i'm not vegan anymore
Neobična stvar, koja se događa u posljednje vrijeme na internetu, je društveni fenomen koji je produktivan kao izazov s cimetom - neki ljudi, čini se, dolaze pameti. Pri tome mislim na neke vegane, i činjenicu da dolaze sebi jer napuštaju veganstvo. Sve više i više video uradaka s priznavanjem istaknutih i manje istaknutih veganskih stručnjaka pojavilo se u posljednjih godinu dana s naslovom, ili nekom varijacijom takvog naslova "Zašto nisam više vegan". Čini se da je to trend stotina, a možda i tisuće vegana, koji navode nerješive zdravstvene probleme i povratak prehrani životinjskih proizvoda.

Za većinu, odluke koje se donose u svezi povratka na životinjsku hranu nisu nimalo lake. Videozapisi su obično dugi, vrlo ponizni i često srceparajući, jer ti pojedinci priznaju da njihove čudotvorne dijete, čini se, ne pružaju sjajno zdravlje i obilje koje su obećavale. Ali nije da samo mijenjaju svoju prehranu. Ti videozapisi imaju pomirljiv prizvuk, u kojima priznaju 'jatu' da više nisu vjernici, da više ne piju Koolaid [Kool-Aid je bezalkoholno piće koje ne sadrži namirnice životinjskog podrijetla, op. prev.], da napuštaju 'bazu' jer se 'vraćaju sadističkom masovnom ubijanju životinja'. Nažalost, prvi korak prema istini, radije nego blaženi i katarzični trenutak, često je težak, jer vas stvarnost pogađa kao tona cigli i stari mehanizmi suočavanja, poput izbjegavanja i poricanja, više ne pružaju utjehu koju su nekada pružali.

Svjetski prvak u 'parkour-u'/'freerunner' atletičar Tim Sheiff jedan je od posljednjih koji talasa na takav način kroz našu kolektivnu svijest. Sheiff je napustio svoju sportsku karijeru kako bi slijedio veganski aktivizam s punim radnim vremenom, pokrenuvši tekstilnu tvrtku koja se zove ETHCS, kao i popularni veganski kanal na YouTubu. No, krajem prošle godine objavio je videozapis u kojem priznaje da se vraća jajima i lososu kako bi pokušao riješiti zdravstvene probleme koje doživljava. To je uslijedilo nakon dugog niza pokušaja intervencije (uključujući prelazak sa sirove prehrane na kuhano veganstvo, pijenje urina dvije godine i 35-dnevno pijenje samo vode) kako bi pokušao nadvladati probleme sa zdravljem.

Na početku je Sheiff prišao vraćanju mesnoj prehrani kao privremenoj mjeri. Ali sada, mjesecima kasnije, on više nije vegan.

Iako su mnogi komentari koje je Sheiff primio, bili podrška, velik dio reakcija bile su nagle i oštre. Pojavio se beskrajan niz videozapisa s odgovorima, koji su ga prozvali neetičnim, prevrtljivcem koji uopće nikada i nije bio vegan. Sheiff je izdajica koja izdaje ne samo svoje obožavatelje i vegansku zajednicu, već i same životinje ('zašto se ne ispričaš životinjama?', neprestano su ga pitali, kao i da je zloćudan zbog jer mu je prioritet vlastito zdravlje a ne dobrobit životinja, s obzirom da je to samo 'otrovni bijeli ableism' [diskriminacija ljudi invaliditetom, op. prev.] koja nema nikakve veze s pravim veganstvom. Ne šalim se.) Mnogi su ponudili beskrajan niz zdravstvenih savjeta, korake koji bi se moglo poduzeti kako bi se izbjeglo napuštanje veganstva, drugi su tvrdili da se on ne hrani na pravi veganski način (svatko tko ukazuje na njihovo neizbježno zdravstveno stanje na veganskoj prehrani uvijek je optužen za 'pogrešno ponašanje') "). Krivili su njegov post, okrivili kuhanu hranu, sirovu hranu, previše masnoće, nedovoljno masti, ne uzimanje suplemenata na ispravan način - bilo što da bi izbjegli suočavanje s istinom da njihov 'pali brat' pruža još jedan jaki reklamni pano - ljudi nisu izgrađeni da bi bili vegani.

Argument glasi da, budući da je veganstvo savršena dijeta, svatko tko ima zdravstvene posljedice zapravo ne prakticira ovu prehranu na ispravan način. To jezivo podsjeća na dijetalne diktatore koji stoje iza vladinih smjernica za prehranu, govoreći milijunima pristaša da je razlog što su debeli i bolesni zato što ne slijede ispravno smjernice, ne zato što postoji nešto pogrešno u smjernicama (nemoguće!).

No put do ispravne prehrane je težak. Kada netko izgradi svoj cjelokupni identitet na ideologiji, izgrađen na slijeđenju, i u mnogim slučajevima, troškove življenja, koji se vrte oko prehrambene dogme, jednostavna promjena prehrane, koja bi trebala biti prilično nedramatična i osobna, postaje sveopća promjena identiteta. Tim više nije "Tim vegan", on je samo "Tim", i zbog toga će vjerojatno izgubiti prijatelje, obožavatelje i prihode. Zapravo, nakon što je priznao da više nije vegan bezobzirno je izbačen s mjesta direktora tvrtke za odjeću koju je sam započeo. Uostalom, ne možete imati tvrtku koja se zove ETHCS [Tvrtka proizvodnje etički veganske odjeće, op. prev.] s direktorom na čelu koji je drzak i neetičan ubojica životinja.

Kao što je često slučaj s veganima koji se vraćaju na mesnu prehranu, Sheiff je rekao da je razlika u zdravlju odmah osjetna. U videu zanimljivog razgovora između bivših vegana na YouTubeu, Casey iz Vegetable Police i Bobby iz Bobby's Perspective, Casey govori o sveukupnoj mirnoći, jasnoći i snazi koju je jednog dana osjetio kad se vratio prehrani s mesom. U istom videu Bobby je jedući losos poslije godina veganstva opisao kao sveto iskustvo; buđenje trećeg oka', kao da je vidio bijelo svjetlo i osjećaj kao da mu je mozak ponovno ožičen. Ovo opisuje iskustvo ozbiljno pothranjenog pojedinca koji konačno dobiva potrebnu prehranu. To nije kao da je to trenutno iscjeljenje, već je pokazatelj da tijelo poručuje, kroz blaženo iskustvo, da ono što ne-vegan radi upravo sada je stvarno, stvarno dobro za njega! Učini to opet!

Kognitivna disonanca neophodna za održavanje veganskog načina života doista je astronomska. Veganski 'stručnjaci' predstavljaju veganstvo kao prehranu za savršeno zdravlje, iako se pri tome njihovo vlastito zdravlje raspada. Traže bilo kakav izgovor u svezi činjenice da njihovo zdravlje propada, sve kako bi izbjegli priznavanje da je njihova ideologija pogrešna. No, bilo da je riječ o bezočnoj laži ili laganju samih sebe (kao i drugima) nije ni ovdje ni tamo. Veganska prehrana je laž. To nije održivo, o čemu svjedoči i ovaj posljednji masovni egzodus.

Zanimljivo je da se ista mržnja i žestina ne vide na videozapisima pod nazivom "Zašto više nisam na keto dijeti". Nema javnog zgražavanja ili izopćenja iz zajednice, tek nekoliko optužbi da to "niste učinili kako treba". To je zato što je ketogena prehrana upravo to - prehrana. Ipak vegani često kažu da veganstvo nije samo način prehrane. U pravu su u svezi toga. To je uvrnuti ideološki okvir, religija koja održava pogrešno uvjerenje da je moguće okončati patnju; životinja, planeta i pojedinca. Kao što je tipično za liberalne ideologije, vegani pokušavaju intervenirati kao vitezovi na bijelom konju kako bi okončali patnju marginalizirane skupine bez da su se upitali ili razmislili kako se to može postići. Ali, da parafraziram Bobbyja iz gore spomenutog videa, "Zatvaranjem očiju na patnju vi stvarate više patnje ... Uvijek postoji patnja [u životu]. Ako ne želite živjeti po pravilima prirode, onda ćete patiti. To je jednostavno tako."

Ali, izgleda, da za neke postoji nešto zavodljivo u svezi veganske ideologije. Ideja da postoji jednostavan odgovor kako sačuvati svoje zdravlje, životinje i planete, sve u jednom jednostavnom odgovoru, privlačna je u svojoj jednostavnosti. I dok se to događa na mikro razini, korporativna elita snažno promovira veganstvo s vrha. Ne postoji niti jedan 'mainstream' medij koji u posljednjih nekoliko tjedana nije objavio naslov koji ne promovira potrebu da bi se ljudi trebali okrenuti veganstvu kako bi spasili planet i vlastito zdravlje. Zanimljivo je da su mediji napustili priču o pravima životinja u svom guranju veganstva, odvajajući se od fanatične veganske publike, PETA-e i Animal Liberation Fronts [Front za oslobođenje životinja, op. prev.] Mase treba nježno prisiljavati na usvajanje iskrivljene ideologije, a lice radikalnog aktivizma je neukusno prosječnom građaninu.

Veganski puč maršira dalje.

Velik dio onoga što se pojavljuje u naslovima dolazi iz raznih "studija" koje su iznijele skupine s agendom, navodeći vitalnu potrebu za promjenom nečije prehrane kako bi spasili planet. Bez obzira na činjenicu da stočarstvo može biti regenerativno i, čak i ako postoji, čini samo 3,9% "stakleničkih plinova". Čak i prema njihovoj priči o klimatskim promjenama, jedenje mesa ne bi trebalo biti od velike važnosti u velikoj shemi stvari, ali ipak to promoviraju kao najvažniji korak koji svatko može poduzeti kako bi smanjio svoj utjecaj na zemlju.

Najnoviji naslovi usredotočeni su na najnoviju "studiju" koja se izvukla ispod kamena - "Food in the Anthropocene: the EAT-Lancet Commission on healthy diets from sustainable food systems." ["Hrana u antropocenom dobu: EAT-Lancetova komisija o zdravoj prehrani od održivih prehrambenih sustava", op. prev.] Ne dopustite da vas pretenciozno zvučni naslov prevari. Ono što je unutra je jednostrana veganska propaganda, propovijedanje anti-stočne, anti-mesne agende i predstavljanje lažnog narativa o 'znanstvenom konsenzusu' (Napomena: Kad god vam netko kaže da postoji konsenzus u znanosti, izvucite svoj BS-metar [bullshit detection tool - mjerač pseduo pre*eravanja, op. prev.] jer znanost nije natjecanje u popularnosti). Nije teško stvoriti 'konsenzus' kada je više od 80% onih koji su uključeni u istraživanje teški promotori veganstva.

U članku EFA-e koji morate pročitati od Frédérica Leroy-a i Martin Cohen-a, nazvan "Kontroverzna kampanja EAT-Lancetove komisije", autori detaljno opisuju upletenu mrežu onih koji su zapravo iza izvješća Komisije. Iz članka:
Hoće li 2019. biti zapamćena kao godina EAT-Lancet intervencije, navijajući za planetarni pomak prema takozvanoj "biljnoj" prehrani? Nije li nevjerojatno kako se meso, koje je simboliziralo zdravlje i vitalnost tisuću godina, sada često opisuje kao štetno za naše tijelo, životinje i planet? Zašto je u medijima trenutno prisutan manjinski diskurs vegetarijanstva i veganstva? Ova široko raspostranjena reprezentacija mesa da je izuzetno štetno je zabrinjavajuća, do te mjere da neki znanstvenici, zdravstveni stručnjaci i stručni odbori sada izražavaju zabrinutost da će to pridonijeti pothranjenosti u bogatim zemljama, a ponekad čak i pokriti ili potaknuti poremećaj u prehrani. Kao rastući društveni trend, "vegetarijanski" životni stilovi imaju naravno složen razlog postojanja i pokazuju heterogenost među njihovim uglavnom dobronamjernim pristašama. Unatoč tome, glavni diskursi izgledaju nevjerojatno skriptno i neki od zvučnih priloga dolaze od uglednih glumaca.
Umjesto da idem u detalje o članku, pružit ću 'spoiler' [Kada netko otkrije prethodno nepoznat aspekt nečega što ste, možda, trebali saznati sami, op. prev.] EAT-Lancetova komisija je gomila znanstvenika i milijardera koji vjeruju da imaju pravo prebaciti sve nas 'beskorisne izjelice' na biljnu prehranu. 'Znanost' izmišlja "izračune ... temeljene na slabim i zbunjujućim epidemiološkim asocijacijama koje ne dopuštaju kauzalne tvrdnje." Milijarder Gunhild Stordalen, Clintoni, saudijski princ Khaled bin Alwaleed, industrijalci Stephan Schmidheiny i Maurice Strong, grupa Lindisfarne, Institut za svjetske resurse, Stockholmski institut za okoliš, Beijer institut, Svjetski ekonomski forum, Svjetska banka, Međunarodni institut za održivi razvoj, Međunarodni institut za primijenjenu analizu sustava, WWF, Barilla Centar za hranu i prehranu - svi su na neki način povezani s EAT-Lancet komisijom i njezinim planovima kako bi naveli planetarnu populaciju da prihvati poremećaj u prehrani. To su milijarderi i kreatori politike koji pokušavaju reći vama i svima ostalima na planeti što jesti (dok licemjerno rade sve što požele). "Utjecanje na prehrambeno označavanje i dijetetske smjernice, 30-dnevne prehrambene izazove, oporezivanje mesa i ... uklanjanje mesa iz jelovnika restorana", sve su to dio mandata za poticanje programa za borbu protiv mesa.

I ne samo da vam to pokušavaju reći. Žele vas prisiliti da promijenite svoju prehranu. Iz EAT-Lancet izvješća Komisije, stranica 34.:
... Međutim, razmjer promjena u prehrambenom sustavu vjerojatno neće biti uspješan ako se prepusti pojedincu ili hiru potrošačkog izbora. Ova promjena zahtijeva preoblikovanje na populacijskoj i sustavnoj razini. Nasuprot tome, čvrste političke intervencije uključuju zakone, fiskalne mjere, subvencije i kazne, trgovinsku rekonfiguraciju i druge ekonomske i strukturne mjere. Ove intervencije mijenjaju uvjete u kojima postoji čitava populacija.
Poprilično zastrašujuće, zar ne? Jedno je manipulirati ljudima da odluče uništiti vlastito zdravlje, ali prisiliti ih na to je sasvim nova razina zla.

Istina je, koliko god bila nezgodna, da ljudska bića trebaju hranjive tvari, a one moraju biti dobivene od životinja. Biljke mogu činiti dio prehrane, ali većina, ako ne i cjelokupna, prehrana mora dolaziti iz životinjskih izvora. Tako smo izgrađeni, iako se to čini okrutno. Dok elite pokušavaju prisiliti stanovništvo na veganstvo kroz političke promjene i fiskalne mjere, koristeći glavne medije kako bi vas prisilili kroz krivnju zbog vašeg života na planeti, ljudi na dnu piramide otkrivaju na teži način da veganska dijeta jednostavno ne radi. Dok će vam militantni vegani reći da je vaše zdravstveno stanje cijena koju morate platiti za spašavanje životinja i planeta, barem neki od običnih ljudi tu priču ne prihvaćaju, što je zdrav i ispravan odgovor na takav radikalan prijedlog. I, na sreću, poruka se širi, jer se sve više i više videa i članaka "Zašto nisam više vegan" pojavljuju na internetu. Ako se poruka tih skromnih YouTubera s dna može dovoljno proširiti, odbijanje korporativne veganske agende može biti ostvareno.