Irak mogao bi postati prizor vojnog sukoba između američkih vojnika i proiranskih snaga u zemlji. Trenutna situacija u Iraku prijeti eskalacijom nasilja, a ono bi moglo biti povod za napad američkih snaga na Iran i Hashd Al-Shaabi armiju iračkih šiita, koja je trn oku američke administracije još od prvih dana kada je na poziv velikog ajatolaha Alija Al-Sistanija osnovana za borbu protiv "Islamske države". Prvi put nakon nekoliko desetljeća bi Irak ponovno mogao postati područje američko-iranskog sukoba, na što
upozorava priopćenje objavljeno u utorak navečer u Bijeloj kući."Tijekom proteklih nekoliko dana smo uočili prijetnje opasne po život u Iraku, uključujući i konzularni ured Sjedinjenih Država u Basri i protiv američkog veleposlanstva u Bagdadu. Iran nije djelovao kako bi zaustavio napade svojih podružnica u Iraku, koje je podržao novcem, obukom i oružjem.
Sjedinjene Države će režim u Teheranu smatrati odgovornim za bilo kakav napad koji bi rezultirao ozljedom našeg osoblja ili oštećenjem državnih institucija Sjedinjenih Država. Amerika će brzo i odlučno odgovoriti u obrani američkih života", stoji u kratkom priopćenju Bijele kuće.
Izjava je posebno opasna jer optužuje Iran za "bilo kakve napade koje bi protiv američkog osoblja i objekata u Iraku mogli počiniti pripadnici proiranskih snaga".
Međutim, te milicije, koje su od 2014. do danas prerasle u heterogenu armiju iračkih šiita, podupiru iračku vojsku, a irački čelnici su ih službeno proglasili sigurnosnim snagama zemlje. Ove su milicije sudjelovale u iskorjenjivanju ISIL-a i protjerivanju Kurda iz Kirkuka i područja koja su okupirali tijekom sukoba s teroristima "Islamske države".
Prijetnja vojnom silom dolazi nakon što se američko veleposlanstvo u Zelenoj zoni u Bagdadu našlo na udaru minobacačkih projektila. U napadu nepoznatih počinitelja, gotovo sigurno prosvjednika protiv korupcije i lošeg funkcioniranja javnih službi, nije stradao nitko, ali je buknuo požar u blizini zgrade veleposlanstva. U skladu s tvrdnjama američke strane, ispaljene su četiri granate, a ciljalo se područje američke diplomatske misije.
Američki vojni dužnosnici i analitičari su istog dana za napad okrivili proiranske milicije, koje su prošlog tjedna u zajedničkoj izjavi obećale da će "protjerati sve strane okupacijske snage iz zemlje".
Prije nekoliko dana je tijekom nemira u južnom gradu Basri nekoliko granata ispaljeno na područje zračne luke u gradu, gdje se nalazi i konzulat Sjedinjenih Država.
Teheran poriče da je imao bilo kakvu ulogu u napadima u Basri i Bagdadu. S druge strane priznaje da je proveo raketne napade na bazu Kurdistanske demokratske stranke Irana u iračkoj regiji Kurdistan u kojem je ubijeno oko desetak kurdskih militanata iz Irana.
Priopćenje Bijele kuće, kojim su osuđuju "po život opasni napadi" protiv konzulata Sjedinjenih Država u Basri i protiv američkog veleposlanstva u Bagdadu, dolaze dva tjedna nakon sektaških napetosti u različitim dijelovima zemlje, posebno u Basri, šiitskom gradu na jugu zemlje u kojem su prošlog tjedna ljutiti proamerički prosvjednici zapalili iranski konzulat.
Naime, sve veći broj lokalnih analitičara smatra da
iza nasilnih prosvjeda u Basri stoji osoblje lokalnog američkog konzulata, iako se ljudi formalno bune "protiv korupcije, loših javnih usluga i nedostatka pitke vode i električne energije".
Sa svim ovim, pa i puno gorim problemima, žive od početka američke agresije na Irak, ali su prosvjedi izbili upravo sada kada se treba formirati nova vlada Iraka u kojoj bi moglo biti političko krilo armije iračkih šiita, stranke Fateh na čelu s Hadijem Al-Amirijem.Čini se da bi Irak ponovno mogao postati područje oružanog sukoba samo zato što Bijeloj kući trebaju kaos i sukobi u regiji.
Naravno,
Iran je konačni cilj, a Iračani su pijuni koje treba gurnuti u građanski rat u kojem će se suniti boriti protiv šiita, potonji će se boriti međusobno, jer u šiitskoj većini postoji proiranska i arapska nacionalistička struja, a Kurdi na sjeveru će voditi svoju vlastitu borbu, vjerojatno za nedovršeno odcjepljenje od Iraka.
Situacija je izmakla kontroli kada je šiitski klerik Moqtada Al-Sadr raskinuo postizbornu koaliciju s proiranskom strankom Fateh i krenuo putem da s aktualnim premijerom Abadijem formira parlamentarnu većinu. Međutim, proiranski Fateh je s bivšim premijerom Malikijem i još nekoliko stranaka uspio stvoriti koaliciju i tvrdi da njihovi zastupnici zajedno čine većinu.
U tom kaosu u Basri izbijaju nemiri i Irak opet postaje ključ za rješavanje sudbine šireg Bliskog istoka i svijeta.
Nakon desetljeća antagonizma s Iranom, koje je kulminiralo u ratom kojeg je Saddam pokrenuo u ime SAD-a, posljednjih nekoliko dana se nazire sličan scenarij.
Kao što smo rekli, kada je ISIL slomio iračku obranu i došao pred vrata Bagdada, Iran je poslao savjetnike i svoje milicije da pomognu susjednoj zemlji da se suprotstavi ovom čudovištu. Stvorena je armija iračkih šiita, koja se u Iraku puno učinkovitije borila protiv terorizma od američkih trupa i njihovih saveznika.
Ova je konvergencija Iranu omogućila da ostvari strateški cilj i kroz koridor Bagdad-Damask-Beirutizađe na Mediteran i spoji se s Hezbollahom.
Koridor Teheran – Bagdad –Damask – Beirut
Sjedinjene Države, još uvijek prisutne s postrojbama i obavještajnom strukturom u Iraku, u dogovoru sa Saudijcima i Izraelcima su počele stvarati anti-iransko raspoloženje.
Nakon izbora u svibnju, na kojima su se političke snage podijelile po liniji otpora američkim i židovskim interesima i onim iranskim, moralo se intervenirati na terenu. Za akciju je odabran grad Basra, gdje veliki utjecajima klerik Moqtada Al-Sadr, koji se protivi i američkom utjecaju u Iraku, ali i iranskom.
Njegov pokret naizgled ima antiameričke stavove, ali se protivi i iranskom utjecaju u zemlji, što ga je na kraju
gurnulo u društvo Saudijske Arabije.Al-Sadr je istaknuo kako njegova stranka mora voditi sljedeću vladu, ali još treba vidjeti. Parlament ima još 90 dana da izabere predsjednika i premijera i potvrdio većinu koju danas dvije najveće frakcije imaju samo na papiru.
Premijer je i dalje Hader Al-Abadi, koji želi ponovno imenovanje i zato se udružio s Al-Sadrom i udaljio se od Teherana.
Tako smo došli do dana u kojima je u pobuni do sada bilo 12 žrtava. Epicentar pobune je u Basri, što znači da proiranske milicije nikako ne mogu biti odgovorne za nasilje i napade u gradu.
Proiranske milicije su vidjele jasan znak zaokreta u politici Al-Abadija, koji se usprotivio čak i najvećem šiitskom autoritetu u Iraku, ajatolahu Al-Sistaniju.
Drugi u akcijama Moqtada Al-Sadra vide testiranje njegove snage, čime želi pokazati Iračanima da će se boriti protiv iranskog utjecaja u zemlji.
Bilo kako bilo, ostaje da je u tijeku pobuna koja je doživjela njegov ključni trenutak spaljivanjem iranskog konzulata u Basri i granatiranjem područja američkih diplomatskih misija, također u Basri, ali i Bagdadu.
Nakon ovakvih incidenata se uvijek treba pitati
tko od njih ima koristi? Moqtada Al-Sadr danas zauzima ovakve stavove, ali ako dođe na vlast nije isključeno da se po tko zna koji put opet zbliži s iranskim vođama, kao što je činio nekoliko puta u svojoj "političkoj" karijeri. Kod Al-Sadra je jedino sigurno da u njega ništa nije sigurno, i ne zovu ga bez razloga
kameleonom iračke politikeSAD moraju pokušati presjeći takozvani šiitski polumjesec i zato je Washington Iranu zaprijetio vojnom akcijom ako strada bilo tko od američkog osoblja ili se ošteti bilo koji američki objekt u Iraku.
Neizvjesnost u Iraku dodatno slabi Iran, koji se ionako mora boriti protiv američkih sankcija. Nažalost, Irak se opet vraća u središte međunarodne pozornosti, iako je prethodna "važnost" ove zemlje uzrokovala samo ratove i devastacije.
Komentari čitatelja
na naše novosti