puč bolivija
Kao i slučaju Huana Gvaida, koji se samoproglasio za predsednika Venecuele početkom godine, iako za njega niko pre toga nije čuo, tako se i u Boliviji dogodila slična stvar.

Kao što znamo, predsednik Evo Morales je posle državnog udara morao da preda vlast, a u međuvremenu je pobegao u Meksiko koji mu je pružio azil.

Nasledila ga je Hanina Anjes, malo poznata opoziciona senatorka.

Ipak, celu priču predvodi izvesni Luis Fernando Kamaćo, koji je sa Biblijom u jednoj ruci i nacionalnom zastavom u drugoj, upao u Moralesovu rezidenciju rekavši da se "Bog vratio u spaljenu palatu".
bolivija

Krajnje desni bolivijski oporbeni vođa Luis Fernando Camacho u predsjedničkoj palači Bolivije s Biblijom, nakon puča

Morales, kao prvi domorodački predsednik, trn je u oku ultrakonzervativnim hrišćanskim pokretima kojima ni nasilje nije strano.

Tako se i Kamaćo, baš kao Gvaido, pojavio niotkuda, iako nikad nije osvojio nikakve izbore, za razliku od Moralesa.

U pitanju je multimilioner koji se pominje u Panamskim papirima, a upravo je njegova imućna porodica dosta izgubila u bogatstvu kada je Morales nacinalizovao državne resurse i tako smanjio siromaštvo za 42 odsto.

Bolivija je bogata litijumom, ali i gasom, čime se bavi i porodica Kamaćo.

Kamaćo je godinama predvodio profašističku organizaciju UJC u Santa Kruzu koja je okupljala pretežno mlade ljude. Poznati su po napadima na levičare, Indijance i novinare, a sve prati rasistička i homofobna ideologija. Njihov simbol je zeleni krst, a pozdrav dosta liči na nemački "zig hajl". Čak je i Američka ambasada u Boliviji UJC okarakterisala kao rasistički i militantni pokret.


Kamaćo se nikada nije kandidovao za neku političku funkciju, a i nalog na Tviteru je pokrenuo u maju ove godine. Pozivao je na štrajk i slično, ali njegove objave nisu privlačile mnogo pažnje.

Međutim, stvari su se promenile tokom nedavno održanih izbora u Boliviji.

U žižu javnosti su ga vinuli mediji poput Telemunda i CNN na španskom. Odjednom, njegovi tvitovi su privlačili hiljade ljudi i bilo je jasno da je mašinerija aktivirana. Ubrzo je u javnosti označen kao vođa opozicije.


Komentar: The Grayzone navodi i slijedeće:
Dok su Camacho i njegove krajnje desne snage služili kao sila iza državnog udara, njihovi politički saveznici su čekali da ostvare koristi.

Oporba predsjedničkog kandidata Bolivije okupila se na izborima u listopadu, Carlos Mesa je zagovornik privatizacije s velikim vezama s Washingtonom. Američki vladini kablovi koje je objavio WikiLeaks otkrivaju da se redovito dopisivao s američkim dužnosnicima u njihovim naporima da destabiliziraju Moralesa.

Mesa je trenutno naveden kao stručnjak Interameričkog dijaloga, skupine za strateško promišljanje sa sjedištem u DC-u, koju financira USAID američke vlade, razni naftni divovi i mnoštva višenacionalnih korporacija koje djeluju u Latinskoj Americi.

Evo Morales, bivši poljoprivrednik koji se istaknuo u društvenim pokretima prije nego što je postao vođa moćne lokalne političke stranke Pokret prema socijalizmu (MAS), bio je prvi autohtoni vođa Bolivije. Veoma popularan u znatnim domorodačkim i poljoprivrednim zajednicama, pobijeđivao je na izborima i demokratskim referendumima tijekom trinaestogodišnjeg razdoblja, često ogromnom većinom.

20. listopada Morales je pobijedio na ponovnim izborima s više od 600.000 glasova, što mu je dalo malo više od 10 postotnih marži potrebnih za poraz opozicijskog predsjedničkog kandidata Mese u prvom krugu.

Stručnjaci koji su radili statističku analizu javno dostupnih podataka o glasanju u Boliviji nisu pronašli nikakve dokaze o nepravilnostima i prijevarama, Ali oporba je tvrdila drugačije i izašla je na ulice u tjednima prosvjeda i nereda.

Događaji koji su potaknuli Moralesovu ostavku bili su neosporno nasilni. Desničarske oporbene bande napale su brojne izabrane političare iz vladajuće ljevičarske stranke MAS. Potom su pretresli dom predsjednika Moralesa, dok su spalili kuće nekoliko drugih visokih dužnosnika. Članovi obitelji nekih političara oteti su i držani kao taoci dok nisu podnijeli ostavku. Socijalističku gradonačelnicu je javno mučila banda.


Nakon prisilnog odlaska Moralesa, vođe državnog udara uhitili su predsjednika i potpredsjednika vladinog izbornog tijela, a ostale su dužnosnike organizacije prisilili na ostavku. Camachovi sljedbenici su nakon toga počeli spaljivati ​​Wiphala zastave koja je simbolizirala autohtono stanovništvo zemlje i plurinacijsku viziju Moralesa.

Organizacija američkih država, proamerička organizacija osnovana od strane Washingtona za vrijeme hladnog rata kao savez desnih antikomunističkih zemalja u Latinskoj Americi, pomogla je bolivijski puč. Pozvala je nove izbore, tvrdeći da su u glasanju 20. listopada bile brojne nepravilnosti, bez navođenja dokaza. Tada je OAS ostao nijem dok su Moralesa svrgnuli njegovi vojnici, a dužnosnici njegove stranke bili napadnuti i nasilno prisiljeni na ostavku.

Dan kasnije, Bijela kuća Donalda Trumpa s oduševljenjem je pohvalila puč, proglašavajući ga za "značajan trenutak za demokratiju" i "snažan signal nelegitimnim režimima u Venezueli i Nikaragvi".

Izlazak iz sjene za vođenje nasilnog krajnje desnog puča

Dok je Carlos Mesa plaho osudio nasilno opozicijsko nasilje, Camacho ih je izazvao, ignorirajući pozive na međunarodnu reviziju izbora i naglašavajući njegov maksimalistički zahtjev da se svi pristaše Moralesa očiste iz vlasti. Bio je pravo lice oporbe, mjesecima se skrivao iza umjerene Mesine figure.

40-godišnji multimilijunski biznismen iz separatističkog uporišta Santa Cruza, Camacho se nikada nije kandidirao za neku političku dužnost. Poput venezuelanskog vođe državnog udara Juana Guaido, za kojeg više od 80 posto Venezuelanaca nikada nije čulo dok ga američka vlada nije imenovala za navodnog "predsjednika", Camacho je bio opskurna figura sve dok pokušaj državnog udara u Boliviji nije postigao napredak.

Prvi je svoj Twitter račun kreirao 27. svibnja 2019. Mjesecima su njegovi twittovi ignorirani proizvodeći ne više od tri ili četiri proslijeđena twitta i lajka. Prije izbora Camacho nije imao članak na Wikipediji i o njemu je bilo malo medijskih profila u medijima na španjolskom ili engleskom jeziku.

Camacho je 9. srpnja objavio poziv za štrajk, objavivši na Twitteru videozapise sa malo više od 20 pregleda. Cilj štrajka bio je pokušaj prisiljavanja na ostavku izbornog tijela bolivijske vlade Vrhovnog izbornog suda (TSE). Drugim riječima, Camacho je vršio pritisak na vladine izborne vlasti da odstupe više od tri mjeseca prije predsjedničkih izbora.

Tek nakon izbora Camacho je pogurnut u središte pozornosti i korporativni medijski konglomerati poput lokalne desničarske mreže Unitel, Telemundo i CNN en Español transformirali su ga u slavnu osobu.

Iznenada, Camachovi twittovi koji pozivaju Moralesa da podnese ostavku zapalili su se s tisućama twittova. Aktivirali su se strojevi državnog udara.

Glavne novinske agencije poput New York Timesa i Reutersa pratili su pomazanjem neizabranog Camacha kao "vođu" oporbe Bolivije. No iako je privukao međunarodnu pažnju, ključni dijelovi pozadine krajnje desničarskog aktiviste izostavljeni su.

Nisu spomenute Camachove duboke i dobro uspostavljene veze s kršćanskim ekstremističkim paravojnim snagama, poznatim po rasističkom nasilju i lokalnim poslovnim kartelima, kao i desničarskim vladama širom regije.

U fašističkim paravojnim formacijama i separatističkoj atmosferi Santa Cruza je formirana Camachova politika i tu su definirane ideološke konture državnog udara.
bolivija

Unión Juvenil Cruceñista (UJC), bolivijska fašistička omladinska skupina u kojoj je započeo Luis Fernando Camacho
Kadar fašističke paravojne formacije francoističkog stila

Luis Fernando Camacho pripreman je od Univeni Juvenil Cruceñista, odnosno Omladinskog saveza Santa Cruza (UJC), fašističke paravojne organizacije koja je povezana sa zavjerama o atentatu protiv Moralesa. Grupa je ozloglašena zbog napada na ljevičare, domorodačke poljoprivrednike i novinare, a sve dok zagovaraju duboku rasističku, homofobnu ideologiju.

Otkako je Morales stupio na dužnost 2006. godine, UJC je vodio kampanju za odcjepljenje od zemlje za koju su vjerovali da ju je obuzela sotonska starosjedilačka masa.

UJC je bolivijski ekvivalent španjolske Falange, indijskog hinduističkog supremacističkog RSS-a i ukrajinskog neonacističkog Azov bataljuna, Njegov je simbol zeleni križ koji ima snažne sličnosti s logotipom fašističkih pokreta širom Zapada.

A članovi su poznati kako izvode nacističke "Sieg Heil" pozdrave.

Čak je i američka ambasada u Boliviji opisala članove UJC-a kao "rasističke" i "militantne", napominjući da su "često napadali pro-MAS / vladine ljude i postrojenja".
slika
Nakon što je novinar Benjamin Dangl posjetio članove UJC-a 2007., opisao ih je kao "boksere" separatističkog pokreta Santa Cruz.
mesingani zglobovi

Metalni bokser
"Poznato je da Unión Juvenil tuku i bičuju zemljoradnike koji marširaju za nacionalizaciju plina, bacaju kamenje na studente koji se organiziraju protiv autonomije, bacaju molotovljeve koktele na državnu televizijsku stanicu i brutalno napadaju članove pokreta bez zemlje koji se bore protiv zemljišnih monopola", napisao je Dangl.

"Kad moramo silom braniti svoju kulturu, to ćemo i napraviti", rekao je čelnik UJC-a Danglu. "Obrana slobode važnija je od života."

bolivija

Naoružani pripadnici Unión Juvenil Cruceñista



Još jedno zanimljivo ime koje se pojavljivalo u bolivijskoj javnosti je Branko Marinković, koga Kamaćo zove "velikim prijateljem".

Iako je Marinković pobegao u SAD još pre desetak godina, smatra se da upravo ovo prijateljstvo snažno doprinelo atmosferi zbacivanja Moralesa jer su se njih dvojica odlučno borili godinama protiv politike bolivijskog predsednika.


U avgustu ove godine, Kamaćo je na Tviter postavio sliku sa Marinkovićem za koga kaže da je dao " slobodu i život" za svoj narod. Da on nije deo prošlosti u bolivijskim političkim dešavanima, dokaz je i ta fotografija.

Inače, Marinković, hrvatskog porekla, bio je veliki zemljoposednik koji je takođe postao veliki poštovalac desničarskih pokreta nakon Moralesove nacionalizacije. Bio je predsedavajući Pro-Santa Kruz komiteta koga je Međunarodna federacija za ljudska prava označila kao promotera rasizma i nasilja u Boliviji.

Tajkunu iz Santa Kruza, čiji je otac Hrvat, a majka Crnogorka, zameralo se godinama da uz stranu pomoć, cepa najsiromašniju zemlju u Južnoj Americi.

Roditelji su mu se još 1956, bežeći iz "stare Jugoslavije" od "Titovog komunizma" i "gladi", naselili u nizinama Santa Kruza, sina su dobili jedanaest godina pošto su izabrali svoju novu domovinu.

Branko Marinković, nekadašnji predsednik autonomaškog komiteta prosperitetnog i gasonosnog Santa Kruza, tvrdio je svojevremeno da mu ne pada na pamet da se igde drugde ikada iseljava i da je stoprocentni Bolivijac.

Ipak, bio je primoran da napusti zemlju jer je strahovao za svoj i život svoje porodice. Rekao je da nije umešan u zaveru da se ubije predsednik Morales.

Do tada je imao dvojno državljanstvo - hrvatsko i bolivijsko.

U javnim i političkim nastupima služio se samo španskim, a smatrao da se "po istom principu" predsedniku Bolivije, Evu Moralesu, može prigovoriti da je "stranac" jer potiče od prekolumbijskog naroda Ajmara, koji je na ovom tlu živeo davno pre nego što je otkriven Novi svet.

Ima dosta kontroverzi u Brankovoj interpretaciji njegovog i porodičnog životopisa, međutim, Marinkovići su u Santa Kruzu otkako su došli bili presiti.

Posedovali su latifundije zasejane sojom, privatne avione, kompanije za proizvodnju bolivijskog jestivog ulja, deonice u bankama...

Evo Morales se i po boji kože i po ličnom imetku jako razlikuje od beloputih stanovnika bogatih provincija. Kada je izabran, postavši prvi predsednik indijanskog porekla u istoriji Bolivije, odmah je svoju platu svojevoljno prepolovio, pa kao čelnik države prima manje od 2.000 dolara mesečno.

Marinkovića je još pre desetak godina optužio da svojim parama finansira glasače za otcepljenje, a da se namerio da iz Crne Gore dovede plaćene ratnike, kako bi ih ubacio u autonomaške jedinice.

Pričalo se da Marinkovićeva porodica ima ustašku istoriju, ali on kaže da to nije tačno i da mu je otac bio u partizanima.

Danas, Marinković otvoreno podržava desničarskog predsednika Brazila Žaira Bolsonara koji je svojevremeno izjavio da čileanski diktator Pinoče "nije dovoljno ubijao". Marinković podržava i venecuelansku opoziciju, konkretno Leopolda Lopeza, koji je umešan u više pokušaja da se svrgne vlada te zemlje.

Kada je Morales u utorak sleteo u Meksiko rekao je da mu je ta zemlja spasla život, jer su mnogi želeli da ga ubiju.

Još 2009. godine bolivijske bezbednosne snage su uletele u sobu jednog luksuznog hotela i uhapsile tri muškarca koja su kovala plan da ubiju Moralesa.

Još trojica su ostala na slobodi, a četvorica su imali mađarske ili hrvatske korene. Marinković je optužen da je zaverenicima dostavio 200.000 dolara, a bivši novinar Eduardo Rosa Flores je označen kao vođa grupe. Flores se 90-ih borio na strani hrvatske vojske u ratu u Jugoslaviji, a do 2009. godine se vratio u Boliviju. Završio je mrtav u Santa Kruzu, u luksuznom hotelu okružen gomilom oružja.
Rosza i Dwyer s oružjem u Boliviji

Rosza i Dwyer s oružjem u Boliviji
Međutim, nije se Flores sam tu stvorio, u priču ga je uveo Hugo Aća Melgar, osnivač još jedne desničarske organizacije Fondacija za ljudska prava (HRF) koja služi kao "škola za revolucije". Tu se aktivisti uče kako da svrgavaju predsednike u različitim zemljama, ali uglavnom u onim koje su meta SAD.

HRF vodi izvesni Tor Halvorsen mlađi, sin venecuelanskog oligarha i rođak pomenutog Leopolda Lopeza, što samo govori koliko su ovi pokreti širom Južne Amerike povezani.


Komentar: Kako je Wyatt Reed izvijestio za The Grayzone, pripadnica HRF-a za slobodu Jhanisse Vaca Daza pomogla je u pokretanju početne faze državnog udara okrivljujući Moralesa za požare u Amazoni koji su u kolovozu progutali dijelove Bolivije, mobilizirajući međunarodne prosvjede protiv njega.

U to vrijeme Daza se predstavljala kao "ekološka aktivistkinja" i studentica nenasilja koja je artikulirala svoju zabrinutost u naizgled umjerenim pozivima za više međunarodne pomoći Boliviji. Kroz svoju nevladinu organizaciju Rios de Pie pomogla je u pokretanju hashtaga #SOSBolivia, što je nagovještavalo neposrednu inozemnu operaciju promjene režima.

Logicno nam daje više detalja o ulozi Jhanisse Vaca Daze u državnom udaru:
U ovu skupnu spadaju razne nevladine udruge, među kojima se ističe Jhanisse Vaca Daza, koja se predstavila kao "ekološka aktivistica" i za požare u Amazoniji je uspjela okriviti predsjednika Moralesa. Naravno, ovo je apsolutno netočno, između ostalog i zato što bivši predsjednik dolazi iz redova autohtonih naroda, provodio je politiku zaštite okoliša od korporativnih interesa i sve ono što nije išlo u prilog bogatim zemljoposjednicima koji su stvarni vladari nekih provincija.

Međutim, kao i u bilo kojoj "Obojenoj revoluciji" nije važno ono što jeste, već što se uspije nametnuti kao "istina", a tu su Jhanisse Vaca Daza i Srđa Popović odradili odličan posao.

Inicijativa Daze protiv vlade Bolivije Evo Moralesa, koju ona redovito opisuje kao "autoritarni režim", je osmišljena da bude apsolutno nevina i ona je promovirala "spas Amazonije i očuvanje ekosustava". Istovremeno je na svojim računima na društvenim medijima Moralesa prikazivala kao "diktatora" s brkovima u stilu Hitlera, uvijek uz poklič: "Ne!". Kad su izbili požari u Amazoniji, njezina se strategija promijenila i počeo se koristiti hashtag #SOSBolivia.

Daza i njeni saveznici su se mobilizirali da iskoriste ekološku krizu do maksimuma, usprkos izvješćima vlade Bolivije da je više od 85 posto požara ugašeno u oko samo osam dana operacija.

Čak je i NASA u svom izvješću navela da su se požari širili svugdje, najviše u Brazilu, ali ne i u Boliviji.

No, zagovornici svrgavanja Moralesa i njegove vlade su koristili stare recepte koji se desetljećima koriste protiv Venezuele, Nikaragve i Kube.

U srcu kampanje #SOSBolivia nalazi se malo poznata nevladina organizacija nazvana "Rios de Pie", ili Stalne rijeke, koji je prije tek nešto više od godinu dana osnovala Jhanisse V. Daza, samoprlogašeni "borac za ljudska prava". Dok se hashtag širio putem interneta, Dazina organizacija je počela objavljivati vrhunski urađene ikonfografije i fotomontaže, optužujući bolivijsku vladu za širenje požara.

Drugi glavni cilj Daze i njezinih saveznika bio je jačati bijes u inozemstvu, posebno među takozvanim salonskim "ljevičarima" na Zapadu, te mobilizirati klimatske aktiviste protiv Bolivije. Ove moćne skupine, koje se brinu za izumiranje rijetkih vrsta i emisije CO2, pozvale su na mitinge ispred bolivijskih veleposlanstava ovog vikenda širom Europe. Neke bivše kolonijalne europske sile su nakon govora Jhanisse Daze za TEDx u veljači, kada je izložila "strategiju nenasilne borbu" u pristupu svrgavanju Moralesa, odgovorile financiranjem njene udruge. Na primjer, španjolsko veleposlanstvo u Boliviji je dalo novac za njenu kampanju.

Ali Jhanisse Daza je sve samo ne "ljevičarka" i pravom smislu te riječi. Njezin LinkedIn sakriva svoje protuvladine aktivnosti, tvrdeći da se "Rios de Pie trenutno bori protiv Moralesovog režima i organizira obične građane da svoja prava brane nenasilnim prosvjedima".

Daza ima bolivijsku putovnicu i kao rodni grad navodi glavni grad države Sucre, ali je značajan dio svoje obrazovne i profesionalne karijere provela u Sjedinjenim Državama. Pohađala je Državno sveučilište u Kentu, Ohio, gdje joj je diplomska teza bila usredotočena na "Autoritarne režime u Južnoj Americi", a nakon toga je završila akademske programe u Velikoj Britaniji i Čileu. Studirala je i u elitnoj Harvard Kennedy školi, sudjelujući u programu " Vodeći nenasilni pokreti za društveni napredak".

U njenom aktivizmu u Boliviji joj je veliku podršku dao CANVAS Srđe Popovića, bivši vođa srbijanske grupe za promjenu režima "Otpor". Popović ju je promovirao na Twitteru, optužujući Boliviju za "loše upravljanje" i "ekološku katastrofu".

Baš kao i njezine kolege u drugim zemljama na koje su meta SAD-a, Jhanisse V. Daza prikriva cinične ambicije za svrgavanje legitimne vlade krinkom humanitarne dobre volje, tvrdeći kako se brine za autohtone narode i druge marginalizirane skupine, upravo one koji su najviše koristi imali od Moralesovog predsjedanja.

No, njezine sumnjive tvrdnje da prvi autohtoni predsjednik na svijetu ne brani interese autohtonih naroda Bolivije nikome nije upala u oči. Starosjedilačke skupine u Boliviji podržale su Moralesovu kandidaturu širokim marševima tijekom posljednja tri izbora, a ta se podrška uglavnom planira nastaviti.

Na sam dan ostavke su sve skupine autohtonih naroda najavile veliki marš na glavni grad Bolivije, ali ih je ostavka zatekla na putu za Sucre.

Jasno je da vladine agencije i razne zaklade u Sjedinjenim Državama i njihove marionete, petokolonaške nevladine udruge diljem svijeta, za cilj nemaju jamčiti mir i prosperitet naroda za koje se navodno bore. U slučaju Bolivije je u tijeku restauracija desničarske vlade nametnute izvana. Kada govorimo o desničarskim vladama u Latinskoj Americi, to su u pravilu vlade sastavljene od predstavnika bogatih zemljoposjednika i poduzetnika povezanih sa Zapadom, ostataka bivših fašističkih vojnih hunti i neoliberalne političke elite koja je vladala '90-ih.

Nova vlada u Boliviji, osim ako ne dođe do nevjerojatnog obrata, dobit će zadaću da reprivatizira bogatstvo zemlje i uguši žarišta otpora koja su najveća među autohtonim narodima u ruralnim dijelovima zemlje.



Upravo tu dolazimo i do CANVAS-a, Centra za nenasilnu akciju Srđe Popovića.

Program koji stoji iza nedavnih protesta u Boliviji sponzorisan je u partnerstvu sa CANVAS-om.

CANVAS je takođe sponzorisao onlajn program na školi Kenedi Univerziteta Harvard koju su pohađali mnogi bolivijski aktivisti. Kako prenosi Grejzon prodžekt, CANVAS se većim delom finansira zahvaljujući Nacionalnom frontu za demokratiju, ispostavi CIA koja je produžena ruka američke vlade kada su u pitanju promene režima u svetu.

Stratfor je 2005. otkrio da se CANVAS fokusirao na Venecuelu, a potom i na Boliviju.

Srđa Popović je na svom Tviteru redovno izveštavao o dešavanjima u Boliviji, deleći sadržaje obučenih aktivista koji su Moralesa optužili čak i za požare u Amazonu.

Hanis V. Daza, takođe članica HRF-a, vodeća je aktivistkinja u smeni Moralesovog režima, a slika iz 2018. godine svedoči o poznanstvu sa Popovićem.
Jhanisse Vacca Daza i Srđa Popović u svibnju prošle godine

Jhanisse Vacca Daza i Srđa Popović u svibnju prošle godine
Kao što se može videti, u pitanju je razgranata mreža aktivista/agenata koji širom Južne Amerike imaju isti zadatak.

U međuvremenu, američki predsednik Donald Tramp se oglasio rekavši da je Moralesova ostavka "značajan doprinos demokratiji".

Izvor: Thegrayzone.com