Kada se danas kaže „abrakadabra”, najprije se pomisli na mađioničare, trikove i naivne opsenarske zabavne sadržaje. Međutim, izgleda da je u prošlosti ova riječ imala mnogo veći značaj, iako se ne zna tačno iz kog je jezika potekla.
Riječ „abrakadabra" vezuje se za magiju. Vjeruje se da je prvi put spomenuta u djelu „Liber medicinalis" rimskog ljekara i mudraca Kvinta Serena Samonika, u 3. vijeku nove ere. Vjerovatno je da on nije sam izmislio riječ, već da je korišćena znatno ranije i među Rimljanima i među Grcima.
Ovaj rimski ljekar navodi da je riječ „abrakadabra" lijek za nepoznate, smrtonosne bolesti; treba je zapisati na komadu pergamenta, umotati u komad lanenog platna i nositi oko vrata kao amajliju. Pri tome, riječ treba ispisivati u redovima, i to svaki put sa jednim slovom manje na kraju, u obliku obrnutog trougla, u kome se u posljednjem redu nalazi samo slovo „a".
Vjerovalo se da ta neobična riječ treba da zaštiti od zlih duhova koji izazivaju bolesti i da prizove one dobre, koji imaju zaštitničku ulogu.
Postoji više teorija o nastanku riječi „abrakadabra". Prema jednoj, ona dolazi iz aramejskog jezika, od riječi „avra kadavra" sa značenjem „stvaram kako govorim". Prema drugoj, nastala je od grčkog „abraksas" ‒ kako su pripadnici gnostičke filozofije zvali boga, a pomoću grčke numerologije zapisivala se kao 365, tj. po broju dana u godini. Jedna teorija objašnjava da je „abrakadabra" nastalo od sažimanja riječi za Oca, Sina i Svetog duha, od „Ab, Ben, Ruach hakodesh".
