Slika
© Raj Creationzs/Shutterstock3D prikaz mitohondrija
Depresija ne utječe samo na mentalno zdravlje, već ostavlja trag i na našoj DNK, javljaju znanstvenici sa Centra za genetiku ljudi (eng. Centre for Human Genetics, CHG). Ovo otkriće bilo je toliko neobično da su znanstvenici isprva bili jako skeptični, te su priznali da im je bilo potrebno mnogo uvjerljivijih dokaza kako bi povjerovali da nije u pitanju slučajnost.

Kao što je opisano u časopisu Current Biology, otkriće je započelo pregledavanjem više od 11 000 primjeraka različitih DNK, od kojih su mnoge osobe patile od depresije izazvane stresom, no uključene su i zdrave osobe kao kontrolna grupa. U početku su tragali za genom povezanim s rizikom obolijevanja od depresije. Umjesto toga, primijetili su da je depresija izazvana stresom povezana s povišenim količinama drugog genoma stanice: mitohondrijskom DNK.

Mitohondriji su izvor energije stanice: stvaraju energiju za rast stanice. Povećanje mitohondrijske DNK kod depresivnih ljudi ima zanimljive implikacije. Mitohondriji se trude proizvesti istu količinu energije s jednakim efektom kao kad su pod stresom, pa tijelo treba kompenzaciju i mora stvarati sve više i više mitohondrija kako bi zadovoljilo povećanu potražnju za energijom.

Znanstvenici su potom testirali molekularne promjene kod miševa koji su bili izloženi stresu tijekom 4 tjedna. Rezultati su pokazali ne samo da su miševi razvili očekivanu razinu mitohondrijske DNK, već su se njihovi telomeri skratili. Telomeri su maleni poklopci na krajevima DNK spirala koji štite naše kromosome od propadanja i gubitka genetskih informacija. Svaki put kad se stanica kopira, duljina zaštitničkog telomera sve je kraća, sve dok se stanica više ne može podijeliti.

Erozija telomera kod miševa pod utjecajem stresa indicira da stres može smanjiti životni vijek čovjeka. No, nije sve tako jednostavno, znanstvenici su otkrili da su i promjene u duljini telomera i povećanje mitohondrijske DNK većinom reverzibilni procesi. Kad miševi nisu više bili pod stresom, njihova se DNK također oporavila.

Pa zašto onda depresija uzrokovana stresom, koja se smatra poremećajem u ponašanju, ima utjecaj na staničnoj razini na naše tijelo? Postoje mnogi uzroci stresa: nedostatak hrane ili povijest zlostavljanja, naprimjer. Stres smanjuje sposobnost mitohondrija, te tijelo proizvodi više kako bi zaštitilo organizam. Na neki način, depresija je reakcija tijela na stres iz okoline.

Ovo istraživanje ima potencijal za buduće liječenje depresije. Iz razloga iz kojeg su molekularne promjene reverzibilne, postoji mogućnost da se provjeri koliko je neki tretman koristan na molekularnoj razini. Mogući indikatori za uspjeh bili bi u vidu smanjenja broja mitohondrija i vraćanje iste dužine telomera.