ocean


Morska voda ipak je nešto više od obične vode, i cijelo je vrijeme tu kao iscjeljujući i životvorni agens


Razrijeđena morska voda sadrži gotovo istu koncentraciju minerala i elemenata u tragovima kao i krvna plazma, a njezin sadržaj natrija odgovara onom u krvi. S obzirom na sadržaj oligoelemenata u nosnoj sluzi, odnosno u tjelesnim tekućinama uopće, podudarnost ide tako daleko da se u ekstremnim slučajevima čak spominje moguća zamjena tjelesnih tekućina s potpuno pročišćenom i razrijeđenom morskom vodom. U tom smislu postoje i neki radovi koji spominju jedan nikad ponovljeni eksperiment na životinjama. No, svakako treba istaknuti da su podaci nepouzdani, kontroverzni i provedeni u vrijeme kad konvencionalna medicina nije bila razvijena, kad nije postojalo toliko mutiranih uzročnika bolesti, a ni morska voda nije bila tako onečišćena.

Morski tretman


Morska voda (plazma) u povijesti je, naime, imala brojne primjene koje su se temeljile na konceptu obnavljanja, pročišćavanja i regeneracije unutarnjeg miljea i stanične funkcije te održavanja ravnoteže tijela.

Tijekom istraživanja prirodnih metoda liječenja, opisivani su različiti alternativni tretmani za liječenje infekcija. Među njima je bio i morski tretman, temeljen na radu francuskog biologa/fiziologa Renéa Quintona, koji je dokazao da je morska voda, prikladno pripremljena i pod određenim uvjetima, doslovno identična krvnoj plazmi sisavaca.

Uz pomoć mnogih uglednih liječnika, on je početkom dvadesetog stoljeća uspješno primjenjivao morsku vodu kao lijek na tisućama pacijenata u Francuskoj i Egiptu. U to vrijeme, kad su današnje bolesti bile gotovo nepoznate, neke druge bolesti reagirale su na injekcije razrijeđene oceanske vode, prave morske plazme, koja je kroz regeneraciju "unutarnjeg terena", kako je to Quinton zvao, mogla remineralizirati bolesno tijelo, normalizirati razinu pH i uravnotežiti elektrolite, te tako ukloniti temeljni uzrok mnogih bolesti. Izvještaj je uključivao fotografije pacijenata prije i nakon tretmana (primjerice, izlječenje ekcematozne kože zahvaljujući moći morske vode). Dokazano je i da su se mnoge bolesti ranoga dvadesetog stoljeća, poput tuberkuloze, mogle liječiti ovom izvanrednom morskom plazmom.

Prvi svjetski rat stao je na put medicinskim istraživanjima. Quinton je pozvan u vojsku, a 1925. je umro. Ti događaji donekle su prekinuli kontinuitet primjene morskog tretmana u mnogim bolnicama i klinikama. Ipak, morski tretman otad se koristio kao terapijski agens na ljudima, i postao je poznat kao potpuna i brzo iskoristiva tekuća nadopuna bogata mineralima i elementima u tragovima za remineralizaciju, detoksikaciju, povećanje energije i ublažavanje stresa.


Prikupljanje živog rješenja


Unatoč znatnom tehnološkom napretku, potpuna priroda morske vode i dalje prkosi analizama, a njezina točna svojstva još su zagonetka za suvremenu znanost. Ne može se osušiti i vratiti u prvobitno stanje, niti se može sintetizirati u kemijskom laboratoriju. Ima neka živa svojstva koja su izvan zbroja njezinih sastojaka.

Morska voda u sebi ima nešto po čemu je ipak više od obične vode. Možemo reći da je karika koja nedostaje u prehrani siromašnoj nutritivnim elementima! Sadrži sve poznate minerale i elemente u tragovima, u organskom obliku i odgovarajućim omjerima potrebnim ljudskim tkivima. I cijelo vrijeme je tu kao iscjeljujući i životvorni agens, skriven, a istodobno svima na vidiku.

Uzimajući u obzir da razrijeđena morska voda sadrži gotovo istu koncentraciju minerala i elemenata u tragovima kao i krvna plazma, te da njezin sadržaj natrija odgovara onom u krvi, mogli bismo reći da smo "sačuvali more u sebi", taj hranjivim tvarima bogati medij, izvor života. Svaka stanica u tijelu kupa se i hrani u njemu. On preuzima i odnosi otpadne produkte staničnog metabolizma i ima životnu snagu, za razliku od "obične" slane vode koja nema puno sličnosti sa sirovom, neprerađenom i mineralima bogatom morskom solju.

Jadransko more jedno je od najčišćih mora, čija se vrijednost očituje u bogatstvu oligoelemenata, salinitetu te kratkom vremenu izmjene: 3.3+/- 0.4 godine je prosječna gornja granica za srednje vrijeme boravka vode u Jadranu, za razliku od drugih mora kojima je za izmjenu potrebno i do 40 godina.

Sastav morske vode varira ovisno o udaljenosti od obale, klimi i morskoj vegetaciji, tako da njezino iskorištavanje za ljudsku primjenu zahtijeva mnogo znanja i odgovarajuće opreme. Tijekom njezina puta od mora do boce, morska voda mora ostati hladna, jer toplina ubija njezina okrepljujuća svojstva. Uz to, ne smije doći u dodir s metalom, nego je treba transportirati i čuvati u staklu ili plastičnim posudama prikladnim za hranu. Potom slijedi testiranje i pročišćavanje hladnim postupkom koji čuva njezino stanje "žive" otopine.

Jadransko more predstavlja dragulj čistoće, a izotonizirana, pročišćena i razrijeđena morska voda prirodnu pomoć kod problema nosne sluznice.