rekonstrukcija
Znanstvenici su rekonstruirali lice žene ratnice koja je živjela prije više od 1.000 godina anatomskim radom iz mišića i slojeva kože
Na osnovu kostura pronađenog na vikinškom groblju u Soleru (Norveška), koji se danas čuva u Muzeju kulturne istorije u Oslu, naučnici su rekonstruisali lice vikinške ratnice, koja je živela pre više od 1.000 godina.

Još ranije je otkriveno da ostaci pripadaju ženi, ali naučnici nisu verovali da je ratnica, "samo zato što je žena", kaže za "Gardijan" arheolog Ela al Šamahi. Uz pomoć najsavremenije tehnologije za prepoznavanje lica, britanski naučnici su sada oživeli ratnicu.

Zajedno s njom bilo je sahranjeno i smrtonosno oružje, kao što su strele, mač, koplje i sekira.

Na ženinoj lobanji, koja je u grobu bila položena na štit, naučnici su otkrili udubljenje, koje odgovara povredi nanetoj mačem.

Nije jasno da li je brutalna povreda bila uzrok njene smrti, ali naučnici su uvereni da je ovo "prvi put da su otkriveni ostaci žene s povredom zadobijenom u borbi", kaže Al Šamahi.

- Veoma sam uzbuđena, jer posle 1.000 godina vidimo lice... Iznenada je postala stvarna - kaže naučnica.

rekonstrukcija
Arheologinja Ella Al-Shamahi susreće se licem u lice s lubanjom vikinške žene koja je pronađena pokopana sa smrtonosnim oružjem na vikinškom groblju u Soløru, Norveška
Al Šamahi, inače, stručnjak za proučavanje drevnih ljudskih ostataka, učestvovaće u dokumentarnom filmu na kanalu "Nešnel džiografik", u kome će biti prikazana rekonstrukcija.

Rekonstruisano lice ima anatomske odlike, s mišićima i slojevima kože, a dr Karolin Erolin, predavač Centra za anatomiju i ljudsku identifikaciju Univerziteta u Dandiju, koja je učestvovala u rekonstrukciji, ističe da ona nikada nije 100 odsto precizna, ali da je "dovoljno dobra da bi osobu prepoznao neko ko ju je u stvarnom svetu dobro poznavao".

Ista tehnologija korišćena je za oživljavanje njenog groba i mesta na kome je ležalo oružje.

Dokumentarni film prikazuje Al Šamahi kako putuje po Skandinaviji i istražuje nalazišta vikinških groblja , te koristi tehnike vizualizacije za rekonstrukciju njihovog sadržaja.

Al Šamahi kaže da su žene bile u opasnosti da budu savladane u borbi prsa u prsa, ali da su umele da odapinju smrtonosne strele sedeći na konju i sa velike udaljenosti, te da su zbog toga bile "ravnopravne s muškarcima".