenje dvije zemlje. Treće, Turska bi od Moskve mogla imati posebne uvjete u nabavci plina. Četvrto, nuklearke su zaista zastarjele, ne previše korisne, a iz perspektive nadzora, ruski obavještajci mogu kontrolirati Incirlik iz svoje vazuhoplovne baze u Siriji.

Sve ovo su ozbiljni koraci i biće teško provesti ih. Ali, još od propalog puča, Turska mora reorganizirati svoje političko-vojne strukture. Hapšenja i istrage su samo vrh ledenog brijega. Stvarni suverenitet može se postići samo kada provokator, kakve su Sjedinjene države napuste teritorij Turske.